Goran Šarić

LUDILO! PETROVIĆ, ŠARGIĆ, DERETIĆ, ŠARIĆ... Izmislili srpskog cara, Vaskrs je praznik ovulacije, Sveti Sava pobio 20.000 ljudi

Foto: Printscreen/Youtube




PUBLICISTA OPLEO PO LAŽNIM NAUČNICIMA​


LUDILO! PETROVIĆ, ŠARGIĆ, DERETIĆ, ŠARIĆ... Izmislili srpskog cara, Vaskrs je praznik ovulacije, Sveti Sava pobio 20.000 ljudi​


Društvo
Aleksandar Bečić 25.05.2022. 23:49h
23:58h




Publicista Dimitrije Marković u svom najnovijem delu "Serbonini svedoci. Pseudoistoričari, neopaganizam i crkva", predočava koliko pseudonauka ugrožava opsatanak našeg društva i bez dlake na jeziku govori o Jovanu I. Deretiću, Goranu Šariću, Aleksandru Šargiću, Miroljubu Petroviću...
O ozbiljnosti problema pseudonauke u svetu verovatno najbolje govori činjenica da se ovim pitanjem bavio i Savet bezbednosti Ruske Federacije. Osnovne karakteristike pseudonauke su, kaže Marković, nepoštovanje, tačnije potpuno odsustvo naučnih metoda i intelektualno nepoštenje pod kojim se podrazumevaju izmišljanje, falsifikovanje i plagiranje. Osim toga idejni sistem "Srbi, narod najstariji" Marković je obradio i iz ugla konspiroloških teorija jer smatra da po svojim karakteristikama nedvosmisleno spada i u oblast teorija zavere.

Miroljub Petrović
Miroljub Petrovićfoto: Screenshot
Ovaj pravoslavni publicista ukazuje da brojna istraživanja na Zapadu pokazuju vezu između verovanja u zavere i psihičkih poremećaja, na prvom mestu paranoidne šizofrenije. Osim toga, pokazala su i povezanost s makijavelizmom, labavijim moralom, nižim stepenima obrazovanja i odsustvom kritičkog mišljenja.
- Postoji veza i sa agresivnošću što može da potvrdi svako ko je bio u dodiru sa sledbenicima teorije zavere o zabranjenoj srpskoj istoriji. Možemo uprošćeno da kažemo da je ovo knjiga o onome čime se bave pseudonaučnici Jovan I. Deretić, Goran Šarić, Aleksandar Šargić, Miroljub Petrović... Mnogi od njih se kite lažnim zvanjima doktora nauka, profesora i akademika. Goran Šarić se lažno predstavlja kao istoričar i doktor nauka iako je ova zvanja pribavio od Miroljuba Petrovića na jednom od njegovih fiktivnih fakulteta pod nazivom Institut za nacionalnu istoriju, što je i izjavio u javnosti. Aleksandar Šargić netačno sebe naziva teologom i istoričarem, a Jovan I. Deretić je titulu akademika kupio u udruženju građana nazvanom PANI, Petrovska akademija nauka i umetnosti iz Sankt Peterburga, za 3.000 rubalja, što je oko 4.000 dinara - navodi Marković.
Jovan Deretić
Jovan Deretićfoto: Youtube
Pojašnjava i da se iz bogoslovskog ugla bavio pseudoistorijom jer je reč o novom obliku jeresi. Uz nju paralelno ide ne samo propagiranje paganizma, nego i brojnih ranijih jeresi osuđenih na vaseljenskim saborima. Navodi da neki od pseudoistoričara otvoreno zagovaraju učenje sekti kao što su Univerzalno belo bratstvo i Adventisti sedmog dana. Kao što fabrikuju istoriju srpskog naroda, pseudoistoričari, kaže, krivotvore i istoriju pravoslavne crkve.
Šargić, između ostalog, tvrdi kako je Vaskrs ustvari praznik ovulacije kod žena, Goran Šarić kaže da je Hristos možda bio halucinogena biljka, Jovan I. Deretić da je "najveći satirač Srba pravoslavna crkva", a Dragan Jovanović da je Sveti Sava, odnosno Rastko Nemanjić, pre odlaska na Svetu Goru pobio 20.000 žena, dece i staraca za dva dana između Sićevačke klisure i Čiflika.
 
Aleksandar Šargić
Aleksandar Šargićfoto: Ž.M.
Da nije reč ni o kakvom apstraktnom i izmišljenom problemu pokazuje i sledeći primer. Na fejsbuk stranici "Slobodna Srbija - Serbijana, Akademik dr Jovan I. Deretić" sprovedene su ankete s pitanjima: Koji je za vas veći srpski vladar: Krepimir Veliki ili Dušan Silni, i ko je po vama veći srpski vladar: car Pavlimir Ratnik ili kralj Milutin?
Za izmišljenog srpskog cara Pavlimira glasalo je 82 odsto učesnika dok je za kralja Milutina glasalo svega 18 odsto. Sličan rezultat je i u prvoj anketi. Za cara Dušana glasalo je 21 odsto učesnika, dok je glas caru Krepimiru dalo 79 odsto. Inače, za pomenutog Krepimira, koga turbo-folk istoričari nazivaju car Tibor Živković, u anketi piše da je najverovatnije neki hrvatski vladar koga je pop Dukljanin uneo u svoj spis - navodi autor "Serboninih svedoka".
Kralj Milutin


On upozorava da je pseudoistorija veoma opasna jer može da se koristi za izazivanje krize nacionalnog identiteta i izvršenja etnocida, odnosno brisanja identiteta nacije. Naročito ako imamo u vidu da je istorija jedna od identitetskih nauka.
- Prof. dr Igor Panarin, akademik stručan za savremene vidove borbe naroda, kao glavne oblasti hibridnog ratovanja navodi upravo duhovnu i kulturno-istorijsku oblast, a tek nakon toga političku, diplomatsku... Da li je ova nezadrživa poplava pseudoistorije kod nas izazvana s nekom namerom pitanje je za stručnjake iz oblasti bezbednosti - smatra Marković i dodaje da će delo biti dostupno u štampanom i elektronskom obliku, a sav prihod od prodaje namenjen je narodu i svetinjama na Kosovu i Metohiji.
(Kurir.rs/ Politika)
 
PUBLICISTA OPLEO PO LAŽNIM NAUČNICIMA

LUDILO! PETROVIĆ, ŠARGIĆ, DERETIĆ, ŠARIĆ... Izmislili srpskog cara, Vaskrs je praznik ovulacije, Sveti Sava pobio 20.000 ljudi​


Publicista Dimitrije Marković u svom najnovijem delu "Serbonini svedoci. Pseudoistoričari, neopaganizam i crkva", predočava koliko pseudonauka ugrožava opsatanak našeg društva i bez dlake na jeziku govori o Jovanu I. Deretiću, Goranu Šariću, Aleksandru Šargiću, Miroljubu Petroviću...
O ozbiljnosti problema pseudonauke u svetu verovatno najbolje govori činjenica da se ovim pitanjem bavio i Savet bezbednosti Ruske Federacije. Osnovne karakteristike pseudonauke su, kaže Marković, nepoštovanje, tačnije potpuno odsustvo naučnih metoda i intelektualno nepoštenje pod kojim se podrazumevaju izmišljanje, falsifikovanje i plagiranje. Osim toga idejni sistem "Srbi, narod najstariji" Marković je obradio i iz ugla konspiroloških teorija jer smatra da po svojim karakteristikama nedvosmisleno spada i u oblast teorija zavere.

Miroljub Petrovićfoto: Screenshot
Ovaj pravoslavni publicista ukazuje da brojna istraživanja na Zapadu pokazuju vezu između verovanja u zavere i psihičkih poremećaja, na prvom mestu paranoidne šizofrenije. Osim toga, pokazala su i povezanost s makijavelizmom, labavijim moralom, nižim stepenima obrazovanja i odsustvom kritičkog mišljenja.
- Postoji veza i sa agresivnošću što može da potvrdi svako ko je bio u dodiru sa sledbenicima teorije zavere o zabranjenoj srpskoj istoriji. Možemo uprošćeno da kažemo da je ovo knjiga o onome čime se bave pseudonaučnici Jovan I. Deretić, Goran Šarić, Aleksandar Šargić, Miroljub Petrović... Mnogi od njih se kite lažnim zvanjima doktora nauka, profesora i akademika. Goran Šarić se lažno predstavlja kao istoričar i doktor nauka iako je ova zvanja pribavio od Miroljuba Petrovića na jednom od njegovih fiktivnih fakulteta pod nazivom Institut za nacionalnu istoriju, što je i izjavio u javnosti. Aleksandar Šargić netačno sebe naziva teologom i istoričarem, a Jovan I. Deretić je titulu akademika kupio u udruženju građana nazvanom PANI, Petrovska akademija nauka i umetnosti iz Sankt Peterburga, za 3.000 rubalja, što je oko 4.000 dinara - navodi Marković.
Jovan Deretićfoto: Youtube
Pojašnjava i da se iz bogoslovskog ugla bavio pseudoistorijom jer je reč o novom obliku jeresi. Uz nju paralelno ide ne samo propagiranje paganizma, nego i brojnih ranijih jeresi osuđenih na vaseljenskim saborima. Navodi da neki od pseudoistoričara otvoreno zagovaraju učenje sekti kao što su Univerzalno belo bratstvo i Adventisti sedmog dana. Kao što fabrikuju istoriju srpskog naroda, pseudoistoričari, kaže, krivotvore i istoriju pravoslavne crkve.
Šargić, između ostalog, tvrdi kako je Vaskrs ustvari praznik ovulacije kod žena, Goran Šarić kaže da je Hristos možda bio halucinogena biljka, Jovan I. Deretić da je "najveći satirač Srba pravoslavna crkva", a Dragan Jovanović da je Sveti Sava, odnosno Rastko Nemanjić, pre odlaska na Svetu Goru pobio 20.000 žena, dece i staraca za dva dana između Sićevačke klisure i Čiflika.
Апсолутно вјерујем да је публициста Димитрије Марковић вођен најбољим намјерама, нема сумње и да исправно мисли. Препознао је погубне процесе, бјесомучну ријалитизаџију, фаворизовањем разних шарлатана и псеудостручњака за све и свашта распамеђивање и слућивање нације гдје се чини злочин у покушају и према историји и према другим наукама/научним дисциплинама, и процеси који воде даљњем културном, духовном и моралном посртању нације.
Ипак по мени, сврставањем свих тих опскурних ликова који су из неког разлога неразумно фаворизовани по разним медијима, у исти кош и није добар приступ, подсјећа помало на не тако давна времена када су сви идеолошки негативци сврставани у исти кош.

Од побројаних, овај Шаргић је бескрупулозни љигавац, од њега апсолутно ништа добро није очекивати, било би добро да Алесандар Митић направи отклон од овог љигавца, ако направи боље по њега.
Мирољуб Петровић је хохштаплер, такође бескрупулозна муљара и превејани шарлатан. Фаворизован је на медијима и у томе ужива, није ни први ни задњи такав, но проблем је ако је такав тип корисни идиот ликовима опасних намјера, то онда више није безопасна будала, него будала у служби опасних типова, и то је код овог Петровића.

Горан Шарић не припада побројаном друштву. Истина, и он је добио велику медијску пажњу, оглашавао се по разним темама, није да му не годи, има своје "теорије", хипотезе, фура ту своју мантру, па ко се прими, прими, о тим ставовима написано је на теми малтене све што се требало. Но ако бацамо блата, оправдано или не, ваља мало погледати и позитивну страну, "олакшавајуће околности".
А Горан Шарић кроз своја излагања поред "својих тренутака када га понесе доживљај" итекако умије препознати штетне процесе, рецимо актуелне око Украјине, или када су у питању странпутице међу Србима или јако наопак однос према историји гдје су неразумно маргинализовани неки периоди историје.
И још важније, уз Драгу Пилсела и могуће још пар личности, највише двојицу, једини је у хрватском корпусу који не прати обавезан мејнстрим у лијепој њиховој када се говори о времену ендехазије или 1990им, који ће рећи истину и о карактеру 1990их, и о времену ендехазије, који када се говори о 1940им, а што је такође постало обавезно у Хрватској, неће флертовати са неоусташтвом, неће потирати много шта што се не смије потирати.
Због наведеног, за разлику од других "јунака" текста Димитрија Марковића, Горан Шарић је по мени заслужио међу Србима ипак благонаклонији однос.
 
Poslednja izmena:
Апсолутно вјерујем да је публициста Димитрије Марковић вођен најбољим намјерама, нема сумње и да исправно мисли. Препознао је погубне процесе, бјесомучну ријалитизаџију, фаворизовањем разних шарлатана и псеудостручњака за све и свашта распамеђивање и слућивање нације гдје се чини злочин у покушају и према историји и према другим наукама/научним дисциплинама, и процеси који воде даљњем културном, духовном и моралном посртању нације.
Ипак по мени, сврставањем свих тих опскурних ликова који су из неког разлога неразумно фаворизовани по разним медијима, у исти кош и није добар приступ, подсјећа помало на не тако давна времена када су сви идеолошки негативци сврставани у исти кош.

Од побројаних, овај Шаргић је бескрупулозни љигавац, од њега апсолутно ништа добро није очекивати, било би добро да Алесандар Митић направи отклон од овог љигавца, ако направи боље по њега.
Мирољуб Петровић је хохштаплер, такође бескрупулозна муљара и превејани шарлатан. Фаворизован је на медијима и у томе ужива, није ни први ни задњи такав, но проблем је ако је такав тип корисни идиот ликовима опасних намјера, то онда више није безопасна будала, него будала у служби опасних типова, и то је код овог Петровића.

Горан Шарић не припада побројаном друштву. Истина, и он је добио велику медијску пажњу, оглашавао се по разним темама, није да му не годи, има своје "теорије", хипотезе, фура ту своју мантру, па ко се прими, прими, о тим ставовима написано је на теми малтене све што се требало. Но ако бацамо блата, оправдано или не, ваља мало погледати и позитивну страну, "олакшавајуће околности".
А Горан Шарић кроз своја излагања поред "својих тренутака када га понесе доживљај" итекако умије препознати штетне процесе, рецимо актуелне око Украјине, или када су у питању странпутице међу Србима или јако наопак однос према историји гдје су неразумно маргинализовани неки периоди историје.
И још важније, уз Драгу Пилсела и могуће још пар личности, највише двојицу, једини је у хрватском корпусу који не прати обавезан мејнстрим у лијепој њиховој када се говори о времену ендехазије или 1990им, који ће рећи истину и о карактеру 1990их, и о времену ендехазије, који када се говори о 1940им, а што је такође постало обавезно у Хрватској, неће флертовати са неоусташтвом, неће потирати много шта што се не смије потирати.
Због наведеног, за разлику од других "јунака" текста Димитрија Марковића, Горан Шарић је по мени заслужио међу Србима ипак благонаклонији однос.

Šta misliš o ovoj ovome nekakav pop iz Kruševca koga su našli da sprovode agendu protiv njega?

 

Back
Top