gubljenje vremena

Nešto sam postala alergična na tu mantru "usavršanje, profesionalne veštine, rad na sebi, bla bla".
Asocira na oglase za posao sa punim radnim volonterskim vremenom bez plate, ili na reklamu za učenje stranih jezika preko kompleta cd-a koji koštaju skuplje nego dobar ubrzan kurs u nekoj školi.

Pored profesionalnih veština postoje i socijalne veštine koje se "usavršavaju" upravo tim izlascima, emotivne veštine koje se usavršavaju makar i tom patnjom i razmišljanjem, a bogami postoje i veštine oslobađanja stresa, opuštanja, zgubidanjenja, spavanja, gledanja filma, čitanja knjige, besciljnog surfovanja, šetanja, heklanja, igranja igrica, rešavanja sudoka, seksanja, ležanja u krevetu i neustajanja jer ti se baš tako hoće.. i svega onog ostalog što, iako ne usavršava te "profesionalne i jezičke veštine", i te kako podiže kvalitet i zadovoljstvo života.

Lično mi nije žao niti jednog zgubidan-dana koji je prošao, jer sam u tom zgubidanjenju radila šta mi se htelo.
Istina da nisam za to vreme naučila španski imandarinski, nisam naučila da programiram, nisam doktorirala ili završila još jedan faks, no što se nauke i obrazovanja tiče, zadovoljna sam i sa ovim što imam.

Edit: ako bih baš morala da žalim za nekim izgubljenim vremenom, žalim što sam suviše vremena posvetila upravo usavršavanju na profesionalnom planu, a isto mi nije donelo adekvatnu satisfakciju. Verovatno bi bilo bolje da sam to vreme potrošila na neki drugi način.

Wow!

mozda sam ja podlegla komercijali?

tako da to sto ja "gubim vreme" na krsti doprinosi tome da shvatim da sam podlegla marketingu...pa i ova tema koliko glupa bila..mi je otvorila oci?

ja sam inace sklona preteranom analiziranju i razmisljanju...iz toga proizilaze dileme, kidanja, patnje...i ja to smatram gubljenjem vremena....i volela bih da sam to vreme upotrebila pemetnije...;)

mozda je to vreme kod tebe svrsishodno...dobijes nesto odatle...neko novo saznanje..a ja sam kao pas koji trci u krug i pokusava da uhvati svoj rep! :sad2:

- - - - - - - - - -

Podstaknuta temom upravo pravim plan koji stupa na snagu od 1.3.:idea:

PODSTAKNUTA TEMOM trudim se da vise uzivam u gubljenju vremena:mrgreen::lol::heart:

kvalitetno gubite vreme i kvalitetno ga trosite!
:)

- - - - - - - - - -

Nećeš vjerovati da se i iz igrica može naučiti ponešto ( o sebi ) . Eto ja igram neki virtuelni tenis već dve ipo godine . Sticajem okolnosti sam najbolji igrač na serveru .
Jedno vrijeme sam umislio da sam u najmanju ruku Novak Djoković . Poslije nekog vremena sam se postidio .
To da sam uporan kao mazga kad nešto počnem da radim znao sam i ranije ali nisam baš bio svjestan svoje sklonosti ka samohvalisanju . Sada se trudim da tu svoju
manu korigujem i u realnom životu .

eto....virtualni svet ti pomuti realnu sliku....zato sto si dobar u necemu online ne znaci da si stvarno takav...to je gubljenje vremena! i jos stvara zablude!
 
Uvek sam radila sta sam htela i u tome uzivala.
Nikada nisam preterano mastala, zelela, ocekivala, vec mi je bilo bitno da imam ciljeve i da postoji namera. Na taj nacin je kad tad dolazilo do realizacije.
Zelje i ocekivanja obicno donose razocarenja. Mozda mi se zelja i ispuni jednoga dana, ali ja shvatim da to zapravo ne zelim ili mi zelja nece biti od koristi kad do njenog ispunjenja dodje.
Gubljenje vremena je imati zelje. Ili sto bi Eleonora rekla: "Obuzdajte svoje zelje pa cete dostignuti dusevni mir. Povecajte svoje zelje i zavrsit cete u ludnici."
 
Uvek sam radila sta sam htela i u tome uzivala.
Nikada nisam preterano mastala, zelela, ocekivala, vec mi je bilo bitno da imam ciljeve i da postoji namera. Na taj nacin je kad tad dolazilo do realizacije.
Zelje i ocekivanja obicno donose razocarenja. Mozda mi se zelja i ispuni jednoga dana, ali ja shvatim da to zapravo ne zelim ili mi zelja nece biti od koristi kad do njenog ispunjenja dodje.
Gubljenje vremena je imati zelje. Ili sto bi Eleonora rekla: "Obuzdajte svoje zelje pa cete dostignuti dusevni mir. Povecajte svoje zelje i zavrsit cete u ludnici."

bravo!

:)

postaviti cilj i realizovati ga...
 
Nisam od tipova koji gube vreme, uvek nesto nadjem da radim, dan od 24h mi je kratak...Ali, ako pretpostavim da i dosadjivanje smatrate pod gubljenjem vremena, to i nije tako lose, posebno za radoholike. Psiholozi kazu da je cak zdravo dosadjivati se povremeno odnosno bas posteno izblejati....

Sto se zelja tice, nije glupo imati ih, glupo je i neprirodno nemati ih..Jos ne znam nikoga ko ne zeli bar nesto, svakog dana, bar podsvesno... Da bismo napravili plan o nekoj rfealizaciji, valjda moramo nesto da pozelimo prvo, ili...?
 
Ja znam da je zivot mnogo tezak, i da su sve forumasice uvek zauzete, da imaju blsitave karijere, bogat socijalni zivot, sjajnog muza i predivnu decicu...i naravno tesko je zonglirati izmedju svih tih obaveza tako da retke slobodne trenutke posvecuju svom izgledu i usavrsavanju jezickih i profesionalnih vestina...ali ja ovako dokona..cesto pomislim na sve vreme koje sam izgubila...u tracevima, televiziji, besmislenim izlascima, razmislajnju, patnji...a da nisam...mozda bih naucila jos 2-3 jezika (sad znam samo 3) ili bih doktorirala ili bih postala extremno fizicki spremna ili bih naucila neku decu bez roditelja d citaju i pisu ...i onda mi je zao svog tog izgubljenog vremena, i razmisljam kako da prekinem sa tim..i da svaki trenutak posvetim nekoj svrsi...a kako vi to podnosite?

tesko, razumem 5 jezika al ne znam ni jedan da pisem prvilno :(
 
tacno.

eto jedna od vrlo zamrajucih aktivnosti koje ama bas nicemu ne sluze je kad se napusavas sa nekim na krsti na pe-sest strana!! sto sam ja nekada radila, razbesnim se i raspalim...fala bogu tu aktivnost sam prekinula, trudim se kad ovde dodjem da se zabavim, malo proceretam sta i kako, neka konstruktivna rasprava je ok, ako je moguce voditi je ovde....eto to bi bio primer izgubljenog vremena, koji smo svi iskusili....

gubljenjem vremena bih smatrao bavljenje nekom aktivnošću a pritom imaš alternativu za produktivniju
napušavanje može da bude strašno zabavno :mrgreen:

plus dodao bih da me ta utilitaristička filozofija
svođenje života na smišljanje i ostvarivanje ciljeva i popunjavanje rupa
plaši
 
Pitam se da li se sedenje i razmišljanje ubraja u gubljenje vremena.

100%
:lol:

- - - - - - - - - -

gubljenjem vremena bih smatrao bavljenje nekom aktivnošću a pritom imaš alternativu za produktivniju
napušavanje može da bude strašno zabavno :mrgreen:

plus dodao bih da me ta utilitaristička filozofija
svođenje života na smišljanje i ostvarivanje ciljeva i popunjavanje rupa
plaši

utilitaristicka? sta ti to znaci?

:zcepanje:
 
100%
:lol:

- - - - - - - - - -



utilitaristicka? sta ti to znaci?

:zcepanje:

Dolazi naučnik u laboratoriju i pita saradanika šta će tu usred noći.
- Radim, kaže on.
Ujutro ga zatekne i opet pita šta će tu.
- Radim, odgovara.
Preko dana je opet u laboratoriji.
Šta ćeš tu - pita naučnik svog saradnika.
- Radim.
- A kad ćeš razmišljati kad stalno radiš?
 
Dolazi naučnik u laboratoriju i pita saradanika šta će tu usred noći.
- Radim, kaže on.
Ujutro ga zatekne i opet pita šta će tu.
- Radim, odgovara.
Preko dana je opet u laboratoriji.
Šta ćeš tu - pita naučnik svog saradnika.
- Radim.
- A kad ćeš razmišljati kad stalno radiš?

a to razmisljanje..to je ok..ja mislila na uzvisena razmisaljnja o smislu zivota, ljubavi, karmi, teskom zivotu, zrtvovanju, svekrvi, bivsem muzu, srecnicima u norveskoj, nesrecnicima u etiopiji, dobru i zlu...moja glavica takve stvari tesko podnosi...
 
Gubljeje vremena... hm... pa ne znam to me sada asocira na ispijanje kafa sa nebitnim ljudima, tipa komšinicom nekom smaračicom.

Slušanje žalopojki, teorija zavere, političkih nekih gluposti i tome slično od nebitnih ljudi. Sve to vreme posvećeno nebitnim ljudima je pravo pravcato gubljenje vremena.

Najbolji primer možda je kada ideš kod neke rodbine reda-radi. Na neke slave, preslave, krštenja, slavlja na kojima nit ikog znaš nit te iko od njih zanima. Plus tu gubiš i pare, znači duplo zlo. :malav:
 
Ja znam da je zivot mnogo tezak, i da su sve forumasice uvek zauzete, da imaju blsitave karijere, bogat socijalni zivot, sjajnog muza i predivnu decicu...i naravno tesko je zonglirati izmedju svih tih obaveza tako da retke slobodne trenutke posvecuju svom izgledu i usavrsavanju jezickih i profesionalnih vestina...ali ja ovako dokona..cesto pomislim na sve vreme koje sam izgubila...u tracevima, televiziji, besmislenim izlascima, razmislajnju, patnji...a da nisam...mozda bih naucila jos 2-3 jezika (sad znam samo 3) ili bih doktorirala ili bih postala extremno fizicki spremna ili bih naucila neku decu bez roditelja d citaju i pisu ...i onda mi je zao svog tog izgubljenog vremena, i razmisljam kako da prekinem sa tim..i da svaki trenutak posvetim nekoj svrsi...a kako vi to podnosite?

meni samo zao vremena koje sam izdangubila na forumu
najiskrenije
ne smem ni da sracunam koliko sma od posla svoga otkinula, da bih ovde pisala gluposti
za pohvalu je sto zadnjih godina drzim kontrolu :lol:
ostalo nista ne smatram izgubljenim vrmeneom u svom zivotu
sem dva -tri puta kad sam morala na neka duga bolovanja
 
I tako se njena jubilarna 2015-ta godina okrenula na peti, kroz kraj zime sa suncem i vetrovima u trku, mrazeve oštrije od žalosti, gotovo nas ni ne pripremivši za to poslednje veličanstveno leto što će, evo, doći tako brzo s nastupajućim prolećem. Izleteće iz krivine ovo leto, kao iz nekog davno zaboravljenog prostranstva o kojem se najpre sanjalo u Edenskom vrtu, pa je čudom ponovo otkriveno među snenim mislima poprilično pogubljenog krstarovskog čoveka. Uploviće među nas kao neka slavna snežna krstarica, brod iz duše, da se usidri pred našim voljenim gradom sa belim jedrima sklopljenim poput krila kakve morske ptice.

Ah! Lovim metafore koje bi mogle preneti nešto od prodorne sreće, previše retko darovane onima što vole. Ali reči, koje su najpre izmišljene protiv očajanja, previše su grube da odraze svojstva nečega tako pomirenog sa samim sobom, sjedinjenog sa samim sobom. Reči su samo ogledala našeg nezadovoljstva. Sadrže sva ona neizlegla jaja svetskih jada. Samo što bi možda bilo jednostavnije ispod glasa ponoviti nekoliko stihova istrgnutih iz jedne krstarovske pesme, napisane nekada u senci jedara, na žednom romantičnom rtu u Krstarovu. Nešto ovako...

Ali pisani jezikom izgubljenog vremena danas zvuče loše, i ako ih čovek ne čuje na ondašnjem krstarovskom, kako se nežno otkidaju, reč po reč, sa usana koje su mu poverene i poznate zbog zgnječenih milovanja potrošenih poljubaca, moraju uvek ostati prosto fotografije bez čari, fotografije virtuelne stvarnosti koja nadilazi područje delokruga jednog čuvara šećera. Tužno je što svi blistavi ukrasi onog leta ostaju izvan domašaja - jer čovek u takozvanoj stvarnosti neće imati mnogo više od takvih uspomena, da na njima zasniva svoje žalosne sreće.

Hoće li je sećanje zgrabiti - tu neuporedivu mustru od onih dana - pitam se? U gustoj, decentno ljubičastoj senci belih jedara, pod sjajnom popodnevnom svetiljkom od smokava, ili u hladnom pljuskanju talasa što se razbijaju o srušene kalkane zaboravljenih ostrva; u noćnoj magli što pada na opustele krstarovske luke sa starim arapskim brojevima koji upiru svoje znake u erozijom i tvrdom tastaturom nagrizene prste? Negde će, sigurno, postojati zbir ovih stvari što potiču iz "izgubljenog vremena".

Nije teško, pišući sa ovako velikim vremenskim odmakom shvatiti da se sve to već dogodilo, da je suđeno da bude tako i nikako drugačije. To je bilo, da tako kažem, samo njegovo "odvijanje", faza njegovog očitovanja. Ali scenario je već negde bio smišljen, glumci odabrani, tempiranje već uvežbano do najsitnijeg detalja u umu tog nevidljivog autora, koji je - možda će se pokazati - samo virtuelno meso - Krstarovo ljudske sudbine.

Seme budućih događaja nosimo u sebi, mala moja. Ono je uvijeno u nama i odmotava se po zakonima sopstvene prirode. Teško je u to poverovati, znam, kad čovek razmišlja o savršenstvu tog leta i onoga što je usledilo. "Ako želiš da sakriješ nešto, sakrij ga u sunčevo oko", kaže jedna poslovica. Ovde je onaj čudni i usamljeni Kojatkin provodio vreme. Uvek sam se pitao šta toliko dugo radi ovde, šta traži? Nedavno sam smogao snage i postavio mu sledeće pitanje:
- Šta tražiš ovde, prijatelju, zašto na ovom mestu gubiš vreme?

Koja me prostrelio svojim predatorskim pogledom, njušku razvukao u širok osmeh i oduševljeno pljesnuo rukama, zatim je, stavljajući desni dlan na grudi, promrmljao:
- Ovde je urezano mnogo slova. Ovde je urezano M.
 
Ja znam da je zivot mnogo tezak, i da su sve forumasice uvek zauzete, da imaju blsitave karijere, bogat socijalni zivot, sjajnog muza i predivnu decicu...i naravno tesko je zonglirati izmedju svih tih obaveza tako da retke slobodne trenutke posvecuju svom izgledu i usavrsavanju jezickih i profesionalnih vestina...ali ja ovako dokona..cesto pomislim na sve vreme koje sam izgubila...u tracevima, televiziji, besmislenim izlascima, razmislajnju, patnji...a da nisam...mozda bih naucila jos 2-3 jezika (sad znam samo 3) ili bih doktorirala ili bih postala extremno fizicki spremna ili bih naucila neku decu bez roditelja d citaju i pisu ...i onda mi je zao svog tog izgubljenog vremena, i razmisljam kako da prekinem sa tim..i da svaki trenutak posvetim nekoj svrsi...a kako vi to podnosite?

pustim da me napad ludila prodje :lol:
ne znam, i ja sad razmisljam sta mi je najpametnije ciniti i sve u krug a nista da se pokrene
tj nista da ja pokrenem, sve bih i hocu a cupkam
 

Back
Top