Evidentno je da je Riter motiv gole ruke sa prebijenim, takođe, turnirskim kopljem preuzeo iz ”Kraljevstva Slovena”, odnosno da je Orbinovu knjigu imao u rukama. Dokaza za ovu tvrdnju ima mnogo, a glavni je da, u pratećem katrenu, jezičke varijacije vrši na
pogrešan i besmislen naziv Cuduergia, kojeg je, inače, Orbin izmislio, odnosno pogrešno prepisao iz djela vizantijskog istoričara Halkokondila. O ovom nazivu i njegovom značenju ćemo nešto više reći kada budemo objašnjavali
Riterov termin Chudvergia. Zanimljivim se čine bar tri pitanja:
1) Zašto Riter izmišlja simbol Hercegovine, a ne koristi Orbinov izmišljeni grb kao znak "Humskog Kneštva"? Teritorija i jednog, i drugog je približno ista, ako se ima u vidu kako je Orbin prostorno "definisao" svoje (fiktivno) "Humsko Kneštvo" ("od rijeke Cetine do Kotorskog zaljeva" itd.). Ne treba zaboraviti da je Riter (i) istoričar. Postojanje Hercegovine je evidentna i nesumnjiva istorijska činjenica, dok je postojanje Orbinovog "Humskog Kneštva", i kao političke individualnosti, i sa aspekta teritorija, koje mu je mljetski opat dodijelio, netačno, nedokazano, sporno i maglovito.
2) Ako se Riter već odlučio da prikaže grb Hercegovine, a u rukama ima Orbinovu knjigu i u njoj originalni grb vojvoda Sv. Save (tj. Kosača, stvarnih i jedinih gospodara Hercegovine), 15 zašto kao znak Hercegovine ne uzme ovaj znak, ili neki njegov detalj? Zašto izbjegava autentičan, a izmišlja i prikazuje drugi fiktivan znak? Razlog je, vjerovatno, u tome što smatra da fiktivni Orbinov motiv bolje odgovara (i) vazalskoj stvarnosti Hercegovine i neposredno prethodnom periodu vazalstava, izdaja i predaja humske vlastele iza 1416. godine. Smatra da sudbini i tada ropskoj stvarnosti Hercegovine bolje odgovara znak ropstva i poniženja, nego ponosni znak Kosača. Orbinov fiktivni motiv mu je, vjerovatno, davao ideju i ostavljao mogućnost da, u pratećem katrenu, da sjajnu istorijsko-didaktičku poruku o tome kako prolaze oni što na štit isturaju znak predaje. A pitanje svih pitanja njegovih komentara uz grbove su Turci i njihova "okupacija Ilirika"! Naravno, sve ovo su mu omogućile, po njemu, zajedničke osobine i Orbinovog "Humskog Kneštva", i Kosačine Hercegovine: predaja, vazalstvo, niža vrijednost, propast usljed predaja i vazalstva...
3) Zašto ne koristi Orbinov motiv ogledala? "Humsko Kneštvo" i Hercegovina su, ipak, dva različita politička identiteta, pa se njihovi grbovi trebaju, barem u nečemu razlikovati. Pored toga, Riterovi grbovi su težili nekoj uniformnosti štitova.
Riter je dao i eksplicitno objašnjenje, u latinskim stihovima, za Hercegovinu, kao i za ostale grbove, tako da nema nikakvih dilema o značenju simbola.
"Hoc fatale tibi fuerat, Chudvergia, scutum;
Nudata geritur lancea fracta manu.
Isthaec primaevi sunt inclyta signa valoris;
Fractis namljue armis vis spoliata jacet."
Naš prevod istog katrena glasi:
"Ovaj poguban tebi bijaše bio, Propastinaginjuća, štit;
Porobljeno da bude pokazivano koplje slomljeno rukom.
Baš te glavne odrednice su spriječeni (zaključani) znaci vrijednosti;
Slomljenom jer oružju sila uzeta propade."
Objašnjenja:
Treba uočiti pluskvamperfekat u prvom stihu... "poguban tebi bijaše bio... štit;". Štit služi za odbranu, a kada se na isti štit stavi znak predaje, onda takav štit mora biti poguban, što je, uostalom, istorija i pokazala na primjeru Hercegovine. Zato se i koristi pluskvamperfekat tj. daleko prošlo vrijeme. "...
Propastinaginjuća..." (tj. Zemljo koja se naginje propasti). Vizantijski istoričar Laonik Halkokondil, u petoj knjizi svoga djela, kaže da su stanovnici Sandaljeve zemlje nazivani kudugeri,16 pri čemu je koristio jedan od naziva za dualističku jeres. Radi se o nekom približnom sinonimu za bogumilstvo. Međutim, pozivajući se na Halkokondila, Orbin pravi tri velike greške, koje su, inače, karakteristične za njegov manir nadriistoričara:
1) Prije svega, naziv stanovništva piše velikim slovom, sugerišući da se radi o nazivu etničke grupe.
2)
Sam naziv stanovništva je prepisao netačno, pa Halkokondilovi kudugeri, postaju Kuduergi (u originalu Cuduergi).
3) Neistinito tvrdi, na istom mjestu, da se Hercegovina (odnosno Vojvodstvo Svetog Save) prethodno zvala Cuduergia. Ovo je Orbinova izmišljotina, jer iste tvrdnje nema u navedenom djelu na kojeg se Orbin, isključivo, poziva u ovom dijelu izlaganja. Na taj način se Riter našao pred gotovim nazivom za Hercegovinu koji nije imao nikakav smisao. Ali, za Ritera koji živi u svijetu anagrama-premetaljki (Rama=Arma itd.), leksike, minijature i duha, nema riječi bez značenja. Da je doslovno prepisao sa italijanskog
Orbinov termin Cuduergia, na latinskom bi se ista riječ čitala isto kao i na italijanskom, ali bi to, i dalje, ostala riječ bez značenja.
Riter, međutim, pravi dvije intervencije koje svemu daju smisao. Prvo slovo iz C (=K) mijenja u Ch (=H), a četvrto U mijenja u V.
Cuduergia postaje Chudvergia. Promjena napisanog teksta, ali i izgovora, mijenja značenje riječi. Vergo na čistom latinskom jeziku znači naginjati se; bližiti se kraju, dok je chute (f.) na francuskom (koji je romanski jezik!) pad; propast. Sa samo dvije neznatne promjene, riječ je dobila duhovito značenje koje savršeno odgovara kontekstu. Zašto Zemlja koja se naginje propasti? Skoro stalno, najvećim dijelom svoga postojanja, Hercegovina je bila turski vazal, da bi potom potpuno potpala pod Turke.
"... porobljeno koplje..." Koplje je slomljeno; nedostaje mu vrh sa šiljkom i zastavicom identiteta i slobode; drži se golom rukom i pokazuje u znak predaje. Drugi stih bi se mogao prevesti i kao: "Golom da bude pokazivano koplje slomljeno rukom." Glagol nudo znači otkriti; svući; porobiti; pokazati.17 Pridjev nudata se slaže u rodu, broju i padežu sa dvije imenice koje dolaze iza njega (lancea i manu), pa je, u takvim slučajevima (da bi se izbjegao nesporazum!), pravilo da se pridjev veže za bližu imenicu. Ovo tim više što prevod "porobljeno koplje" bolje i kompletnije odražava situaciju prikazanu na grbu. S obzirom da je redosljed riječi bitan, ukazujemo i na značenje slijeda: "... koplje slomljeno rukom..." što, opet, može ukazivati na porobljeno koplje.
"... Baš te glavne odrednice (primarnosti)..." Ukazuje da se glavne odrednice, zbog kojih štit Hercegovine nema vrijednost i zbog kojih je bio fatalan, nalaze navedene u prethodnom drugom stihu. Ovaj stih ukazuje i na to čije je slomljeno koplje koje se pokazuje. Pjesnik se obraća Hudvergiji, a njena cijena koju je platila postojanju, data je u prethodnom (drugom) stihu, tj. morala je da pokazuje slomljeno koplje (da bude vazal). Isto ukazuje i prva rečenica u Riterovom aneksu-komentaru na kraju knjige.
"... su spriječeni znaci vrijednosti..." Izvorno značenje glagola includo je zaključati; zatvoriti; uokviriti; spriječiti; okovati;18 pa tek kasnije uključiti. Ovdje kontekst (poguban bijaše; Propastinaginjuća; porobljeno turnirsko koplje u goloj ruci pješaka; porobljeno koplje na negativnoj strani štita; slomljenom jer oružju sila uzeta propade; cijena koja je plaćena...) ne ostavlja ni najmanji prostor koji bi uključivao bilo kakve znake vrijednosti.
"... Slomljenom jer oružju sila uzeta propade..." Od koplja slomljenog u znak predaje ne može se očekivati da, poslije, brani. Ovaj stih-epilog cijelog katrena, filozofskom porukom objašnjava fatalnost ovog grba koju je naznačio u prvom stihu. Dakle, Hercegovini je ovaj štit bio poguban (fatalan) zato što je bio bezvrijedan: branio je slomljenim oružjem, odnosno predajom.
Na kraju knjige, uz likovni opis grba, Riter saopštava da je, kod Ilira, glavni dokaz vojne slave bilo to ko ima više kopalja slomljenih u borbama. Da bi se ova primjedba shvatila na pravi način potrebno je jedno detaljnije objašnjenje, koje insistira, prije svega, na logičkoj analizi. Vrlo je bitno da isti simbol nije znak pojedinca nego države - Hercegovine. Čak i kod Orbina je to znak države, bez obzira na to što postojanje te države istorija ne potvrđuje. A država ne može uzjahati konja i otići u borbu, ili na turnir i otuda donijeti svoje slomljeno koplje da bi ga pokazivala kao znak svoje vojne slave. Čak i kada bi se prihvatila ovakva logika, vrlo je vojnom slavom siromašna država koja na svojoj teritoriji ima samo jedno koplje slomljeno u časnoj borbi. Ako se, pak, isto prebijeno koplje koristi kao znak odbrane, odnosno predaje, onda je, za cijelu državu, sasvim dovoljno da se na štit iste, u golu desnicu pješaka, stavi sopstveno, jedno-jedino prebijeno koplje i tako je i urađeno. Kada je riječ o koplju države, vrlo je bitno da na istom nedostaje zastava iste države. Dakle, ako je, na desetak i više vijekova prije postojanja Hercegovine, cijena slave nekog Ilira-pojedinca bila i da donese poneko slomljeno koplje iz borbe, cijena koju je Hudvergija (Propasti-naginjuća) platila slavi (poznatosti, postojanju, svom imenu) je, opet, u vezi sa slomljenim kopljem (a Riter je majstor ironije, parabole, minijature i duha), samo što to koplje, sada, treba na svom štitu stalno pokazivati u goloj desnici, bez sopstvene zastave, identiteta, slobode... Zato Žefarović i kaže: "To je,
Hudvergijo, tvoja slave cijena! Konačno, do mnogo slomljenih kopalja se ne može doći ako se jedno te isto stalno drži slomljeno i pokazuje u goloj ruci. Koja se god logika primijeni, zaključak o značenju simbola ostaje isti.
