Edi se skoncentrisao maksimalno. Ponavljao je u sebi sve sta treba da uradi i nije primecivano sta se radi oko njega. Ovo je bila poslednja prilika. Sad il nikad.
- Samo jos malo - rece Edi konacno - blizu smo. Nadam se da ce ti se svideti.
Edi je bio pun sebe. Isao je hrabro napred ka Mlatarajucoj Vrbi.
- Hoces li mi reci gde idemo? - upita Fren nervozno.
- Jos samo malo.
Stigli su pred Mlatarajucu vrbu kad Edi izvadi stapic i uperi ga ka jednom kamenu. Pomocu levitirajuce cini kamen polete i ustremi se ka cvoru na Vrbi. Posle udarca Vrba osta nepomicna.
- Hajde - rece Edi - slobodno sad nam ne moze nista.
Fren krete za njim. Usli su u prolaz ispod drveta. Bilo je mnogo mracno.
- Lumos - povika Edi i njegov stapic zasvetle - ovako je bolje.
Kraj se priblizavao i oni se napokon nadjose u nekoj staroj kuci.
- Kakvo je ovo mesto? - upita Fren.
- Vristeca koliba. Uvek je prazna. Hajdemo gore na tavan. Odande se bolje vidi. Edi krete prvi. Fren je isla iza njega.
- Gde sad?
- Gore, uz merdevine. - pokaza Edi na stare merdevine.
Tavan je bio ogroman. Deo krova je bio srusen i kroz tu rupu video se Hogvorts. Stajo je na steni koja se visoko izdizala iz jezera. Edi pogleda na sat. Pa imamo jos 5 minuta. Fren se okrete ka njemu i upitno ga pogleda.
- Polako videces. To je iznenadjenje. - rece Edi - Gledaj u nebo desno od Hogvortsa.
Edi je cvrsto stezao parce pergamenta u ruci. Odlucio je da joj ga da kasnije.
- Jos par sekundi - rece Edi.
A onda sa vrha Hogvortsa cu se neki pucanj i sa krova nesto polete. Iza sebe je ostavljalo crveni trag. Licilo je na loptu koja ispisuje reci na nebu. Crveni trag je poceo da se zgusnjava i tek posle toga postalo je vidljivo sta pise.
FREN VOLIM TE izdizalo se u vazduhu, presijavajuci se na suncu. Edi je postajao crven u licu.
- Procitaj ovo - rece on posle mnogo muke i gurnu joj pergament u ruku - Sam sam je napisao, za tebe - rece on gledajuci u nju.
Fren poce da cita:
SANJAM
Sanjam, a kao da su pravi,
pokreti tvoji i koraci laki.
Tvoje usne i poljupci su tvoji slatki.
I lepša si nego na javi.
Sanjam, a kao da su pravi.
Možda se zato trudim,
da sanjam te svaku noć.
San u javu da stvorim. Da imam moć
u snu da te ljubim.
Možda se zato trudim.
Da me miluju nežno, u snu,
tvoje oči, kosa tvoja.
Jer, u snovima si samo moja.
Kada svane nisi više tu.
Da me miluju nežno, u snu.
Java mi donosi ropstvo, slobodu san.
I jave se još jedino bojim,
ona odnosi pobedu nad licem tvojim.
I sa svakim jutrom ja ostajem sam.
Java mi donosi ropstvo, slobodu san.
Sanjam, i to još jedino mogu.
Snovi te uvek vraćaju meni,
postaju stvarne prošlosti seni,
i ja padam kraj tvojih nogu.
Sanjam, i to još jedino mogu.
Edi je i dalje gledao u nju, cekao je njenu reakciju i njen odgovor...