Hrvati u antici?!?

[Hrvoje Cro]

Ovaj zanimljivi člančić, lako štivo koje ne treba suviše ozbiljno shvaćati, našao sam na netu. Zanimljiv je kao dokaz da neprovjerene i bez jasnih argumenata i dokaza povezane činjenice o nacionalnoj prošlosti nisu samo srpski specijalitet (ovdje je svojedobno postojala tema o Srbima u antici), već i da takvih konstrukcija ima i kod Hrvata. Dakako, ni kod Srba ni kod Hrvata, ovakvi osebujni prikazi nacionalne prošlosti nisu plod istraživanja i pisanja historiografske struke, već raznoraznih laika koji u želji za što boljom prodajom svojih "djela" pišu ovakve pamflete. Jedini je problem što takvi kreativci u pisanju koriste i neke relevantne činjenice zbog čega čitatelji lošijeg znanja mogu steći dojam da su takvi članci ili knjige ozbiljne i pouzdane. Dakako, u članku ima i zanimljivih opservacija, a koliko su iznenesene tvrdnje održive, ocjenite sami. Uživajte u čitanju.

HRVATI U POVIJESTI - DO DOLASKA

Povijest hrvatskoga naroda povijest je njegova imena. Upravo zapisi imena Hrvata, koji se od pradavnih vremena pojavljuje u brojnim povijesnim izvorima na golemom porostoru Euroazije, s velikom mjerom pouzdanosti govori o prapovijesti, postanku i podrijetlu, odnosno etnogenezi, te o selidbama Hrvata.
Podrijetlo imena Hrvat tumači se različito. Ima mišljenja da ono u početku nije imalo etničko, nego društveno, odnosno statusno značenje. Znanstvenici se danas slažu da ime Hrvat nije slavenskoga podrijetla, a mnogi jezikoslovci smatraju da je staroiranskoga postanka.

Najstariji dosad poznati spomen hrvatskoga imena javlja se u zapisima mitansko-huritskoga kralja Tušrate (1420.-1400.pr.Kr), koji sebe naziva "veliki kralj, kralj od Mitanije", a svoju državu Huravat Ehillaku - Hrvatsko Kraljevstvo. Od imena H(u)R(a)VAT nastao je tijekom više od dvaju tisućljeća danas ustanovljeni oblik imena Hrvat. To davno huravatsko (hrvatsko) kraljevstvo u povijesnim se izvorima nazivalo različito: u Hetita i Medijaca Mitani, u Egipćana Naharain i Naharina ("Zemlja na rijeci", "Porječje"), u asirsko-babilonskim zapisima Hanigalbat. Prostiralo se od Tigrisa do Sredozemnog mora i od gornjeg toka rijeke Habura do sirijskih granica Egipta, a u XV.st.pr.Kr bilo je velesila na Srednjem Istoku. Na zapadu današnje Sirije, a sjeverno od Tiberijskog (Galilejskog) jezera, gdje se nekada prostiralo Kraljevstvo Huravat, na obali Sredozemnoga mora postajao je sve od arapskoga osvajanja toga područja u VII.st.po Kr. grad imenom Arvat (Hrvat).

Većinsko stanovništvo Kraljevstva Huravat bili su Hu"riti (Huri, Hari, Hori, Horiti), koji su se mirnim selidbama preko današnjega Kurdistana doselili iz kasnije Armenije u Mezopotamiju. Vodeći sloj bili su indoeuropsko-arijski konjanički ratnici i osvajači zvani Mariani (i naši stari neretvanski pomorski ratnici u latinskim se ispravama IX.st.po Kr. zovu Mariani). Taj se vladajući sloj nazivao Mitani, pa je često i Kraljevstvo Huravat nazivano država ili zemlja Mitani. Arijski Mitanci vjerojatno su dojahali u Mezopotamiju preko Irana iz svoje arijske pradomovine, koja se nalazila u području Kaspijskoga mora (jezera). U tom području i danas postoji mjesto koje se zove Kyzil Arvat (Crveni Hrvat). Mitanci su među Hurite unijeli djelotvornu poduzetnost, koja im je nedostajala, što je urodilo stvaranjem nove velesile na Srednjem Istoku. Ime Huravat (Hrvat) nastalo je, po svemu sudeći, od imena Hurit, a zabilježeno je i na području Kavkaza. Biblijske knjige Staroga zavjeta spominju Horite u Palestini. Anglosaksonski kralj Alfred Veliki (871.-901.) u prijevodu Orosijeve "Povijesti svijeta" rabi za ime Hrvati naziv Horiti.

U današnjem Iranu postoji pokrajina Horati, za koju se tvrdi da bi mogla biti pradjedovina Hrvata. U današnjem Afganistanu, preko kojega su Huriti zacijelo prošli na svom putu u Mezopotamiju, jedna skupina stanovnika govori jezik koji sami Afganistanci nazivaju hrvatski (u francuskom: le croate). U pismohrani glavnoga grada hetitskoga kraljevstva Hatuša (danas tursko selo Bogazköy u Maloj Aziji) sačuvane su ploćice na huritskom (prahrvatskom huravatskom) jeziku; među ostalim tekstovima napisanim na tim ploćicama nađen je i ulomak prijevoda na pretpostavljeni prahrvatski jezik sumersko-babilonskoga epa Gilgameš (junak toga epa Enkidu nosi vladarski naslov ban).

Kraljevstvo Huravat postojalo je kao nezavisna država od XVI. do XIV. st.pr.Kr., kada je ušlo u sklop Hetitske države. Hetiti su se već otprije ženili huravatskim djevojkama i štovali mnoge njihove bogove, a huravatski pisari i čarobnjaci dolazili su na hetitski dvor. Hetiti su od Huravata naučili vještinu pisanja i prihvatili od njih klinasto pismo koje su izumili Sumerani. Od njih su naučili i vještinu klesanja ukrasnih pletenaca i obrade stećaka.
Dio Huravata povukao se tada iz Mezopotamije u današnju Armeniju, gdje su zatekli svoje sunarodnjake starosjediteljske Hurite. Zajedno s njima mezopotamski su Huravati utemeljili novu državu sa sjedištem na jezeru Van, koju su kao i mezopotamsku nazivali Kraljevstvo Huravat, isto kao i Perzijanci. U drugim izvorima vansko Kraljevstvo Huravat naziva se i država Uruatru, u svjetskim povjesnicama i Vansko carstvo. Ta druga hrvatska država u povijesnim se izvorima spominje od oko XIII. do VI. st.pr.Kr. Vlastiti izvori od IX. st.pr.Kr. zovu je Biaini, a Biblija Ararat. Kraljevstvo Huravat, s glavnim gradom Tušpa, uzdiže se u X.st.pr.Kr., u doba slabosti Asira, postaje vodeća sila u tom dijelu Azije, zauzima sjevernu Siriju, proteže se na južno Zakavkazje i proširuje od jezera Urmija do Crnoga mora. Početkom VI.st.pr.Kr. ulazi u sklop madske Harahvatije. Kultura vanskih Huravata, koja je osim s mezopotamskom imala veze i sa sredozemnom grekom kulturom, utjecala je na kasniju armenijsku i gruzijsku kulturu (zgradogradba, pleter, steaci, pismo). U tekstovima asirskoga kralja Tiglatpilesera III. ime Huravat pojavljuje se u obliku Araquttu. Kako tumače jezikoslovci, to je isto što i staroiransko Harahvati, staroperzijsko Hara(h)uvati, avestijsko Harah(v)aiti, indijsko Sarasvati, greko Arohzija. U svim tim oblicima ime Harahvati znači: (zemlja) bogata vodama, rijekama.

Od XIII.st.pr.Kr., kada je bilo utemeljeno vansko Kraljevstvo Huravat, na području današnjeg Irana i Afganistana pretpostavlja se da je postojala još jedna hrvatska država, koja se zvala Harahvaiti i Harahvatija, gdje su od davnine živjeli prahrvatski Huriti. Nju spominje staroiransko-madski vjerski naučitelj i obnovitelj Zaratustra u svetim knjigama Avesta (Vendidat I,12). Zaratustrin nauk jednu od šest "besmrtnih vrlina" naziva harvat - dobrobit. Avestijski oblik te riječi jednak je hrvatskoeakavskome obliku hrvatskoga imena - Harvat. Glasoviti perzijski pjesnik Findusi u svom epu "Knjiga kraljeva", koji je svojevrsna povijest starog Irana, kaže da je Zaratustrin otac bio kralj i da se zvao Aurvat. Ta riječ odgovara obliku hrvatskoga imena Arvat, koji se često pojavljuje u starim hrvatskim pisanim spomenicima i u pučkom govoru ( u muslimanskim se pučkim pjesmama spominje Arvatova Ajka, Arvatov Mujo, Avratovia Mujo). Zaratustra je vjerojatno bio podrijetlom Harahvat (Hrvat), što se može zaključiti iz hvalospjeva koji je u Avesti ispjevao svojoj voljenoj zemlji Harahvaiti:
"Kao deseto između najboljih mjesta i naselja stvorio sam ja, Ahuramazda, lijepu Harahvaiti."

U blizini afganistanskoga grada Kandahara, na mjestu nekadašnjega glavnoga grada države Harahvaiti (Harahvatije), danas se nalazi selo Haravacija. U tom se selu mogu vidjeti isti onakvi pleterni ukrasi kakvih ima i u Istri i na otoku Krku, a žene nose pregače kakve nalazimo u današnjim hrvatskim krajevima. U glagoljskoj povelji iz godine 1463. hrvatski kralj Matijaš Korvin naziva se "Matijaš, Božjom milošću kralj ugarski, Dalmacije, Hrvacije". U jednoj tužbi koju su plemići Gušići podnijeli banu Pavlu I. Šubiću Bribirskom spominje se predjel Hrvatija u župi Luci

 

[Hrvoje Cro]

Godine 550.pr.Kr. država Harahvaiti (Harahvatija) ulazi u sklop Perzijskog carstva.Otac Kira II. Velikoga (558.-530.pr.Kr.), osnivača Perzijskog carstva, bio je oženjen jednom harahvatskom kraljevnom, pa je Kir II. po majci bio te krvi. Poslije smrti perzijskoga kralja Kambiza II. vlast je na prevaru preuzeo mag Gaumata. Protiv njega je ustao Darije I. Veliki (522.-486.pr.Kr.) te ga zbacio s vlasti. U toj borbi Dariju je sa svojim konjaništvom najviše pomogao Harauvat Viviana, ban savezne perzijske kraljevine Harauvatije. Banovo ime Viviana arijskoga je podrijetla, a znači "svijetli potomak neba, sin svijetla". U njegovoj Kraljevini, koja je tada obuhvaćala po prilici današnju južnu polovicu Afganistana, cijeli Beludžistan i istočni dio današnjeg Irana, vodile su se najodlučnije bitke.
U čast pobjede nad Gaumatom i nad devet pobunjenih kraljeva Darije I. je godine 520./519. podigao pobjednički spomenik-proglas na stijeni gore Bagastan (Bogostan, Božji stan) u gorju Zagros. Na tom je spomeniku uklesanom slikom i riječju prikazao svoje pobjede. Uklesana su imena naroda i zemalja nad kojima vlada "po volji Ahuramazde", i to na tri glavna državna jezika (staroperzijskom, elamskom i akadsko-babilonskom). Ime naroda i zemlje Harahvatije u staroperzijskome glasi Harauvatiš i Harauvatija, u elamskome Harraumatiš, a u akadsko-babilonskom Arahuaatti. U proglasu se kaže da je samozvanca Gaumatu "s vojskom napao i uhvatio Harauvatim Viviana". Proglas je preveden na aramejski jezik, te u njemu ime Harauvatti glasi Hruhatti. Oblik hrvatskoga imena Harauvatiš sačuvan je i u popisu naroda Perzijskog carstva koji je uklesan na unutarnjoj strani veličanstvenih stuba što su vodile na tvrđavu u Darijevoj prijestolnici Perzepolis. U gorskim stijenama blizu Perzepolisa, na mjestu koje se danas zove Nakš-i-Rustam, na grobnici Darija I. uklesani su likovi predstavnika trideset naroda kojima je Darije vladao, s uklesanim imenima tih naroda. Ispod po redu desetog lika, brojeći u gornjem redu slijeva nadesno, piše na staroperzijskom jeziku: "Ovo je Harauvat". Taj lik jedini nosi konjanike eizme i prepasan je preko kabanice onako i onakvim kratkim mačem kao i lik hrvatskoga velikaša iz Biskupije kod Knina (X.-XI.st po Kr.).
U jednom natpisu perzijskog kralja Kserksa, otkrivenom 1937. godine, staroiranska Hrvatska naziva se još uvijek Harahvatiš, no u akadsko-babilonskom prijevodu toga natpisa naziva se Arrahut.

Grci su ime Harahvatiš (Harahvat) dobro upoznali za osvajačkih ratova Aleksandra Velikog, koji je 330. godine pr.Kr. na putu u Indiju podvrgnuo svojoj vlasti i državu Harahvatiju. Aleksandrovi Makedonci su, prema akadsko-babilonskom izgovornom obliku Arrahut, stanovnike Harahvatije zvali Arahoti. Tijekom vremena Grci su prijašnju Harahvatiju počeli nazivati Arahosia, a njezin narod Arahosioi (Arahozijci). To se dogodilo zbog toga što si Aleksandar i njegovi nasljednici osvojenim Perzijskim carstvom upravljali iz starog Babilona, pa su prihvatili akadsko-babilonsko upravno nazivlje. Ono je pak preko grčkih preoblika prodrlo u međunarodnu uporabu.

Stanovnici Harahvatije i dalje su sebe nazivali Harahvati, a svoj glavni grad i rijeku koja kroz njega protječe Horohvát. Kada su Skiti godine 653. pr. Kr. provalili u Staru Harahvatiju, već tada se jedan dio staroiranskih Hrvata iselio u područje Crnoga mora. Tu su zatekli one Hrvate koji su onamo stigli ranije, a pripadali su vanskom Kraljevstvu Huravat.
Tijekom više stoljeća, kako se pretpostavlja, osobito nakon što je Aleksandar Veliki osvojio staroiransku Harahvatiju, crnomorskim su se Hrvatima pridružili i brojni drugi Hrvati iz unutrašnjega Irana. U II./III. st. po Kr. hrvatsko se ime, u obliku Horoúatos (Horúat) i Horóatos (Horóat), pojavljuje na dvjema mramornim spomen-pločama pronađenima na ušću rijeke Tanais (današnji Don) u Azovsko more.

Pomorski grad Tanais u II./III.st. pripadao je Bosporskoj državi; ona se prostirala s obaju strana Kerekog tjesnaca, koji se nalazi između Crnoga i Azovskoga mora. Njome je od godine 175. do 211. vladao veliki kralj Tiberije Julije Sauromat (Hrvat), koji se spominje na prvoj tanaiškoj spomen ploči s kraja II. st. po Kr. Njega je naslijedio kralj Reskuporid, "sin velikog kralja Sauromata (Hrvata)". Reskuporid se spominje na drugoj tanaiškoj ploči iz 220. godine. Te ploče potvrđuju da se je Tiberije Julije Sauromat nazivao "velikim kraljem" kao i njegov daleki prethodnik huravatski (prahrvatski) kralj Tušrata iz davnoga XV.st.pr.Kr. Ime Sauromat ili Sarmat grčko-rimski je preoblik imena Hrvat. Ono je, kako tumače jezikoslovci, nastalo od imena Harvat. Skiti su Azovske Hrvate zvali Sarmatima, a taj su oblik hrvatskoga imena preuzeli Grci i Rimljani, koji su sa Skitima više dolazili u doticaj nego s crnomorskim Hrvatima.

Već prije Kristova rođenja Hrvati se šire od Crnoga mora prema Karpatima i Podunavlju. Grčki zemljopisac Ptolomej zabilježio je u II.st. na svom zemljovidu da se Hrvatska, koju on naziva Sar-Madi, tada protezala od Crnoga mora do Visle nad Karpatima i do ušća Dunava na jugu. Iz Ptolomejeva naziva Sar-Madi neki znanstvenici zaključuju da su na tom području živjeli Hrvati koji su došli iz stare Medije odnosno staroiranske Harahvatije. Na temelju onoga što pišu ruski jezikoslovci i povjesničari može se zaključiti da su iza Karpata, od Visle do Dnjestra, na gotovo osam stotina kilometara, do VI. st. živjeli samo Hrvati.
Prema tome, crnomorsko-zakarpatska Hrvatska sastojala se od dva međusobno narodno i državno povezana područja: Crvene (južne) Hrvatske na Donu i Bijele (zapadne) Hrvatske u poriječju rijeke Visle. Od arapskih i drugih putopisaca iz onoga doba saznaje se da se glavni grad Bijele Hrvatske zvao Hrvat i da se nalazio na mjestu današnjeg Krakova.

 

[Hrvoje Cro]

Na području crnomorsko-zakarpatske Hrvatske većina stanovnika govorila je hrvatskim jezikom, što dokazuje i mjestopisno nazivlje. Tako je Ptolomej Karpate zvao Sarmatskim (Hrvatskim) gorama (ime Karpati dolazi od imena Hrvati), a staronordijska "Hervararsaga" Hrvatskim gorama. Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet zakarpatsku Hrvatsku naziva "he megei Hrobatia" (čitaj Hrovatia) odnosno Velika Hrvatska, a Hrvate Hrobi (čitaj: Hrovatoi). Porfirogenetova Bagibareia (staroiransko-hrvatski: Bagi-baria, Bogonosna gora) bila sveta gora Velikih Hrvata.

Skupine Hrvata vjerojatno su počele dolaziti na Balkan već od II. tisućljeća prije Krista, a veće skupine njih došle su oko godine 1200. pr.Kr. zajedno s Ilirima ili nešto nakon njih. Na područjima gdje danas žive Hrvati, osobito na obalama Jadranskog mora, Herodot nalazi Hrvate u V. st. pr. Kr. Jaku nazočnost Hrvata u I.st. po Kr. jezikoslovci bilježe u savsko-dravskom međurječju, u današnjem ličkom dijelu Hrvatske, u južnoj Hrvatskoj na pravcu Lika-Dubrovnik i na širem dubrovačkom području. Od V. st. pa do početka VII. st. Hrvati se na današnja hrvatska područja doseljavaju u većim skupinama. Na području Bačke i Baranje posvjedoćena je nazočnost Hrvata prije godine 453. Od I. st. po Kr. teće neprekinuta linija hrvatskih naselja od sjevera (današnja Slovačka, Češka, Poljska) preko panonsko-podunavske nizine i ličke visoravni prema jugu sve do današnjeg Dubrovnika i Boke Kotorske. Tu hrvatsku liniju tek u IX.st. presijecaju Madžari.

Toma Arhiđakon, koji je u svojim rukama imao izvorne kataloge (popise, povelje) i pontifikalne (biskupske) ljetopise salonitansko-splitskih (nad)biskupa iz VII. i VIII.st., piše u svojoj Kronici da je u gorovitu djelu današnjih hrvatskih zemalja Hrvatska postojala davno prije dolaska zakarpatskih Hrvata. "U tu Hrvatsku" kaže on, "došlo je od poljskih strana sedam ili osam plemenitih rodova, poprskanih arijanskom kugom, i u njoj su se nastanili. Pomiješali su se, dakle, ti narodi i postali su jedan rod, slieni po životu i običajima, jednoga govora. Počeli su, pak, imati vlastite knezove."
Sve hrvatske naraštaje, od XV.st. prije Krista do danas, povezuje neprekinuti i neraskidivi vez, zlatni lanac hrvatskoga imena:

H(u)R(a)VAT - H(a)R(ah)VAT - H(a)R(ah)VA(i)T(i) - H(a)RVAT -
A(u)RVAT - H(a)R(ah)VAT(i?) - H(a)R(au)VAT(im) -
H(a)R(au)VAT - AR(i)VAT - ARV(i)AT -
H(o)R(o)VAT(hos) - HR(o)VAT(oi) – HRVAT

Kako se vidi iz ovog biserna niza, u svim višetisućljetnim oblicima hrvatskoga imena postoji današnje stegnuto ime Hrvat. Od mezopotamskog indoeuropsko-huritskog imena Huravat i mlađeg staroiranskoga imena Harvat (Harauvat, Harahvat) potjeće današnji domaća nazivi: Hrvat, Harvat, Horvat, Hrvatska, Harvatska, Horvatska. Od aramejskog preoblika Hruhat odnosno akadsko-babilonskog izgovornog oblika Aruhat i Arahut potječu oblici hrvatskoga imena u tuđim jezicima: Hrovatoi, Croati, Croats, Kroaten,...

U svojoj dugoj povijesti narodi nositelji hrvatskoga imena su, sudeći po svemu rečenome, utemeljili nekoliko hrvatskih država, katkad i dvije u isto doba. I nakon dolaska u današnju domovinu imali su do XI. st. dvije hrvatske države: sjevernu Veliku, odnosno Bijelu Hrvatsku; te južno Kraljevstvo Hrvata. I na jugu oni su pojedine dijelove svoje države nastavili označavati staroiranskim bojama: Kraljevstvo Hrvata bilo je sastavljeno od Bijele i Crvene Hrvatske.
Nositelj hrvatskoga imena kroz prostor i vrijeme bila je ona prahrvatska huritska jezgra iz koje je potekao današnji hrvatski narod dopunjen pritocima drugih naroda s kojima se susretao.

Kako navode svjetske povjesnice, prahrvatski su Huriti odigrali važnu ulogu u kulturnoj povijesti čovječanstva kao sjajni posrednici među drugim narodima u prometu ideja.

Duboko prožeti sumerskim predajama, oni su te predaje predali drugim narodima, nadaleko proširivši najveću civilizaciju koju je čovjek do sumerskoga razdoblja bio stvorio. Tako su pomogli da se trajno održe mnoge sumerske tekovine.

No Prahrvati nisu bili samo posrednici, nego i stvaratelji tih dobara.

Uveli su u ratnu uporabu konje i bojna kola, što je izazvalo prevrat u načinu ratovanja. Prahrvat Kikkuli iz mezopotamskog Kraljevstva Huravat napisao je glasovito i po obujmu golemo djelo o uzgoju konja; stručne huravatske (prahrvatske) izraze iz tog djela o konjogojstvu preuzeli su Hetiti i drugi tadašnji narodi.
Iz svoje pradomovine Hrvati su današnju domovinu kao duhovnu baštinu donijeli visokorazvijenu umjetničku vještinu klesanja ukrasnoga pletenca, te vladarske naslove kralj, ban, knez. Inače vladarsku ustanovu bana nije poznavao nijedan drugi narod srednjovjekovne Europe. Donijeli su i nadasve razvijenu narodnu samosvijest i državotvornost, izgrađujući državno i obično pravo, neugasivu težnju za slobodom, ponos slobodna naroda koji nikada nikoga nije tlačio niti se dao tlačiti, vjernost i rodoljubje, osjećaj za pravednost. Neki drže da su iz pradomovine Hrvati donijeli i vlastito pismo od kojega je nastala glagoljica. Po svemu tome Hrvatska je i u daljnjim stoljećima, pa i nakon izumiranja nacionalne dinastije, čuvala sve oznake samostalne, nezavisne države: svoj državni prostor, svoju državnu krunu, svoj zakonodavni državni sabor, svoju vojsku i svoje novčarstvo.

 

[Lesandar]

U glagoljskoj povelji iz godine 1463. hrvatski kralj Matijaš Korvin

Samo bolesnici mogu Hunyadi Mátyása Corvina proglasiti hrvatskim kraljem. On je bio mađarski kralj Hrvatske.

 

[kajzersoza]

na kraju balade silazi jez sa cetke ,pa kaze svako se moze prevariti

 

[Sarvaš]

I vi angazovali Deretica ?

 

[skura58]

Hrvati su indijanci
ili
Indijanci su hrvati


Akademski slikar Alfred Fredi Krupa tvrdi da poseduje nalaz da su Hrvati koji su kao doseljnici stigli u Ameriku u 16. veku pomešali sa indijanskim plemenom iz koje je nastala neobična rasa Koratan indijanci iz koje su zatim nastali Kroatani koji su se opet mešali sa drugim plemenima iz kojih je nastala rasa Melungeon, kojoj pripadaju Barak Obama, Abraham Linkoln, pokojni kralj roken rola Elvis Prisli.
Ovu šokantnu tezu izneo je karlovački akademski slikar plemićkog porekla Alfred Fredi Krupa koji je bio u dugogodišnjoj potrazi za svojim poreklom, a ovu tezu zasnovao je na nalazu koji je navodno dobio direktno iz SAD, piše zagrebački Jutarnji list.
Kako navodi ovaj mediji nalaz se temelji na 13 CODIS markera koji su korišteni u forenzičkoj genetici, koji koristi FBI, čime je kako je rekao došao do krunskog dokaza da su Hrvati učestvovali u kolonizaciji i naseljavanju Amerike u 16.veku.
Krupa priču započinje 1521. kada su Osmanlije harale Evropom i posle pada Beograda, iz Dubrovnika isplovila malena flota od dva broda krcata Hrvatima koji su se navodno iskrcali na obalama današnje Severne Karoline.

Analizu njegova DNK odradila je kompanija DNA Konsultants iz Feniksa koja je analizirala Krupino genetsko poreklo iz koga je utvrdila da u njemu postoje velike migracije gena evropskog i azijskog porekla, a na prvom mestu se nalazi Melugenska rasa.

Kako piše Jutarnji list njemu se pre nekoliko dana javio mobilnim telefonom Adam Eterovich istraživač i istoričar hrvatskog porekla koji živi u SAD i rekao mu da postoje dokazi koji ne mogu da se pobiju da među Melugenonima, neobičnom rasom nastalom mešanjem indijanskih domorodaca sa crnom i belom rasom postoji i hrvatski gen.

- Rekao mi je i da mu je žao što ta tema, veoma intrigantna i misteriozna i da ona nikada nije zaživela u Hrvatskoj, za razliku od drugih zemlja gde se naučnici upiru da bi verifikovali učestovanje brojnih nacionalnosti u kolonizaciji amerike. Eterovich mi je rekao da je svo vreme čekao da će se pojaviti neko iz Hrvatske sa tim genom kako bi mogao da dokaže svoje tvrdnje, kaže za Jutarnji Krupa koji je još ranije dokazao plemićko poreklo svoje porodice.

Dodatak postavljača:
.

Bilo je skeptika koji nisu verovali u ”Hrvatsku tisućljetnu historiju”
Barak Obama, Abraham Linkoln, pokojni kralj roken rola Elvis Prisli, svi bili hrvati.
Šta sad kažete na ovo?

 

[skura58]

Al' džabe im.
Zahebali ih šiptari.
I, ironije, uz hrvatsku
znanstvenu pomoć dokazali da su
najstariji narod na Balkanu

 

[kajzersoza]

Hrvati su indijanci
ili
Indijanci su hrvati


Akademski slikar Alfred Fredi Krupa tvrdi da poseduje nalaz da su Hrvati koji su kao doseljnici stigli u Ameriku u 16. veku pomešali sa indijanskim plemenom iz koje je nastala neobična rasa Koratan indijanci iz koje su zatim nastali Kroatani koji su se opet mešali sa drugim plemenima iz kojih je nastala rasa Melungeon, kojoj pripadaju Barak Obama, Abraham Linkoln, pokojni kralj roken rola Elvis Prisli.
Ovu šokantnu tezu izneo je karlovački akademski slikar plemićkog porekla Alfred Fredi Krupa koji je bio u dugogodišnjoj potrazi za svojim poreklom, a ovu tezu zasnovao je na nalazu koji je navodno dobio direktno iz SAD, piše zagrebački Jutarnji list.
Kako navodi ovaj mediji nalaz se temelji na 13 CODIS markera koji su korišteni u forenzičkoj genetici, koji koristi FBI, čime je kako je rekao došao do krunskog dokaza da su Hrvati učestvovali u kolonizaciji i naseljavanju Amerike u 16.veku.
Krupa priču započinje 1521. kada su Osmanlije harale Evropom i posle pada Beograda, iz Dubrovnika isplovila malena flota od dva broda krcata Hrvatima koji su se navodno iskrcali na obalama današnje Severne Karoline.

Analizu njegova DNK odradila je kompanija DNA Konsultants iz Feniksa koja je analizirala Krupino genetsko poreklo iz koga je utvrdila da u njemu postoje velike migracije gena evropskog i azijskog porekla, a na prvom mestu se nalazi Melugenska rasa.

Kako piše Jutarnji list njemu se pre nekoliko dana javio mobilnim telefonom Adam Eterovich istraživač i istoričar hrvatskog porekla koji živi u SAD i rekao mu da postoje dokazi koji ne mogu da se pobiju da među Melugenonima, neobičnom rasom nastalom mešanjem indijanskih domorodaca sa crnom i belom rasom postoji i hrvatski gen.

- Rekao mi je i da mu je žao što ta tema, veoma intrigantna i misteriozna i da ona nikada nije zaživela u Hrvatskoj, za razliku od drugih zemlja gde se naučnici upiru da bi verifikovali učestovanje brojnih nacionalnosti u kolonizaciji amerike. Eterovich mi je rekao da je svo vreme čekao da će se pojaviti neko iz Hrvatske sa tim genom kako bi mogao da dokaže svoje tvrdnje, kaže za Jutarnji Krupa koji je još ranije dokazao plemićko poreklo svoje porodice.

Dodatak postavljača:
.

Bilo je skeptika koji nisu verovali u ”Hrvatsku tisućljetnu historiju”
Barak Obama, Abraham Linkoln, pokojni kralj roken rola Elvis Prisli, svi bili hrvati.
Šta sad kažete na ovo?

 

[Pumpaj Dinstanović]

I vi angazovali Deretica ?

U pitanju je Ivan Mužić, koga pominjah nedavno, a koga već nekio vreme Srebrena citira i postavlja na forumu.

Ne bih baš toliko mnogo Mužića i njegove pseudonaučne teorije poredio sa čak Deretićem, ali dakako da je nešto najbliže njemu što Hrvati imaju. Srpski pandan bi mu prije bio Miodrag Milanović...

 

[Dragon~Reborn]

Ма рекох ја не некој теми, овде на Балкану су сви колективно луди, само још Цигани да измисле неку теорију...

 

[nenad1978]

Ма рекох ја не некој теми, овде на Балкану су сви колективно луди, само још Цигани да измисле неку теорију...

Romi i Romani su jedno te isto

 

[Mrkalj]

Свака роба има купца.

 

[Сребрена]

U pitanju je Ivan Mužić, koga pominjah nedavno, a koga već nekio vreme Srebrena citira i postavlja na forumu. .

Malo je preforsiran ovaj tvoj komentar. Koliko puta je Srebrena citirala i postavljala doticnog u okviru tog @nekog@ vremena?

Najstariji dosad poznati spomen hrvatskoga imena javlja se u zapisima mitansko-huritskoga kralja Tušrate (1420.-1400.pr.Kr), koji sebe naziva "veliki kralj, kralj od Mitanije", a svoju državu Huravat Ehillaku - Hrvatsko Kraljevstvo

Ti "Huri" su bili rase crne.

 

[HamzaHumo]

Interesantno. Jeli Hrvati dolaze odatle je jedna prica, ali rijec hrvat zasigurno ima to porijeklo.

Zaratustra je vjerojatno bio podrijetlom Harahvat (Hrvat),

Prestani se preseravat.

 

[Hrvoje Cro]

Samo bolesnici mogu Hunyadi Mátyása Corvina proglasiti hrvatskim kraljem. On je bio mađarski kralj Hrvatske.

Ok, onda su urednici Encyclopedije Britannice luđaci. I George Hannover je bio Nijemac na prijestolju Hannovera, nije znao ni riječi engleskoga pa je svejedno bio kralj Velike Britanije.

 

[Лекизан]

Ево је боље од "Звезданих стаза", само што иде у прошлост.
Велика количина глупости на једном месту, многе ствари већ одавно демантоване али нема везе аутор шктаба даље као да ништа било није.

Ја знам рецимо да Деретића овде не зарезују много, нарочито академици, историчари и људи од струке који знају материју, не знам како се овај котира у хрватској историографији.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Ма рекох ја не некој теми, овде на Балкану су сви колективно луди, само још Цигани да измисле неку теорију...

I jesu:

Malo je preforsiran ovaj tvoj komentar. Koliko puta je Srebrena citirala i postavljala doticnog u okviru tog @nekog@ vremena?

Ako se ne varam, nekih 4-5 puta u zadnjih par mjeseci.

Ok, onda su urednici Encyclopedije Britannice luđaci. I George Hannover je bio Nijemac na prijestolju Hannovera, nije znao ni riječi engleskoga pa je svejedno bio kralj Velike Britanije.

Van mjesta je cjepidlaciti "ahahaha, nije to nikakav hrvatski kralj, vec madjarski kralj Hrvatske", odnosno poprilicno besmisleno, ali nije ti ni taj primjer koji si naveo za poredjenje - u pitanju je dinast koji je dosao i Svetog Rimskog Carstva u jednu sasvim drugu drzavu (britansko 'carstvo'). U slučaju Matije Korvina, valjda je jasno da je Hrvatska ista država, ili ako ćemo državna tvorevina, sa Ugarskom...

 

[Сребрена]

Ako se ne varam, nekih 4-5 puta u zadnjih par mjeseci.

Pa najzgodnije je da ovde pokazes tih 4 do 5 linkova, zar ne?
Da ne budem klevetana tek-tako, ofrlje.

 

[Lesandar]

Ok, onda su urednici Encyclopedije Britannice luđaci. I George Hannover je bio Nijemac na prijestolju Hannovera, nije znao ni riječi engleskoga pa je svejedno bio kralj Velike Britanije.

Jesam li ja rekao nešto drugačije nego kralj Hrvatske? Ali ne hrvatski kralj, to je nešto sasvim drugo. To je već mitomanija. Franjo Josif je bio car Hrvatske, ali ne hrvatski car.
Kužiš poantu: da bi netko bio hrvatski kralj on i ne treba biti Hrvat ali Hrvatska treba bit neovisna.

 

[Сребрена]

Akademski slikar Alfred Fredi Krupa .. u dugogodišnjoj potrazi za svojim poreklom..Analizu njegova DNK odradila je kompanija DNA Konsultants iz Feniksa koja je analizirala Krupino genetsko poreklo iz koga je utvrdila da u njemu postoje velike migracije gena evropskog i azijskog porekla, a na prvom mestu se nalazi Melugenska rasa....Kako piše Jutarnji list njemu se pre nekoliko dana javio mobilnim telefonom Adam Eterovich istraživač i istoričar hrvatskog porekla koji živi u SAD i rekao mu da postoje dokazi da među neobičnom rasom nastalom mešanjem indijanskih domorodaca sa crnom i belom rasom postoji i hrvatski gen.[/B]

Мени се много свиђа та теза о Кроатан индијанцима, кад год је се сетим ја се силно забавим.
Имали су једну добру емисију суседи раније, применљиво је на ову тему, ово су делке отале- из серијала:



“…Niko nije ni očekivao da će u malom zaseoku Pišćurevo Donje, antikvitetna tamburica biti oružje gnjusnog umorstva…ja sam Valdec, a ovo je mračna strana Hrvatske…”

“…A sad, pogledajte rekonstrukciju lova na mitskog ubicu Živojina Panajotovića zvanog Đubre, desne ruke kapetana Dragana, leve ruke Milana Martića, desne noge Radovana Karadžića i leve noge Bidermajer- kredencа.”

 

[sakatilo1]

Malo je preforsiran ovaj tvoj komentar. Koliko puta je Srebrena citirala i postavljala doticnog u okviru tog @nekog@ vremena?


Ti "Huri" su bili rase crne.

a azto Hravtice vole Crnce...uspomen na stare dane...

 

[Orion ST]

Jesam li ja rekao nešto drugačije nego kralj Hrvatske? Ali ne hrvatski kralj, to je nešto sasvim drugo. To je već mitomanija. Franjo Josif je bio car Hrvatske, ali ne hrvatski car.
Kužiš poantu: da bi netko bio hrvatski kralj on i ne treba biti Hrvat ali Hrvatska treba bit neovisna.

Franjo Josip nikada nije bio car Hrvatske. Bio je "kralj Dalmacije, Hrvatske i Slavonije". Btw, Hrvatska ne mora biti neovisna da bi netko bio njen kralj. Zato postoje zakoni. Državnopravno, austrijski vladar je bio ujedno kralj Ugarske i kralj Hrvatske.

 

[Лекизан]

Franjo Josip nikada nije bio car Hrvatske. Bio je "kralj Dalmacije, Hrvatske i Slavonije". Btw, Hrvatska ne mora biti neovisna da bi netko bio njen kralj. Zato postoje zakoni. Državnopravno, austrijski vladar je bio ujedno kralj Ugarske i kralj Hrvatske.

Франц Јосиф је био цар Аустрије и краљ Угарске као и владар свим народима који су се налазили на територији Аустроугарске па и Хрватима.
Краљ Хрватске није могао да буде јер Хрватска као државноправни субјект није постојала тада.
Тачно је да земља не мора да буде независна да би неко био њен краљ, али онда се сматра да је тај краљ туђин, или је земља под окупацијом, поготово ако тај део поданика нема неки посебан статус у оквиру ње, што је случај са Хрватима.

 

[ljuta_mamba]

Franjo Josip nikada nije bio car Hrvatske. Bio je "kralj Dalmacije, Hrvatske i Slavonije". Btw, Hrvatska ne mora biti neovisna da bi netko bio njen kralj. Zato postoje zakoni. Državnopravno, austrijski vladar je bio ujedno kralj Ugarske i kralj Hrvatske.

aha,pa sto je onda bio problem da Karadjordjevic bude kralj Srba,Hrvata i Slovenaca? zasto ne spominjes i njega kao Hrvatskog kralja vec samo Austrijance i Madjare?