Hrabrost...?

To tvrdjenje da je covek uvek sebican kad razmislja i onda ne postoji mogucnost da neko ko razmislja bude i hrabar moze da potekne samo od ljudi koji nisu sami osetili a niti videli kod drugih da moze postojati razumna hrabrost.

Samo je drugacije izreceno...:
Covek dok dela, nema vremena da razmislja, pa cini po navici ili po zanesenosti, ali nikako po razmisljanju....

Drugi deo recenice samo autoru ima veze sa prvom, a ustvari nema veze, jer nije prava negacija prve recenice...
Vec je mozda ogorcenost na drugacije....
Naravno da se ljudi igraju motivima i kradu i motive i zasluge...Sastavni deo kad svi ne obracaju paznju na to sta drugi rade, vec samo kako da sebi ugode...
A pretvaranja i pravljenja da si veci dasa nego sto jesi ima kod 99,99999% ljudi, a skoro da mogu da kazem da u ovakvom drustvu drugacije i nije pametno....

Pises li istinu u CV,prosto ti nece verovati...
 
To tvrdjenje da je covek uvek sebican kad razmislja i onda ne postoji mogucnost da neko ko razmislja bude i hrabar moze da potekne samo od ljudi koji nisu sami osetili a niti videli kod drugih da moze postojati razumna hrabrost.

Samo je drugacije izreceno...:
Covek dok dela, nema vremena da razmislja, pa cini po navici ili po zanesenosti, ali nikako po razmisljanju....

Drugi deo recenice samo autoru ima veze sa prvom, a ustvari nema veze, jer nije prava negacija prve recenice...
Vec je mozda ogorcenost na drugacije....
Naravno da se ljudi igraju motivima i kradu i motive i zasluge...Sastavni deo kad svi ne obracaju paznju na to sta drugi rade, vec samo kako da sebi ugode...
A pretvaranja i pravljenja da si veci dasa nego sto jesi ima kod 99,99999% ljudi, a skoro da mogu da kazem da u ovakvom drustvu drugacije i nije pametno....

Pises li istinu u CV,prosto ti nece verovati...
Čije je to tvrdjenje? "... da je covek uvek sebican kad razmislja." Polovična upotreba rečenice istrgnutih iz konteksta nije argument već demagogija. Potpuna rečenica glasi: Čovek dok dela nema vremena da razmišlja o kukavičluku ili hrabrosti. Ni jednog momenta nisam ustvrdio da nije hrabar, ali mogu tvrditi da nije svestan svoje hrabrosti ili kukavičluka u momentu delanja. (npr. Odbrane svog života, života drugih ili imovine etc.etc).Ali je sasvim sigurno da njegove postupke, odnosno delanje, može okarakerisati kao kukavičluk ili hrabrost jedino neko drugi.
 
Poslednja izmena:
aha..za ovo mišljenje da je hrabrost akcija bez razmišljanja, da li je i time i kukavičkuluk akt nepromišljanja, odnosno instiktivno delovanje??

Instiktivna je odbrana, a za onoga ko se brani ili nešto ili nekoga brani, hrabrost i kukavičluk
jednostavno ne postoje ni u praktičnom ni u terminološkom-teoretskom smislu. Njegove postupke hrabrosti ili kukavičlukla definišu drugi (ja ih zovem posmatrači - jer ne umem da nadjem pogodniji termin za one koji nas u odredjenom trenutku smatraju hrabrima ili kukavicama.)
 
Poslednja izmena:
da, ako posmatramo kao karakternu osobinu, hrabrom čoveku ne treba potvrda, priznanje da je hrabar, niti u toku ispoljavanja hrabrosti razmišlja o svojim osobinama. vrlo logično i ne znam zašto bismo to i razmatrali. ali i kad posmatramo kao neustrašivost - hrabrost, jednu situacionu akciju, npr. neki ratnik koji ne traži zaklon nego puca na neprijatelja, on je krajnost ludosti i nepromišljenosti, ali ako preživi, proglasiće ga hrabrim i herojem. dobiće orden za hrabrost. isti taj ratni heroj može da se plaši vožnje liftom ili umre od straha kad vidi miša.....zato je hrabrost kao vrlina nešto što mora da ima u svom motivacionom pokretaču razum....jer hrabrost je vrlina ( :
 
Zato ima jedna izreka koju sam odavno čuo na TV od generala Mirkovića (nosilac ordena narodnog heroja):
Heroji su kukavice sabijene u ćošak.
Što po meni znači da sitacija u kojoj se u odredjenom trenutku nadjemo i "posmatrači" te situacije, definišu naše postupke kao ludost, herojstvo, kukavičluk etc.etc. A ratnika koga si ti naveo za primer, kojega neko proglašava herojem, možda je i najobičniji psihopata, kome je i rata i života preko ...glave.
 
Poslednja izmena:
Ja cu iz ugla svog da primetim da je ovde uveden novi termin hrabrost...
Dakle sad imamo osecanje hrabrost, ali imamo i novi termin hrabrost kao okarakterizacija u drustvu...

Ovde su to dva razlicita termina...

Medjutim po definiciji emocija, svaku emociju cine nominacija, tj definicija, zatim jos 5,6 osobina, od kojih je jedna i instrumentalizacija, tj kako se drustveno prepoznaje to osecanje, kakav to izgleda covek kad je hrabar, i u vezi sa tim je i normativ, tj kako drustvo prihvata tu emociju, kao pozitivnu ili kao negativnu , kad i sa kojim kombinacijama kao pozitivnu , a kad kao negativnu...


Dakle da ne bi mesali, razdvojite polja za emociju hrabrost, pa da ne poistovecujete drustveni prikaz , instrumentalizaciju emocije hrabrost sa samom definicijom emocije hrabrost....
A video sam da ste odmah pomesali i normativ za hrabrost...
 
Ja cu iz ugla svog da primetim da je ovde uveden novi termin hrabrost...
Dakle sad imamo osecanje hrabrost, ali imamo i novi termin hrabrost kao okarakterizacija u drustvu...

Ovde su to dva razlicita termina...

Medjutim po definiciji emocija, svaku emociju cine nominacija, tj definicija, zatim jos 5,6 osobina, od kojih je jedna i instrumentalizacija, tj kako se drustveno prepoznaje to osecanje, kakav to izgleda covek kad je hrabar, i u vezi sa tim je i normativ, tj kako drustvo prihvata tu emociju, kao pozitivnu ili kao negativnu , kad i sa kojim kombinacijama kao pozitivnu , a kad kao negativnu...


Dakle da ne bi mesali, razdvojite polja za emociju hrabrost, pa da ne poistovecujete drustveni prikaz , instrumentalizaciju emocije hrabrost sa samom definicijom emocije hrabrost....
A video sam da ste odmah pomesali i normativ za hrabrost...

Mislim da se ne radi o dva termina za hrabrost, nego je samo "hrabrost" koju su okarketrisali "posmatrači" koji uživaju veći društveni ugled ili su čak i na vlasti, uzeli sebi za pravo, da njihova definicija hrabrosti , doista poprima krakter "društvene okarakterizacije". Jer je samo na taj način moguće ozvaničiti (ordenjem) nečiju definiciju "hrabrosti." I postoji ona druga definicija hrabrosti, (nikad ozvaničena) koju su okarakterisali "posmatrači" koji se nalaze na marginama društva. Suština je u tome što je to jedan isti termin samo sa dve vrste "posmatrača". Inače mislim da si upravu, ako te dobro shvatam, kada govoriš o definiciji emocije hrabrost. A što se tiče" normativa za hrabrost" i "instrumentalizacije hrabrosti" pa instrumentalizaciju vrše i normative utvrdjuju "posmatrači" velikog društvenog ugleda, jer su na vlasti ili su pak u funkciji vlasti.
 
Poslednja izmena:
Posto je na pocetku hrabrost posmatrana kao odnos , karakterizacija odnosa, a sad je vec emocija, to mi daje za pravo da pitam, moze li svaki odnos da se ne sagledava kao odnos, vec kao emocija.

Sudeci po svemu sto sam video na filozofiji ovde, to je opravdano, tj malo zbog ljudske emocionalne prirode, malo zbog konformizma, malo zbog onih koji se ne trude da se distanciraju od subjektivnog pod parolom ovog ili onog filozofa, skoro da je najlepse resenje svaki pojam pretvoriti u odnos prema pojmu, a kasnije u emociju prema pojmu, a svaki odnos odmah direktno u emociju....

Mislim da bi se dobile zanimljive kreacije, kompozicije, konstelacije, kako vam volja nazvati...
 
Posto je na pocetku hrabrost posmatrana kao odnos , karakterizacija odnosa, a sad je vec emocija, to mi daje za pravo da pitam, moze li svaki odnos da se ne sagledava kao odnos, vec kao emocija.

Sudeci po svemu sto sam video na filozofiji ovde, to je opravdano, tj malo zbog ljudske emocionalne prirode, malo zbog konformizma, malo zbog onih koji se ne trude da se distanciraju od subjektivnog pod parolom ovog ili onog filozofa, skoro da je najlepse resenje svaki pojam pretvoriti u odnos prema pojmu, a kasnije u emociju prema pojmu, a svaki odnos odmah direktno u emociju....

Mislim da bi se dobile zanimljive kreacije, kompozicije, konstelacije, kako vam volja nazvati...

Pregledao sam sve postove na ovoj temi i nigde sem kod tebe, nisam zapazio, niti me je išta navelo na zaključak da je hrabrost posmatrana kao odnos a još manje kao karakterizacija odnosa.Izgubio si iz vida svesno, zbog tvoje demagogije ili nesvesno, zbog tvoje površnosti, da sam namerno "okarakterizacija odnosa" stavio pod znake navoda upravo iz razloga da ukažem na to da se neradi ni o kakvoj karakterizacij odnosa nego samo pragmatičnom ostvarivanju definicije hrabrosti "posamatrača" od ugleda i vlasti.Tako da mislim da pitanje: "moze li svaki odnos da se ne sagledava kao odnos, vec kao emocija." I nije pitanje (nema znak pitanja) a i da jeste bez ikakvog razloga je postavljeno?
Pokušaću da budem jasniji, naime sasvim je normalno da su pojmovi hrabrost a samim tim i kukavičluk pre svega i iznad svega emotivne definicije "posmatrača"o postupcima pojedinaca ili grupe u odredjenim situacijama.
 
Poslednja izmena:
Nece se svi sloziti sa tobom, a meni trenutno odgovara da malo tako posmatram stvari, jer me bas zanima koliko mogu da primenjujem teoriju emocija na svaki odnos i pojam....

Za one koji bi vise da se odvajaju i realno , ne subjektivno sagledavaju stvari to je snishodjenje slobostima coveka kod filozofa koji se nisu trudili da postignu prociscenje misli, vec su samo ljudi koji filozofiraju, naravno nacitani filozofskim delima....a ne orginalni autori novih misli i ideja, ili cak autori i starih ideja, sa kojima nisu bili upoznati.

Uzmi na primer ljubav, i ubaci umesto hrabrost, dobices da je ljubav emotivna stvar posmatraca, sto ce svi docekati na noz, jer ucesnik voli bez obzira na sud posmatraca, bio taj posmatrac upleten u emociju ljubavi ili totalno neko sa strane.

Sa druge strane ideja ljubavi, kao ideja, se vise slaze sa tvojim stavom i mojom egzibicijom tvog stava, da je ljubav samo emotivna definicija posmatraca o postupcima pojedinca, jer ideja o ljubavi sa mnogima komunicira preko sablona i stereotipa, dok kod manjeg broja sa drugim materijalizovanim odnosima u realnosti, pa je vrlo cesto protumacena kao iracionalna, jer se neuvezbanom oku i cini nepovezana, neposledicna.

Dakle za sada vozimo sa "kukavičluk je pre svega i iznad svega emotivne definicije "posmatrača"o postupcima pojedinaca ili grupe u odredjenim situacijama. "
 
To je već tvoja filozofija sa kojom se ja uopšte ne slažem. Zamisli koja bi besmislica bila izrečena kada bi u rečenici: Pop je svešteno lice. Umesto reči pop ubacili reč ateista. A primetio sam takodje da si u svom poslednjem stavu izostavio reč "hrabrost" koja je kod mene jednako naglašena u citiranoj formulaciji, verovatno iz samo tebi znanih, demagoških razloga.
 
Poslednja izmena:
Primecujem ja da ti ne razumes sustinu onoga o cemu ja pricam, jer je offtopic...tj ovde se uglavnom smatra da je sve usmereno na temu striktno , na stav oponenta, na obaranje ili potkrepljivanje stava oponenta, a ne na nesto sto je totalno sporedno u ovoj temi , a moze da bude bitno i bitnije od ove teme...

Izostavio sam zbog copy paste efekta, zato sto je sustina u xxxxxxxx (neki odnos) pa onda dalje pastovano....kukavicluk se zadesio jer je zadnji u paste delu kod koga sam samo menjao ono sto je u nastavku....potpuno mi je nevazno da li se radi o kukavicluku ili hrabrosti, jer su oba gledana emotivno kroz posmatraca i stoga mi neke normativne razlike nisu vazne (prihvatljivost +/- od strahe drustva) jer je to deo metodologije koja ih posmatra.

Mogao sam da napisem pravda pa dalje kopi paste........ili umetnost pa dalje kopi paste, gde bi onda iz metafizike umetnosti postalo jasnije ogranicenje koje se dobija ljudskim stavovskim , razmisljanjem koje ovde obiluje na filozofiji...tj ono sto ja zovem sa primesama animalnog bas zbog tog stava svih ovih ljudi da je nemoguce vrsiti decentraciju , izopstenje licnosti i licnog iz analize nekog pojma, odnosa, smisla, ideje, sustine....
Iz metafizike umetnosti i uporedjenja sa umetnost.....je pre svega i iznad svega emotivna definicija "posmatrača"o postupcima pojedinaca ili grupe u odredjenim situacijama" sto moras priznati vecini drzi vodu, pa kad se tu ubaci instrumentalizacija, pa normativi, pa ostale kategorije za emocije, proces preslisavanja umetnosti iz ugla emocije otkriva zelju mnogih filozofa da pomalo idealizuju stvar, da je ne svedu na upotrebnu vrednost razlicitih nivoa, na sekspira cija vrednost nije u prenosenju ili budjenju ideja vec samo iskljucivo u emotivnom pobudjivanju i zadovoljenju razlicitih emotivno sazrelih osoba, nivoa, obrazovanja, percepcija itd...

Ovakvo sagledavanje ide na ruku postavljenom pitanju sta je sustina filozofije kroz emotivnu genezu, tj osecam dakle postojim kao ultimativni motiv.

Na taj nacin, igranjem dolazim do toga da ovdeprisutni uopste nisu na nivou ideje.
Oni ideju vide prilicno deformisano i dogmatsko upleteno , tako da mi dodje da koristim rec pomisao, samo da bi otreso ideologizaciju, koju teglje sa sobom ....
Kod njih je toliko upleteno emotivno u proces filozofskog razmisljanja da je na nivou samozadovoljavanja, a zene samozadovoljavanje zovu ....."drkanjem".
Dogme im pomazu da izlaze van i ulaze van toga, ali samo po sinama dogmi.Tako da ne primecuju osnovnu vezanost za "emotivno filozofiranje".

Bas je primer umetnosti dobar,gde osim nivoa estetike, zatim nivoa filozofsko-metafizicki-scientisticki-kreativnog(danas je to spojeno zbog degradacije termina filozofsko) imamo i kreativno-sinteticki....gde se komunicira na za sada i ovde ne definisanim "paketima" koji izazivaju ili idejno radjanje ili idejno prepoznavanje, naravno i idejnu simulaciju i idejnu mimikriju i idejno neprepoznavanje su prisutni.

Primenjivanjem iste psihologike, ne logike, vec nacina razmisljanja osobe, sto je metod predikcije njenih zakljucaka, i dobijanja naravno istovetnih zakljucaka kao i sama osoba, u obliku stavova, jer su osobe stavovske, idejno im je prilicno rudimentno i hijararhijski utemeljeno,moze se videti u praksi da je normalni tok misli okrenut i pokriva 1 i 2 oblast umetnosti dok se treca ne pojavljuje, jer je zasicenost i opstost zagusenja subjektivnim i individualno kreiranim idejama (radi razlicitosti koja toj osobi dokazuje njen identitet) odavno stvorila novi psihologicki filter kod tih osoba, koji optimizuje trosenje vremena suzavajuci kvalifikovane inpute za preispitivanje ili uopste percipiranje detalja....

I to je dovoljno , suzen input, bez obzira na razlog, stiti mozak i vreme, a dovodi do jacanja prve dve moci sagledavanja svega, ili primanja svega, dok treca nestaje...

Tek ce se u kasnijim godinama , kad proces vec debelo izvrsi poremecaje razmisljanja mozda primetiti da je covek postao sablon svojih stavova, govornik , a ne istrazivac.
Filozofija u kojoj je mislilac govornik moze da bude samo edukativna, nikako esencijalna filozofija...
Ali onda ucesnik i takav filozof mora to da znaju, uceniku i da naglase...da bez obzira na povremeno uskakanje sasvim novih ideja, kapacitet i profesora i ucenika, dakle svih ucesnika , je ispod potrebnog za istrazivacki pristup.

I onda se jedino moze desiti to da dualizam licnosti ucenika donese nesto dobro, pod uslovom da mu profesor ne ukrade i izdeformise upotrebljene reci i tako zatvori put jer reaktivira filtre u drugima sa tim sklopovima reci....
Edukativni profesor ne moze da se protegne do slamanja svojih dogmatskih puteva i zaokruzi istrazivacko cak i kad dodirne novu ideju....novu pomisao, zamisao....

Kao zakljucak se izvlaci da se onda masa filozofa moze svrstati upravo u scientisticki-eseisticku kategoriju, koja je ipak deo "emotivne filozofije" tj osnovni pokretac je emocija kod tih ljudi, te je sve kreirano samo u sluzbi njihovog emotivnog zadovoljavanja....
I da neemotivni retko imaju upornosti , strasti i snage da isplivaju i da im se promovisu misli.Te da to obicno ucine drugi kroz derivate njihovih ideja, sto je pitanje da li je dobro shvacena ideja, ili je degradirana na nivo tog drustvenog nivoa svesti i tog istorijskog trenutka....
 
Dobro "patak" ko je ovde lud a ko zbunjen!? Ovo o čemu ti pokušavaš da postaviš svoju "elaboraciju" niti ima veze sa temom "hrabrost...?" niti sa zdravom pameću.Više mi liči na temu: "Filozofiranje radi izduvavanja i provetravanja moždanih šupljina." - odnosno najblaže rečeno presipanje iz šupljeg u prazno.
 
Mozda, po meni ima veze sa svim i svacim, pa i sa temom kao samo jednim uzorkom iz mora...
Ne teram ja tebe da ti pratis moju tezu...daleko bilo....
Ja imam obicaj da kad me neka izjava, neki detalj inspirise na nesto kao novu igru, novu postavku, to i napisem, ma koliko se drugima cinila out of order, ili van teme...

Cim je nastala ovde, imace isti znacaj za nekog drugog , jer nesto je kliknulo bas ovde...

To sto se tebi ili vecini cini da nema veze sa vezom, nije neki problem, jer i meni se cini da neciji postovi nemaju veze sa vezom , pa iako se upotrebi rec koja je u naslovu teme, meni odaju bezvredan utisak.

To samo znaci da ja i dalje ocekujem tvoju psihologiku da deluju po temi, a ja cu da se igram sa svojom tezom koja po meni jeste deo teme ili iznad teme...
 
Najozbiljnije mislim da je ovo što si napisao interesantno "..kao novu igru, novu postavku." Zar nije onda svrsishodnija i nova tema? A na ovoj temi se pojavimo onda kada smatramo da imamo šta da kažemo.
 
Dobro , kad volis formalno....moj post je u vezi sa temom , ali ti ne vidis zato sto nije subjekat u recenici rec hrabrost....

Nije za novu temu o hrabrosti , jer nema dovoljno novih uglova, novih tematika i metoda da bi presla prag varijante na temu, pa onda ostaje na staroj temi...da ne bi bilo 10 tema hrabrost iz ugla rata, hrabrost iz ugla provincije, hrabrost iz ugla sujetno povredjenih, itd....
 
Mnoga negativna osjecanja se uce imitacijom.Ali,neka mogu da sustinski pripadaju nasoj prirodi,jer nasa priroda takodje ima razlicite sklonosti u ovom ili onom pravcu.Osjecanja se mogu podijeliti u grupe i jedan covjek moze vise biti naklonjen,jednoj grupi,a drugi drugoj. Na primjer,neki ljudi naginju razlicitim oblicima straha,drugi razlicitim oblicima bjesa a to su drugacija osjecanja i ne proizilaze iz imitacije.
Da li je najteze boriti se s njima?
Ona su uglavnom zasnovana na nekoj vrsti slabosti,jer u osnovi negativnih osjecanja uglavnom lezi neka vrsta popustanja sebi/ covjek ih sebi dopusta. A ako covjek sebi ne dopusta strah,onda dopusta bijes,ako ne dopusta bijes onda dopusta samosazaljenje.
 
Hrabrost je kada ideš napred kad je najteže, kada ulaziš u svoje strahove
(dakle mala granica sa ludošću, tj. treba razgraničiti npr. skakanje sa vrha
Beograđanke:mrgreen:) zato što veruješ, znaš da ćeš tako krenuti napred,
hrabrost je odlučiti se za dobro u trenucima kada je najlakše biti loš prema
sebi i drugima i u skladu sa većinom..hrabrost je biti čovek i istrajati.
 
Hrabrost je kada ideš napred kad je najteže, kada ulaziš u svoje strahove
(dakle mala granica sa ludošću, tj. treba razgraničiti npr. skakanje sa vrha
Beograđanke:mrgreen:) zato što veruješ, znaš da ćeš tako krenuti napred,
hrabrost je odlučiti se za dobro u trenucima kada je najlakše biti loš prema
sebi i drugima i u skladu sa većinom..hrabrost je biti čovek i istrajati.

Divno vidjenje hrabrosti.:super::klap::ok:
 
Mislim da sigurnost i ne postoji. ;)
Uvek vam se može desiti, ma koliko da težite sigurnosti, da vas život baci u nešto novo...

Izbegavati nesigurnost i uvek težiti tome da znamo gde idemo i šta treba očekivati je prepreka ličnom ispunjenju.

Naravno, treba izbegavati neke prave opasnosti, ali ako težite sigurnosti ceo život, izbegavaćete sve nove stvari koje mogu biti(i u najvećem slučaju su) zanimljive prilike za usavršavanje sebe...

Hrabrost je delovanje uprkos strahu i po mom mišljenju se mnogo bolje osećamo i živimo kada postupamo hrabro nego živimo u strahu, najviše zbog toga što su mnogi strahovi zapravo iluzije :mrgreen:
 
Mislim da sigurnost i ne postoji. ;)
Uvek vam se može desiti, ma koliko da težite sigurnosti, da vas život baci u nešto novo...

Izbegavati nesigurnost i uvek težiti tome da znamo gde idemo i šta treba očekivati je prepreka ličnom ispunjenju.

Naravno, treba izbegavati neke prave opasnosti, ali ako težite sigurnosti ceo život, izbegavaćete sve nove stvari koje mogu biti(i u najvećem slučaju su) zanimljive prilike za usavršavanje sebe...

Hrabrost je delovanje uprkos strahu i po mom mišljenju se mnogo bolje osećamo i živimo kada postupamo hrabro nego živimo u strahu, najviše zbog toga što su mnogi strahovi zapravo iluzije :mrgreen:

Strah je realnost a iluzije su hrabrost i kukavičluk.
 
..činjenica..kontroverza..ne postoji..postoji...
....upuštati se u hrabre poduhvate ili biti oprezan...
..neko bi rekao groblje je puno hrabrih...
..drugi bez hrabrosti nema života...
....da li je hrabrost ne poznavanje dovoljno činjenica, nedostatak iskustva, varijanti djelovanja...ili skok preko silnih nedoumica za i protiv....
...da li je hrabrost preuveličavanje..da li je to pojam koji ima svoj odraz u stvarnosti...ili ga stvorimo da se odupremo stvarnosti....
..da li hrabre prati sreća....
...da li se javlja kad nema drugog izbora...smrt ili borba , rizik...tj.hrabrost...(neko bi i pobjegao)....
....da li je naš urođen odgovor na situacione konflikte..da li je genetski određen...ili je stvar izbora..ili je jedno i drugo...
...da li se suprotstavlja razumu ili ga nadopunjuje....
..kad nema odgovora na pitanje ....koje vam neophodno treba...razum ne može znati posljedice nekog akta koliko god razmišljao...šta ćete uraditi....?

Previse razmisljanja u delovanju iskljucuje hrabrost.Mencije,konfucijanski filozof je rekao,ako vidite napadnuto dete i ako zastanete samo za tren da razmislite da li cete pomoci(cak i ako je to zastajanje u cilju bolje procene situacije radi efikasnije pomoci) vi niste hrabra osoba.
 
Jeste kad kod njih ne postoji licni razum, vec kolektivno(kosmicko) plus reinkarnirano.Biti u kontaktu sa tim im je svakodnevni trening i posao.
U takvom slucaju i nemas sta puno da razmisljas, jer svaka drugacija reakcija od kolektivnog usadjenog donosi repove, sto nije dobro....samo po sebi....Nije optimum napretka kad pojedinac dosegne nivo remeteci harmoniju vec kad svi dosegnu nivo neremeteci harmoniju.
 

Back
Top