Hajnrih Hajne

Lada

Legenda
Poruka
52.229
Hajnrih Hajne (Heinrich Heine) (rođen 13. decembra 1797 u Dizeldorfu, † 17. februara 1856. u Parizu) je bio jedan od najvećih nemačkih liričara XIX veka. Zbog naprednih pogleda dela su mu za života bila zabranjivana u Nemačkoj, a kako je bio jevrejskog porekla, zabrana je bila obnovljena i u doba nacizma. Kao pesnik, osećajan, duhovit, smeo i borben, pesnik "svetskog bola", ali i raskida sa romantikom. On je najviše prevođen strani pesnik na području bivše SFRJ.

Pisao je pesme, pripovetke i eseje. Bio je pesnik široke popularnosti sa mnoštvom učenika i imitatora svugde u Evropi. Njegova najpoznatija ostvarenja su: poetska zbirka „Knjiga pesama“, „Florentinske noći“, „Nemačka — jedna zimska priča“. Takođe je objavio i zbirku pesama „Lirski intermeco“ i delo „Romansero“ (1851). Spada u red najznačajnijih evropskih romantičara. On je prvi nemački pesnik koji prestaje da piše po strogim pravilima klasicizma. Sa njim se završava stara i počinje nova nemačka škola. Hajne stvara preokret u lirici. Bio je veliki buntovnik i protivurečnik. Motive je tražio u narodnoj tradiciji. Jedno od najpoznatijih Hajneovih dela svakako je pesma „Lorelaj“ koja je zasnovana na staroj germanskoj legendi.

Imao je veoma tragičan život jer je veoma rano oboleo. Proveo je osam godina u krevetu.
200px-Heinrich-heine_1.jpg
 
Lorelaj

Ja ne znam šta treba da znači
Ta tako tugujem,
O nekoj starinskoj priči
Jednako umujem.

Tu mirno protiče Rajna,
Hladno je, hvata se mrak!
Na vrhu brijega igra
Posljednji sunčev zrak.

A na tom brijegu se vidi
ljepote djevojke stas;
Ona sva u zlatu blista,
I zlatnu češlja vlas.

Sa zlatnim češlja je cešljem,
I pjeva još uz to,
A glas od pjesme zvuči
Silno i čudesno.

Lađara u malom čunu
Njen divlji zanosni ton;
Na stijene ne gleda dolje,
Već gore gleda on.

I sad lađaru i čamcu
Ja mislim da je kraj:

A sve to sa svojom pjesmom
Učini Lorelaj.​
 
Ona se gasi

Zastor je pao. Konac drame.
Već idu kući gospoda i dame.
A da li im se komad dopo?
Po pljesku sudeć nije propo.

Priznanje zahvalnoga svijeta
Ubro je poznati poeta.
No sad je kuća posve nijema
I žamora i svjetla više nema.

Al kakav je to čudan zvuk
Odjeknuo po praznoj bini?
To možda jedna žica puče
Na nekoj staroj violini.

Trčeći ovim, onim smjerom
Štakori šuškaju parterom.
I vonja sve na staro ulje.

Posljednja lampa već se gasi,
Ne može jadna sjati dulje,
Iako plamsati još kuša.
To svjetlo bješe moja duša.
 
On je pisao kao da je iz Bosne. Pazi ovu što svi znamo (prevodilac ju je malo doterao za naš mentalitet, ali opet...):

Azra

Kraj tanana šadrvana
Gdje žubori voda živa
Šetala se svakog dana,
Sultanova ćerka mila.

Svako veče jedno ropče
stajalo kraj šadrvana,
Kako vrijeme prolazilo;
Sve je bljeđe, bljeđe bilo.

Pitala ga jednog dana
Sultanova ćerka mila:
"Kazuj robe, odakle si,
iz plemena kojega si?"

"Ja se zovem El Muhamed
iz plemena starih Azra
Što za ljubav glavu gube
I umiru kada ljube."
 
images (4).jpg



Ona se gasi

Zastor je pao. Konac drame.
Već idu kući gospoda i dame.
A da li im se komad dopo?
Po pljesku sudeć nije propo.
Priznanje zahvalnoga svijeta
Ubro je poznati poeta.
No sad je kuća posve nijema
I žamora i svjetla više nema.
Al kakav je to čudan zvuk
Odjeknuo po praznoj bini?
To možda jedna žica puče
Na nekoj staroj violini.
Trčeći ovim, onim smjerom
Štakori šuškaju parterom.
I vonja sve na staro ulje.
Posljednja lampa već se gasi,
Ne može jadna sjati dulje,
Iako plamsati još kuša.
To svjetlo bješe moja duša.


H.Hajne
 
c06d30511650f4ec6e4768ac6f941c4b--beautiful-dark-art-beautiful-artwork.jpg



U obliku nejednakom

U obliku nejednakom
Blizu tebe uvek stojim
Uvek tužim i ti uvek
Bol zadaješ grud’ma mojim.
Kad kroz bašte mirisave
Leti hodiš hodom milim,
pa leptira zgaziš malog,
zar ne čuješ kako cvilim?
Kad uzbereš ružu koju
Pa, s veseljem detinjijem
rašcipaš je, zar ne čuješ
Kako jecam bolom svijem?
I kad ruže raščupane
Usudi se trnje koje,
Pa mi meki prst ubode,
Zar ne čuješ boli moje?
Zar ne čuješ u mom glasu
Moje muke što me guše?
Noću jecam i uzdišem
Iz dubine tvoje duše.


H.Hajne
 
On je pisao kao da je iz Bosne. Pazi ovu što svi znamo (prevodilac ju je malo doterao za naš mentalitet, ali opet...):

Azra

Kraj tanana šadrvana
Gdje žubori voda živa
Šetala se svakog dana,
Sultanova ćerka mila.

Svako veče jedno ropče
stajalo kraj šadrvana,
Kako vrijeme prolazilo;
Sve je bljeđe, bljeđe bilo.

Pitala ga jednog dana
Sultanova ćerka mila:
"Kazuj robe, odakle si,
iz plemena kojega si?"

"Ja se zovem El Muhamed
iz plemena starih Azra
Što za ljubav glavu gube
I umiru kada ljube."

Što za ljubav glavu gube
I umiru kada ljube." same suze polete kada ovo cujem ili citam.Hvala SENSEI:heart: A Dzoni je jedan jedinstven...Savrseno si upario.Cestitam!
 
Poslednja izmena:
Lorelaj

Ja ne znam šta treba da znači
Ta tako tugujem,
O nekoj starinskoj priči
Jednako umujem.

Tu mirno protiče Rajna,
Hladno je, hvata se mrak!
Na vrhu brijega igra
Posljednji sunčev zrak.

A na tom brijegu se vidi
ljepote djevojke stas;
Ona sva u zlatu blista,
I zlatnu češlja vlas.

Sa zlatnim češlja je cešljem,
I pjeva još uz to,
A glas od pjesme zvuči
Silno i čudesno.

Lađara u malom čunu
Njen divlji zanosni ton;
Na stijene ne gleda dolje,
Već gore gleda on.

I sad lađaru i čamcu
Ja mislim da je kraj:

A sve to sa svojom pjesmom
Učini Lorelaj.​
Nacisti su se gnušali i na samu pomen njegovog imena. Spalili su njegove knjige gde god su našli ali pesmu nisu mogli da uguše. Zato su naveli da je pesma "nepoznatog autora" (unbekannte dichter).
 
Mile i ljupke oči tvoje

Mile i ljupke oči tvoje
kao safiri sjaju
O, triput je srećan onaj kog
s ljubavlju pogledaju.

Tvoje je srce dijamant
što plemenito se zari.
O, triput srećan onaj kom
s ljubavlju ono se žari.

Usne ti, najlepše na svetu,
rubina imaju boju.
O, triput je srećan onaj kom
priznaju ljubav svoju.

O, kad bih znao srećnika tog,
o, da ga sretnem gde
sama u šumi, za tren bih ga ja
lišio sreće te.
 
Čemu ta jedina suza

Čemu ta jedina suza?
Samo mi pogledu smeta.
U mom je ostala oku
Od starijih, proslijih ljeta.

Mnoge joj sestrice sjajne
Tako zginuše redom.
Zginuše u noći i vjetar
S radosti mojom i bijedom.

Zginuše kao i magla
I plave zvijezdice tako,
Uz koje sam radosno pjevo,
Uz koje sam jadovno plako.

I ljubav, ah, tako moju
Vjetar je sobom uzo!
Daj se i ti rasplini,
Stara, samotna suzo!
 
KAD ŽENA TE IZDA

Kad žena te izda, ti na drugu tad
Upravi pogled svoj smjeli.
Al' bolje će biti da ostaviš grad.
Na rame torbu, i -seli!

I jezero modro ćeš naći. Ko krug
Vrbici tu turobni stoje.
Pa isplači ondje sav sitni svoj vaj
I sićušne bolove svoje.

I dok ćeš na strme se bregove pet,
Daščući gazit ćeš sporo.
Al kada se popneš na kameni vrh,
Nad tobom kreštat će oro.

Sam bit ćeš oro, preporođen sav
Na onoj planinskoj klisi;
I doznat ćeš kako na tom našem dnu
Izgubio mnogo baš nisi.
 
Mnogi kompozitori su preneli Hajneova dela u muziku. Medju njima su Robert Schumann (posebno njegov Liederov ciklus Dichterliebe), Friedrich Silcher (koji je napisao popularnu postavku "Die Lorelei", jedne od Hajneovih najpoznatijih pesama), Franz Schubert, Felix Mendelssohn, Fanny Mendelssohn, Johannes Brahms, Hugo Wolf, Richard Strauss, Pyotr Ilyich Tchaikovsky, Edward MacDowell, Clara Schumann i Richard Wagner; a u 20-tom veku Nikolai Medtner, Hans Werner Henze, Carl Orff, Lord Berners, Paul Lincke, Yehezkel Braun, Marcel Tyberg[76] i Friedrich Baumfelder (koji je napisao novu postavku "Die Lorelei", kao i "Die blauen Frühlingsaugen" i "Wir wuchsen in demselben Thal" u svom Zwei Lieder).

Hajneova drama William Ratcliff je korišćena za librete opera od César Cui (William Ratcliff) i Pietro Mascagni (Guglielmo Ratcliff). Frank van der Stucken je komponovao "sinfonijski prolog" za istu predstavu.

I naravno, da pomenemo "našeg" Džonija Štulića i gore postavljenu pesmu Azra.
 
Sjajne zvijezde

Sjajne zvijezde na visini
kaz’te dragoj u daljini,
da sam ja još uvijek njen
bolan, blijed i zaljubljen.


Veruju svi da me kida
ljubavni čemer klet,
pa najzad to verujem i sam,
kao i ostali svet.

Ti mala s očima krupnim,
govorih ti oduvek
da nekazano te volim,
da ljubav truje mi vek.

Al’ samo u pustom sobičku
tako govoriti smem,
a kad bi preda me stala,
uvek bih bio nem.

Zli bi anđeli neki
sklapali usta tad;
i avaj, zbog anđela zlih sam
u ovaj potonuo jad.
 
Citati Hajnriha Hajnea

Tamo gdje se spaljuju knjige, spaljivaće se i ljudi.
Ljubav? To je zubobolja u srcu.
Bog će mi oprostiti, to mu je posao.
Zlo se javlja tamo gdje nema više ljubavi.
Mudri stvaraju nove misli, a budale ih šire!
U mladosti je ljubav burnija,
ali ne tako jaka i ne tako svemoćna kao kasnije.
Ne bih baš rekao da žene nemaju karakter,
one prosto svakog dana imaju neki drugi karakter.
Bog je stvorio magarca da bi čovjek imao sa kim da se poredi.
Zločinci često u srcima nose više čovječnosti nego oni hladni, besprijekorni građani sa vrlinama, u čijim se bijednim srcima ugasila snaga zla, ali i snaga dobra.
Samo nam srodna bol izmami suzu, i svako zapravo i plače zbog sebe.
Svi ljudi koji nemaju srca su glupi. Jer naše misli ne dolaze iz naših glavá, već iz naših srcá.
 
Što li je ružin cvet tako bled?

Što li je ružin cvet tako bled,
O draga, reci: što?
Što ćuti u travi ljubica red,
Reci: zašto je to?

Što li je tako čemeran sad
U nebu ševin glas?
Što iz mirisne trave smrad
Strvine stiže do nas?

Što sunce tako zlovoljno sja,
Što mu je leden zrak?
Što li je zemlja siva sva,
Pusta ko grobni mrak?

Što li se u moje grudi sve zlo,
Sav jad i tuga sli?
Najdraža moja, reci mi to:
Što li me ostavi ti?
 
Na moru

Plavo je more blistalo
U zadnjem sjaju dana;
Mi ćuteći smo sedeli
Kod sama ribarskog stana.

I magla bi, i huknu bič,
I galeb svud kružit stade;
Iz tvog oka premilog
Za suzom, suza ti pade.

Ja videh na ruku ti belu
Drobne su suze pale,
Ja kleknuh i s ruke bele
Sve ispih suze male.

Od onog časa pust je život moj,
Duh mre u čežnjama kobnim;
Ta nesrećna i žena jadna,
Otrova me suzama drobnim.
 
IMAŠ BISER

Imaš biser, dijamante
I sve za čim svijet uzdiše;
Ti najljepše oči imaš -
Moja mila, što želiš više?
Tvoje mile, divne oči
Iz srca mi izmamiše
Bezbrojne i vječne pjesme -
Moja mila, šta želiš više?
Tvoje mile, divne oči
Mnogim bolom mene biše;
Ti me njima upropasti -
Moja mila, što želiš više?
 

Back
Top