Priča br.5.
Moja prva ljubav
Voleo sam je. Mnogo. Divnih 15 godina. Kada sve počinje. Biti dvoje a biti jedno.
Zamisliti taj osećaj. To uzbudjenje jednog dečaka, dok zaljubljeno gleda svoju dragu, dok miluje njezinu podatnu kožu.
A srce se topi od sreće i zanosa.
Onda je došla jesen. Septembar je drhtao na ivici dana.Dok je lišće tiho, kao lopov, napuštalo svoje grane. Dok je vetar šaputao promuklim glasom.
I tada je nestala. Gde. Kako. Zašto.
Ne znam. I nikad neću saznati.
Bilo je mnogo košarkaških lopti nakon nje.
Ali nijedna kao ona.
Moja Molten GL. Moja prva ljubav. Moj san.
Glasam za ovu priču, za priču
broj 5. poena. Hehe
Opis priče br. 5 — “Moja prva ljubav”.
Priča br. 5
majstorski se poigrava očekivanjima čitaoca. Počinje kao klasična ispovest o
prvoj ljubavi — onoj adolescentnoj,
nevinijoj, najdubljoj. Autor nas uvodi u svet petnaestogodišnjaka kome
srce ubrzano kuca, u vreme kada se svet
tek otvara i kada se
osećanja prvi put oblikuju. Rečenice su kratke,
nabijene atmosferom, i vode nas kroz iluziju da prisustvujemo
sentimentalnoj, intimnoj mladalačkoj priči.
A onda, u završnici, sve se
preokreće. Otkriva se da “ona”, biće oko kojeg je
ispleten čitav emotivni narativ, zapravo nije osoba, već omiljena
košarkaška lopta Molten GL. I upravo u tom obratu leži
čar ovog dela — autor iz običnog predmeta izvlači
snagu simbola. Lopta postaje prva
strast, prvi susret sa
posvećenošću, prva stvar koja je pokrenula
adrenalin, talenat i
ljubav prema igri.
Priča uspeva da:
- prenese nostalgiju bez patetike,
- stvori emotivnu iluziju, a zatim je duhovito razgradi,
- prikaže kako se “prva ljubav” može odnositi na bilo šta što nas je, u ključnom trenutku života, oblikovalo.
Autor pokazuje da je ljubav ponekad
mnogo šira od odnosa među ljudima — ona može da bude vezana za san, igru,
predmet koji je u detinjstvu bio centar sveta. Priča je kratka,
efektna, duhovita i nežna u isti mah, i zbog toga ostavlja
jak utisak.