koliko sam ja shvatila dete je podvrgnuto rizicnoj operaciji promene pola.
Ne. To nigde nisam procitao. I bilo bi pomalo suludo da je tako nesto preduzeto.
U pitanju su senzacionalisticki natpisi u medijima koji se odnose na taj slucaj, u vidu izraza "promenjen pol", koji su cesto motivisani time da se zaplasi ovdasnja konzervativna javnost novitetima... pardon, raznim groznim posastima sa Zapada iza kojih stoji jedna velika zavera.
sto se tice boldovanog stvarno mislis da detetu naturam rodnu ulogu trako sto mu dozvoljavam da se igra sa lutkama, da nosi tasnicu, voza kolica i uzima moju sminku? ti roditelji ocigledno nemaju pojma da je to normalna faza u razvoju deteta. u drustvu smo cesto imali devojcice koje su se igrale rata sa decacima, pa ne vidim da ijedna pati sto joj nije promenjen pol.
Naravno da moze biti prolazna faza. Ali verovatno da kod ovog deteta to nije slucaj.
Roditelji mu samo dozvoljavaju ono sto samo zeli. Detetu ostaje sansa da se predomisli.
A to kako je kod "nas" je iz razloga sto se transrodnost ovde kulturoloski suzbija, pa takve osobe svoj transrodni identitet nikada nisu uspele da do kraja otvoreno ispolje zbog vladajucih drustvenih normi, vec su bile primorane da se opredele izmedju dva pola.
sto se tice prvog pasusa ne vredi da komentarisem jer pojam "transrodna osoba" ima po meni kao uzrok psihicki poremecaj. kao sto kazes mentalno se neko oseca da je devojka u telu muskarca. mislis li da krecenjem fasade covek moze da popravi trule nosece stubove? da li zaista mislis da je osoba koja promeni pol istinski srecna, da je pronasla sebe?
Da.
Uostalom, sve je to strucno istrazeno. Pitaj na nekom kompetentnom mestu, ili neku osobu koja jeste promenila pol. Ona svakako nije srecna kako bi bila da se rodila u zeljenom polu, ali jeste u zivotu srecnije nego pre. To je veliko olaksanje za takve osobe. Takvim hirurskim zahvatima se ne pristupa bez prethodnih detaljnih psiholoskih pretraga, upravo da bi se utvrdilo ono na cemu instistras - da nije u pitanju neki drugi maskirani poremecaj, ili tek prolazna epizoda.
svi poremecaji koji dolaze iznutra iznutra treba i da se lece. takve osobe koje se "osecaju da su nesto drugo" od onog sto im je priroda dala treba taj problem da lece tamo gde se "osecaju" tako, prvo trazenjem uzroka takvog "osecaja"
Nekad je to urodjeno i nepromenljivo.
Nekada se levorukost smatrala necim demonskim, pa se shvatilo da su najveci umovi u istoriji bili "levaci". Danas se odobrava potreba dece da dominanto koriste levu stranu svog tela. Posto je shvaceno kakav potencijal mogu sa sobom da noce takve osobe, Amerikanci vec pocinju da brinu ukoliko neki kandidat za predsednika nije levoruk.

U edukovanim drustvima danas se polnoj pripadnosti ili seksualnoj orijentaciji pristupa na isti nacin kao i prema pitanju levorukosti. Pokusava se da se svacija specificnost ispostuje, kako se na bi ometao zdrav razvoj u skladu sa necijim licnim potrebama. A kada imas ostvarenu i zadovoljnu osobu na takvim poljima, ona ce bolje i lakse izraziti svoje pozitivne intelektualne, radne, ljudske potencijale koji ce biti na dobrobit citavog drustva. Nasuprot tome, neuroticno drustvo koje suzbija i kaznjava specificnosti svojih pripadnika, proizvodi nezadovoljstva, konflikte i dekadenciju.