Арпадовићи су изумрли и зато су их заменили Анжуји, конкретно Карло Роберт који је крунисан за краља Угарске а не неке Хрватске, сам је по мајчиној линији био потомак Арпада.
Управо је Карло Роберт скршио подивљалу властелу укључујући Шубиће!!!
Pogledajte prilog 861491
Такође и после Жигмунда су имали свог народног краља Матију Корвина.
У принципу имали су све оно што Хрвати нису.
Имаш ли ти неких доказа за Хрвате на Никопољу или немаш, да затварам тему, нема потребе да се са тролом препуцавам.
Bravo, dao si kartu ratnih operacija pokoravanja Mađara Anžuincima kao dokaz da su Mađari svojevoljno predali tron personalne unije. Autogol...
Karlo Robert bio je dijete od 12 godina kada su ga Hrvati doveli i izgurali ga kao kralja vodeći njegove bitke. Hrvati su popunjavali njegove postrojbe koje su u praksi nazivane "Karlovi partizani". Šubić je imao zadatak osigurati trupe za anžuinske kampanje. Kao što vidiš na mapi bitke su vođene u Ugarskoj. Pavle Šubić bio je kako ga wikipedia naziva "glavni anžuinski partizan"...
Također, sam
kontekst i početak anžuinsko-arpadovićkog sukoba bio je upravo
hrvatsko-mađarski sukob odma u startu koji je počeo tako što su Mađari za bana slavonije postavili ne-Hrvata Alberta Morosinija. Ovo je izazvalo revolt hrvatskog plemstva koje je odlučilo skinut Arpadoviće s vlasti i dovest Anžuince na tron personalne unije...
Evo ti temeljni članak s wikipedie koji objašnjava kako i zašto su Anžuinci uopće dovedeni na tron personalne unije...
https://en.wikipedia.org/wiki/Charles_I_of_Hungary
Andrew III of Hungary made his maternal uncle,
Albertino Morosini,
Duke of Slavonia, in July 1299, stirring up the Slavonian and
Croatian noblemen to revolt.
[17][18] A powerful Croatian baron,
Paul Šubić, sent his brother,
George, to Italy in early 1300 to convince Charles II of Naples to send his grandson to Hungary to claim the throne in person.
[18] The king of Naples accepted the proposal and borrowed 1,300
ounces of gold from
Florentine bankers to finance Charles's journey.
[9][19] A
Neapolitan knight of French origin,
Philip Drugeth, accompanied the twelve-year-old Charles to Hungary.
[20] They landed at
Split in
Dalmatia in August 1300.
[9][21] From Split, Paul Šubić escorted him to
Zagreb where
Ugrin Csák swore loyalty to Charles.
[22]
Onda si u nastavku trolerski preskočio i
svjesno lažno predstavio (nije ti prvi put, već si tako radio i prije...)
potpuno drugi sukob koji se desio desetljećima kasnije između Paula II. Šubića koji je bio odan Anžuincima i slavonskog bana Ivana Babonića - dakle opet hrvatskih snaga koje guraju Anžuince - sa onim Hrvatima koji su ova događanja u personalnoj uniji iskoristili da osamostale dijelove Hrvatske u svoja privatna kraljevstva - to je pokušao napravit brat Paula II. Šubića - Mladen Šubić - kojeg su Hrvati zato porazili u bitci kod Blizne 1322. Ovdje samo još jednom vidimo tko su anžuinske snage zapravo - to su hrvatske snage plemstva Paula II. Šubića i hrvatskog plemstva slavonskog bana Ivana Babonića. Dakle unutarhrvatski sukob pokušavaš lažno predstavit kao stranu silu koja pokorava Hrvate (što je izrazito neinteligentno i umno sakato jer glavna anžuinska sila i jesu Hrvati...)
Evo članak o sukobu Paula II. Šubića, Ivana Babonića i dalmatinskih gradova protiv Mladena Šubića koji moderator Lekizan svjesno pokušava lažno predstavit kao tobože samostalne Anžuince protiv Hrvata...
https://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Bliska
Također si još jedan sukob desetljećima kasnije pokušao lažno predstavit lažno tvrdeći da su Anžuinci uveli vlast u Hrvatsku a ovdje si čak slagao oko ishoda. A to je sukob oko podjele plijena Mladena II. Šubića među Hrvatima. Ovdje je desetljećima kasnije sada već stari kralj osilio u Mađarskoj (nije više dijete...) pa pokušao intervenirati protiv samovolje nekih Hrvata (opet uz pomoć hrvatskih slavonskih snaga...) ali je poražen i istjeran iz Hrvatske od Nelipca II. Nelipćića...
Evo, sve ti lijepo piše u glavnom članku...
Charles also attempted to reinstate royal authority in Croatia and Slavonia.
[79] He dismissed the
Ban of Slavonia,
John Babonić, replacing him with
Mikcs Ákos in 1325.
[79][80] Ban Mikcs invaded Croatia to subjugate the local lords who had seized the former castles of Mladen Subić without the king's approval, but one of the Croatian lords,
Ivan I Nelipac, routed the ban's troops in 1326.
[79] Consequently, royal power remained only nominal in Croatia during Charles's reign
Dakle Anžuinci su kao kraljevska vlast nametnuti samo Mađarima -
jer je cijeli sukob i izbio upravo zbog mađarskog nametanja ne-Hrvata za slavonskog bana Hrvatima - ali u Hrvatskoj ta kraljevska vlast istodobno nije uvedena. To je bila samo nova kraljevska vlast za Mađare - promjena dinastije da se skinu Mađari s trona personalne unije, što je Hrvatima odgovaralo. U Hrvatskoj nije istodbno bilo jedinstvene želje za novom jakom kraljevskom vlašću pa je dio hrvatskog plemstva odlučio držati Hrvatsku faktični nezavisnom. Karlo Anžuinac desetljećima kasnije je odrastao i osilio te stoga poželio uvest svoju kraljevsku vlast i u Hrvatsku koja je bila faktični nezavisna ali je poražen od Nelipca II. Nelipčića i istjeran iz Hrvatske. Dakle iznio si lažnu tvrdnju da je Karlo Anžuinac pokorio Hrvate...
Lijepo ti piše u članku da je kraljevska centralistička vlast uvedena samo u Mađarsku dok je u Hrvatskoj ona bila nominalna (samo u mjeri u kojoj Hrvatima odgovara...). Anžuinci nisu bili jaki u Hrvatskoj protiv Hrvata. Bili su jaki samo u Mađarskoj s Hrvatima iza sebe jer su Hrvati imali interes uklonit Arpadoviće s trona personalne monarhije, ali u Hrvatskoj zadnju riječ imali su Hrvati. I kasniji Anžuinci bili su hrvatske marionete (Hrvati su ih vucarali po tamnicama, davili ih , ženili ih interesno, itd...)
