Gledali... Obrazložili... Ocenili... :)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
uh, odgledah ovo, strasan promasaj.. stvarno nisam vidioo vece prazno filmsko eksperimentisanje od ovoga i only god forgives

Meni je ovaj film zaista sjeo bez nekog većeg preseravanja!Evo zanimljiv i odličan komentar Dejana Ognjanovića za koji bih se potpuno složio i potpisao:

VALHALLA RISING je visceralan, čisto-filmski doživljaj, na ivici larpurlartizma: daleko od toga da to nema priču, likove a nekmoli emociju, ali ovo pre svega pogađa u očni i ušni nerv, a mozak može ali i ne mora da se meša u tu orgiju prelepih slika i zvuka. Ovo, ionako, udara pre svega u stomak.Ono što mi naročito imponuje – pored predvidivih stvari (kao što su upečatljivo uslikani wasteland pejsaži blatno-maglovitih tmušom obavijenih planinčina i šuma, magluština, i sl. gotskih prizora) jeste refnov sve veći odmak ka apstraktnom, nenarativnom (dakle, čistom) filmu, što je tendencija jasna već od BRONSONA. i BRONSON a sada i VALHALLA imaju zaplet samo koliko moraju, ali su pre svega i nadasve apstraktne slike i zvuci koji objektivizuju korelat neopipljivih i rečima neizrecivih misli, stanja svesti i svetova. ono što je kod bedastih laprdala, pričam-ti-priču reditelja, samo dekor, kod refna postaje glavni junak, tj. njegov produžetak, objektivni korelat (zatvor u BRONSONU, planine i šume i magle i oblaci u VALHALI). ono što je za idiote kakav je, recimo, markus nispel i slični videospotovci, samo kulisa, kod refna je centralni činilac filma, neraskidivi deo karaktera, esencija filma.To se ne mora mnogo svideti onima kojima je prvo pitanje o nekom filmu 'o čemu se tu RADI?' Ali će zato biti mnogo bliže onima koji pitaju 'na šta to LIČI?' tj. 'kako to IZGLEDA?'Ne žuri se. Ne zanima ga akcija ni spektakl u površnom holivudskom smislu (mada sam ja u kritici za POPBOKS žanr filma okarakterisao kao 'istorijski metafizički spektakl'; naravno, ovu moju extravaganciju skratili su samo na 'istorijski'). Iako tu ima nekoliko fascinantnih scena akcije, klanja, krvoprolića i zaginuća, ovo je pre svega jedan kontemplativan film koji nenametljivo zadire u metafiziku, i po radikalnosti svog zahvata u odabrani žanr i njegovim dovođenjem do ivice avangardnog, experimentalnog art filma može se, recimo, uporediti sa VINYANOM. Eto lakog i kratkog testa: ko se smorio remek delom kakvo je VINYAN, može slobodno da zaobiđe i VALHALU. za takve gledaoce pravljen je 13TH WARRIOR ili recimo PATHFINDER.
VALHALA je pravljena s guštom, za one koji umeju pažljivo i s guštom da gledaju (i slušaju). Kao što već rekoh na POPBOKSU, ovo nije rokenrol, ovo je dark ambient. ali, dark ambient koji roka koliko je mističan, mračan i dubok. ako mu se prepustite.
S najvećim nestrpljenjem čekam vesti o narednom refnovom projektu, a naročito se molim da najzad napravi horor scenario koji već neko vreme najavljuje. u VALHALI, sporadično, ima više jeze i horora nego u većini kvazihororčića koje sam video prošle godine. a refn je, očito, dovoljno izbrusio svoja koplja da najzad može da nabode jedan žestok, čist horor!
PS: ovo je toliko dobar film da priliku za njegovu reprizu čekam nestrpljivije nego za mnoge ovogodišnje premijere!
 
Poslednja izmena:
The Grand Budapest Hotel (2014)

http://www.imdb.com/title/tt2278388/

Film vrlo sličan po pokušaju filmu Hugo http://www.imdb.com/title/tt0970179/

da se pokaže nešto od glamura ranijih vremena sa stvarnim istorijskim ličnostima u filmu.Nažalost Hugo je je ispao pomalo bljutav, dok je ova avantura komedija ispala kao laka pričica uz Laku noć.Humor je toliko prizeman, uprkos tome da se priča odvija u više evropskih zemalja sve je klaustrofobično- hotel, voz, hotel, da se nema osećaj da su glavni junaci toliko proputovali i toliko toga doživeli.
Jedino što m se dopalo u filmu jeste rehabilitacija potpuno nepotrebno potisnutog i fantastičnog glumca Avrama Mareja, kultnog glumca iz 80-tih, Amadeus, Ime Ruže itd.Sve ostalo, ako vam nije zort, zaobiđite.Ocena 8.2 ?

poster250x312.jpeg
 
Poslednja izmena:
Malo sam promenio mišljenje o filmu Noah, nakon trećeg gledanja, film pre svega ima vrlo malo veze sa originalnom biblijskom pričom, umetnička interpretacija, a i kupio me je sa par scena:

Kada srednji sin Hem ubere cvet jer je lep,Noje mu govori, šta to radiš? Taj cvet stoji tu jer ima svrhu zašto stoji tu, pogledaj oko sebe svi su priljubljeni uz zemlju, da procvetaju, daju seme i nove cvetove.Kao i kad ljudi ulove onog praistorijskog psa i Šem pita zašto to rade, dobija odgovor- jedu ih.Noje odgovara - jedu ih jer misle da će ih to učiniti snažnim, zaboravili su da snaga dolazi od Boga.
Kraj filma je zapravo priča o Lotu.

Čak i taj kraj u kojem se Noje predstavlja kao fanatik je smislen - Noje je video ljude šta rade jedni drugima i u njemu se bore razočaranje prema ljudima sa sažaljenjem.
 
Poslednja izmena:
The Mist




The_Mist_poster.jpg


Četvrti i, do sada, poslednji film Frenka Darabonta, čiji su Bekstvo iz Shawshank-a i Zelena milja za kratko vreme stekli status kultnih. Nešto manje dobro kod publike, ali pozitivno kod kritike (koja ga je poredila sa nekim klasicima zlatnog Holivuda), prošao je Mažestik, dok je The Mist značio povratak literaturi Stivena Kinga i treći film koji je Darabont uradio po Kingovom romanu. Poslednjih godina, Darabont je stvorio (kao tvorac, scenarista i režiser jedne epizode) jednu od najpopularnijih serija u poslednjoj dekadi - Walking Dead.
Reč je o horor sf filmu-filmu katastrofe, koji, ipak, žanr uzima samo kao okvir (kao uostalom i mnoga Kingova dela) za postavljanje nekih opšteljudskih teza, pitanja dobra i zla. Kada se na američki grad spusti neobična, gusta i zlokobna magla, grupa ljudi ostaje zabarikadirana u lokalnom supermarketu. Među dvadesetak likova koje pratimo, glavni je Dejvid Drajton, ilustrator koji je u supermarketu zarobljen sa sinom. Uskoro otkrivaju da iz magle vrebaju krvoločna čudovišta. Posebna draž filma je poludokumentaristička režija.
Zaplet, pa čak i realizacija kroz specijalne efekte, može delovati pomalo naivno. Čak i razrešenje cele situacije ostaje tek naznačeno i sugerisano. Ali ono u čemu je vrednost Kingove priče i Darabontovog filma jeste metaljudska pozicija, slično kao u filmu (i knjizi) ,,Slepilo'' - u mikrookruženju uočavaju se značajke celog čovečanstva. U ,,Magli'' to je, konkretno, konstituisanje religije, religijski fanatizam i zlo koje iz iste proizilazi.
U filmu glume Tomas Džejn, Marša Gej Harden, Lori Holden, Vilijam Sedler, Tobi Džons, Andre Brauher, Fransis Sternhagen, Džefri De Mun, Sem Vitver, Melisa MekBrajd..... Među njima su i neki česti Darabontovi saradnici, koji su igrali i u drugim njegovim projektima (Holden, Sedler, DeMun, MekBrajd).
Jedina bi zamerka mogla ići na neujednačenu glumu Tomasa Džejna, koji nije uspevao u svakom trenutku da održi lik koji igra u granicama uverljivosti, padajući povremeno u holivduske zanose.

Sve u svemu, film koji vredi pogledati

ocena 4-/5
 
The Mist




The_Mist_poster.jpg


Četvrti i, do sada, poslednji film Frenka Darabonta, čiji su Bekstvo iz Shawshank-a i Zelena milja za kratko vreme stekli status kultnih. Nešto manje dobro kod publike, ali pozitivno kod kritike (koja ga je poredila sa nekim klasicima zlatnog Holivuda), prošao je Mažestik, dok je The Mist značio povratak literaturi Stivena Kinga i treći film koji je Darabont uradio po Kingovom romanu. Poslednjih godina, Darabont je stvorio (kao tvorac, scenarista i režiser jedne epizode) jednu od najpopularnijih serija u poslednjoj dekadi - Walking Dead.
Reč je o horor sf filmu-filmu katastrofe, koji, ipak, žanr uzima samo kao okvir (kao uostalom i mnoga Kingova dela) za postavljanje nekih opšteljudskih teza, pitanja dobra i zla. Kada se na američki grad spusti neobična, gusta i zlokobna magla, grupa ljudi ostaje zabarikadirana u lokalnom supermarketu. Među dvadesetak likova koje pratimo, glavni je Dejvid Drajton, ilustrator koji je u supermarketu zarobljen sa sinom. Uskoro otkrivaju da iz magle vrebaju krvoločna čudovišta. Posebna draž filma je poludokumentaristička režija.
Zaplet, pa čak i realizacija kroz specijalne efekte, može delovati pomalo naivno. Čak i razrešenje cele situacije ostaje tek naznačeno i sugerisano. Ali ono u čemu je vrednost Kingove priče i Darabontovog filma jeste metaljudska pozicija, slično kao u filmu (i knjizi) ,,Slepilo'' - u mikrookruženju uočavaju se značajke celog čovečanstva. U ,,Magli'' to je, konkretno, konstituisanje religije, religijski fanatizam i zlo koje iz iste proizilazi.
U filmu glume Tomas Džejn, Marša Gej Harden, Lori Holden, Vilijam Sedler, Tobi Džons, Andre Brauher, Fransis Sternhagen, Džefri De Mun, Sem Vitver, Melisa MekBrajd..... Među njima su i neki česti Darabontovi saradnici, koji su igrali i u drugim njegovim projektima (Holden, Sedler, DeMun, MekBrajd).
Jedina bi zamerka mogla ići na neujednačenu glumu Tomasa Džejna, koji nije uspevao u svakom trenutku da održi lik koji igra u granicama uverljivosti, padajući povremeno u holivduske zanose.

Sve u svemu, film koji vredi pogledati

ocena 4-/5

Stiven King je prividno horor pisac a neprividno jedan od najboljih američkih letopisaca i hroničara.Kingova remek dela su toliko ispunjena stvarnim životom u USA da ga to svrstava sa Andrićem, odličnim posmatračem i letopiscem svog vremena.Kada se sam King začudio otkud tolika popularnost romana Keri, koji ga je i proslavio - dobio je 50 000 pisama, to bi danas bilo 5 miliona lajkova od strane američkih žena koje su mu napisale da su se prepoznale u tom filmu.
Roman Talisman je odličan primer, pisan u saradnji sa Piterom Straubom.Glavni junak, dečak od 12 godina prolazi pola Amerike, susrećući se sa svim mogućim karakterima kojii su realni.
King je brilijantni hroničar svog vremena i svoje zemlje i to je tajna njegovog uspeha i razlog zašto će i u budućnosti biti tretiran kao klasik američkle književnosti.Ceo trik je u tome da Stiven King nije horor pisac!
 
affiche-Marathon-Man-1976-1.jpg

Odličan, stari...Dustin Hofman super kao i Olivije i Kelerova, (prelepe bradavice:cool::heart: ), Šajder, Devane Ima dosta nezaboravnih scena poput ''road rage'' na p očetku između nemačkog i jevrejskog vozača, scene vađenja zuba (kome ona nije uterala strah u kosti od zubara kao detetu), danas i nije naročito strašna ali dobra, scene u jevrejskoj četvrti...Klasika ''a must watch'', stara škola zajedno sa ''Momcima iz Brazila'' 10/10
 
Sabotage
http://www.imdb.com/title/tt1742334/

svarceneger! sve je dobro uradio. film ima akcionih elemanata za tri filma. cak i kraj moze da bude da nije kraj.

pazljivo sam gledao i...brzo cu da ga zaboravim. nesto tu nije kako treba. rasplet mu je ispod proseka.

cim pola filma prodje u onom kretanju americkih specijalaca , polupognutom sa oruzjem uperenim pred sebe nema tu ni drame i zabave. 5/10

article-2513978-19A8A11400000578-923_634x421.jpg


ps - nema ni s od sabotzae!
 
Poslednja izmena:
Sabotage
http://www.imdb.com/title/tt1742334/

svarceneger! sve je dobro uradio. film ima akcionih elemanata za tri filma. cak i kraj moze da bude da nije kraj.

pazljivo sam gledao i...brzo cu da ga zaboravim. nesto tu nije kako treba. rasplet mu je ispod proseka.

cim pola filma prodje u onom kretanju americkih specijalaca , polupognutom sa oruzjem uperenim pred sebe nema tu ni drame i zabave. 5/10



ps - nema ni s od sabotzae!

Već imam sliku u glavi.Target located....Roger....Go go go go :mrgreen:

Kao u filmovima o FBI, gde prave one čuvene kolutove sa koltom u rukama.

Hvala ti što si nas upozorio na ovaj film.:lol:

go-go-go-the-donut-shops-about-to-close-thumb.jpg
 
Poslednja izmena:
affiche-Marathon-Man-1976-1.jpg

Odličan, stari...Dustin Hofman super kao i Olivije i Kelerova, (prelepe bradavice:cool::heart: ), Šajder, Devane Ima dosta nezaboravnih scena poput ''road rage'' na p očetku između nemačkog i jevrejskog vozača, scene vađenja zuba (kome ona nije uterala strah u kosti od zubara kao detetu), danas i nije naročito strašna ali dobra, scene u jevrejskoj četvrti...Klasika ''a must watch'', stara škola zajedno sa ''Momcima iz Brazila'' 10/10

Stavi malo vecu sliku,ne vidi se dobro :mrgreen:
 
L'inconnu du lac http://www.imdb.com/title/tt2852458/
Ne znam u koje je vreme smeštena radnja filma, možda sam taj detalj propustila, no sudeći po automobilima, reklo bi se da je sadašnje..kao da videh neki golf 4 ili tako nešto, mada su ostali uglavnom kockice. A malo je čudno za sadašnjicu...
Muškarci se okupljaju na obali nekog jezera, uglavnom skrivajući od ostatka sveta razlog zašto su tu gde, a telo utopljenika koje policija pronalazi jednog dana menja pogled na neobavezna druženja i kvari zabavu.
Nije loš, ali baš nekako deluje retro... A moguće i da je radnja smeštena u neke 80-e, deluje mi logičnije.
 
La partida http://www.imdb.com/title/tt2400002/
Kuba, mladi momci koji ne rade ništa, igraju fudbal na nekom poljančetu i nadaju se nekim velikim parama dok životare na ivici egzistencije. Jedan je oženjen, ima i dete, drugi pred ženidbom. Naravno, zavole se, predvidljivo romantično i bla bla... Ono što je uznemiravajuće opisano u filmu je taj socijalni momenat, užasno siromaštvo i samo zbog toga se ne kajem što sam ga pogledala. Za razliku od Stranca na jezeru, koji je provokativan na mnogo načina, ovaj se film može opušteno preskočiti, osim ako nekog posebno interesuje taj socijalni momenat
 
Under the skin (2013)
30hluzc.jpg


Da ne duzim... Uzasno dobar film, a Skarlet Johanson je porasla u mojim ocima, tako da sa nestrpljenem ocekujem Besonovu Lucy. Film o kome je uzaludno pisati detaljniju analizu, jer na koju god stranu da krenes - otkrivas sustinu. Glazer je napravio viseslojno remek delo, gde kad pomislis da si sve slojeve poskidao - nalazis na jos jedan. Fotografija je odlicna, a muzika savrseno uklopljena u pricu. Koristeci skrivene kamere, Glazer je uspesno prikazao ljudsku otudjenost/hladnocu/izolovanost, a skotski predeli su samo doprineli ovoj slici. Ovo je zapravo ostra kritika drustva/nezainteresovanosti/letargicnosti i obamrlosti. Citajuci neke od analiza filma naisao sam na ideju feminizma i ostalih "izama" za koje smatram da nisu sustina price koju je Glazer ispricao.

9/10

The zero theorem (2013)
t5pvn9.jpg


Terry Gilliam u svom najcistijem obliku. Odlican omaz "Brazilu", iako je fotografija mene recimo vise asocirala na pomalo zaboravljeni "Tideland". Prica prati Qohene, koji pokusavaju da se kafkanski adaptiraju i prilagode novonastalom/fantasticnom svetu u kome bivstvuju, a koji se pak nimalo ne razlikuje od sadasnjeg sveta (osim u hiperboli kojom je oslikan). Qoheni su zaprao metafora na citavo drustvo koje je ovom prilikom zarobljeno u jednom coveku. On ne deluje, ne misli i ne govori kao pojedinac, vec kao grupa onih koji su u novonastalom svetu izgubili smisao, volju i zelju da se bore, zaboravljajuci sta ih je nekada cinilo srecnim i ispunjenim. Kada od manedzmenta (njih/diktatora/politicara - moze da se skonta na mnogo nivoa ko su to ONI) dobija zadatak da dokaze neobjasnjivu zero teoremu, njegov unutrasnji sukob kulminira ocekujuci "poziv", koji treba da mu kaze zbog cega vredi ziveti i da li sustine uopste ima... Opet je tesko dokuciti sve slojeve filma u jednom kratkom komentaru, jer je zero teorema sklopljena od mnogo simbola i metafora, objedinjujuci kvantnu fiziku, hriscanstvo, filozofiju... u jednom. Gilliam je jos jednom pokazao ko je i sta je, a Christoph Waltz je ponovo pruzio neverovatan performans. U ostalim ulogama Matt Damon (kao otelotvorenje menadzmenta), Tilda Swinton, David Thewlis i mnogi drugi.


9/10


Enemy (2013)
efhs7s.jpg


Napokon i ja odgledao "Neprijatelja". Zbog nekih od komentara nisam ocekivao preterano dobar film, ali sam se prevario. Dovoljan podatak je trebalo da mi bude cinjenica da je radjen po Saramagovoj knjizi "Dvojnik". Ovo nije jos jedan madafaka film (kako ga vecina naziva), vec jako kompleksna studija o coveku koja mozda samo na prvi pogled lici na film zamotan u holivudski celofan, ali to pada u vodu vec nakon pola sata gledanja. Nisam mogao, a da ne napravim poredjenje sa Lincovom "Izgubljenom autocestom", jer iako se ne prozimaju u prici u potpunosti - sustina im je ista. Jedina razlika izmedju filmova je sto je Linc uzeo dva razlicita glumca, a ostavio dve identicne zene razlicitih karaktera. Oba anti/junaka (u oba filma) su bezala od strahova i menjala staro za novo - novo za staro. Pretpostavlja se heseovsko geslo - da unutar coveka zivi stotinu delica ljudi koji izlaze na povrsinu i rasporedjuju se poput mozaika... zavisno od situacije/osecanja i drugih faktora. Citajuci neke analize oko paukova opet sam se sit nacitao izama - gde su simbol paukova ukalupili u sirovo surov feminizam i diktaturu zena itd, mada ja ne bih to tako ogranicavao, niti bih sirio na drustvo/menadzment/njih/diktatore itd i posmatrao globalno. Jednostavno bih pauka (asocijacija na skulpturu maman) nazvao strahom - od bilo cega. A strah od bilo cega se stvara strahom od samog sebe - odnosno nepoznavanja istog. Sve ostalo su varijacije na temu. Sustina se nalazi u recenici: "History repeats itself, first as tragedy, second as farce." Istorija ce ponovo doci, ali ce covek biti svestan njene farse i svestan da je sebi najveci neprijatelj. A cim je svestan farse (zablude), onda je na dobrom putu da se resi svog primarnog straha od seksualnosti/vezivanja/poridice (i ostalih strahova od kojih glavni lik bezi, kreirajuci sebi iznova i iznova novi alter ego.)

9/10

I na kraju, svaki od ovih filmova govori o istom sa razlicitih aspekata.
 
Poslednja izmena:
Under the skin (2013)
30hluzc.jpg


Da ne duzim... Uzasno dobar film, a Skarlet Johanson je porasla u mojim ocima, tako da sa nestrpljenem ocekujem Besonovu Lucy. Film o kome je uzaludno pisati detaljniju analizu, jer na koju god stranu da krenes - otkrivas sustinu. Glazer je napravio viseslojno remek delo, gde kad pomislis da si sve slojeve poskidao - nalazis na jos jedan. Fotografija je odlicna, a muzika savrseno uklopljena u pricu. Koristeci skrivene kamere, Glazer je uspesno prikazao ljudsku otudjenost/hladnocu/izolovanost, a skotski predeli su samo doprineli ovoj slici. Ovo je zapravo ostra kritika drustva/nezainteresovanosti/letargicnosti i obamrlosti. Citajuci neke od analiza filma naisao sam na ideju feminizma i ostalih "izama" za koje smatram da nisu sustina price koju je Glazer ispricao.

9/10

The zero theorem (2013)
t5pvn9.jpg


Terry Gilliam u svom najcistijem obliku. Odlican omaz "Brazilu", iako je fotografija mene recimo vise asocirala na pomalo zaboravljeni "Tideland". Prica prati Qohene, koji pokusavaju da se kafkanski adaptiraju i prilagode novonastalom/fantasticnom svetu u kome bivstvuju, a koji se pak nimalo ne razlikuje od sadasnjeg sveta (osim u hiperboli kojom je oslikan). Qoheni su zaprao metafora na citavo drustvo koje je ovom prilikom zarobljeno u jednom coveku. On ne deluje, ne misli i ne govori kao pojedinac, vec kao grupa onih koji su u novonastalom svetu izgubili smisao, volju i zelju da se bore, zaboravljajuci sta ih je nekada cinilo srecnim i ispunjenim. Kada od manedzmenta (njih/diktatora/politicara - moze da se skonta na mnogo nivoa ko su to ONI) dobija zadatak da dokaze neobjasnjivu zero teoremu, njegov unutrasnji sukob kulminira ocekujuci "poziv", koji treba da mu kaze zbog cega vredi ziveti i da li sustine uopste ima... Opet je tesko dokuciti sve slojeve filma u jednom kratkom komentaru, jer je zero teorema sklopljena od mnogo simbola i metafora, objedinjujuci kvantnu fiziku, hriscanstvo, filozofiju... u jednom. Gilliam je jos jednom pokazao ko je i sta je, a Christoph Waltz je ponovo pruzio neverovatan performans. U ostalim ulogama Matt Damon (kao otelotvorenje menadzmenta), Tilda Swinton, David Thewlis i mnogi drugi.


9/10


Enemy (2013)
efhs7s.jpg


Napokon i ja odgledao "Neprijatelja". Zbog nekih od komentara nisam ocekivao preterano dobar film, ali sam se prevario. Dovoljan podatak je trebalo da mi bude cinjenica da je radjen po Saramagovoj knjizi "Dvojnik". Ovo nije jos jedan madafaka film (kako ga vecina naziva), vec jako kompleksna studija o coveku koja mozda samo na prvi pogled lici na film zamotan u holivudski celofan, ali to pada u vodu vec nakon pola sata gledanja. Nisam mogao, a da ne napravim poredjenje sa Lincovom "Izgubljenom autocestom", jer iako se ne prozimaju u prici u potpunosti - sustina im je ista. Jedina razlika izmedju filmova je sto je Linc uzeo dva razlicita glumca, a ostavio dve identicne zene razlicitih karaktera. Oba anti/junaka (u oba filma) su bezala od strahova i menjala staro za novo - novo za staro. Pretpostavlja se heseovsko geslo - da unutar coveka zivi stotinu delica ljudi koji izlaze na povrsinu i rasporedjuju se poput mozaika... zavisno od situacije/osecanja i drugih faktora. Citajuci neke analize oko paukova opet sam se sit nacitao izama - gde su simbol paukova ukalupili u sirovo surov feminizam i diktaturu zena itd, mada ja ne bih to tako ogranicavao, niti bih sirio na drustvo/menadzment/njih/diktatore itd i posmatrao globalno. Jednostavno bih pauka (asocijacija na skulpturu maman) nazvao strahom - od bilo cega. A strah od bilo cega se stvara strahom od samog sebe - odnosno nepoznavanja istog. Sve ostalo su varijacije na temu. Sustina se nalazi u recenici: "History repeats itself, first as tragedy, second as farce." Istorija ce ponovo doci, ali ce covek biti svestan njene farse i svestan da je sebi najveci neprijatelj. A cim je svestan farse (zablude), onda je na dobrom putu da se resi svog primarnog straha od seksualnosti/vezivanja/poridice (i ostalih strahova od kojih glavni lik bezi, kreirajuci sebi iznova i iznova novi alter ego.)

9/10

I na kraju, svaki od ovih filmova govori o istom sa razlicitih aspekata.

ala si zaređao.:cool:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top