Cenim tvoje mišljenje, ali meni film uopšte nije crn. Čak ni glavni junak ne vidi sebe kao da je u nekim velikim problelmima. Odabrao je da tako živi i negde uživa u tome.....
Što se filma tiče radnja je tako dobro uklopljena i skoro da ne primećuješ da je crno beli......
E, jelenco, ma, sve je to krajnje subjektivno, i premda je subjektivni pogled na stvari "najistinitiji",
i on je ponekada daleko od istine. I onda to covjeka tjera da se zapita da li istine uopste ima. hehehh
Nije mi se dalo detaljno analizirati film sinoc, kasno je bilo. A i spomenuh u prethodnom postu da je recenzija - veoma dobra (po mom misljenju) -
napisana jos u junu (nekih trideset pet-sest stranica unazad).
Mada, ne bih se slozila sa nasim recenzentom oko jedne "sitnice" - Berlin.
Mozda Berlin jeste inferioran, "u poredjenju sa bavarskim biserom", po pitanju "cistokrvnosti i tradicije", ali u jednom sigurno nije - kultur & kunst!
No, to je opet neka druga prica koja ne pripada (na) ovim stranicama.
A moj komentar apropo crno-bijele tehnike je bio pozitivan.
Crno-bijela forma definitivno najbolje pristaje ovom filmu (ovakvoj vrsti filma).
It accentuates Berlin, cini grad stvarnim i stranim, dalekim, malicioznim skoro. Kroz glavu mi sada prolazi onih nekoliko
prelijepih s(h)otova grada koji je potpuno still, koji spava...bas kao sto je dvadeset i kusur godina prespavao Niko
(tako se zove mladic u filmu), bjezeci od zivota iliti, izbjegavajuci da se suoci sa njim.
A zivjeti zivotom kakvim Niko zivi, tj., zivotareci (izbjegavanjem obaveza i problema, laganjem drugih, ali prvenstveno laganjem samoga sebe),
covjeka kad-tad dovede ispred zida sa kojim se mora obracunati.
Da, ta prva jutarnja kafa, ponekada, moze biti prilicno gorka.
. 
