Gladovanje

tri puta godišnje po 3 dana tj 72 h bez hrane
a ovako svaki dan bez doručka.. jedem u 17 i 22 h.. od 22h do 17h ništa ..to je 19 sati autofagija..godinu i po već tako..jedem 5 sati, 19 ne..

edit.. kod ovog prvog kriza mi je uveče kad legnem između prvog i drugog i drugog i trećeg dana tj oko 24 tog sata gladovanja i oko 48 mog sata.. zaspim gladan i manta se malo u glavi... .preko dana funkcionišem ok
a ova svakodnevna autofagija nemam nikakvu krizu.. ne traži mi organizam hranu do 5 popodne..tad malo ogladnim baš oko pola 5 i ručam normalno
Kada čovek reši, kada baš odluči, ništa ga ne može poremetiti niti mu takva odluka predstavlja problem.
Meni najviše odgovara režim Hrono ishrane.Problem mi je voće, lubenice i predstojeći godišnji odmor. Čekam da prođe sezona i startujem ponovo.
 
Koliko su lekari izlozeniji bolestima i koliko je (mnogim) lekarima stresniji zivot od prosecnog coveka?
Jesi li uzeo to u obzir?
Uzeo sam u obzir.
Kad sam sugerisao da lekarska bransa zivi prosecno krace nego ostatak populacije to se ne odnosi na *zadesna* umiranja lekara (to sto su izlozeniji bolestima - mislis na zarazne verovatno i sto nije neki znacajan faktor za njihova umiranja) vec na upravo umiranja lekara od hronicnih NEZARAZNIH bolesti potpuno isto kao i kod ostale populacije... Sto ukazuje da su lekari kao *selekcionisana* podgrupa ljudske vrste u principu ili 1) licemeri (znaju kako treba ziveti da bi zivot bio dugotrajniji ali se tako ne ponasaju) ili 2) bas i ne znaju te najvaznije metode dugovecnog zivota.
A *stresnost* im je poput bezbroj drugih zanimanja (tj. oni su valjda skolovani/trenirani da im lekarski posao ne bude izvor stresa kao sto nama deluje - zasto je posao vozaca autobusa dece na ekskurziju ili pilota aviona ili vojnika/policajca manje stresan od rada lekara opste prakse u domu zdravlja - a takvu lekarsku praksu obavlja najveci deo lekara?)
 
Nije svako gladovanje isto. Ako neko gladuje danima, to nikako nije dobro. Ako neko "odloži" obrok 2-3 sata, pa u tom periodu bude gladan, to nije toliko štetno, čak može da bude korisno. U čemu je fora, posle svakog obroka se luči insulin i ako neko stalno jede (često nešto trpa u svom organizam), onda je insulin konstantno prisutan. Posle određenog vremena se javlja tolerancija na njega i ono što se popularno zove "insulinska rezistencija". Posledica toga je da insulin polako prestane da ima efekat i raste šećer. Zato ko ima takvo stanje, treba da prestane između obroka da jede bilo šta, a onda i malo odloži sledeći obrok pa da 2-3 sata bude gladan. Na taj način će imati duže periode bez insulina i to će pomoći organizmu da bolje reaguje na njega kad se pojavi. Osim toga, odlično će srediti liniju. Tako da periodi gladovanja između obroka mogu da budu veoma korisna stvar, a ovo što se priča o gladovanju danima je sprdnja i veoma štetno.
 
Da li ste probali i koliko ste najduze izdrzali. Ima na tone materijala kako je gladovanje korisno. Ja cu probati od sutra jednu nedelju da ne jedem nista. Javljam rezultat.
Nemoj samo da se na kraju javiš iz bolnice.
Možeš itekako gladovati i da unosiš 1200 kalorija na dan, nije štetno po zdravlje, a ispuniti će ti se želja i biti ćeš gladan.
Samo pij dosta vode i dnevno uzmi po jednu multivitaminsku tabletu, tipa Centravit ili sl.

dietpharm-centravit-50-tableta_5c3f298412260.jpg
 
Uzeo sam u obzir.
Kad sam sugerisao da lekarska bransa zivi prosecno krace nego ostatak populacije to se ne odnosi na *zadesna* umiranja lekara (to sto su izlozeniji bolestima - mislis na zarazne verovatno i sto nije neki znacajan faktor za njihova umiranja) vec na upravo umiranja lekara od hronicnih NEZARAZNIH bolesti potpuno isto kao i kod ostale populacije... Sto ukazuje da su lekari kao *selekcionisana* podgrupa ljudske vrste u principu ili 1) licemeri (znaju kako treba ziveti da bi zivot bio dugotrajniji ali se tako ne ponasaju) ili 2) bas i ne znaju te najvaznije metode dugovecnog zivota.
A *stresnost* im je poput bezbroj drugih zanimanja (tj. oni su valjda skolovani/trenirani da im lekarski posao ne bude izvor stresa kao sto nama deluje - zasto je posao vozaca autobusa dece na ekskurziju ili pilota aviona ili vojnika/policajca manje stresan od rada lekara opste prakse u domu zdravlja - a takvu lekarsku praksu obavlja najveci deo lekara?)

Imas li negde neku zvanicnu statistiku koja to potvrdjuje? Neki naucni rad, nesto konkretno, ili je to sve samo tvoje opazanje?

Posto, ako cemo po licnim opazanjima, malo sam vise opazao to od tebe, jer mi je pokojni otac bio lekar (internista-kardiolog), jer mi je supruga lekar (neurohirurg), i mislim da malo bolje vidim iz prvog reda kako posao utice na njih, i moje licno opazanje je da je njihov posao, u proseku, daleko stresniji od velike vecine drugih poslova.
A o izlozenost riziku si, rekao bih, zanemario, jer nisu u pitanju samo "zadesna" umiranja, vec izlozenost tolikom dijapazonu mikroorganizama na duze vreme moze i te kako uticati na mnoge hronicne bolesti i ranu smrt.

Recimo, prosecan covek jednom ili nijednom oboli od upale pluca (ja za svojih 46 godina zivota nisam imao nikada), dok je moj otac imao ko zna koliko (da ja pamtim), i to bas zbog tolike izlozenosti. I mislis da svaka upala pluca ne ostavi trajne posledice, zbog kojih se posle prilicno skrati zivot pod stare dane?
Sa druge strane, tek se sada otkriva povezanost nekih virusa sa mnogim autoimunim bolestima (nedavno je tek utvrdjeno da epstain bar virus u preko 80% slucajeva izaziva multipla sklerozu, sto se do skoro smatralo za nevezusu, a gotovo da nema lekara, pogotovo pedijatra, koji nije zestoko bio kroz svoju praksu izlozen ovom virusu). I ko zna sta se jos tu krije.
Opet, ni ja ne mogu da potvrdim ovo nekim istrazivanjem, ali sam siguran, jer sam licno video koliko je to uticalo na mog oca, koliko je on cesce bio bolestan.
A bio je veoma snazan i, generalno, zdrav covek.

A sam sam bio vojnik (i oficir i obican vojnik), tako da mogu ti reci da moj posao, ako izuzmem tri meseca u ratu, nije bio ni upola stresan kao posao mog oca. Realno, stresnije mi je sad kad kasnim, pa u minut do 12 isporucim projekat za koji sam uzeo lepe pare, a projekat nije prosao sve testove :D
 
Imas li negde neku zvanicnu statistiku koja to potvrdjuje? Neki naucni rad, nesto konkretno, ili je to sve samo tvoje opazanje?
Moji stavovi o ovoj temi su zasnovani na tome sto sam se nekad intenzivno (a i vremenski poprilicno dugo - nekoliko godina) bavio ovom temom (i slicnim njoj - razlicitim rezimima ishrane, suplementacijom, *alternativnim* metodama lecenja...) i iz svojih potreba a i jer sam radoznale prirode.

Taj statisticki podatak za koji me pitas sam negde procitao - nema potrebe da sad teramo mak na konac gde - (i naveo sam ga da pokazem da uobicajena NEupoznatost prosecnog coveka sa morem drugih pristupa zdravlju vodi do zablude da sem *konvencionalne* medicine NEMA drugih korisnih praksi po zdravlje a to, jednostavno, nije istina) sto, naravno, NE ZNACI da je *konvencionalna* medicina bezvredna u pomaganju bolesnim ljudima ili puka sluskinja farmakofije kako tvrde fanatizovani zaludjenici *alternative* (isto zabludeli u svojim nerealnim iluzijama).
To je jednostavno jedna od tvrdnji koje se nalaze u toj vrsti knjiga (i koje obicno i jesu tacne zasebno gledano ali im je smisao da formiraju uopsteni *svetonazor* citaoca ), nesto poput tvrdjenja koje cu sad da postavim ispod (istinita tvrdnja ali koja vodi zeljenom/tendencioznom stavu) a za koji i mogu da navedem tacan izvor (jer sam ga malopre usput ugledao trazeci nesto drugo) -
Statistički, duže žive nelečeni pacijenti oboleli od kancera nego oni koji su lečeni. Zato što je kancer jedan od najisplativijih biznisa na svetu.“ - dr Hardin Džons, podnoseći ostavku na mesto predsednika Američkog društva za kancer. Citirao prema “Take Contol of Your Health“, 8th Ed. 2007.

Dakle, poenta mog pisanja je da treba biti otvorenog ali kritickog uma i racionalno tragati za SVIM mogucim nacinima poboljsanja zdravlja (zasnovanim NA DOKAZIMA)... pri cemu je razuman covek svestan da je ono sto je nauka (a posebno tek *alternativa*) otkrila tek kap u okeanu NEOTKRIVENIH procesa u nasim telima kao sto i ti nagovestavas u svom postu iznad (pri cemu su pripadnici ljudske vrste jos i vrlo razliciti medjusobno - biohemijski, fizioloski... sto sve dodatno komplikuje istinito sagledavanje... a ljudi/publika ocekuju nekakva jednostavna i univerzalna/za sve ista i laka resenja)
 
Poslednja izmena:
Da li ste probali i koliko ste najduze izdrzali.
Jedan dan od 7h do 14 h :eek: Kad tad nisam umro neću nikad :rotf:
Sad ozbiljno !
Navika je čudo , kako sa prejedanjem tako i sa umerenom ishranom . Znači , napavite sebi dobre navike !
Ja sam navikao na jači doručak i ako ne jedem do 10 h počnem da se tresem :sad2: Posle ručam šta stignem i št a zateknem oko 18h , predveče neko voće obično . Ponekad dobijem napad za slatkim :(
Što se tiče gladovanja sećam se davno da mi je pričao jedan čovek koji je patio od sto bolesti i znao sve banje po srbiji na pamet
Jedan mu je preporučio gladovanje .
Izgurao je pun mesec , jedino je ponekad uzimao kašikicu meda i mineralnu vodu zato što je bila zima . kaže organizam mu se resetovao 100% i počeo da radi u kontra smeru . Da crpi viškove sala i pretvara ih u uglene hidrate i da se hrani i održava tako !
Sve mu se dovelo u normalu !
Pritisak , šećer, masna jetra , prestale mu migrene ...........
 
Poslednja izmena:
Što se tiče gladovanja sećam se davno da mi je pričao jedan čovek koji je patio od sto bolesti i znao sve banje po srbiji na pamet
Jedan mu je preporučio gladovanje .
Izgurao je pun mesec , jedino je ponekad uzimao kašikicu meda i mineralnu vodu zato što je bila zima . kaže organizam mu se resetovao 100% i počeo da radi u kontra smeru . Da crpi viškove sala i pretvara ih u uglene hidrate i da se hrani i održava tako !
Sve mu se dovelo u normalu !
Pritisak , šećer, masna jetra , prestale mu migrene ...........
Ovakvih slucajeva postoji na desetine hiljada (po celom svetu) ... i VRLO MALO suprotnih primera.
To je postupak (tacnije postupci jer ima vrlo *kreativnih* i raznovrsnih nacina sprovodjenja gladovanja) koji se primenjuje hiljadama godina ( postoje i lekari koji su ga zagovarali u proslosti a i zagovornici u nase doba) - sta mislite zasto opstaje tako dugo?
Problem je sto mnogi ljudi udju u ovako nesto *srljajuci* - bez ikakve pripreme (i mentalne a i teorijske - da se obaveste sta ih sve ocekuje u tom procesu) pa i ne sprovode taj tretman na ispravan nacin (zavrsetak, NEPRAVILAN izlazak iz gladovanja , recimo, moze biti cak mnogo opasniji nego ono pre toga). I vas poznanik ciji primer navodite nije bas pravilno radio (ovo uzimanje kasikice meda ponekad mu je bila greska ako *doktrinarno* analiziramo) ali ocito je period gladovanja bio DOVOLJNO DUG da je (uprkos tim grescicama) rezultovao fascinantnim poboljsanjem njegovog zdravlja
 
Jbt uzmes par gutljaja gaziranog mozak kljuca,pa onda vidi sta sve razno uneto smece radi telu,tako ko poznaje svoj organizam zna i oseca sta prija sta ne,otupela cula ljudima veze blage nemaju samo jedi pij trpaj a sve boljke od toga
 
Poslednja izmena:
Da li ste probali i koliko ste najduze izdrzali. Ima na tone materijala kako je gladovanje korisno. Ja cu probati od sutra jednu nedelju da ne jedem nista. Javljam rezultat.
Šta če ti to, šok za organizam, pogotovo pankreas kad kreneš jesti jer odjednom unet šećer udara na insulin.
Po Americi se špricaju sa hormonom trudnoće bHCG, jer je to i hormon neke vrste raka, a rak izaziva mršavljenje i kaheksiju tako da taj hormon unet u zdravo telo simulira rak i ljudi mršave.
Let's try it!
 
Za one koji zele da se malo bolje upoznaju sa *bogatstvom i kompleksnoscu* tematike evo sadrzaja knjige *Lekovito gladovanje* G. Malahova
A on je, kako to vec Rusi imaju obicaj, od ove teme napravio citavu *nauku* i * celoviti sistem*


1723457544944.png
1723457632505.png
 
Pristalica sam toga da čovek jede ono ili onoliko koliko mu organizam traži, osim ako nema potrebe za nekim dijetetskim režimom zbog određenih tegoba.
Ovo je izuzetno diskutabilno. Šta znači "organizam traži"? Većina ljudi je "drogirana hranom" i organizam im traži daleko više no što mu stvarno treba. Što manje jedeš, organizam počne manje i da traži.
 

Back
Top