Pa sam si sebi odgovorio,on nas usinovljuje,ne sebe.
On je morao biti "usinovljen" da bismo mi mogli biti izjednačeni sa njim.
Hajde da malo prođemo kroz dva teksta pa sam razmisli.
"Zato će vam sam Gospod dati znak;
eto devojka će zatrudneti i rodi će sina i nadjenuće mu ime Emanuilo", Isaija 7,14
Pogledaj poredak...kako nastaje "sin"? Tako što je devojka zatrudnela. Tekst ne govori o Njegovom sinovstvu na nebesima već o tome da je On rođen od žene i tako je sin.
Zatim Isaija ovo ponavlja i u glavi 9
"Jer nam se
rodi dete,
sin nam se dade, kojem je vlast na ramenu, i ime će mu biti: divni, savetnik, Bog silni, otac večni, knez mirni", Isaija 9,6
Opet isti poredak...."dete" jeste zemaljsko dete.."sin" se odnosi na to zemaljsko dete..."dete" ili "sin" sinonimi u rečenici.
Kada se dakle za Mesiju kaže "sin" misli se na njegovu zemaljsku misiju tj. na poredak koji je prilikom utelovljenja.
Nema tekstova u Torah koji ukazuju na Mesijansko sinovstvo na nebu. Ono je isključivo vezano za zemlju.
Takođe, termin "sin Božiji" u Torah ima uvek konotaciju na stvoreno biće. Recimo anđeli su nazvani "sinovi Božiji". Takođe i ljudi. Zar onda ne bi bilo neobično da postoji takav termin za Božanstvo?
Tako dakle, moramo razumeti kontekst izraz "sin Božiji" u Pismu da bismo mogli razumeti može li se on primeniti za Boga?