UH!
Juce mi je drug moga sina ukrao novcanik.:shock:
Bio je kod nas u stanu, a ja u kuci ne ocekujem lopove i tako je novcanik koji je bio na vidnom mestu nestao. Nema nikakve sumnje da je to bio on, zato sto je samo on juce dolazio kod nas, a ja juce nisam nigde izlazila. Ceka me odiseja sa gasenjem tri racuna, otvaranjem novih, vadjenje nove licne karte
To je decak koji se sa mojim sinom dobro slaze, ali mali nema oca (otac nije poznat) i prilicno je isfrustriran, sklon konfliktima u skoli... Uvek mi ga je bilo zao i posto se uzasavam svakog vida diskriminacije i posto je njegova majka jedna jako simpaticna zena, cak sam pokusavala da mu se nadjemo kada je potrebno u vezi nekih sitnica u kojima smo mogli da mu pomognemo.
Sada ne znam sta da radim.

Meni nikada nije bilo zabranjeno da se druzim sa bilo kim, jer za tim nije bilo ni potrebe, ali mislim da moramo da nasem detetu uputimo nedvosmislenu poruku da sa tim ne sme da bude bas nikakvog kompromisa. Moj muz je juce poceo da urla da vise nece da ga vidi u nasoj kuci.
Ne znam sta je prava mera.
Ako im zabranimo druzenje, ne znam da li ce nase dete poceti da nas laze, a opet, mislim da ne smemo da predjemo preko svega kao da se nista nije dogodilo.
Moj muz cak predlaze da javi njegovoj majci o cemu se radi u smislu upozorenja da pocne da prati sta se desava, medjutim, ja nisam sigurna da bi to bilo u redu.
Sta biste vi uradili na mom mestu?
