ГРЕХ - С(а)ВЕСТ

Kadija te tuži, kadija ti sudi... :lol:
Na koji način misliš da bi Boža pridobio toliko vernika... ako ne strahom?

Drugi ne postoji, ma šta vi pričali... strah i lična korist su temelji vere. :rtfm:

Тужно је када неко НИКАДА НЕ ВИДИ СЕБЕ већ стално гледа друге...
погледај сопствени одраз у огледалу живота... постави себи питање шта је
твој "темељ".........
 
Za tebe jer nisi otvorio oci da vidis Njegovo prisustvo,
a i da ti ga neko pokaze ne bi verovao.
Ovo je nepravedno iz dva razloga:
-postojanje Boga nije dokazano. Verovati bez dokaza znachi verovati i u sve ostale izmishljene likove tipa Deda Mraz, dobre vile, Nirdalu... Zevsa, Veliko Shpageti Chudovishte i ostale bogove.
-Bog se prikazuje pojedincima. Anekdotni dokaz je bezvredan drugim osobama; ako ti se prikazao Bog, to moze biti razlog za verovanje u Dotichnog samo tebi.
 
Ovo je nepravedno iz dva razloga:
-postojanje Boga nije dokazano. Verovati bez dokaza znachi verovati i u sve ostale izmishljene likove tipa Deda Mraz, dobre vile, Nirdalu... Zevsa, Veliko Shpageti Chudovishte i ostale bogove.
-Bog se prikazuje pojedincima. Anekdotni dokaz je bezvredan drugim osobama; ako ti se prikazao Bog, to moze biti razlog za verovanje u Dotichnog samo tebi.

пошто су бог и дедамраз исто што не нађеш себи нову тему за размишљање о смислу живота?
 
Тужно је када неко НИКАДА НЕ ВИДИ СЕБЕ већ стално гледа друге...
погледај сопствени одраз у огледалу живота... постави себи питање шта је
твој "темељ".........

Koliko cinizma, a pre neki dan reče isti ovaj Mita:
Шта ти није јасно - ја се једино Бога бојим...:per:

Ja nisam vernik... dakle, na temelj čega konkretno misliš?
Da li te je uvredio moj zaključak, koji se očigledno na tvom primeru pokazao kao tačan... da mi sa ovolikom dozom gorčine postavljaš pitanje? Ako ga preformulišeš, možda ti i odgovorim...
 
Ti si rekla - jedini oslonac u životu... kako to svatiti ako ne isključivo, jer u toj formi je napisano?
Naravno da ne isključuje... zar sam rekla nešto slično?

Postoje situacije kada ti ni prijatelji ni porodica ne mogu da pomognu,koliko god da žele.Postoje situacije kada se problem reši ,a pre toga si i ti i svi koji te vole dali sve od sebe da ti pomognu,a sav vaš napor očigledno bezuspešan.Odakle stiže rešenje,odakle pomoć?Od Boga.Eto zašto je Bog jedini pravi oslonac u životu.
 
Postoje situacije kada ti ni prijatelji ni porodica ne mogu da pomognu,koliko god da žele.Postoje situacije kada se problem reši ,a pre toga si i ti i svi koji te vole dali sve od sebe da ti pomognu,a sav vaš napor očigledno bezuspešan.Odakle stiže rešenje,odakle pomoć?Od Boga.Eto zašto je Bog jedini pravi oslonac u životu.

Da li je baš tako? :)
Ljudi imaju jednu nezgodnu ovaj... kontruktivnu grešku. Imaju običaj da navaljuju...

Jednom sam slušao priču nekog kamiondžije kojeg su, onako priprostog kakav je bio, poslali u Nemačku. I, na nekoj benzinskoj pumpi svrati on u WC...
- A tamo nekakva šašava kvaka, ni nemaš za šta da uvatiš. Sva okrugla. I vučem ja onu kvaku, al vrata ne popuštaju. I guram i pritiskam, al ništa. I lepo osećam da više ne mogu da izdržim. Svog me znoj probio. I na kraju, userem se da prostiš u gaće (:rumenko:) i pustim onu nesrećnu kvaku, a vrata se sama otvore.

Ukratko, imamo neku maniju da oćemo da poremetimo prirodni red stvari i onda guramo i navaljujemo na svašta. I da pada kiša kad se nama pada kiša, i da dođe proleće kad se nama oće proleće. Umesto da lepo sačekamo da sve dođe svojim redom i načinom. :D
 
Postoje situacije kada ti ni prijatelji ni porodica ne mogu da pomognu,koliko god da žele.Postoje situacije kada se problem reši ,a pre toga si i ti i svi koji te vole dali sve od sebe da ti pomognu,a sav vaš napor očigledno bezuspešan.Odakle stiže rešenje,odakle pomoć?Od Boga.Eto zašto je Bog jedini pravi oslonac u životu.

U situacijama kada ni porodica ni prijatelji ako to žele i nastoje iskreno i od srca, ne mogu da pomognu, onda u tim situacijama zasigurno neće pomoći ni bog. U tim situacijama čovek jednostavno živi sa tim problemom dok ga vremenom, suočavajući se s njim na neki način razreši. Naravno to ne važi za probleme tipa neizlečive bolesti kada na svu žalost problem neće rešiti no bog ... malo kasnije.

Ne može bog nikom rešiti problem tipa prekinute ljubavi, ostajanja bez posla i gomilu sličnih.Prekinuta ljubav se vremenom zameni nekom drugom i novom, nadje se i neki posao i tome slično.
 
Postoje situacije kada ti ni prijatelji ni porodica ne mogu da pomognu,koliko god da žele.Postoje situacije kada se problem reši ,a pre toga si i ti i svi koji te vole dali sve od sebe da ti pomognu,a sav vaš napor očigledno bezuspešan.Odakle stiže rešenje,odakle pomoć?Od Boga.Eto zašto je Bog jedini pravi oslonac u životu.

Tom logikom... zapitaj se ko te i stavio u takvu situaciju... ali upravo tom logikom.
Postoje situacije... kada je vreme od ključne važnosti, ili neki spoljašnji faktor... daleko bilo da se oslanjamo na Boga... dolazimo do ovakvih i sličnih zaključaka ogreničenom logikom...
Postoje i situacije kada se problem ne reši... Šta bi bilo kad bi bilo na 1001 način ničim ne potvrđuje tvoju tvrdnju o osloncu.
 
Tom logikom... zapitaj se ko te i stavio u takvu situaciju... ali upravo tom logikom.
Postoje situacije... kada je vreme od ključne važnosti, ili neki spoljašnji faktor... daleko bilo da se oslanjamo na Boga... dolazimo do ovakvih i sličnih zaključaka ogreničenom logikom...
Postoje i situacije kada se problem ne reši... Šta bi bilo kad bi bilo na 1001 način ničim ne potvrđuje tvoju tvrdnju o osloncu.

Teško da će istom logikom da sagledava i jedno i drugo. U ovom drugom slučaju nema te iste logike jer se polazi da je to prouzrokovao sotona. A što se tiče oslonca u bogu, u suočenju sa problemima ne može pomoći ni ono...

''Neprestano se molite''
1.Sol.5:177

pop.gif
 
Da li je baš tako? :)
Ljudi imaju jednu nezgodnu ovaj... kontruktivnu grešku. Imaju običaj da navaljuju...

Jednom sam slušao priču nekog kamiondžije kojeg su, onako priprostog kakav je bio, poslali u Nemačku. I, na nekoj benzinskoj pumpi svrati on u WC...
- A tamo nekakva šašava kvaka, ni nemaš za šta da uvatiš. Sva okrugla. I vučem ja onu kvaku, al vrata ne popuštaju. I guram i pritiskam, al ništa. I lepo osećam da više ne mogu da izdržim. Svog me znoj probio. I na kraju, userem se da prostiš u gaće (:rumenko:) i pustim onu nesrećnu kvaku, a vrata se sama otvore.

Ukratko, imamo neku maniju da oćemo da poremetimo prirodni red stvari i onda guramo i navaljujemo na svašta. I da pada kiša kad se nama pada kiša, i da dođe proleće kad se nama oće proleće. Umesto da lepo sačekamo da sve dođe svojim redom i načinom. :D

Odlična ti je priča o kamiondžiji jer oslikava one "ljude sa greškom koji imaju običaj da navaljuju",a o kojima ti pričaš.Tvoja priča nas vraća na temu:čovek je nesavršeno i grešno biće i što pre to shvati,ako uopšte shvati i ima dovoljno hrabrosti da to najpre sebi prizna,neće lako doći u situaciju iz tvoje priče.
 
Tom logikom... zapitaj se ko te i stavio u takvu situaciju... ali upravo tom logikom.
Postoje situacije... kada je vreme od ključne važnosti, ili neki spoljašnji faktor... daleko bilo da se oslanjamo na Boga... dolazimo do ovakvih i sličnih zaključaka ogreničenom logikom...
Postoje i situacije kada se problem ne reši... Šta bi bilo kad bi bilo na 1001 način ničim ne potvrđuje tvoju tvrdnju o osloncu.

Božja je volja da li će problem da se reši ili ne onako kako smo mi očekivali,ali sigurno će na neki od ta dva načina da bude rešen.Vera u Boga ne ograničava logičko razmišljanje.
 
Božja je volja da li će problem da se reši ili ne onako kako smo mi očekivali,ali sigurno će na neki od ta dva načina da bude rešen.Vera u Boga ne ograničava logičko razmišljanje.

O čemu, bre pričaš?
Ako imamo više promenljivih faktora, naravno da će problem krenuti da se rešava sam od sebe... da li dobro, ili loše, nebitno... i to nije božija volja, već logičan sled događaja.
Sada pričaš o očekivanjima, juče o božijoj pomoći, kada ljudi ne mogu da utiču na problem... ne razumem šta hoćeš da kažeš, ali vidim da si se spetljala.
Tvoja logika=božija volja... kako god ispalo, ti ćeš reći da je on tako udesio.
Pitala sam te ko te je doveo do problema iz kog ne vidiš izlaz, ti odgovaraš nebulozom, pitala sam te da koristiš istu logiku i da mi navedeš krivca, ti opet vrdaš... o čemu u stvari pričaš? I o čemu ja pričam sa tobom???
Vera u boga ne ograničava logičko razmišljanje, ali mu daje jednu sasvim novu dimenziju.
 
O čemu, bre pričaš?
Ako imamo više promenljivih faktora, naravno da će problem krenuti da se rešava sam od sebe... da li dobro, ili loše, nebitno... i to nije božija volja, već logičan sled događaja.
Sada pričaš o očekivanjima, juče o božijoj pomoći, kada ljudi ne mogu da utiču na problem... ne razumem šta hoćeš da kažeš, ali vidim da si se spetljala.
Tvoja logika=božija volja... kako god ispalo, ti ćeš reći da je on tako udesio.
Pitala sam te ko te je doveo do problema iz kog ne vidiš izlaz, ti odgovaraš nebulozom, pitala sam te da koristiš istu logiku i da mi navedeš krivca, ti opet vrdaš... o čemu u stvari pričaš? I o čemu ja pričam sa tobom???
Vera u boga ne ograničava logičko razmišljanje, ali mu daje jednu sasvim novu dimenziju.
Tvoj problem je u tome što ne veruješ u Boga,ili,ne verujemo u istog Boga,pa samim tim ne možeš da shvatiš verujuće,a rekla bih niti želiš niti se trudiš,već pokušavaš da pridobiješ sebi koga možeš,usput ne biraš ni način ni sredstvo.
Ako hoćeš da ti navedem krivca,konkretno za dešavanja u mom životu koja mi nisu po volji,tako sam te razumela,jer krivca niko ne traži za prijatne događaje,tvrdim i stojim iza svojih reči:ja sam glavni krivac uglavnom za sva moja ispaštanja,onom logikom po kojoj mogu da izaberem da grešim ako baš hoću,ali samim tim i da snosim posledice mog lošeg izbora-greha.Greh i svest o njemu i jeste naslov ove teme.:zpozdrav:
 
Tvoj problem je u tome što ne veruješ u Boga,ili,ne verujemo u istog Boga,pa samim tim ne možeš da shvatiš verujuće,a rekla bih niti želiš niti se trudiš,već pokušavaš da pridobiješ sebi koga možeš,usput ne biraš ni način ni sredstvo.
Ako hoćeš da ti navedem krivca,konkretno za dešavanja u mom životu koja mi nisu po volji,tako sam te razumela,jer krivca niko ne traži za prijatne događaje,tvrdim i stojim iza svojih reči:ja sam glavni krivac uglavnom za sva moja ispaštanja,onom logikom po kojoj mogu da izaberem da grešim ako baš hoću,ali samim tim i da snosim posledice mog lošeg izbora-greha.Greh i svest o njemu i jeste naslov ove teme.:zpozdrav:

Ja ne vidim da imam problem. z:mrgreen:
Mogu da shvatim potrebu za verom, imam je i sama.. ne mogu da shvatim silovanje reči ljubav, po svaku cenu opravdavanje postupaka koji to nisu zaslužili... i pomanjkanje malo zdravijeg rasuđivanja, u smislu verovanja, ali ne i isključivosti u toj veri. Jasnije?
Za šta ne biram ni cilj, ni sredstvo?
Da, pojasni... z:lol:
Naravno da smo mi sami krivci, koliko za dobro, toliko i za loše... i naravno da za lepe stvari ne tražimo "krivca", možda zato što smo svesni prolaznosti i mnogo što šta prihvatamo zdavo za gotovo... opet, svaki novi problem je najveći i najteži... jer opet ne cenimo situaciju, koja uvek može da bude gora nego što izgleda.
Grešni smo onoliko koliko sebi dozvolimo da se kajemo... po mojoj logici, svaka posledica nas nečemu nauči, ako ništa drugo, bar da ne pravimo iste greške.
Greh i savest... teret za onoga koji sve gleda kroz dimenziju boga i drugih ljudi... i vodič za onog pametnijeg... jer kajanje ili žaljenje za nečim su nešto najteže što čovek sebi nameće... ne greška.
 
Ja ne vidim da imam problem. z:mrgreen:
Mogu da shvatim potrebu za verom, imam je i sama.. ne mogu da shvatim silovanje reči ljubav, po svaku cenu opravdavanje postupaka koji to nisu zaslužili... i pomanjkanje malo zdravijeg rasuđivanja, u smislu verovanja, ali ne i isključivosti u toj veri. Jasnije?
Za šta ne biram ni cilj, ni sredstvo?
Da, pojasni... z:lol:
Naravno da smo mi sami krivci, koliko za dobro, toliko i za loše... i naravno da za lepe stvari ne tražimo "krivca", možda zato što smo svesni prolaznosti i mnogo što šta prihvatamo zdavo za gotovo... opet, svaki novi problem je najveći i najteži... jer opet ne cenimo situaciju, koja uvek može da bude gora nego što izgleda.
Grešni smo onoliko koliko sebi dozvolimo da se kajemo... po mojoj logici, svaka posledica nas nečemu nauči, ako ništa drugo, bar da ne pravimo iste greške.
Greh i savest... teret za onoga koji sve gleda kroz dimenziju boga i drugih ljudi... i vodič za onog pametnijeg... jer kajanje ili žaljenje za nečim su nešto najteže što čovek sebi nameće... ne greška.

kako se sazreva za samo pola godine.....
 

Back
Top