Goran Šarić: Srpsko društvo u BiH je najzdraviji dio srpske nacije!
Goran Šarić:
"Republika Srpska može biti uzor Srbiji i drugim bivšim jugoslavenskim republikama bar po tome koliko se trudi voditi suverenističku politiku u okolnostima kad i nije država nego entitet", kazao je Goran Šarić u intervjuu za Frontal.
Goran Šarić, katolički teolog i istoričar, koji je u medijima iznio niz tvrdnji po kojima su Srbi potomci Ilira starosjedioca Balkana, u intervjuu za Frontal govori o falsifikovanju srpske istorije, Kosovu, Povelji Kulina Bana, "bosančici", te o političkoj i društvenoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
FRONTAL: Koliko se istorija može smatrati validnom i da li je objektivnost u istoriji dostižna?
ŠARIĆ: Prva i osnova zabluda današnje nauke je da postoji objektivna stvarnost. Kvantna fizika eksperimentalno dokazuje da posmatrač sudjeluje u kreiranju stvarnosti, što naš jezik lijepo i kaže: stvarnost je nešto što se stvara. Kad pogledamo stanje u modernoj fizici, astronomiji ili biologiji, otkrivamo brojne dileme, neriješena pitanja i sukobljene tabore. Ako u prirodnim naukama ne možemo postići pristojnu dozu objektivnosti, kako to onda očekivati u društvenim? Pogotovo u istoriji koja se uvijek prilagođava potrebama politike. Možda je poznata izreka da je istorija laž oko koje smo se dogovorili pretjerana, ali je sigurno da je istorija u najmanju ruku ono što nam nisu odmah rekli.
Zvanična istorija piše se za potrebe onih koji je naručuju i zato je nužno subjektivna. Kao što nema slobodnih medija jer iza medija uvijek stoji kapital, a iza kapitala ideologija, tako nema ni objektivne istorije jer iza istoričara uvijek stoje razne interesne grupe kojima istorija služi kao pokriće i opravdanje za njihove ambicije i planove. Uzmite primjer teme 2. svjetskog rata u drugoj Jugoslaviji, da je tada neko tzv. "narodno-oslobodilačku borbu" i Brozovu "vojničku genijalnost" doveo u pitanje, završio bi u zatvoru ili na psihijatriji. Ako mislite da danas toga nema, sjetite se pokojnog Đorđa Jankovića, možda našeg najvećeg arheologa svih vremena, kojeg su proglasili ludim i protjerali ga iz akademske zajednice, jer se usudio objaviti rezultate svojih dugogodišnjih istraživanja koja su dokazivala prisutstvo Slavena na Balkanu mnogo prije 7. vijeka.
FRONTAL: Kome smeta istorija Srba i zašto se ona toliko falsifikuje?
ŠARIĆ: Istorija Srba smeta onima koji imaju pretenzije na srpske teritorije. Da bi oteli nečija materijalna bogatstva ili duhovno nasljeđe, morate imati opravdanje. Srpsku istoriju najviše su falsificirali Beč i Vatikan. Beč iz razloga što je moto Habsburške Monarhije bio da je Austrija "predodređena za vladanje svijetom", a Srbija se našla na putu njihovih ambicija. Vatikan ima stoljetnu želju da "shizmatične" Srbe podvede pod skute "nepogrešivog" pape. U današnje vrijeme najveći falsifikatori srpske istorije sjede na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Jedan od tih profesora ide toliko daleko da tvrdi kako su Srbi tri puta pogriješili u 20. vijeku: "jer se nisu poklonili 1914. Austriji, 1941. Hitleru i devedesetih Americi". Ono što svjetske centre moći izluđuje je srpska nepredvidivost. Srbi su majstori improvizacije i narod koji se ne ponaša po šablonama. Ništa nije opasnije po interse globalističkih elita od probuđenog pojedinca. Srbi imaju dokazan potencijal za rasturanje svjetskih carstava, što su na svojoj koži dobro osjetili i Turci i Njemci i Austrijanci i mnogi drugi. Zato Srbe cijelo vrijeme treba držati anestetizirane lažnom istorijom koja ih prikazuje kao vječne zlikovce.
FRONAL: Poznati ste kao srbofil i kao neko ko afirmativno priča o Srbima i srpskoj istoiriji, zbog čega ste i izazvali veliki gnjev u Hrvatskoj. Odakle toliko interesovanje i naklonost nekog iz Hrvatske prema srpskom narodu, dok s druge strane imamo na primjer srpsku elitu koja uporno radi protiv sopstvenog naroda?
ŠARIĆ: To je kao da pitate Vašeg muža zašto Vas je zavolio? Kad volite neku ženu možete naći tisuću razloga zašto je volite, ali onaj najvažniji ne možete opisati riječima. Voliš nekog jednostavno zato što ga voliš. Nikad nisam skrivao svoju ljubav prema srpskom narodu, bez obzira na prijetnje i uvrede koje zbog toga dolaze. Svaki pravdoljubivi čovjek bi trebao biti na strani Srba u njihovoj borbi sa tzv. "Novim svjetskim poretkom", kao što treba podržati i Siriju, Iran i druge zemlje koje su se našle na meti zapadnjačkog divljaštva i imperijalizma. U zemljama poput Srbije koje su dugo izložene pritisku, prvi se predaju oni koji mogu izgubiti najviše materijalnog bogastva. U vrijeme osmanskog carstva, na islam je najprije prešla tadašnja elita. Današnja elita je prešla na evrounijatstvo, nato, divlji kapitalizam i liberalnu demokraciju, odnarodila se i distancirala od običnog svijeta kojeg prezire. Dok mali čovjek radi cijelu noć na nekom kiosku, njegovu mjesečnu plaću neki političar u tu istu noć potroši na kokain i prostitutke.
FRONTAL: Šta najviše zamjerate srpskom, a šta hrvatskom društvu danas, i pod kojim uslovima je moguće staviti tačku na „neprijateljstvo" ova dva naroda?
ŠARIĆ: Ko sam ja da ikom išta zamjeram? Mogu eventualno ukazati na neke zablude i štetne pojave. U srpskom društvu je jedna od najgorih destruktivnih pojava sveopća rijalitizacija koju provode mediji. Koliko ljudi u Srbiji je čulo za vodećeg kvantnog fizičara svijeta, Vlatka Vedrala, Srbina sa beogradske autokomande, a koliko za "žestoke momke sa beogradskog asfalta", "legende devedesetih" i njihove "starlete"? Kakva je budućnost društva kojem su idoli kriminalci i prostitutke?
Jedna od najvećih zabluda hrvatskog društva je uvjerenje da Hrvatska pripada "zapadnoeuropskom uljudbenom podneblju", a ne Balkanu. Tuđman je Hrvate uvjerio da su Evropa. Međutim, kad sam obišao zapad, kad sam razgovarao sa njima i proučio njihove knjige o nama, shvatio sam da za njih Evropa završava u predposljednjem bicirku Beča. Mnogi Hrvati sa visine gledaju na Srbe, Bošnjake i druge Balkance, ali jedan grafit na zidu u Zagrebu tu je zabludu sažeo u riječi: "Kako vi gledate na nas, tako Evropa gleda na vas." Naravno, nezaobilazan je utjecaj katoličke crkve, čiji ugledni članovi oblikuju ideologiju radikalne, klero-fašističke desnice. U takvim okolnostima teško da možemo očekivati okončanje neprijateljstva, ali na svima nama je da se nadamo i da na tome radimo. Hvale vrijedan je primjer iz sela Rakovca u BiH, gdje su Bošnjaci obnovili crkvu svojim susjedima Srbima. To je put kojim sva tri naroda trebaju ići, jer alternativa je rat, a to niko normalan ne želi.
FRONTAL: Izjavili ste da će "Kosovo trajati dok ima podršku Amerike". Do kada će imati tu podršku i kako vidite rješenja problema Kosova?
ŠARIĆ: Prije svega, Kosovo nije "problem". To je kao da majka kojoj su oteli djete kaže da ima "problem djeteta", a ne otmice i otmičara. Problem je otimanje Kosova, a ne Kosovo. Čim usvojite pogrešnu terminologiju nesvjesno pristajete na društveni inžinjering i medijske manipulacije onih koji Srbima otimaju Kosovo ili onih u Srbiji koji su Kosovo spremni izdati. Dok god Amerika u Rusiji bude vidjela svog arhetipskog neprijatelja, a u Srbiji ruskog saveznika, dotle će svi neprijatelji Rusije i Srbije imati podršku zapada. Trenutno nije moguće napraviti previše po pitanju vraćanja suvereniteta nad Kosovom, no, odnosi snaga u svijetu se mjenjaju iz dana u dan i Amerika je daleko od onog mjesta neprikosnove globalne supersile koje je imala prije samo deset ili petanest godina. Najteže je iza nas, sad treba ustrajati i čekati daljnji razvoj događaja. Ako su Kinezi čekali na povratak Hong Konga 156 godina, onda mogu čekati i Srbi. Ivan Pernar je dobro primjetio da Srbija nije izgubila Kosovo jer su Albanci imali podršku Amerike, nego zato što Srbi nisu imali dovoljno djece. Pernar je Srbima savjetovao da prave djecu ako žele spasiti Srbiju, a ja bih ga nadopunio: nek se Srbi "obože, slože i umnože", pa će onda biti sposobni da riješavaju sve svoje probleme.
