ZigZag
Primećen član
- Poruka
- 660
...sa setom se prisetih svih onih qufti... i slina krenu...
Taj ukus mi je stalno u ustima... To se ne zaboravlja... Pod hitno ustanoviti medjunarodni dan suxhuka...
Izvinite PRDJANI shto me ne beshe da doprinesem diskusiji.
Svratio mi jedan komshija sa skunk joint.
Potegoh tri dima, iskashljh dushu i padoh na kolena na ochi nisam mogao da vidim jedno dva sata.
Bilo je quftara i quftara. Dobrih. Ali Hakija je bio najzakonskiji od svih.
Manchester United za suxhuk i qufte!
Malo do njega su bili Banjaluchki qevapi u somunu.
Dobri, shema neshto stilski, novokomponovani, ali shture porcije i uvek gladan izadjesh.
Hakijinu prchvaru je prvi provalio Laza, koji je to posle shirokogrudo preneo ostalima.
Mikanoglu me tamo prvi put odveo. Gledam ja oko sebe, onaj bedni dekor, bele plochice, popucale, ali relativno chiste, kao i stolice i stolovi mushemom prekriveni.
Bele salvete na trougao vise sa stalazhe od staklenog shanka.
Na njima chinijice sa crvenu alevu papriku grubo izmlevena, kiseli krastavci, feferonke, turshije svih moguqih vrsti i obvezatni kajmak i sjenichki sir.
Vidi Mikanoglu da se neshto mrshtim, ali bodri me:
Ajtti, kazhe, ima da vidish, Laza ljuto preporuchuje ovo mesto ...
I shta bi na kraju?
Dodjoh, jedoh i proplakah.
Veni vidi vici brujalo mi je u glavi ali i na, od ljezeta, onesveshqenim nepcima.
Ostalo je istorija.
