GODINE KOJE U BGD NISU POJELI SKAKAVCI

sedamdesetih se islo svuda

1. moj drugar, kao student, vozom i do skotske, i do svedske

2. visednevna ekskurzija u atinu, poseta, izmedju ostalog, americkom nosacu aviona u luci pirej, dal se zvao `indenpendece` tako nesto, boravak i na pisti, i u donjem hangaru, i u mnogobrojnim kabinama, hodnicima. slikanje u americkom lovackom avionu, prevoz do i od broda americkom vojnom barkom
 
A da se putovalo, putovalo se.
Sedneš u Fiću i pravac Trst, autoputem Bratstvo-Jedinstvo.Klaparaju točkovi po spojevima betonskih ploča....
Kasnije se malo avanzovalo, pa je u modi bio fijat 125 ih kakav je to auto bio...Kupiš veliki kasetofon u Minhenu , popiješ par piva i nazad.
Na grani drhtiš da te carinik ne odere.
Sad kad malo bolje razmislim, jedini stvarni problem su bile šimike i zvoncare.Nekako nisu za voznju, al ko te pita.

Pogled na Trst , u uvali, koji puca sa cuke sa koje se spustas kolima, u rano jutro , nakon dugog puta, je nesto nezaboravno. Niti je Trieste najlepsi grad na svetu, niti se tamo prodavala najbolja roba u evropi, ali taj smek zapada koji se krao s vremena na vreme, odlazeci u Italiju, sto zbog sopinga, a bogami i zbog pravog esspresa i "tvrdog"marlboroa,je bio svetski.

Putovalo se "inter railom" . Za tadasnjih 150 DM , kupis kartu na stajgi u bgd, pa mesec dana putujes uzduz i popreko evropom...nocu putujes, da bi spavajuci u vozu,ustedeo kintu, a danju skitas po nekim amsterdamima ili barselonama. Krenes planski u Spaniju, a vozni red te odvuce u Svedsku ili Finsku...:mrgreen:
 
sedamdesetih se islo svuda

1. moj drugar, kao student, vozom i do skotske, i do svedske

2. visednevna ekskurzija u atinu, poseta, izmedju ostalog, americkom nosacu aviona u luci pirej, dal se zvao `indenpendece` tako nesto, boravak i na pisti, i u donjem hangaru, i u mnogobrojnim kabinama, hodnicima. slikanje u americkom lovackom avionu, prevoz do i od broda americkom vojnom barkom


ja sam takvu posetu imao bas u Trstu, kada je tamo bio nosac aviona "Saratoga'. Mogao si da se montiras u red, i oni te provedu da vidis kako to izgleda. A izgledalo je impresivno.
 
Tih sedamdesetih su još po Beogradu vozili Lejland autobusi.
Pre neki dan videh jedan bus na Trgu, jedva me izbaciše iz autobusa.Oduševio sam se.

Lejlandi su bili zastitni znak gsb a . Da je bilo pameti, da se sacuva bar stotinak komada, mogli bi da budu atrakcija ko dabldekeri u Londonu.

Jeste da su jedva furali uzbrdo , dimili ko parobrod, ali su bili fenomenalni, onako okruglasti, sa brkatim kondukterkama i jos brkatijim ridzvejima...a ionako niko kartu placao nije...;)
 
Lejlandi su bili zastitni znak gsb a . Da je bilo pameti, da se sacuva bar stotinak komada, mogli bi da budu atrakcija ko dabldekeri u Londonu.

Jeste da su jedva furali uzbrdo , dimili ko parobrod, ali su bili fenomenalni, onako okruglasti, sa brkatim kondukterkama i jos brkatijim ridzvejima...a ionako niko kartu placao nije...;)

lejlandi su bili i korak napred u odrzavanju autobusa

ceo motor sa menjacem se vadio kao jedan blok, jednostavno.

kad se bus pokvari u radionici izvuku blok, a stave drugi ispravan, i bus je za kratko vreme ponovo na liniji, u radu.
 
Seca li se neko jos mirisa i ukusa cuvenih virsli i kobaja , iz onih crvenih "PKB" kiosaka??

Vadili su ih masicama iz rostfrajnih lonaca, i gurali u one mini zemicke, a od priloga bese samo senf...i kraj.

Naravno, i jogurt u onim trouglastim tetrapacima.

kakav je to, fast food bio...carski, mogao si da pojedes dvadeset komada, a da jos budes gladan.;)

i vecito slihtanje gospodji u kiosku za malo vise senfa..:mrgreen::mrgreen::mrgreen:
 
Seca li se neko jos mirisa i ukusa cuvenih virsli i kobaja , iz onih crvenih "PKB" kiosaka??

Vadili su ih masicama iz rostfrajnih lonaca, i gurali u one mini zemicke, a od priloga bese samo senf...i kraj.

Naravno, i jogurt u onim trouglastim tetrapacima.

kakav je to, fast food bio...carski, mogao si da pojedes dvadeset komada, a da jos budes gladan.;)

i vecito slihtanje gospodji u kiosku za malo vise senfa..:mrgreen::mrgreen::mrgreen:

Jel tih pkb kioska bilo na Tasmajdanu...? mislim da sam to negde procitala...Mislim,gde su sve bili..?
 
Seca li se neko jos mirisa i ukusa cuvenih virsli i kobaja , iz onih crvenih "PKB" kiosaka??

Vadili su ih masicama iz rostfrajnih lonaca, i gurali u one mini zemicke, a od priloga bese samo senf...i kraj.

Naravno, i jogurt u onim trouglastim tetrapacima.

kakav je to, fast food bio...carski, mogao si da pojedes dvadeset komada, a da jos budes gladan.;)

i vecito slihtanje gospodji u kiosku za malo vise senfa..:mrgreen::mrgreen::mrgreen:
E, da te obradujem...u Ivana Milutinovica, na preseku sa Mekenzijevom imas da kupis te virsle. Jedino jos da nauce da senf razblaze sa vodom i milina...
 
I zašto su ih izbacili?
Znaš li mozda koliko ih je ostalo?

MUZEJ NA TOČKOVIMA

GSP „Beograd" jedini na svetu ima autobus „lejland" iz 1961. godine! Na ovom raritetnom autobusu nikada nije urađena generalna, prešao je 1,2 miliona kilometara, motori su paljeni 1. novembra, a gašeni tek u martu naredne godine



OLDTAJMER... Autobus „lejland" jedno od „blaga" prestonice

Gradsko saobraćajno preduzeće „Beograd" u svojim „autobuskim redovima" ima i jedan od najstarijih autobusa u Evropi - „lejland" iz 1961. godine! Ovaj raritetni autobus je zajedno sa svojih 175 „kolega" iz Engleske u prestonicu stigao pre tačno 47 godina.

SPASEN IZ POŽARA

Požar koji je izbio 2002. godine i zahvatio pogon „Dorćol" zapalio je celu zgradu, u kojoj je bio parkiran i „lejland".

- Bez straha sam utrčao u buktinju sa još jednim kolegom i izvukli smo „lejland" iz požara. Srećom, nije bio oštećen, inače „poubijalo" bi se za njim pola pogona. Tada je izgorelo šest autobusa i dva tramvaja, a „lejlandu" smo izvukli „živu glavu" - priseća se Boško Nestorović.

„Lejlandi" je trebalo da budu isporučeni na afričko tržište, ali je igrom slučaja ceo kontingent završio u Beogradu. Ovi autobusi, nekadašnji ponos Beograđana, voženi su do 1976. godine, a do danas je ostao samo jedan u voznom stanju, dok ostalih nema ni na otpadima širom sveta!

Radili neprekidno

Boško Nestorović (61) sa GSP-ovim „lejlandom" družio se punih 40 godina, a iako je otišao u penziju, kako kaže za Press, njegov ljubimac na četiri točka i danas mu nedostaje.

- Za tadašnje vreme „lejlandi" su bili vanserijski autobusi. Koliko su oni bili dobri dokazuje motor u njemu na kojem još uvek nije urađena generalna! Prešao je 1,2 miliona kilometara u vožnji, a koliko je radio „u mestu" niko ne zna. Kad ovim vozilom ulazite u krivinu morate volan da okrenete čak devet puta. Vožnja zimi je bila posebna priča... Motori su paljeni 1. novembra, a gasili su se tek u martu sledeće godine! Radili su neprekidno punih pet meseci, a trošili su oko 30 litara po času - priča Nestorović.

Što se tiče putnika, „lejland" je odslužio svoje, a danas služi za snimanje filmova, prevoz dece...

Prvi „lejland" koji je izašao na beogradske ulice bio je na liniji 33, od Zelenog venca do naselja Pionirski park. Njegov garažni broj „477" i danas stoji na njemu, kao i stolice, volan, konduktersko mesto, relacija, broj, tabla koja pokazuje da li su mesta popunjena u autobusu, svetla, i mnogi drugi detalji.

fakti>

n „Lejlandi" su imali motore od 6.000 kubika, poluautomatski menjač bez kvačila i bili su teški po devet tona

n Svi su bili obojeni u svetlozeleno i tamnozeleno, a imali su 25 mesta za sedenje

n Autobusi su godinama u zimskom periodu radili bez grejanja i za tadašnje vreme su bili vanserijski

n U prvoj turi Beogradu je isporučeno 75, dok je u drugoj pristiglo još 100 „lejlanda"

- Kada su došli u Beograd, nisu imali grejanje. Svaki vozač je pored sebe imao kilo soli i mazao je šoferšajbnu kako se ne bi zaledila i maglila. Zanimljivo je da se šoferšajbne otvaraju ka napred, kako bi se rashlađivali putnici i vozač. Kasnije smo u njih sami ugrađivali grejanje. Ne zna se tačan broj putnika koje je prevezao, ali jedno je sigurno, on je spasao Beograd - objašnjava Nestorović.

Nema cenu

Prema njegovim rečima, na „lejlandu" je sve isto kao prvog dana i on nema cenu jer ima muzejsku vrednost.

- Danas on ima veću tržišnu vrednost nego kada je prvi put stigao u Beograd. Ima poluautomatski menjač koji nema kvačilo! Menjač ima žlebove i po njima ide. Nikada nismo otvarali menjač i ne znamo kako on funkcioniše - objasnio je Nestorović.
 
Jel tih pkb kioska bilo na Tasmajdanu...? mislim da sam to negde procitala...Mislim,gde su sve bili..?

Bilo, bre, po celom gradu.
Pa samo ti kiosci su i postojali, dok se nije pojavio prvi kiosk za hamburgere, "podlugovi" na bulevaru revolucije, koji je radio 24 sata ,a redovi bili dvesta metara.

u isto vreme je proradio i cuveni "leskovcanin" preko puta bioskopa 20 oktobar u Balkanskoj , gde su stvarno bile pljeske haos...a i redovi.
 

Back
Top