Hajduci-junaci ili lopovi.

  • Začetnik teme Začetnik teme EpOx_
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ne znam da li se bilo šta u formi knjige pojavilo.

Imam prijatelje iz tog kraja, mogu da se raspitam.

Koliko ti je hitno?

U stvari, da pogledam u Katalogu NBS...

Ima, dva izdanja knjige Voje Marjanovića, Ivan Babejić - poslednji gorski car Homolja

– prvo izdanje: http://vbs.nbs.bg.ac.yu/scripts/cobiss?ukaz=DISP&id=1303135480540953&fmt=11&rec=1&sid=1

– drugo dopunjeno izdanje: http://vbs.nbs.bg.ac.yu/scripts/cobiss?ukaz=DISP&id=1303135480540953&fmt=10&rec=2&sid=1

Link za katalog NBS: http://www.nbs.bg.ac.yu/pages/article_link.php?id=109

Ovo, drugo izdanje, trebalo bi da ima u knjižarama...

Evi i tekst iz Glasa javnosti... mator doduše... 2002...

„Ivan Babejić - gorski car" bestseler u Kučevu

Knjiga o homoljskom hajduku

KUČEVO - Najprodavanija knjiga u prošloj godini u Kučevu je delo publiciste Voje Marjanovića „Ivan Babejić - gorski car" u izdanju privatnog IP „Magnat".

Reč je o dugo godina prikupljanim autentičnim doživljajima najčuvenijeg homoljskog hajduka, rodom iz sela Laznica kod Žagubice, koji je dvadesetih godina prošlog veka harao ovim krajem.

Deceniju i po organizovane su bezuspešno brojne žandarmerijske potere. Hajduka je konačno ubio njegov najverniji jatak u porodici Ilić u jednom selu kraj Ćuprije. O Ivanu Babejiću su, inače, u narodu ispevane brojne pesme i legende.

Marjanovićeva knjiga je doživela nekoliko izdanja, veoma je tražena na tržištu i smatra se prvorazrednim lokalnim bestselerom.

http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2002/03/18/srpski/K02031703.shtml

Inače, Voja Marjanović je stariji brat Djordja Marjanovića... raspitao sam se kod prijatelja, kaže: Živ je, hvala Bogu, i po malo zdrav...
 
naslov sve kazuje, ako pitas turke tog vremena o nekom hajduku, on ce reci lopov, ako pitas srbe [one siromasnije, koje nije dirao, a zasto bi???] oni ce reci junak. ima kod nas puno takvih hajduka, valjda nam ide u prilog i to sto smo mahom bili okupirani, mi ih vidimo kao heroje, vi o njima verovatno ucite kao o kriminalcima-lopovima. ima puno primera i u novijoj istoriji, setite se zadnje "revolucije" u BG kada je zbacen sloba, oni su bili junaci ili pozitivci za neke, ali za vlast nesto sasvim drugo.
 
naslov sve kazuje, ako pitas turke tog vremena o nekom hajduku, on ce reci lopov, ako pitas srbe [one siromasnije, koje nije dirao, a zasto bi???] oni ce reci junak. ima kod nas puno takvih hajduka, valjda nam ide u prilog i to sto smo mahom bili okupirani, mi ih vidimo kao heroje, vi o njima verovatno ucite kao o kriminalcima-lopovima. ima puno primera i u novijoj istoriji, setite se zadnje "revolucije" u BG kada je zbacen sloba, oni su bili junaci ili pozitivci za neke, ali za vlast nesto sasvim drugo.
Ademe, samo obilaziš ko ona oko onoga debeloga...

Ajd ti nekog tvog, pa da vidimo... junak ili lopov...

Mi smo krenuli od najgoreg, umesto Glavaša, kandidata za vožda Prvog ustanka i proslavljenog vojskovodju u borbama protiv Turaka – zakačili smo se za Babejića.

Naravno da ćeš da naletiš na komentare da su tvoji svi do jednog separatisti, jer je ovo forum Srba...

Tako bi i mi prošli na nekom turskom forumu...

Ajd, sad, ti... al nemoj prvo Šotu Galicu... pun mi je nje na srpskim veseljima i naježim se kako ova mladež, a na žalost, shvatio sam, i stariji, nemaju pojma uz koju pesmu njišu kukovima...
 
evo vako...sta su i ko su ti cuveni balkanski Ajduci

nastali su vrlo davno....a prvi put se u svojstvu pozitivaca pominju u narodnim hajduckim pesmama...guslarskim najcesce....to je tzv hajducko-uskocki ciklus...dolazi posle postkosovskog...i pocinje padom srbije....prvi koji se pojavljuje je starina novak i njegova ekipa sa romanije,mali radojica i dijete grujica i jos neki

e sad....ko su hajduci...to su ljudi,kriminogenog ponasanja,agresivni,opasni,bahati koji reaguju vrlo brzo i vrlo preko,nebirajuci ko je zrtva tog njihovog trenutnog besa...pogotovo ako su u mixu sa alkoholom.vinom najcesce...
harambasa uvek mora da zadrzi primat nad tom svojom grupom,da bude najdominantniji,i na svaku cak i najmanju pojavu neke pobune u grupi ili bilo kakvog sumnjanja u njegov autoritet,odmah poteze za oruzjem i ubija tog clana grupe.....u prvom srpskom ustanku je bilo gomila takvih primera...pogotovo od karadjordja...o kome cu pisati.

hajduci se mnogo pre srbije pojavljuju u crnoj gori......u srbiji su ljudi manje vise bili lojalni sve do srpskog ustanka....jeste bilo par pristupa austrijskoj vojsci u nadiranju,ali su se ubrzo posipali pepelom,ako su zeleli da ostanu,ili su morali da beze skroz do budimpeste....u crnoj gori....situacija je vec drugacija
crna gora je imala komad teritorije koji je bio nepokoren...i slobodan...necu komentarisati zasto je ostao nepokoren....ali jeste.
crnogorci su i inace ljudi dosta skloniji agresivnijem ponasanju i olakom dolazenju do para....tako je tamo i bilo najvise hajduka....u to doba.
posto je zemlja neplodna....a zivelo se od stocarstva,uglavnom ovcarstva....prvo su poceli udari na ovce....gde su se muslimani...domaci i pravoslavci...jurili za tim ovcama....

zasto su crnogorski hajduci napadali upravo begove i age od skadra do trebinja...tzv stare hercegovine...cuvenog tada grada niksica i drugde po CG....jer su upravo oni imali najvise para i imali najvise stoke....to su bili nekada bogati hriscani i knezovi...pa su dolaskom turaka samo presli u islam i ostali to sto jesu,dobijajuci mesto titule knez...titulu beg...i dajuci lojalnost otomanskom padisahu

e sad....hajduci su od njih uzimali pare i zlato....i ti su begovi,takodje bili vrlo agresivni....i neretko upadali u sela po njihovim patronatom i sikanirali seljake....z\ato je narodu i bilo drago kada ih ovi "eliminisu".....a hajduci su neretko bili vrlo bliski sa begovima,cak i prijatelji....neretko su drugima tipovali ove svoje bogate prijatelje,bilo muslimane bilo pravoslavce
bili su vrlo brutalni...ubijajuci skoro sve po kuci u koju upadnu...kidnapujuci mlade bule..
cuvena je strofa...te on ote hajkunu djevojku...odvede je u bijelu crkvu....te nacini svojom vjernom ljubom....od hajkune gradi andjeliju

to se sve desavalo protiv njene volje...bile su kidnapovane,silovane...neretko ubijane...ili se ame ubijale,nemogavsi da otrpe izivljavanje hajduka koji su bili vrlo grubi...pogotovo kad se napiju,a i zbog tuge zbog pobijenih joj pred njom oca,brace,majke...

najpoznatiji hajduci toga vremena su bajo pivljanin,limun harambasa,jovan babovic i jos mnogi drugi
od muslimanskih bandita bilo je cengica,musovica,murat djurdjevic i drugi koji su bili vrlo agresivni u odnosima prema kmetovima crnogorskih plemena

Uskocki ciklus......to su bili ljudi,koji se najcesce u tom ciklusu vezuju za boku kotorsku i prostore danasnje krajine,tj bivse sada vec,krajine u hrvatskoj...

junaci su bili ljudi koji se danas prikazuju na cuvenoj alci....alkari iz gorskog kotara..
senjanin ivo,smiljanic i drugi

protivnici su im bili muslimani iz cazinske krajine i udbina...uopste lokalno muslimansko stanovnistvo tog dela i bihackog kraja...cuveni su bili hasan kunic,budalina tale,gojeni alil i ostali danasnjim recnikom kriminalci toga kraja.....

Srpski Hajduci.....prvi srpski ustanak...

pojava tih hajduka,predhodila je secom knezova....tj bogatih i vidjenijih srba u to vreme
zasto je taj ustanak bio tako dirigovan,i kako se doslo da se on pokrene uopste...
da nije bilo sece knezova,mi bi jos uvek bili pod turcima...bukvalno
a ja tu svoju teoriju potkrepljujem sledecim stihovima

tu kmetovi nisu radi kavzi.....nit su radi turci izjelice..al je rada sirotinja raja,koja globe placati nemoze

e sad,sta je raja...niko i nista...sta moze sama raja...nista

prvu sveci vrgose priliku da se srblji na oruzje dizu,al se srbi dici nesmedose...pa drugu,pa trecu...cak je i grmelo na svetoga savu...pa nista..znaci sama raja...nista nije mogla

ko je kontrolisao raju...niko do ti isti kmetovi,koji su surovali sa turcima i kontrolisali raju po selima,zavodeci red koji je isao na ruku turcima....turci su bili mudri,dajuci tim bogatim srbima svu vlast,a opet,su ti isti imali te turke kao ledja za svoje odluke...i nisu se mesali u srpska posla...zato su i opstali tako dugo

dolaskom grupe kriminalaca iz sadasnje BiH,u bgd,krece teror,ovi vrse puc,ubijaju legitimnog pasu mustafa pasu i krecu da se ponasaju kao i svi balkanci...bahato...
prave gresku...pocinju da ubijaju kmetove...ovi da boi se spasili podizu raju na ustanak...e tek onda raja zapravo dobija tu inekciju samopouzdanja...kada i od strane srpskih glavesina,a i od strane turaka...koji su takodje po bgd nahiji bili pod pritiskom dahija...raja se pokrece na ustanak...naravno,posle se sve otrglo kontroli,ali prva ideja je bila pobiti dahije...koji svi bivaju pobijeni kod golupca

ko su bili vodji ustanka...opet hajduci
pisacu samo o glavnima...da nebih ispisao 3 metra texta ovde
karadjordje,milos obrenovic,stanoje glavas,cupic,katic,toma vucic

svi odreda skoro trgovci svinjama...pogotovo prva dvojica...bogati ljudi,koji syu se bavili trgovinom svinjama u vojvodinu,jer se takva trgovina,zbog verskih zabrana,turke nije ticala.........bila je tax off....sto bi se reklo.
oni su svi bili lojalni turcima...ali i vrlo bahati tipovi,koji su bili nesto poput danasnje mafije...
recimo hajduk veljko je nesto poput arkana...bukvalno...zeka buljukbasa.....nesto poput mauzera i njegovih...razumete...cisti krimosi...otimaci,svirepoe ubice...koji su za vreme rata jedini mogli da odrade te poslove....bas kao i u ovom ratu

kradjordje je biuo vrlo agresivan i impulsivan...prek i zao...kako se sam krstio...ubio je i brata i oca.....jednom bliskom prijatelju pucao u genitalije....doduse zbog optuzbe za silovanje

ali svi ti ljudi su...da nije bilo tog rata...po meni bili profiteri i kriminalci...pogotovo veljko...
kao i u danasnje vreme....i vreme ovih ratova...postali su junaci...jer su ipak i ludji i hrabriji od ovih obicnih ljudi...tako i onda

po meni i pravoslavci i muslimani...opevani u tim narodnim pesmama su u danasnje vreme bulkicevi crni biseri....samo sto je tada to bilo mesto te emisije...ili expirijuma gde se prepricavaju njihovi dozivljaji...da nekazem krivicna dela...jer u svakoj pesmi bar jedan covek bude ubijen a neko opljackan...a neka devojka "prebacena" u andjeliju

o hajducima od vremena djakove bune u istocnoj srbiji,pa do negde kasnih 30-tih nebih pricao...jer to su bili prave pretece danasnjih kriminalaca....prave ubice i secikese....mafijasi....samo sse nekad zivelo po selima...pa su morali da se kriju po sumi,a ne po stanovima...
najbolje je opisano u filmu hajduk sa cvetkovicem i lecicem
isti je slucaj i sa albancima i njihovim kacacima
isto balkanci,isto kriminogene grupe......i dan danas je njihova krimi grupa vrlo vrlo jaka sirom sveta

takvih tiupova danas nema medj nemcima,holandjanima,francuzima,belgijancima

to je u folkloru balkanaca evo do dan danas.....crnogorci,hercegovci,bosnjaci,siptari...svi su vrlo vrlo aktivni po pitanju kriminalnih grupa i pojedinaca...koji su vrlo agresivni
setimo se samo bgd-a 90-tih i obracuna...da nekazem koliko se emisija i novina napisalo o tim herojima asfalta i koliko je romantrike bilo vezano za njih....

eto...moje misljenje
 
eto...moje misljenje
Jesi li ti pročitao nešto o ovim ličnostima koje navodiš, osim guslarskih pesama?

Nisu dahije posekle kmetove, već srpske knezove i druge vidjenije ljude. A srpski knezovi su u to vreme bili organi vlasti, jer su Srbi imali neki vid samouprave, kod skupljanja harača, sudili su za manje krivične prestupe i sudili su ono što se danas zove parnica.

Najvidjeniji su bili Aleksa Nenadović i Ilija Birčanin, neke si i ti naveo...

A Hajduk Veljko... i Zeka Buljubaša...

recimo hajduk veljko je nesto poput arkana...bukvalno...zeka buljukbasa.....nesto poput mauzera i njegovih...razumete...cisti krimosi...otimaci,svirepoe ubice...koji su za vreme rata jedini mogli da odrade te poslove....bas kao i u ovom ratu

Plus "Crni biseri" Vanje Bulića... i eto... tvoga mišljenja.
 
lj_950

Ajd, sad, ti... al nemoj prvo Šotu Galicu... pun mi je nje na srpskim veseljima i naježim se kako ova mladež, a na žalost, shvatio sam, i stariji, nemaju pojma uz koju pesmu njišu kukovima...

ponekad poverijem u onu, valjda tursku da je narod kao hajvan, ide kud mu "kazes".
i jade da vidimo nesto, ako ukucate u google shota dobicete oko 1.500.000 rezultata, ako odete na "advanced" i trazite srpski bice nekoliko hiljada, i svi su sitog sadrzaja,ustvari svugde se provlaci isti tekst. neka budala je napisala to sto je napisala,i poslala nekim naivcima koji su to dalje prosledjivali i tako neki srbi 'otkrise" poreklo same igre "shota". evo vam teksta

"Shote mori shote"

Cim spomenemo rec "sota" odmah pomislimo na igru koja se, nazalost, igra na svakoj srpskoj svadbi. Porijeklo imena sota dolazi od imena Sota Galica, zeni srbomrsca "kacaka" (odmetnika) Azema Bejta iz sela Galice (1889.-1924.) koji je svojevremeno harao po Kosovu i Metohiji.
Sota Galica je nakon muzevljeve smrti zulumcarila i predvodila odmetnike.

U srpskom narodu sacuvano je sjecanje na uzasan dogadjaj kada je Sota uhvatila sestoro srpske djece, cobancadi kod stada, na planini Mokri, povezala ih, nalozila vatru i sve ih bacila u oganj.

Dok su djeca gorjela Sota je sa "kacanicima" igrala svoju igru oko vatre, orijala i pjevala: "Sote, mori sote / sote masala / davno zelim sote, mori, sote, da te igram ja!"

Na mjestu stradanja nevine djecice podignuta je spomen-ploca koja je stajala do kraja II svjetskog rata, kada su je komunisti uklonili kako bi sacuvali "bratstvo i jedinstvo".

Proverite i sami na internetu... Azem Bejt je idol Siptarima na forumima... Planina Mokra se je na sjevero/sjeverozapadu Kosova. Za Sotu Galicu (cesto i Sota Galjinica) sam pronasao pravo ime: Qerime Halil Galica.

Mozda neki mislite i da je ovo .... Tekst o tome je napisao i svestenik iz RS. Nalazi se u listu "Svetosavsko zvonce", objavljen pocetkom 2007. "Sota" nije nastala tako davno, da se je ljudi ne bi secali odnosno znali kako je nastala.

Sta cu od sada da radim, pitate se. Pa vrlo jednostavno. Ozbiljan sam kad vam kazem da cu po svaku cenu pokusati sprijeciti sviranje/pevanje sote na bilo kojem veselju. Nacina ima mnogo. Druga stvar koju mogu da uradim (ako vec ne mogu da sprecim): napusticu mjesto dogadjaja. Bilo kad i bilo gdje. Najlaksi nacin je naravno odmah na pocetku reci muzici: "bez sote".

Sigurno sad mnogi smatrate kako ja opet pretjerujem i sta ja znam. Nemam te snage (a ni zelje) da menjam druge ljude. Mozda mogu samo da vam na ovaj nacin otvorim nove poglede.

Sta zelim od vas? Pa vrlo bi mi bilo drago kad bi ovu informaciju o soti prosledili svim Srbima koje poznajete... drago bi mi bilo kad bi na bilo koji nacin onemogucili sviranje iste (ili da pre kazete muzici ili da to ucinite u pocetnim taktovima). Najmanje sto mozete da ucinite je da kad se svira ova pjesma sednete na svoje mjesto, zamislite kako je bilo toj deci koja su ziva izgorjela i kako je bilo njihovim roditeljima. Znaci, da se ne veselite, jer za to stvarno nema povoda...

Cena nase inferiornosti i neznanja je suvise skupa da sebi JOS jedan put u istoriji dozvolimo "bratstvo i jedinstvo" preko krvi i kostiju nasih predaka, nase djece i naseg naroda.

Azem Bejt i Sota Galica (pravo ime Qerime Halil Galica)
evo ti jedan link sa "cisto"srpskog sajta , vidi sta oni kazu
http://forum.srpskinacionalisti.com/viewtopic.php?t=9351&start=30
jednom kada sam procitao ovu glupost, [mozda i "nije" kada je nasla tako plodno tle kod nekih] googlao sam malo i naleteh na intervju jednog profesora istorije ili sl. zaboravih, koji je tvrdio da je sav tekst koji je lancano postavljen po forumima cista izmisljotina, i da za to ne postoje nikakvi istorijski izvori. bas mi je zao sto nisam nasao taj tekst, inace profesor je bio sa kosova, mislim mitrovice. i normalno srbin. mozda drugi put nadjem.
 
Hvala na linku... Priznajem, primio sam zdravo za gotovo plasiranu priču...

Песма „Шота“ је новокомпонована српска песма која је настала пре 30-ак година и којој се знају аутори. Музику је компоновао човек по имену Драган Александрић, а текст написала Радмила Тодоровић. Овај двојац је урадио неколико песама Мирослава Илића, на пример „Ова ноћ“, „Јој Радо, јој Радмила“ и „Смеј се, смеј“. Дакле, речи „Давно желим, шоте, мори, да те играм ја“ (са малим Ш!) је написала Радмила Тодоровић, осмишљавајући песму, највероватније 1970-их, коју ће после отпевати Ненад Јовановић и од ње направити хит.
А онај спамер који је покренуо „шотин ланац среће“ тврди да је те речи певала Ћерима Галица пре 80 година! Мало ли је што пева на српском, него му га даје и по Радмили Тодоровић. (Мора бити да је слушала и Мирослава Илића, ево јавља ми се да су јој, док је играла и смејала се, шиптарски момци певали „Смеј се смеј, увек се смеј“).
Колико знам, шота је (као и чочек, на пример) игра без речи са великим бројем варијација. Да ли је аутохтона, или је дошла са неким источњачким музичарима или Турцима, појма немам. Играју је Шиптари, Горанци, косовски Цигани и Турци, а да ли су поред њих Срби остали „имуни“ на њу, то већ не знам. Знам само да је ова „Шота“ коју знамо једна новокомпонована песма на бази једне варијанте шоте, да ју је компоновао Србин, да је текст измислила Српкиња, и да везе нема са Ћеримом Галицом, ханумом Азема Бејте.

А стварно на подао начин покрећу пропаганду против те песме. Није им доста што причају да је песма шиптарска, него морају да „зачине“ и таквим детаљима да не само што је шиптарска, него је и посвећена зулумћарки Шоти Галици, која ју је певала док је оргијала над телима печене српске деце.
То су моћне слике које стварају ужас и језу и због тога се та прича јако брзо шири. Тим пре што нико о теми не зна ништа. Сви знају „Шоту“, али нико не зна откуд она. Још поготово што нико никад није ни чуо за Ћериму Галицу, па кад је убаци у „Google“ и добије да јој је надимак био Шота, и да по њој велики број шиптарских етно-удружења носи име „Shote“, онда му се упали сијалица изнад главе, викне А-ха! и одреди себи „свети“ задатак да саботира свирање те песме где год да је чује, и да своје ново сазнање подели са свима које познаје.
(...)
А на једном форуму (да не линкујем сад на шиптарске сајтове) се неки Шипци са КиМ чудом чуде откуд „Шота“ на српском, и констатују како немамо сопствену културу, него све крадемо од њих, пошто нам све народне песме личе на албанске. И још треба да им идемо низ длаку, и почнемо да гурамо њихову причу.
... A, eto, pametni ljudi istraže pa se ne glupiraju... http://forum.srpskinacionalisti.com/viewtopic.php?t=9351&start=30
 
jooj ta prica o deci....mislim....zar to nije nebulozno.....zamisli scenu,gde zena popali 6-oro dece...i pritom okolo igra i peva....
zar vi verujete da bi se takav dogadjaj zaboravio???
da bi to tek 2007 neko iskopao odnekud??
zar mislite das 98 i 99 u jeku ratne propagande nebi bio ponovljen na tv bar 1 000 000 puta.....cisto da se pokaze kakvi su siptari?.....nemogu da verujem da se i u 21. veku na balkanu jos uvek fura iasta propagasnda....i uvek ide fora sa ubijanjem dece...

tako se priucalo da je neko u vukovaru nasao 45-oro ubijene dece u nekom podrumu......naravno,to se nikad nije desilo....a prica se jedva demantovala...vala...balkan uvek ostaje balkan
balkan forever
 
evo vako...sta su i ko su ti cuveni balkanski Ajduci

nastali su vrlo davno....

Auuuu, šta se desi kad čovek odgleda sve epizode ''Crnog Gruje'', ''Crnih bisera'' i priseti se narodnih
pesama koje je nekad čitao u školi....
Čudi me da nisi pomenuo i Dositeja Obradovića kao secikesu, liferanta i pljačkaša.....
Ovakave izveštaj ni Porta sultanu nije podnosila .
takvih tiupova danas nema medj nemcima,
Jer to behu oni tipovi čije su dede pravile sapun u najvećim ''fabrikama'' predviđenim za to poput
Aušvica, Treblinke, Dahaua......(XX vek)
Jer to behu oni tipovi čije su čukundede instalirale giljotinu na sred glavnog trga glavnog grada, dok je pomahnitala
pariska gomila doživljavala ekstazu nad prizorom dekaputacije čoveka, i koju godinu kasnije pokrenuli prvi imperijalni rat i masakre ogromnih razmera u Evropi koji svet do tada nije video. (kraj XVIII, početak XIXv)
Jer to behu oni tipovi čije čukun-čukun dede su lovile ljude po Africi, kao životinje i prodavali ih
veleposednicima na plantažama pamuka, tako da smo imali prilike da uživamo u delima poput ''Čiča Tomina koliba''
i da shvatimo bar na trenutak šta znači sintagma ''oruđe koje govori'' (XVIII vek)
Isto kao i prethodni. Važno je to raditi sa zapodnoevropskim šmekom. Kad kolonizuješ pola zemaljske kugle
i eksplatišeš pola svetske populacije, istrebiš i opljačkaš nekoliko civilizacija, zatvaraš ljude u rezervate i logore sve je to OK.
Samo da ''bidneš'' kulturan i fin.....i civilizovan ne ko balkanska stoka.
Tamo nikad nije bilo i nema gusara, pljačkaša,trgovaca robljem, kriminalaca itd........
eto...moje misljenje
Eto to je moje mišljenje kao potomka onog koji je bio običan vojnik u vojsci tih secikesa, mafioza,
kriminalaca.....:wink:
Izvinjavam se na skretanju sa teme
 
dobro dobro.....povlacim rec......i mi smo stoka,ne samo balkanci....priznajem....al nemoj pola da dodajete:):):)

Najviše sam reagovao na loše prikazivanje I srpskog ustanka.
Prvo ne znaš ko su bili obor-knezovi, trgovci svinjama, kako se plaćao porez turskim vlastima (pa i za svinje), ko su spahije, čitluk-sahibije....
Trebao bi da ti izložim jedan presek od naseljavanja Šumadije, Kočine krajine, frajkora, srpske samouprave, janičarskog napada iz Vidina koji su srpski knezovi odbili zajedno sa pašom koji je imao nadimak ''Srpska majka'' i koga si ti pomenuo, i do konačnog upada janičara....
I još da ti objašnjavam ko su svi ti ljudi pojedinačno, koje su im mane, a koje vrline i to u kontekstu vremena i prostora iz koga dolaze, i sve pozitivne tekovine ustanka
od uređivanja vlasti, do početka školstva, kao i greške koje su iz samovolje, bahatosti i želje za vlašću i bogatstvom pravili pojedine ustaničke vođe.
Videćeš da ustanak nisu vodili nikakvi hajduci nego najbolji ljudi koje je tada Srbija imala, politička, kulturna,intelektualna, ekonomska, crkvena elita.
Kakva je takva, bolju nismo imali.
Hajdučije, gusara, kriminalnih grupa, pljačkaša je bilo i u zapadnoj Evropi u tom periodu, a Ameriku i kauboje da i ne pominjem.

A što se tiče unutrašnjeg uređenja država, kriminala, nisu nam
krivi pradedovi i čukundedovi, nego mi sami.
Upravo smo izašli (a možda i nismo) iz jednog veoma nezgodnog i burnog perioda naše istorije i razloge treba tražiti tamo, a ne u nečemu
što se dešavalo pre 200 godina.
 
ROMANTIČNA LjUBAV I ZAJEDNIČKO VOJEVANjE

Hajduk i hajdučica



Hajduk Veljko Petrović, rođen u selu Lenovici, oko 1780. godine, „manit" Karađorđev junak, megdandžija koji je na dvoboje jahao praćen muzikantima, čovjek četrdesetih godina, nije odolio čarima petnaestogodišnje Čučuk-Stane (čučuk – turski mali, krh), kćerke Radovana Plještića, iz sela Sikole na obroncima planine Deli-Jovana. Djevojče je dojezdilo u Poreč u potrazi za onima koji su, pod izgovorom da skupljaju porez za ustanak, opljačkali kuću njenog oca. Tražila je od njega da joj se vrati ukradeno. Potom ju je darovao uz riječi: „Sad sam te ja darovao, sad si moja!" Naredne četiri godine dijelili su čardak na Baba-Finkinoj kuli u Negotinu, ali i posrelju, kubure i sablje. Izvjesno je da su bili u braku, a da bi ga ozvaničio u crkvi, hajduk Veljko je potplatio sveštenika, a svojoj prvovjenčanoj ženi Mariji, koja je živjela u Beogradu, zavještao imanje u Jagodini. Vrhunac bajkovite ljubavi, odnosno romantičnog vojevanja zbio se u ljeto 1813. godine – mirom, 16. maja 1813. Rusija je dozvolila Turskoj da uzme srpske gradsove. U obruču se našao u Negotin sa Krajinom, jer nije posluđao Karađorđa da se povuče. Uz već poznati poklič: „Glavu dajem, Krajinu ne dajem", herojski je poginuo.
Prije nego što je krenuo u posljednju bitku, Hajduk Veljko je jedva uspio da ubijedi dilber Stanu da se sa zbjegom, u kom je bio i njegov brat Milutin, povuče u Poreč. Ali, nakon vijesti da je njen Veljko potukao Turke kod Bukovča, u Negotin je ujahala Čučuk Stana...
Bio je vreli julski petak kada je, dok je nadgledao šanac u Vlaškoj mahali, topovsko đule raznijelo Hajduk-Veljka. Neki izvori tvrde da ga je izdao njegov pobratim karavlah Anastas Armaš, koji je Turcima javljao raspored šančeva i kula, brojno stanje i kretanje viđenijih srpskih vođa u Negotinu. Ucvijeljena Stana danima i noćima vojevala je u razrušenom Negotinu i oko njega. Noću je sa preostalom Veljkovom družinom upadala u turske redove, sve dok je Veljkoj brat Milutin nije natjerao da se, s četiri rane, povuče i odjaše u srpsku legendu. Uslijedilo je lomatanje po Banatu, koji je bio pod Austrijom, sva dok se njeni putevi nijesu ukrstili s Veljkovim pobratimom, grčkim junakom, diplomatom i zavjerenikom. Pošto fizički nije bio mnogo viši od nje, nazvala ga je Mali Đurica. Pravo ime mu je bilo Georgakis Nikolau Olimpios, poznatiji kao kapetan Jorgać, nosilac ruskog ordena Sv. Ane. Ubrzo je osvojio srce Čučuk Stane. Rodila mu je dva sina i kćer. U međuvremenu, s Malim Đuricom vodi nove bitke, ali, pripadnici Heterije, tajne grčke organizacije za oslobođenje od Turaka, a čiji je Georgakis bio viđeniji član, vjerovali su da se jedino diplomatskim putem može do cilja. Čučuk Stana je sada otmena dvorska dama koja uspijeva da savlada i nekoliko stranih jezika i koja umije da izađe na kraj s brojnim zakulisanim radnjama kojima je Heterija trasirala put za oslobođenje Grčke. Iz tog perioda ostala je zabilježena priča kako je svojim junaštvom,sličnim onim iz Negotina ljeta 1813, spasila smrti svog Georgakisa.Naime, pošto su austrijske vlasti saznale da je povratku Karađorđa u Srbiju kumovao Gergakis, uhapsili su ga i sprovele u Bukurešt. Tu ga je, turski vazal, vlaški knez Karadža, mrzitelj i Srba i Grka, osudio na smrt. Čučuk Stana uzjaše konja, stiže povorku koja vodi na gubilište njenog Georgakisa, preprečuje im put, uz riječi: „Najpre će ovi točkovi preći preko mene, pa onda preko njega!" I dok zabezeknuti stražari čekaju dalju zapovijest, stiže glas o pomilovanju Malog Đurice – Gerogakisa...
Kasnije, međutim, u opkoljenom manastiru Seku, u moldavskim brdima, boreći se zajedno s mnogim srpskim hajducima protiv Sali-pašinih trupa, gine kapetan Gerogakis, 1. septembra 1821. godine, paleći burad baruta u hramu, poput Sinđelića na Čegru. U 26-oj godini Čučuk Stana ponovo postaje udovica, s troje male djece.
Dvadeset godina potucala se od Hotina, u Rusiji, do Rumunije i, na kraju, Grčke. Uzalud se nadala da će joj biti omogućeno da posjeti Srbiju, otkud joj je stigao i zvanični dopis da se smatra zakonitom udovicom vojvode Veljka Petrovića. Čučuk Stanu stiže nova nesreća, 1844. godine tragično joj strada sin Aleksandar, skoro godinu dana pošto je Grčka oslobođena. Na odru izgovara ove riječi: „Sine, rastajući se s majkom, trebalo bi da ocu poneseš neki darak. Ali majka u svojoj sirotinji nema ništa da ti da, nego ti daje ono što je dosad bilo njegovo najveće blago. Evo ti pramen kose oca tvojega, koji je izabrao sebi grob u vazduhu, a meni ovo poslao da mu kadgod podignem grob u slobodnoj Grčkoj. Vrati, sine, ocu svome ovaj pramen i kaži mu kako su nezahvalni Grci onima koji su im izvojevali slobodu, kaži mu da kapetan Jorgać još nema svoga groba u slobodnoj Grčkoj!"
Čučuk Stana je umrla 1849. godine u Atini. Imala je oko 55 godina.

V. Lazarević

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Ljudi i dogadjaji&clanak=268734&datum=2011-02-19
 
ROMANTIČNA LjUBAV I ZAJEDNIČKO VOJEVANjE

Hajduk i hajdučica


Hajduk Veljko Petrović, rođen u selu Lenovici, oko 1780. godine, „manit" Karađorđev junak, megdandžija koji je na dvoboje jahao praćen muzikantima, čovjek četrdesetih godina, nije odolio čarima petnaestogodišnje Čučuk-Stane (čučuk – turski mali, krh), kćerke Radovana Plještića, iz sela Sikole na obroncima planine Deli-Jovana.

V. Lazarević

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Ljudi i dogadjaji&clanak=268734&datum=2011-02-19


Само не знам како је био човек четрдесетих година ако се родио око 1780. Године 1812, када је први пут срео Чучук-Стану, имао је значи 32. А следеће године је погинуо.

Стана је имала тада око 17.
 

Back
Top