u redu muzjace ne odustajes..

prvo boldovano
kako si mi posvetio ovoliko mesta u tvom izlaganju bice da izuzetno cenis moju inteligenciju sto mi imponuje

eto i nešto lepo.
kada pricam o spoljasnjim uticajima tu ne mislim na nacelni stav drustva prema nekoj pojavi (homoseksualizmu) vec na niz dogadjaja na jedinku od perioda najranijeg detinjstva koji negativno uicu na istu i stvaraju pukotine u psihi koje za posledicu imaju iskrivljenu percepciju. varijante ogledanja te iskrivljene percepcije su nebrojene, jedna od njih je zanemarivanje i oglusivanje o prirodne zakone pri odabiru partnera. u osnovi ljudi su biseksualna bica, reaguju na nadrazaj, erotiku cija je ponuda obilna.
Evo sada kažeš da su ljudi u osnovi biseksualna bića, što jeste tačno. Uzmi neku skalu od 1-100 i kazaljku koja je kod svakoga na nekom karakterističnom mestu. Sa time se rodi. Međutim, i tu si u pravu, ta se kazaljka pod spoljašnjim uticajem pomera. Čak svakoga dana ne stoji na istom mestu. To je zbog toga što je čovek psihodinamičko biće. Mislim da to stoji i u mojim blogovima o normalnosti. Ti blogovi su veoma skraćena verzija iz knjige Ivana Nastovića (izguglaj i vidi ko je on).
vidis muzjace ja gkledam malo dublje, ne uzimam puke cinjenice koje primim putem medija pa ih stavim na vagu, pa sta pretegne. ja pokusavam da shvatim zbog cega dolazi do takvog odabira partnera. naravno najlakse je reci da se neko takav radja. ja licvno mislim da je covek u principu tabula rasa. svi stavovi su proizvod spoljasnjih uticaja.
pogledaj gore sta odrazumeva pod spoljasnjim uticajem. ti si tipican primer crno-belog sveta. primas cinjenice koje drugi serviraju i umesto da razmislis o njima vagas ih, glasas.
Koliko god da misliš da gledaš duboko, varaš se. A uz to ti fali informacija zasnovanih na brojnim istraživanjima.
To da se čovek rađa kao tabula rasa ti je pogrešno mišljenje. Svojevremeno sam i ja pridavao veliki značaj vaspitanju da bih se i lično uverio u suprotno. Istina je uvek negde između, a to je smešno reći onima koji su duboko u toj nauci jer oni to veoma dobro znaju. Pojedina neslaganja između njih su uglavnom u nekim sitnim, a za nas nebitnim detaljima.
Dakle, moji blogovi koje sam pomenuo (sem jednog) obrađuju normalnost, ono za šta se mnogi tako lako kače, a da pri tome ne znaju šta to znači. Dakle, taj jedan pojam, koji se svima čini jasnim je veoma složen (a šta reći za ostalo). Ti blogovi su bleda demonstracija koliko je sve složeno. A zamisli kada bi istraživanja vezana za homoseksualnost bila izlagana recimo na forumu ili blogu. Da bi neko ko nije u struci shvatio, trebalo bi čitavu psihologiju da obradi.
Prema tome, ipak se trudim da malo dublje uđem u problematiku, a to je dovelo do toga da se uverim koliko se temeljno obrađuju pojedine teme i pojave, na osnovu čega se donose zaključci. Upravo su empirijska iztraživanja dovela do promene nekih stavova koji su i u nauci bili zasnovani samo na pretpostavkama. Koliko god da duboko razmišljaš, nemoguće je znati bez istraživanja.
Prema tome, da zaključimo... koliko god da si inteligentna, nemoguće je da donosiš tvrdnje samo na osnovu razmišljanja i površnog posmatranja. To niko ne može. Razumem da ti iznosiš svoj stav. Ali čemu tvoj stav za ono što je već istraženo i zljučeno. Ima smisla davati stav za ono o čemu se još ne zna pa, eto, možemo malo da se igramo i pretpostavljamo. Ali je interesantno koliko ljudi umeju da brane i tvrdoglavo insistiraju na svojim pretpostavkama kao da su to nepobitne činjenice.
Nauka nije dala odgovor na sve. Ali na nešto i jeste. Nešto su u nauci teorije, ali nešto je i potvrđeno epirijskim istraživanjem. I to ne samo jednim istraživnjem.
ja iznosim SVOJ stav. a pricu o zivotinjama i pingvinima potezu drugi ja samo dajem argument zbog cega mislim da to nije validan primer.
Validan primer za šta? Za koji zaključak? A usput da napomenem da ljudi izgleda ne mogu da žive, a da o svemu nemaju neki stav i verovanje, makar i pogrešno. Interesamtno je i koliko su sami sebi autoriteti i koliko cene svoju "pamet".
homosekuslaci imaju roditeljski nagon ali ga pri odabiru partnera ignorisu.
Nije stvar ignosrisanja. Roditeljski nagon i privlačnost prema partneru su sasvim različite stvari. Ni jedno ni drugo se ne ignoriše, več pokušava i jedno i drugo da ostvari. Drugo, onaj kome je homoseksualnost izražena i pri kraju skale, ne može da ima normalan seksualni odnos sa ženom. Ali može, na primer, da da svoju spermu ženi koja će za tu svrhu da mu rodi dete i time ostvari pravo očinstva. Može recimo da u dogovoru prizna dete ženi koja je rodila neželjeno dete koje bi završilo u domu i opet uspostavi pravo očinstva. Itd, sve do usvajanja.
heterosekusalci koji nemaju roditeljski nagon su takodje oni sa pukotinama u psihi koja se ogleda na neki drugi nacin a ne u seksualnom opredeljenju.
Za sve manje ili više možeš reći da imaju "pukotine" u psihi. Niko nije savršen ni idealan. To ne postoji. Čak je nemoguće ni definisati apsolutno idealnog čoveka. To se možda nekome samo čini mogućim.
priroda je jako slozena, a ti prvo moras da se izjasnis sta shvatas pod prirodom da bi mogli da diskutujemo.
a za boldovano - samo odraz tvoje nesigurnosti i besa.
Ja se i ne hvatam za prirodu i ne tumečim je. Neka objašnjavaju oni koji "znaju" šta je priroda "htela". A pri tome ni sami sebe dovoljno ne poznaju.
ja sam svoj stav objasnila za razliku od tebe kome je jedino objasnjenje beskonacna lista institucija sa pocetnom reci american...
Teško da ćeš moći ovde u par rečenica da objasniš ono za šta je brojnim istraživačima trebalo puno godina istraživanja i rada da bi došli do nekih naizgled jednostavnih zaključaka. Sem toga, nauka ne poznaje nacionalne granice i validnost dokaza se ne izvodi po nacionalnom kriterijumu. U nauci je, za razliku od politike, to malo drugačije. Svako naučno otkriće se proglašava uspehom za čovečanstvo, a nacionalna prisvajanja su domen političkih prepucavanja. Na kraju, nađi bilo koji relevantan izvor i videćeš da se stavovi i zaključci poklapaju. Ako i u nauci postoje manipulacije, one su kratkog daha, jer ne možeš na sve naučnike na svetu da izvršiš uticaj niti će svi da stanu iza lažiranih podataka koji se u daljim istraživanjima provere i verifikuju.
no, no, no muzjace...ne nerviraj se

iako me uvazavas sto se da primetiti na osnovu duzine ne mozes da ne izdrzis da me ne uvredis..

zavidis mi?
Ne vidim zašto ti ne bih posvetio pažnju, a možda ti i zavidim. Uvreda je tvoj subjektivan odnos prema informaciji koju dobijaš spolja i stvar je tvoje apercepcije, a intenzitet reakcije zavisi od valorizacije. Možda ja volim da provociram i testiram pojedine učesnike u diskusiji. Ako nekome ne možeš nešto da dokažeš, a ti vređaj.
