Zahvaljujem! ;-)Šakal:Hm, Lj...svaka čast!
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Zahvaljujem! ;-)Šakal:Hm, Lj...svaka čast!
Ademe, samo obilaziš ko ona oko onoga debeloga...naslov sve kazuje, ako pitas turke tog vremena o nekom hajduku, on ce reci lopov, ako pitas srbe [one siromasnije, koje nije dirao, a zasto bi???] oni ce reci junak. ima kod nas puno takvih hajduka, valjda nam ide u prilog i to sto smo mahom bili okupirani, mi ih vidimo kao heroje, vi o njima verovatno ucite kao o kriminalcima-lopovima. ima puno primera i u novijoj istoriji, setite se zadnje "revolucije" u BG kada je zbacen sloba, oni su bili junaci ili pozitivci za neke, ali za vlast nesto sasvim drugo.
Jesi li ti pročitao nešto o ovim ličnostima koje navodiš, osim guslarskih pesama?eto...moje misljenje
recimo hajduk veljko je nesto poput arkana...bukvalno...zeka buljukbasa.....nesto poput mauzera i njegovih...razumete...cisti krimosi...otimaci,svirepoe ubice...koji su za vreme rata jedini mogli da odrade te poslove....bas kao i u ovom ratu
lj_950
Ajd, sad, ti... al nemoj prvo Šotu Galicu... pun mi je nje na srpskim veseljima i naježim se kako ova mladež, a na žalost, shvatio sam, i stariji, nemaju pojma uz koju pesmu njišu kukovima...
evo ti jedan link sa "cisto"srpskog sajta , vidi sta oni kazu"Shote mori shote"
Cim spomenemo rec "sota" odmah pomislimo na igru koja se, nazalost, igra na svakoj srpskoj svadbi. Porijeklo imena sota dolazi od imena Sota Galica, zeni srbomrsca "kacaka" (odmetnika) Azema Bejta iz sela Galice (1889.-1924.) koji je svojevremeno harao po Kosovu i Metohiji.
Sota Galica je nakon muzevljeve smrti zulumcarila i predvodila odmetnike.
U srpskom narodu sacuvano je sjecanje na uzasan dogadjaj kada je Sota uhvatila sestoro srpske djece, cobancadi kod stada, na planini Mokri, povezala ih, nalozila vatru i sve ih bacila u oganj.
Dok su djeca gorjela Sota je sa "kacanicima" igrala svoju igru oko vatre, orijala i pjevala: "Sote, mori sote / sote masala / davno zelim sote, mori, sote, da te igram ja!"
Na mjestu stradanja nevine djecice podignuta je spomen-ploca koja je stajala do kraja II svjetskog rata, kada su je komunisti uklonili kako bi sacuvali "bratstvo i jedinstvo".
Proverite i sami na internetu... Azem Bejt je idol Siptarima na forumima... Planina Mokra se je na sjevero/sjeverozapadu Kosova. Za Sotu Galicu (cesto i Sota Galjinica) sam pronasao pravo ime: Qerime Halil Galica.
Mozda neki mislite i da je ovo .... Tekst o tome je napisao i svestenik iz RS. Nalazi se u listu "Svetosavsko zvonce", objavljen pocetkom 2007. "Sota" nije nastala tako davno, da se je ljudi ne bi secali odnosno znali kako je nastala.
Sta cu od sada da radim, pitate se. Pa vrlo jednostavno. Ozbiljan sam kad vam kazem da cu po svaku cenu pokusati sprijeciti sviranje/pevanje sote na bilo kojem veselju. Nacina ima mnogo. Druga stvar koju mogu da uradim (ako vec ne mogu da sprecim): napusticu mjesto dogadjaja. Bilo kad i bilo gdje. Najlaksi nacin je naravno odmah na pocetku reci muzici: "bez sote".
Sigurno sad mnogi smatrate kako ja opet pretjerujem i sta ja znam. Nemam te snage (a ni zelje) da menjam druge ljude. Mozda mogu samo da vam na ovaj nacin otvorim nove poglede.
Sta zelim od vas? Pa vrlo bi mi bilo drago kad bi ovu informaciju o soti prosledili svim Srbima koje poznajete... drago bi mi bilo kad bi na bilo koji nacin onemogucili sviranje iste (ili da pre kazete muzici ili da to ucinite u pocetnim taktovima). Najmanje sto mozete da ucinite je da kad se svira ova pjesma sednete na svoje mjesto, zamislite kako je bilo toj deci koja su ziva izgorjela i kako je bilo njihovim roditeljima. Znaci, da se ne veselite, jer za to stvarno nema povoda...
Cena nase inferiornosti i neznanja je suvise skupa da sebi JOS jedan put u istoriji dozvolimo "bratstvo i jedinstvo" preko krvi i kostiju nasih predaka, nase djece i naseg naroda.
Azem Bejt i Sota Galica (pravo ime Qerime Halil Galica)
Песма „Шота“ је новокомпонована српска песма која је настала пре 30-ак година и којој се знају аутори. Музику је компоновао човек по имену Драган Александрић, а текст написала Радмила Тодоровић. Овај двојац је урадио неколико песама Мирослава Илића, на пример „Ова ноћ“, „Јој Радо, јој Радмила“ и „Смеј се, смеј“. Дакле, речи „Давно желим, шоте, мори, да те играм ја“ (са малим Ш!) је написала Радмила Тодоровић, осмишљавајући песму, највероватније 1970-их, коју ће после отпевати Ненад Јовановић и од ње направити хит.
А онај спамер који је покренуо „шотин ланац среће“ тврди да је те речи певала Ћерима Галица пре 80 година! Мало ли је што пева на српском, него му га даје и по Радмили Тодоровић. (Мора бити да је слушала и Мирослава Илића, ево јавља ми се да су јој, док је играла и смејала се, шиптарски момци певали „Смеј се смеј, увек се смеј“).
Колико знам, шота је (као и чочек, на пример) игра без речи са великим бројем варијација. Да ли је аутохтона, или је дошла са неким источњачким музичарима или Турцима, појма немам. Играју је Шиптари, Горанци, косовски Цигани и Турци, а да ли су поред њих Срби остали „имуни“ на њу, то већ не знам. Знам само да је ова „Шота“ коју знамо једна новокомпонована песма на бази једне варијанте шоте, да ју је компоновао Србин, да је текст измислила Српкиња, и да везе нема са Ћеримом Галицом, ханумом Азема Бејте.
... A, eto, pametni ljudi istraže pa se ne glupiraju... http://forum.srpskinacionalisti.com/viewtopic.php?t=9351&start=30А стварно на подао начин покрећу пропаганду против те песме. Није им доста што причају да је песма шиптарска, него морају да „зачине“ и таквим детаљима да не само што је шиптарска, него је и посвећена зулумћарки Шоти Галици, која ју је певала док је оргијала над телима печене српске деце.
То су моћне слике које стварају ужас и језу и због тога се та прича јако брзо шири. Тим пре што нико о теми не зна ништа. Сви знају „Шоту“, али нико не зна откуд она. Још поготово што нико никад није ни чуо за Ћериму Галицу, па кад је убаци у „Google“ и добије да јој је надимак био Шота, и да по њој велики број шиптарских етно-удружења носи име „Shote“, онда му се упали сијалица изнад главе, викне А-ха! и одреди себи „свети“ задатак да саботира свирање те песме где год да је чује, и да своје ново сазнање подели са свима које познаје.
(...)
А на једном форуму (да не линкујем сад на шиптарске сајтове) се неки Шипци са КиМ чудом чуде откуд „Шота“ на српском, и констатују како немамо сопствену културу, него све крадемо од њих, пошто нам све народне песме личе на албанске. И још треба да им идемо низ длаку, и почнемо да гурамо њихову причу.
evo vako...sta su i ko su ti cuveni balkanski Ajduci
nastali su vrlo davno....
Jer to behu oni tipovi čije su dede pravile sapun u najvećim ''fabrikama'' predviđenim za to poputtakvih tiupova danas nema medj nemcima,
Jer to behu oni tipovi čije su čukundede instalirale giljotinu na sred glavnog trga glavnog grada, dok je pomahnitalafrancuzima
Jer to behu oni tipovi čije čukun-čukun dede su lovile ljude po Africi, kao životinje i prodavali ihholandjanima,
Isto kao i prethodni. Važno je to raditi sa zapodnoevropskim šmekom. Kad kolonizuješ pola zemaljske kuglebelgijancima
Eto to je moje mišljenje kao potomka onog koji je bio običan vojnik u vojsci tih secikesa, mafioza,eto...moje misljenje
dobro dobro.....povlacim rec......i mi smo stoka,ne samo balkanci....priznajem....al nemoj pola da dodajete![]()
dali neko zna da mi kaze nesto vise o stanoju glavasu
ROMANTIČNA LjUBAV I ZAJEDNIČKO VOJEVANjE
Hajduk i hajdučica
Hajduk Veljko Petrović, rođen u selu Lenovici, oko 1780. godine, „manit" Karađorđev junak, megdandžija koji je na dvoboje jahao praćen muzikantima, čovjek četrdesetih godina, nije odolio čarima petnaestogodišnje Čučuk-Stane (čučuk – turski mali, krh), kćerke Radovana Plještića, iz sela Sikole na obroncima planine Deli-Jovana.
V. Lazarević
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Ljudi i dogadjaji&clanak=268734&datum=2011-02-19