Hajnrih Hajne

[Lada]

IMAŠ BISER

Imaš biser, dijamante
I sve za čim svijet uzdiše;
Ti najljepše oči imaš -
Moja mila, što želiš više?
Tvoje mile, divne oči
Iz srca mi izmamiše
Bezbrojne i vječne pjesme -
Moja mila, šta želiš više?
Tvoje mile, divne oči
Mnogim bolom mene biše;
Ti me njima upropasti -
Moja mila, što želiš više?

 

[Lada]

ČEMU TA JEDINA SUZA

Čemu ta jedina suza?
Samo mi pogledu smeta.
U mom je ostala oku
Od starijih, proslijih ljeta.

Mnoge joj sestrice sjajne
Tako zginuše redom.
Zginuše u noći i vjetar
S radosti mojom i bijedom.

Zginuše kao i magla
I plave zvijezdice tako,
Uz koje sam radosno pjevo,
Uz koje sam jadovno plako.

I ljubav, ah, tako moju
Vjetar je sobom uzo!
Daj se i ti rasplini,
Stara, samotna suzo!

 

[Lada]

SERAFINA


Jedara crnih plovi moj brod
Morem što divlja i buči.
Zna obijest tvoja moj jad i moju bol,
Al' ipak me vrijeđa i muči.

A nevjernost tvoja ko' vjetar je taj:
Sad svud, sad onuda huči.
Jedara crnih plovi moj brod
Morem, što divlja i buči.

 

[Lada]

KAD ŽENA TE IZDA

Kad žena te izda, ti na drugu tad
Upravi pogled svoj smjeli.
Al' bolje će biti da ostaviš grad.
Na rame torbu, i -seli!

I jezero modro ćeš naći. Ko krug
Vrbici tu turobni stoje.
Pa isplači ondje sav sitni svoj vaj
I sićušne bolove svoje.

I dok ćeš na strme se bregove pet,
Daščući gazit ćeš sporo.
Al kada se popneš na kameni vrh,
Nad tobom kreštat će oro.

Sam bit ćeš oro, preporođen sav
Na onoj planinskoj klisi;
I doznat ćeš kako na tom našem dnu
Izgubio mnogo baš nisi.​

 

[Lada]

Na moru

Plavo je more blistalo
U zadnjem sjaju dana;
Mi ćuteći smo sedeli
Kod sama ribarskog stana.

I magla bi, i huknu bič,
I galeb svud kružit stade;
Iz tvog oka premilog
Za suzom, suza ti pade.

Ja videh na ruku ti belu
Drobne su suze pale,
Ja kleknuh i s ruke bele
Sve ispih suze male.

Od onog časa pust je život moj,
Duh mre u čežnjama kobnim;
Ta nesrećna i žena jadna,
Otrova me suzama drobnim.

 

[Lada]

U obliku nejednakom

U obliku nejednakom
Blizu tebe uvek stojim
Uvek tužim i ti uvek
Bol zadaješ grud'ma mojim.
Kad kroz bašte mirisave
Leti hodiš hodom milim,
pa leptira zgaziš malog,
zar ne čuješ kako cvilim?
Kad uzbereš ružu koju
Pa, s veseljem detinjijem
raščupaš je, zar ne čujes
Kako jecam bolom svijem?
I kad ruže raščupane
Usudi se trnje koje,
Pa mi meki prst ubode,
Zar ne čuješ boli moje?
Zar ne čuješ u mom glasu
Moje muke što me guše?
Noću jecam i uzdišem
Iz dubine tvoje duše.