Vujadine gospodina Grujića znam kao izvanrednog poznavaoca heraldike i kao umjetnika koji je već dostigao makar evropsku popularnost. Izvanredan umjetnik neobično svježeg i dostojanstvenog stila i vrlo prepoznatljivog, koji odsvukud za svoj rad dobija samo riječi pohvale i čestitke. Zbog tih svojih kvaliteta je uimenovan u nekoliko stranih heraldičkih društava kao saradnik. To sigurno znači nešto a takođe ga znam kao vrijednog i upornog radnika koji se prema radnom zadatku odnosi sa ozbiljnošću i predanošću koja se i zahtijeva. Sigurno nije čovjek koji bi površnim rješenjima upropastio svoj trud. Na njegov posao treba tako gledati a mislim da ga je u poglede standrada grba Srbije odradio besprijekorno.
U nekoj knjizi Uralskog heraldičkog koleijuma mi se puno sviđelo kad kao pravilo po kojem se upravljaju da se u grbovima ne traži ono čega nema i što se ne može naći. Grb je samo slimbolična slika čiji simbolizam pored onoga propisanoga ima i profani uticaj koji zavisi od kulture, mode, doba, politike, vjere i svega ostaloga pa se tako i posmatra ali u toku vremena. Ono što mi danas vidimo u nekom grbu ili kako ga mi danas tumačimo sigurno ne odgovara onome što se iamlo na umu kad je taj satri grb konstruisan. Ista stvar je i sa grbom Srbije. On je danas ovakav kakav je i ima propisanu simboliku propisan sadržaj i propisan oblik. To se propisuje zakonom i tu nema promjene dok se zakon ne promjeni, a za izmjenu zakona postoji takođe zakonska procedura koja je dosta skupa i duga i naročito je potrebno nedvosmisleno i tačno obrazložiti potrebu za promjenama. I pored duge vrlo nadahnute diskusije na forumu toom koje sam naučio mogo važnih stvari nijesam naišao nianjedan utemeljen zahtijev koji bi oravdao bilo koju izmjenu dosadašnjeg zakona o grbu ili čak Ustava. Mada bih volio da se diskusija nastavi.
