Herman Hese

Ernesto_Che:
mislim da sazluzuje posebnu temu...
elem sta najvose volite od njega? igra staklenih perli, stepski vuk, sidarta, demijan, klajn i vagner, decija dusa...sta ste citali, sta mislite o njegovim delima?
Sa najvecim ushicenjem sam citala Narcisa i Zlatoustog,ali mi je Demijan najdrazi,jer je to prva Heseova knjiga koju sam procitala...Volim Hesea MNOGO...Nisam procitala samo Srecu i Umetnost Dokolice,ali planiram i to da uradim sto pre...
 
Pa kako ne shvatate? Poruka stepskog vuka nije da se otudjite i shvatite sami sebe jer je to NEMOGUCE!
Poruka je upravo obrnuto: ne limitirajte sebe, jer niste samo jedno vec u vasem telu postoji gomila malih ja i svako od njih trazi paznju. Nameravam da otvorim jedan topic na temu licnog indentiteta. I naravno svi ste pozvani.
 
I poznavaoci klasične muzike mogu primetiti da je ovaj veliki Nemački pesnik i književnik bio inspiracija za kompozitore,pre svega svoga doba.Ovaj savremenik Tomasa Mana,inspirisao je velikog kompozitora i dirigenta Riharda Štrausa(1864-1949) da tri pesme od ukupno četiri iz svoje kantate za sopran i orkestar ''Četiri poslednje pesme'',napiše na Heseove stihove.To su:prva,''Proleće'',druga ''Septembar'' i treća,''Pred snom''.Ovaj ciklus je Štrausovo poslednje delo,napisano 1947.godine i njegov je muzički testament.Heseove pesme su muzički veoma dirljivo obrađene,ali,u vedrijem kontekstu.Štaviše,Rihard Štraus je ovde veoma uspelo pokazao da Heseovi stihovi,zrače i osobenim muzičkim koloritom.
 
Malo šta je kao HH improvizacija vječnosti. Ne postoji krupna pohvalna riječ koja bi njegovo djelo opisala pretenciozno....
osim moje primisli, a svakako drskosti, da o tome nešto patetišem!
 
Vidim da uglavnom citate njegove romane...Da,odlicni su,ali ja vam preporucujem pesme Heseove,ako ih vec niste citali.Problem sa Heseom je sto ga zaista ne treba prerano citati,kao sto sam ja S.V. i ostalo citala sa 16. pa je imalo negativan uticaj na mene(depresije i sl.).Zato sto sam bila suvise mlada da ga razumem na pravi nacin...Sada ga ponovo ispocetka citam i skroz je drugaciji dozivljaj.
Pozdrav svim citaocima Hesea. :)
 
childintime:
Vidim da uglavnom citate njegove romane...Da,odlicni su,ali ja vam preporucujem pesme Heseove,ako ih vec niste citali.Problem sa Heseom je sto ga zaista ne treba prerano citati,kao sto sam ja S.V. i ostalo citala sa 16. pa je imalo negativan uticaj na mene(depresije i sl.).Zato sto sam bila suvise mlada da ga razumem na pravi nacin...Sada ga ponovo ispocetka citam i skroz je drugaciji dozivljaj.
Pozdrav svim citaocima Hesea. :)

Zanimljivo je i dasam ga i ja poceo citati sa 16 i ostao sam mu veran sve do danas, depresija se zaista pojavljuje i to vrlo velika ali zanimljivo je da sam odrastao sa njime i polako shvatao sustinu njegove poruke, a onda ti moze doneti neopisivu radost u zivotu, meni se to desilo, jednostavno detalji nisu za pricu, naucio sam, ali i pre toga imao sklonosti, da upoznajem stvari do pojedinosti. HEse moze da ubije. :!: :shock: :D
moracu ponoviti citanje steopskog vuka jer ga nisam dostojno razumeo isuvise veliki bio zalogaj za mene, to ce biti tada jedina knjiga koju sam dva puta procitao. Opozdrav
 
Da Ernesto,Hesse jeste zasluzio da se postavi tema o njemu,ali se ja pitam nije li to zbog toga sto svi mi imamo toliko toga da kazemo o njemu,da pricamo,prepricavamo,govorimo jedni drugima koji nam je njegov omiljeni roman,ali zar si zaboravio da neko ipak stoji iznad Hessea?
Nije ni cudo zasto niko nije postavio temu o tom coveku,jer naravno,cini mi se da ga svi svrstavate u previse klasicne vode da bi se uopste moglo i razgovarati o njemu.

to je bio Gete,nikada shvacen,tesko razumljiv,pa samim tim i jako podoban za poklonike da ga svrstavaju u idole.
 
On jeste genijalac, sva dela su mu super, ali mislim da ima jedan roman koji je izvan svih vremenskih okvira, roman koji uvek mogu da citam ponovo i ponovo i da svaki put imam drugaciju percepciju : NARCIS I ZLATOUSTI!!!
 
Meni se veoma svideo Demijan, posebno ideja o bogu koji je sve - i dobro i lose, o bogu koji nece imati sta da zameri ni jednoj nasoj misli, ni jednom nasem snu. Zar religija nije nastala zbog toga - da bi covek mogao da opravda svoje snove i misli? Hese je uspeo da stvori bas takvo bozanstvo - savrseno? Inace, znate li nesto o Abraksasu? Pokusavao sam da nadjem, ali nisam uspeo. Saznao sam samo da ima veze sa gnostickom sektom iz drugog veka.
 
Demijan..knjiga nad knjigama, naravno, to je subjektivno vidjenje. Necu reci da mi je izmenila zivot, jer su to gluposti, ali da su mi se neki stavovi korigovali - jesu. Ako iole ukapiras sta je Hese hteo reci, sasvim lepo mozes proceprkati po svojoj unutrasnjosti i upoznati se i sa nekom drugom stranom sebe.

"To ja nisam hteo nista drugo nego da pokusam proziveti ono sto je samo od sebe htelo da izbija iz mene. Zasto je to bilo tako mnogo tesko?"
 
Hamza, pošto si pročitao dosta Heseovih knjiga, koju njegovu knjigu prvu da pročitam, nisam ništa od njega do sad čitala. Po komentarima ljudi ovde i mojih prijatelja, čini mi se da će mi se svideti. Pozdravz:)
 
Pa mozda ovako:

1.Demijan
2.Stepski vuk
3.Sidarta
i dr
Meni se te knjige svidjaju obrnutim redom od onoga sto sam napisao,ali ipak predlazem
da ih procitas ovim redom jer ce ti se npr Sidarta vise svidjeti kad je procitas posle Stepskog vuka.
 
mislim da sazluzuje posebnu temu...
elem sta najvose volite od njega? igra staklenih perli, stepski vuk, sidarta, demijan, klajn i vagner, decija dusa...sta ste citali, sta mislite o njegovim delima?
Hese je nezaobilazna stavka u citalackom zivotu svakog, iole ozbiljnijeg, citaca...meni je najdraza, jos uvek, Demijan, mada nije njegova "najjaca" knjiga...prvi put sam je citala sa 17-18, i tako me je duboko "nasla", kako nije nijedna pre toga...tploko sma je puta procitala, i toliko mi je puta bila uteha, da je ponekad zaista dozivljavam kao prijatelja iz mladosti :)....volim jako i "Stepskog vuka" iz nekih mojih licnih i emotivnih razloga, ali je ne citam tako cesto, previse me rastuzuje....
 
bas sam prije neki dan ponovo citao Stepskog vuka...to mi je u gimnaziji definitivno bilo najdraze stivo,procitao sam knjigu do sad bar desetak puta..i kao sto se uvijek osjeti,ukapira nesto novo,tako mi je sada Haler djelovao mnogo patetichnije nego inache (prije je bio moj heroj,uzor..:))..velika je istina da se covjek ne moze ogranichiti samo na dvije lichnosti,dva segmenta..on je jednostavno satkan od hiljada i hiljada njih..rekao bih da je u Vuku Hese bio na tragu onoga sto ce briljantno da izvede u Igri staklenih perli: sve je igra,a oko nje je muzika i smijeh,vjecne kategorije...covjek dobija te figurice,parchice svoga bivstva,i kombinuje ih sa vishe ili manje kreativnosti i humora..vrijeme ne postoji,postoji percepcija i osjecaj, dok je ono sto pojmimo inache kao vrijeme jedino reminiscencija osjecaja koji su u nama izazvale nashe igre u ochekivanju novih..

vis a vis Stepskog vuka...sam stepski vuk,Hermina,Pablo saksofonista..svi su oni fragmenti Hari Halera..simbolichnim ubijanjem Hermina na kraju knjige u magichnom pozorishtu Haler je ubio dio sebe,ne da bi ga uchinio mrtvim, nego da bi ga ozhivio potom u novom svjetlu..jedini je problem naravno bio to shto je to "ubistvo" shvatio isuvishe ozbiljno,a zbog chega je i bio osudjen na kaznu dozhivotnog zhivota :) i smijeha..
 

Back
Top