GODINE KOJE U BGD NISU POJELI SKAKAVCI

Prva diskoteka otvorena u kući srpskog ministra

Prva diskoteka u našoj zemlji, tada prva i jedina na potezu od Trsta do Vladivostoka, otvorena je pre 40 godina u Beogradu u Svetogorskoj 17, u podrumu kuće Jevrema Grujića, čuvenog srpskog ministra i političara iz 19. veka.
Nažalost, zatvorena je samo posle godinu dana jer je, kako su pisali tadašnji mediji, kvarila naprednu socijalističku omladinu. I nakon zabrane rada diskoteka je nastavila da okuplja beogradski „krem“ sve do danas, pa se s vremena na vreme organizuju tematske žurke.

Lazar Šećerović , potomak Jevrema Grujića koji i danas živi u kući u Svetogorskoj 17, priseća se za „Blic“ šezdesetih i početaka rada diskoteke.
- Ideju da otvore prvu diskoteku na našim prostorima sproveli su u delo veliki zavodnik tadašanjeg Beograda Saša Nikolić, Miki Jelj, moj brat Milan Šećerović i Brana Samardžić.
Miki je boravio u Parizu gde je video tada najpoznatiju diskoteku „Kastel“ i po ugledu na nju, u podrumu naše kuće, pokrenuta je diskoteka koja u početku nije imala ime, da bi je vremenom posetioci nazvali po meni „Kod Laze Šećera“.

Na otvaranju je bio „krem“ Beograda. Bila je tu Mira Trailović, rediteljka i upravnica „Ateljea 212“, Jovan Ćirilov, čuveni pesnik Dušan Matić, slikar Ivan Tabaković, poznata balerina Lokica Stefanović, jedna od najvećih beogradskih zavodnica Vesna Talvi, Joca Aćin, reditelj filma „Bal na vodi“, čuveni plejboj Šole Plamenac i mnogi drugi poznati i ugledni Beograđani - priča Lazar Šećerović.

U Beogradu su se te godine, zahvaljući ovoj diskoteci, mogli čuti najnoviji svetski muzički hitovi na malim pločama, popularnim „šezdesetpeticama“, i to isti oni koji su se puštali u diskotekama u Londonu i Parizu.
Tako je beogradsko urbano društvo uživalo u muzici Roja Orbisona, grupa „Prokol Harum“, „Mudi bluz“, kultne engleske grupe „Holis“ koja je održala koncert „Kod Laze Šećera“.
Diskoteka je bila otvorena od 19 sati do pola sata posle ponoći svih sedam dana u nedelji.
Od kako je počela sa radom diskoteka je trpela veliki pritisak javnosti.

Novinski natpisi su bili veoma negativni, sa komentarma da je reč o lošim uticajima sa zapada. Zato je 1968. prvo zabranjena muzika, zatim i igranje, tako da je zatvaranje diskoteke bilo neminovno.
- Na sreću, diskoteka nije prestala da radi, jer smo i nakon zatvaranja veoma često organizovali privatne tematske žurke. Svake godine smo povodom Sajma mode u Beogradu organizovali žurke za manekene i modne kreatore.
Sedamdesetih godina našu disoteku su posetila i takva imena svetske mode kao što su Pako Raban i Renato Balestra.

Sećam se da su 1971. godine naši gosti bili autori kultnog mjuzikla „Kosa“ Džejms Rado i Džerom Ragni. Nakon Njujorka, Londona i Minhena, došli su u Beograd da pogledaju pozorišnu verziju mjuzikla, u kojoj su u „Ateljeu 212“ igrali poznati glumci kao što su Dragan Nikolić, Branko Milićević Kockica, Miša Janketić i Mira Pejić, a pevao je legendarni Dušan Prelević Prele - završio je priču Lazar Šećerović.

Diskoteka je nedavno renovirana. I dalje okuplja nekadašnji urbani Beograd na uvek interesantnim tematskim žurkama. Do kraja godine u planu je posebna žurka povodom obeležavanja 40 godina prve diskoteke na našim prostorima.
 
Sećate li se ovoga?


verovatno su to krakj pedesetih i sezdesete

uglavnom studenti, rano ujutru, raznose mleko po celom gradu na kucna vrata

mleko je bilo u staklenim flasama, sa zatvaracem od alumunijumske folije

bilo je i kiselo mleko, u malim teglicama, mozda 0,33l

ti isti studenti su pred kraj tog perioda raznosenja, doziveli da raznose mleko u tetrapaku, onom trouglastom

a tada se pojavio icuveni trouglasti jogurt, crveni

cak se ispred prodavnica ujutru ostavljalo mleko i jogurt, da saceka trgovce kad dodju u 6 h

nekako u to doba pocinje i da se desava ` samoposluga` tog mleka i jogurta pred radnjama, uglavnom mladi kad se vracaju iz nocnog zivota, i ubrzo je kraj te ere
 
E, da te obradujem...u Ivana Milutinovica, na preseku sa Mekenzijevom imas da kupis te virsle.
Где тачно? :think:

Jedino jos da nauce da senf razblaze sa vodom i milina...
Е, па само толико... :roll:
Искрено, не верујем да то више може бити баш то. Оно је било комплетни контекст, општа атмосфера, наше младе године...
 
Prva diskoteka otvorena u kući srpskog ministra

Prva diskoteka u našoj zemlji, tada prva i jedina na potezu od Trsta do Vladivostoka, otvorena je pre 40 godina u Beogradu u Svetogorskoj 17, u podrumu kuće Jevrema Grujića, čuvenog srpskog ministra i političara iz 19. veka.
Nažalost, zatvorena je samo posle godinu dana jer je, kako su pisali tadašnji mediji, kvarila naprednu socijalističku omladinu. I nakon zabrane rada diskoteka je nastavila da okuplja beogradski „krem“ sve do danas, pa se s vremena na vreme organizuju tematske žurke.

Lazar Šećerović , potomak Jevrema Grujića koji i danas živi u kući u Svetogorskoj 17, priseća se za „Blic“ šezdesetih i početaka rada diskoteke.
- Ideju da otvore prvu diskoteku na našim prostorima sproveli su u delo veliki zavodnik tadašanjeg Beograda Saša Nikolić, Miki Jelj, moj brat Milan Šećerović i Brana Samardžić.
Miki je boravio u Parizu gde je video tada najpoznatiju diskoteku „Kastel“ i po ugledu na nju, u podrumu naše kuće, pokrenuta je diskoteka koja u početku nije imala ime, da bi je vremenom posetioci nazvali po meni „Kod Laze Šećera“.

Na otvaranju je bio „krem“ Beograda. Bila je tu Mira Trailović, rediteljka i upravnica „Ateljea 212“, Jovan Ćirilov, čuveni pesnik Dušan Matić, slikar Ivan Tabaković, poznata balerina Lokica Stefanović, jedna od najvećih beogradskih zavodnica Vesna Talvi, Joca Aćin, reditelj filma „Bal na vodi“, čuveni plejboj Šole Plamenac i mnogi drugi poznati i ugledni Beograđani - priča Lazar Šećerović.

U Beogradu su se te godine, zahvaljući ovoj diskoteci, mogli čuti najnoviji svetski muzički hitovi na malim pločama, popularnim „šezdesetpeticama“, i to isti oni koji su se puštali u diskotekama u Londonu i Parizu.
Tako je beogradsko urbano društvo uživalo u muzici Roja Orbisona, grupa „Prokol Harum“, „Mudi bluz“, kultne engleske grupe „Holis“ koja je održala koncert „Kod Laze Šećera“.
Diskoteka je bila otvorena od 19 sati do pola sata posle ponoći svih sedam dana u nedelji.
Od kako je počela sa radom diskoteka je trpela veliki pritisak javnosti.

Novinski natpisi su bili veoma negativni, sa komentarma da je reč o lošim uticajima sa zapada. Zato je 1968. prvo zabranjena muzika, zatim i igranje, tako da je zatvaranje diskoteke bilo neminovno.
- Na sreću, diskoteka nije prestala da radi, jer smo i nakon zatvaranja veoma često organizovali privatne tematske žurke. Svake godine smo povodom Sajma mode u Beogradu organizovali žurke za manekene i modne kreatore.
Sedamdesetih godina našu disoteku su posetila i takva imena svetske mode kao što su Pako Raban i Renato Balestra.

Sećam se da su 1971. godine naši gosti bili autori kultnog mjuzikla „Kosa“ Džejms Rado i Džerom Ragni. Nakon Njujorka, Londona i Minhena, došli su u Beograd da pogledaju pozorišnu verziju mjuzikla, u kojoj su u „Ateljeu 212“ igrali poznati glumci kao što su Dragan Nikolić, Branko Milićević Kockica, Miša Janketić i Mira Pejić, a pevao je legendarni Dušan Prelević Prele - završio je priču Lazar Šećerović.

Diskoteka je nedavno renovirana. I dalje okuplja nekadašnji urbani Beograd na uvek interesantnim tematskim žurkama. Do kraja godine u planu je posebna žurka povodom obeležavanja 40 godina prve diskoteke na našim prostorima.

Diskoteka kod Laze, kojeg inace dobro licno poznajem, jos od onomad kada su se pravile zurke do yaya kod njega na gajbi je danas vise klub ,koji se ne radi stalno , vec se otvara po potrebi , odnosno iznajmljuje za razne zurke , proslave i slicno.......nazalost, nema nista zajednicko sa ondasnjom diskotekom i atmosferom u njoj.....bio sam , po cerku, prosle godine , da je pokupim sa nekog rodjendana i iskoristio priliku da udjem unutra.......tugaja me uhvatila........nije to to.......pa to ti je:(
 
Ubiću vas ako ova tema zapadne u krizu.
Hajde pišite.

Nasilje je zabranjeno na forumu... :)

Salu na stranu, tema je stvarno sjajna. Pomenutih Leyland autobusa se secam uglavnom zbog interesantne palice menjaca koja je klizila kroz proreze na vrhu stuba uzdignutog sa vozaceve desne strane, ovalnih gornjih prozora i tvrdih netapaciranih sedista (na zalost, slicna sedista mozemo i danas da sretnemo u gradskim autobusima). Mislim da su sa prednje strane imali neki veoma lep reljefni znak (na kojoj je bio lav ili neka druga velika macka, mada postoji mogucnost da me secanje vara), ali ga ne primecujem na fotki gore. Secam se da je moj deda pocetkom 70-ih prvi put dosao u Beograd posle dugo vremena i zajedno smo se vozili od Dedinja do centra grada (mislim da je linija bila 12, ali nisam siguran). Bio je zapanjen u kakvim se "clunkerima" vozimo, a ja sam se cudio zbog negovog zapazanja. Doduse, kada sam nekoliko godina kasnije prvi put otisao kod njega u LA bilo mi je jasno zasto je tako govorio, ali su ti Leylandi ipak meni ostali u lepom secanju.
 
I danas se secamo kada se vidimo Duleta Rusa ( kasnije hokejasa partizana )
On je sa trokolicama ( kolica na kuglagere ) prosao ispod 25. Lejland
Spustao sa pored Dzaiceve vile na Karaburmi pa pravo na Marijane Gregoran ispod busa.
Ostao je nepovredjen. Sofer zaustavio bus i jurio ga oko nekog cirkusa ( gde je sad bioskop Slavica ) Dule je ostao legenda.
 
Raspametli ste me sa ovom temom. Naslov mi ništa nešto nije bio obećavajući, pa nisam ni gledao. Ali ovo je ... Naprosto fantastično ... I tužno ... I lepo ... Čega prvo da počnem da se sećam ... Lejlandovog autobusa, čuda od vozila. Ovom poslednjem skinuli značku, bio je tigar, fenomenalan. Nije nikako mogao da se skine ... 33 išao od Zelenjaka do Pionirskog grada, preko Čukarice i Banovog Brda, okretao se kod Filmskog grada ... Lejlandi su bili i dabldekeri u Sarajevu, isto čudo od vozila, ti su bili kupljeni kao polovni. 25 išao od Trga Republike do Karaburme, danas stara okretnica, tada bio jedan od najnovijih delova grada. Ulaz u vozila gradskog saobraćaja bio je obavezno na zadnja vrata, izlaz na srednja i prednja, samo trudnice i invalidi na prednja vrata ... Ili kad je neka izuzetna gužva ako uđeš na prednja, pošalješ "preko veze" parice za kartu do konduktera, i obavezno ti se karta vrati ... A tramvaji, stare Škode, od pre drugog svetskog rata, majstor vrteo ručicu reostata koja je bila ista, samo velika, kao na babinoj mašini za mlevenje mesa ... A leti, ko će da ulazi unutra. Idemo u školu, devojčice unesu naše torbe a mi se okešamo, neko na papuču a spretniji na kuku pozadi (vidi sliku na Beograd koga više nema). Onda došli belgijanci, na njih nije baš svako smeo da se okeša. Pa onda trolejbusi, slika ima na forumu ... Biću možda dosadan, ali da ponovim, i te ruske trole nisu imale grejanje, na šoferšajbni bio grejač poput ovih koje danas imaju automobili nazad, samo primitivniji, na dodatnom staklu koje se leti skidalo. Pa viršle na PKB kioscima, već spomenute, pa kiselo mleko u teglicama sa poklopcem od folije i slikom nasmejanog deteta ... Čini mi se da smo tada svi bili nasmejani ... Pa niko nije spomenuo "štraftu" u Knez Mihajlovoj ... Beskonačna šetnja u krug, mene vodila starija sestra ... Pa bioskopi Balkan, Drina, Kosmaj, Jadran, Kozara, Dom sindikata ... Filmovi se menjali svakog ponedeljka ... Ponedeljak, sreda i petak u bioskop, nedelja pre podne matine u pola jedanaest u Domu kulture "Braća Stamenković" (kod današnje hale Pionir), sat i po crtanih filmova ... Ma nisam mator, samo mnogo pamtim ...
 
Secate li se koja je pizzerija bila prva otvorena? Znam da je ona na Trgu Marksa i Engelsa bila jedna od prvih...tesko se nalazilo mesto u popodnevnim casovima. Pizze nisu bile nista narocito, ali su u isto vreme bile i fenomenalne...cini mi se da i sada mogu da se setim specificnog ukusa za koji mislim da ga vise nigde drugde osetio nisam.
 
Где тачно? :think:


Е, па само толико... :roll:
Искрено, не верујем да то више може бити баш то. Оно је било комплетни контекст, општа атмосфера, наше младе године...
Pa tacno tu, u Ivana Miltinovica, kada od Mekenzijeve krenes prema bulevaru, sa desne strane.
Virsle su po onom receptu a cak se dobijaju u zemickama. Bar najvise lice.
A za kompletan kontekst obratis se mašti...
 
Secate li se koja je pizzerija bila prva otvorena? Znam da je ona na Trgu Marksa i Engelsa bila jedna od prvih...tesko se nalazilo mesto u popodnevnim casovima. Pizze nisu bile nista narocito, ali su u isto vreme bile i fenomenalne...cini mi se da i sada mogu da se setim specificnog ukusa za koji mislim da ga vise nigde drugde osetio nisam.

vec smo pisali o tome......da,to je bila prva picerija u beogradu , a bogami i u staroj jugi....otvorio je tadasnji "PKB".....nakon nje, sledi ona "pod lipom' u suterenu, a prva privatna je iznad slavije......otvorio djole kortina , maneken.......
 
a secam se i prvog mekdonaldsa , doduse malo kasnije, vec su bile osamdesete.......na slaviji prvi mek u istocnoj evropi........guzve su trajale tri dana, a nisi mogao da pridjes na 50 metara , od mase koja se tiskala da proba "cudo od hamburgera"........:mrgreen:

na utakmicama su partizanovci i zvezdasi zaebavali dinamovce i hajdukovce sa sloganom :" mi imamo mekdonalds"......a ovi ludeli.......:hahaha:
 

Back
Top