Gledali... Obrazložili... Ocenili... :)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Noje je naleteo na neopravdanu zestoku kritiku od ljudi koji su ocekivali da vide originalnu biblijsku pricu, slicno kao sto je bilo i sa Trojom. Ako se ne naseda na te njihove gluposti, moze se reci da je film odlican.

Noje je na prvom mestu po mom opažanju pokušaj izmirenja religije sa modernim naučnim idejama, neka vrsta drugačijeg shvatanja religije, otud :

Otud Noje pričajući o postanku sveta priča svojim sinovima o Tvorcu koji je stvorio svet, ali su se bića razvijala kroz neku vrstu evolucije.

Takav tip filma neće biti simpatičan ni ljudima koji su očekivali doslovnu biblijsku priču, ali ni ljudima koji Bibliju smatraju gomilom bajki, otud pretpostavljam neshvatljivo niska ocena na imdb.Stvaranje filmova sa religioznim motivom je nezahvalan posao. Na prvo gledanje sam mislio da je u pitanju neka saharinska priča, na drugo gledanje sam bio oduševljen, a odgledao sam i treći put.
 
Poslednja izmena:
Noah je pravi vegan film, propagira zivot bez ubijanja i zato mu dajem cistu desetku.

Koliko se secam, u Bibliji lepo pise da je Bog neposredno nakon stvaranja sveta namenio coveku biljke i zrnevlje za ishranu. Znam jednog lika koji pokusava da se pridrzava tog pravila i to potkrepljuje pricom da je bas to veganstvo (ili vegeterijanstvo, kako vec) razlog za dugovecnost pretpotopnih ljudi.

E ali posle je Isus hranio ljude ribama i vinom.

Noje je na prvom mestu po mom opažanju pokušaj izmirenja religije sa modernim naučnim idejama, neka vrsta drugačijeg shvatanja religije, otud :

Otud Noje pričajući o postanku sveta priča svojim sinovima o Tvorcu koji je stvorio svet, ali su se bića razvijala kroz neku vrstu evolucije.

Takav tip filma neće biti simpatičan ni ljudima koji su očekivali doslovnu biblijsku priču, ali ni ljudima koji Bibliju smatraju gomilom bajki, otud pretpostavljam neshvatljivo niska ocena na imdb.Stvaranje filmova sa religioznim motivom je nezahvalan posao. Na prvo gledanje sam mislio da je u pitanju neka saharinska priča, na drugo gledanje sam bio oduševljen, a odgledao sam i treći put.

Uh, nisam primetio ovo za evoluciju, a to je i moje neko shvatanje.

Inace, kako prikazati da je Noje sa trojicom sinova sagradio barku dovoljno veliku da u nju smesti sve postojece vrste? U filmu je lepo resena ta nelogicnost.

Osnovna ideja filma je da niko nije bezgresan, cak ni andjeli ni Noje koga je Bog odabrao da prezivi potop, ali svi imaju sansu za pokajanje. To je dovoljan dokaz da film nije ismevanje religije. E sad, sto nekome smeta sto Noje ne komunicira direktno sa Bogom ili sto se pojavljuju nekakva "kamena cudovista", njegov problem.
 
Poslednja izmena:
The Mist




The_Mist_poster.jpg


Četvrti i, do sada, poslednji film Frenka Darabonta, čiji su Bekstvo iz Shawshank-a i Zelena milja za kratko vreme stekli status kultnih. Nešto manje dobro kod publike, ali pozitivno kod kritike (koja ga je poredila sa nekim klasicima zlatnog Holivuda), prošao je Mažestik, dok je The Mist značio povratak literaturi Stivena Kinga i treći film koji je Darabont uradio po Kingovom romanu. Poslednjih godina, Darabont je stvorio (kao tvorac, scenarista i režiser jedne epizode) jednu od najpopularnijih serija u poslednjoj dekadi - Walking Dead.
Reč je o horor sf filmu-filmu katastrofe, koji, ipak, žanr uzima samo kao okvir (kao uostalom i mnoga Kingova dela) za postavljanje nekih opšteljudskih teza, pitanja dobra i zla. Kada se na američki grad spusti neobična, gusta i zlokobna magla, grupa ljudi ostaje zabarikadirana u lokalnom supermarketu. Među dvadesetak likova koje pratimo, glavni je Dejvid Drajton, ilustrator koji je u supermarketu zarobljen sa sinom. Uskoro otkrivaju da iz magle vrebaju krvoločna čudovišta. Posebna draž filma je poludokumentaristička režija.
Zaplet, pa čak i realizacija kroz specijalne efekte, može delovati pomalo naivno. Čak i razrešenje cele situacije ostaje tek naznačeno i sugerisano. Ali ono u čemu je vrednost Kingove priče i Darabontovog filma jeste metaljudska pozicija, slično kao u filmu (i knjizi) ,,Slepilo'' - u mikrookruženju uočavaju se značajke celog čovečanstva. U ,,Magli'' to je, konkretno, konstituisanje religije, religijski fanatizam i zlo koje iz iste proizilazi.
U filmu glume Tomas Džejn, Marša Gej Harden, Lori Holden, Vilijam Sedler, Tobi Džons, Andre Brauher, Fransis Sternhagen, Džefri De Mun, Sem Vitver, Melisa MekBrajd..... Među njima su i neki česti Darabontovi saradnici, koji su igrali i u drugim njegovim projektima (Holden, Sedler, DeMun, MekBrajd).
Jedina bi zamerka mogla ići na neujednačenu glumu Tomasa Džejna, koji nije uspevao u svakom trenutku da održi lik koji igra u granicama uverljivosti, padajući povremeno u holivduske zanose.

Sve u svemu, film koji vredi pogledati

ocena 4-/5

Na skali od 1 - 10 dajem mu 4. Glup, glup film.
 
La Vénus à la fourrure (2013)

2rmtfzq.jpg


Polanski pod stare dane nastavlja da se igra i eksperimentise i uglavnom uspesno ekranizuje pozorisne komade. Nakon "Krvoprolica", gde smo imali samo cetiri aktera i priliku da vidimo njihove medjusobne sukobe/unutrasnje dileme i ljudske surovosti... "Venera u krznu" donosi samo dva lika koja na potpuno drugaciji nacin funkcionisu (ali ne na manje brutalan).

Radnja: Kisno je vece. Cuju se gromovi. Audicija za glavnu glumicu, koja bi trebalo da tumaci lik Vande/Venere u adaptaciji Mazohovog erotskog romana "Venera u krznu", je zavrsena i reditelj/dramaturg nezadovoljan polako krece kuci, ali vrata teatra se otvaraju i unutra ulazi zena cije je ime zaista Vanda i koja ga na svoj neposredan i cudan nacin moli da joj pruzi priliku da pokaze sta zna. Iznenadjen Vandinim glumackim umecem reditelj sa njom nastavlja da cita tekst, prepravlja napisano i dobija neke sasvim nove ideje, dok u jednom trenutku razlika izmedju uloga koje igraju i njih samih postane neprimetna i spoji se u jedno.

Film se bavi odnosima izmedju muskarca i zene - sa jedne strane je pravi prikaz feminizma, a sa druge njegove potpune suprotnosti. Lakrdija zacinjena mazohizmom sa obe strane. Uzivanje onog koji je mucen i sreca onog koji muci. I na kraju - pobuna zene protiv uloge koju joj muskarac dao (bilo mucitelja ili mucenice), a opet - jos jednom - stapanje sa njom.

U glavnoj ulozi zena Romana Polanskog - solidna Emmanuelle Seigner (poznata nam iz filmova “la mome” i osrednjeg Argentovog “Gialla” i odlican Mathiey Amalric. Preporuka ljubiteljima pozorista i iskrenim Romanovim postovaocima.

Film realno zasluzuje sedmicu, ali meni je nocas savrseno legao. Dal’ zbog atmosfere koju mi je preneo ili zbog cinjenice da sam bio malo high… ne znam… ali apsorbovao sam ga u trenutku.
 
Poslednja izmena:
5905_poster_iphone.jpg


Prica o mladom paru,koji se posle kraceg perioda vencao i svi sumnjaju u dugotrajnost tog braka.Vrlo brzo nakon vencanja,oni dozivljavaju prvu krizu i pocinju da se pitaju da li su zaista stvoreni jedno za drugo ili ne? Ukratko prica ide tako.Ono sto mi se dopalo jeste sto nije klasicna,ljubavna prica i to je otprilike to.Film mi nije preterano interesantan bio,stavise pomalo i dosadan.Obzirom da je britanski film,ocekivala sam mozda interesantnije i bolje fore,ovako zaista samo prosek. 5/10

The_Piano_Teacher_film.jpg


Vrlo vrlo uvrnut.Mada svakako sjajna glumacka postava.Jaca 7/10
 
Za Profesorku klavira odozgo desetka :)

A ovo sam ja gledao poslednjih dana. Izbor filmova jasno upućuje na trenutan odnos prema čovečanstvu.


28 days later



28_days_later.jpg


Britanska vojska izolovala je opasan virus, koji dospeva među ljude. Kada se Džim nakon saobraćajne nesreće probudi u bolnici, shvata da je potpuno sam. Izlazi na ulicu, ali London je pust. Tražeći sklonište, ulazi u crkvu, gde zatiče grupu krvoločnih zombija. Počinje borba za opstanak, sa još nekolicinom preživelih. Odličan postapokaliptični film, inteligentnog reditelja, Denija Bojla, poznatog po tome što pravi samo buduće klasike :) Film do danas važi za jedan od najorginalnijih i najboljih filmova o zombijima, kojem poseban štih daju zanimljivo korištenje kamere i naturalistička estetika, odlična muzika i sjajna gluma pre svega Silijena Marfija, Kristofera Eklstona i Brendona Glizona. I iznad svega, zombifikacija i ubijanje nisu krajnji cilj filma, kao što je slučaj u žanrovskim ostvarenjima na istu temu - reč je o ozbiljnoj društvenoj kritici i samo kao takav, ovaj film dobija na težini i vrednosti, što će se već u nastavku izgubiti.

Ocena 5/5



28 weeks later


MPW-24539


Prilično nepotreban i nedefinisan nastavak Bojlovog filma. Reditelj iz Španije, glumačka ekipa iz USA i okretanje od društvenih tema, ka čistom žanru, učinili su da ovaj film, iako zabavan i napet, ostane za nekoliko klasa ispod Bojlovog. Najveća mana bi mogla biti to što je estetika ostala potpuno ista, ali se izgubila dubina. Uvodna sekvenca prikazuje grupu ljudi koja se krije u seoskoj kući od napada zombija, međutim, pri narednom napadu svi stradaju, osim muškarca, koji ostavlja svoju suprugu koja ga moli za pomoć i beži, spašavajući svoj život. 28 nedelja kasnije, kada je virus uništen, on je jedan od povratnika u London, zajedno sa svoje dvoje dece, koji su u vreme epidemije bili na ekskurziji. Deo Londona, pod patronažom američke vojske i NATO-a, naseljen je ljudima, kako bi počela obnova Britanije. Ali - virus je ipak preživeo i počinje nova kataklizma.

Ocena 3/5
 
220px-Womaninredposter.jpg
Gotivan stari sa Džinom Vajlderom i Keli Lebrok, ''ribetinom'' :) Ali su isto tako odlični i Čarls Grodin, Džozef Bolonja itd...Sve u svemu dobra stara '''romcom'' ali bez političke korektnosti što se kaže ''to call spade a spade'' i duhom osamdesetih koji se vidi u homoru, odeći, kolima...Na granici ''treša'' ali je niakda ne prelazi...:) 10/10
 
peeping-tom-movie-poster-1960-1020200901.jpg

Stari 'oror ili više psihološki triler budući da nema mnogo scena explicitnog nasilja više je sve nagoveštaj ili ''suspense''...Pomalo naivan iz današnje perspektive ali ko voli jak britanski naglasak i duboku psihološku analizu voajerstva i egzibicionizma sa prelepim i prirodnim cicama biće zadovoljan...Glavni glumac baš ima facu usamljenika i psihopate al i se za njega ipak nalazi i opravdanje jer se studiozno opisuje kako je postao takav i daje mu se ''ljudsko'' obeležje koje bi izazvalo i žaljenje...9/10
 
locke - 2013
http://www.imdb.com/title/tt2692904/
maxresdefault1.jpg


Opasni poziv. OKs. Gledljiv je, iako neatmosferičan, sveden, ambijentalno ograničen, predvidiv, kratak, nerazvijen, itd...
O čem se radi? Radi se o povlačenju paralela. Otac-sin. Dva života, uticaju. Iskupljenje za tuđe grehe/greške, traženje sebe u idealizovanom nečem, traženje sebe u nečemu što je želeo da, a nije mogao da ima. Osvrtanje na tu prošlost, u kojoj zapravo nalazi opravdanja za svoje bolje sada/sutra. Okej, bio si ****, ja neću ići tvojim tragom.
Zarad ispravljanja krive Drine spreman je da preće preko svega, bla bbla.
Ceo film je smešten u auto. Trajanje filma je željno profilisano da prati realno događanje na filmu. Pa tako imamo isprepletano sudaranje raznih vremenskih trajanja, koja prate jednno drugo.
okej, serrem, film ima tu atmosferičnost na nivou pričanje priče koja bi trebalo da odgovara relanoj prođi vremena, tako da se iščekivanje u vezi sa zbivanjem uzdiže na višu/intimniju ravan koja teži poistovećivanju gledalaca s likom, ulazak u njegovu lobanju, pričanje sa njegovim okolišom, itd.
i tako, čoek želi da napravi dva sveta. DETA s jedne strane, biti uz majku tog deteta, i s druge strane ZGRADU (yes!). Sutra će promeniti sve.
Gluma toma hardija - petak.
 
Assault on Precinct 13 (2005)


392.jpg


Rimejk Karpenterovog filma iz 1976, koji nisam gledao. Što se ovog filma tiče - sasvim gledljiva krimi-akcija sa nekim začuđujuće dobrim glumačkim ostvarenjima, s obzirom na ograničenja žanra. Novogodišnje je veče, mala policijska stanica broj 13, koja se nalazi izvan grada se zatvara. Šef policije, veteran i sekretarica ostaju u stanici da dočekaju Novu godinu, a s njima i policijska psihološkinja, koja se tu slučajno zatekla. Istovremeno, zbog snežne oluje, vozilo sa zatvorenicima se zaustavlja upravo u stanici 13, a među zatvorenicima je i ozloglašeni Bišop, mafijaški bos, uhapšen zbog ubistva policajca. Ubrzo potom počinje opsada policijske stanice i borba za život i smrt u kome se granice između dobrih i loših momaka brišu. Režija zadovoljavajuća, a ono što izdiže film nešto iznad proseka jeste entuzijazam pojedinih glumaca. Gluma Itana Houka je fenomenalna i on je definitivno jedan od najboljih predstavnika svoje generacije, a Džon Leguizamo koji uvek iznova oduševljava je sjajan u sporednoj ulozi narkomana. U glumačkoj ekipi su brojna poznata imena: Lorens Fišburn (pomalo razočaravajuće šabloniziran), Gabrijel Birn (standardno dobar) , Drea Di Mateo (koja ne uspeva da prevaziđe televizijski manir glume), Maria Belo, Brajan Denej, Met Krejven, Ajša Hajnds, Kim Kouts idr. Za ljubitelje žanra - zabavan film.

ocena 3+/5




Taking of Pelham 1 2 3 (2009)


The_Taking_of_Pelham_1_2_3_1.jpg


Još jedan rimejk kultnog filma sedamdesetih u režiji legendarnog Tonija Skota, ali se meni čini da je (opet nevezano za originalnu verziju, koju nisam gledao) reč o potpunom promašaju. Skot je bio jedan od najveštijih žanrovskih režisera Holivuda, ali ovaj film se čini kao nedorečen i nedovršen pokušaj. Grupa naoružanih muškaraca otima njujorški metro Pelam 1 2 3, a od gradonačelnika traže 10 miliona dolara u zamenu za živote 19 talaca. Vođa ,,bande'' komunicira sa Garberom, dispečerom podzemnog saobraćaja i između dvojice muškaraca sa suprotstavljenih strana, razvija se specifičan odnos od kojeg zavise životi. Estetika i režija su potpuno televizijske (imate utisak da gledate neku CSI seriju), većina likova potpuno nerazrađena, što ne bi bilo strašno, da se nije ovlaš ulazilo u slikanje nekih epizodista, a potom sasvim zaboravljalo... Tako na primer među putnicima metroa, postoji njih nekoliko koji su izdvojeni iz mase, a opet nedovoljno da bi postali pravi likovi. Isto je i sa kidnaperima, policijom, dispečerima...Denzel Vošingotn je standardno dobar, ali frazira, ne trudi se, ne daje ništa novo i to se oseti. Odličnu epizodu njujorškog gradonačelnika dao je Džejms Gandolfini (koji je poslednjih godina života napravio nekoliko dobrih filmskih uloga, što mu je pomoglo da ostane upamćen kao glumac, ne samo kao glumac iz Sopranovih), dok je najpozitivnija tačka filma Džon Travolta, koji je stvorio odličan, slojevit, živopisan lik i koji po pravilu uradi ili mlak ili maestralan glumački posao. Iako nisam gledao ceo Skotov opus, ovo je verovatno najslabiji njegov film koji sam pogledao. Zato ako želite film Denzel Vošington u situaciji s taocima, bolje izaberite John Q a ako želite katastrofu s metroom, svakako je bolji ruski Metro

ocena 2+/5
 
Poslednja izmena:
I saw the devil



I-Saw-the-Devil.jpg


Južnokorejski triler-horor, film osvete. Jedan od azijskih filmova iz poslednje decenije koji je postigao najviše uspeha širom sveta. Po mom mišljenju, nepotrebno dug. A s obzirom na dužinu, pravo je čudo da je reditelj opet imao problema s naracijom, da je negde radnja zbrzana i mutna, verovatno sve u korist onih scena koje ovaj,u osnovi triler, čine hororom. A priča je sledeća: monstruozni serijski ubica ubija trudnu suprugu mladog obaveštajca. Ovaj odlučuje da mu se osveti, tako što će ga svuda proganjati i mučiti, ali ne i ubiti. Lik serijskog ubice je osmišljen i izgrađen fenomenalno. On je toliko opipljiv, stvaran, svakodnevan, što je veliki plus za scenaristu, ali i za glumca, koji je izgradio jedan od najuverljivijih likova serijskog ubice koji sam video na filmu, iako su, sa scenarističke strane, neki dublji motivi i psihologizacija ostali nedorečeni. Scene nasilja su ekstremno brutalne i mučne - scene mučenja, ubijanja, silovanja realistične su do neizdržljivosti, posebno za nas sa osetljivim želucem. A kako se film razvija, granica između monstruma i osvetnika postaje sve tanja, pa se čini da u jednom trenutku onaj koji je video đavola i sam dobija iste obrise....Sve u svemu, uspeo film, sa nekoliko uočljivih mana, ali svakako znatno bolji od mnogih srodnih filmova koji su snimani poslednjih desetak godina. Ljubitelji žanra svakako treba da pogledaju i u skladu s tim ocena za film kao žanrovski je:


4/5
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top