Gitarijada ponovo u LE!!!

A? Nesto se prisecam da je stajao na onoj ogradici u ulici sto prolazi pored sajma. Ne znam naziv ulice, ali nastavak te ulice, kad se predje Mlinska je Dositeja Obradovica. To je sve sto ja znam o tom grafitu. Vidjao sam ga tu kad bih isao/vracao se u grad, skolu...
Da li ima neka interesantna prica vezana za taj grafit i ti mislis da je ja znam?
Sorry, mislio sam da si upućen u to usmeno predanje. Prema legendi autor grafita je Murka ili bar neko kog je on instruisao. Grafit je inspirisan čuvenim hitom Roda Stjuarta a na pominjanom zidiću začet je ASP tokom neke ćoškaroške sesije. To se ne pominje ni u Peđinoj romansiranoj biografiji ali sam tu priču negde čuo. Dal` je Murka nešto izbaronisao Gugla ili je to sam Murka pričao ali na uglu Mlinske (onda Ive Lole Ribara) i Dositeja Obradovića rodila se inicijalna ideja o formiranju ASPa mnogo pre događaja koji se u romansiranoj biografiji opisuju.

Romansirana biografija poseduje i neke propuste. Kao jedan od članova jedne od postava ASPa ne pominje se famozni pikolo trubač Saša Maljenki sin čuvenog Trubača sa južnog bloka. Ne mogu da se setim kako mu se zvao ćale, možda Vlasta ili tako nešto ali se sećam da je živeo na nekom šestom-sedmom spratu južnog bolka dakle iznad Central parka :lol: te da je imao običaj da povremeno obično oko 5-6 popodne izađe na prozor i počne da svira pesme tipa Dilajla, Bal na vodi, Zvižduk u osam. Potpuni zvižduk :D
 
Kvalitet je jedan relativan pojam.
Ne mogu sa tim da se složim. Kvalitet jeste opšte mesto ali ne i relativan pojam.

Npr. po meni Viva Romana nije kvalitetan bend, po nekom je vrh vrhova... To znaci da ako se ja pitam necu im omoguciti snimanje ploce, ako se onaj pita snimice.
Da ilustrujem prethodnu tvrdnju odgovorom na ovo pitanje. Kao što sam već pisao, Leskovac nije imao uvežbaniji, usklađeniji i artikulisaniji bend od Koski ali u kreativnom i inovativnom smislu oni zaista jesu bili irelevantni. Dakle, posmatrano iz ugla tehničkog kvaliteta i muzičkog umeća oni jesu bili ispred svih. Usput su imali i određenu harizmu i to je bilo to. Sa stanovišta kreativnog pomaka, toga nije bilo. U svako slučaju relativizacija pojma kvalitet nije moguća, postoji samo pitanje iz kog ugla sagledavaš stvar. ASP po pitanju umeća muziciranja nije bio tako dobar bend ali je imao daleko bolje ideje od Koski i bio je generalno mnogo progresivniji. Problem prvog benda je bio neinventivnost a drugog nedovoljna muzička potkovanost. Muzička misija je u oba slučaja propala. Uzgred postojao je i bend MISIJA.

Problem leskovackih muzicara osamdesetih (ma, svih godina) su bile pare
Sa tim se takođe ne bih slložio. Znao sam neke tezgaroše koji su potekli iz najmračnije socijale ali ih inicijalni finansijski problemi nisu sprečili da otmu pare i publicitet. Znao sam i neke rokere koji su takođe kretali iz životnog minusa pa su postigli rezultate. Pre će biti da nije bilo dovoljno upornosti ali je zato bilo previše izgovora.

i sujeta, tj. zloba. Da bi neka izdavacka kuca cula za nas morali bismo da imamo snimke. Da bismo to uradili trebalo je negde otici (Beograd) i snimiti to.
Mogao je i u Nišu da se napravi solidan snimak.

Postoji ona čuvena priča o Robertu Rodrigezu koja kaže da se je dotični prijavljivao da za pare na njemu testiraju neispitane medikamente po farmaceutskim kućama da bi namako lovu za El mariachi. Čovek je bio godinu-dve stariji od nas.

Mislim da nije bilo benda u kome su svi clanovi zaradjivali, pa da stvar izguraju do kraja. Pa nama je problem bio da kupimo iole ozbiljniji instrument...
Nemoj da zezaš. Bilo je situiranih bendova i te kako. Seti se dobro. Osim toga, svi koje sam pomenuo nisu imali samo sirove demo snimke već i kako tako producirane materijale. Vasiči, Peđa Mitrović, pa i Ševa, niko od njih nije bio socijala. A to što slabioje situirani bendovi nisu bili spremni da idu do kraja druga je priča.

da ne bi otisao drugoplasirani bend - Cepeni cunci. I onda su javili na dan svirke "E, mi ne mozemo da idemo..." P.S. Dopisujem se posle deset minuta :) Setio sam se - Novak se zvao lik koji je svirao tu, za ostale bih bas morao da naprezem mozdane vijuge...
Što možda i nije najgore što je moglo da se desi....:lol:

Ne znam na sta mislis... Ako me podsetis... Uostalom, ako znas koje su to price - pisi brate, podseti me :)
Uostalom, okupiran sam pisanjem na http://spyrai.blogspot.com/ :)
Piši o svemu o čemu se sećaš. Oko gitarijade je bilo milion priča. Sa obe strane stejdža :lol:. Tek smo počeli.

Samo, ja nisam nostalgican...
Jesi, jesi... :lol:

O ovome moze Kriska da prica (pise)... Kaze da je kucao na mnoga vrata poslednjih par gorina u pokusaju da se obnovi Gitarijada, ali da niko nije zainteresovan.
Nema šta da se kuca. Udara se, podmeće se štangla kad odškrinu. Ima načina ali po svemu sudeći nema dovoljno zainteresovanih. A izgleda ni dovoljno ideja.
 
Kao što počeh onomad, hteo bih dragi moji prijatelji da prozborim i koju o ljudima iz leskovačke rok senke, ljudima koje u šali nazivam rock apostolima jablaničke regije, o onima koji su uspeli u svojoj misiji i uspeli da zaraze čitav grad zapadnjačkom dekadencijom.

Teško je reći kada je tačno sve počelo. Neki kažu da su prvi iole značajniji rok bend u Leskovcu bile Bubamare čije sam muziciranje imao svega par puta prilike da čujem u životu. Sa ove distance i koliko mi to pretrpani hard disk dozvoljava opisao bih njihov muzički izraz kao liniju koja se kretala negde između KKovih Kornija i Indeksa sa jedne i Pop mašine sa druge strane što i nije za čuditi se ako se ima u vidu da su muzički delovali tokom sedamdesetih a neki kažu i ranije. Druga teorema tvrdi, bar sam tako slušao kao klinac da je prva lokalna rok zvezda bio izvesni Mika Crnka, leskovačka verzija Litl Ričarda i Rocca Granate u jednom čoveku. Pričalo se da je on na igrankama uvek izvodio čuvenu talijansku splačinu Marina, Marina, Marina koju je navežbao do perfekcije, svakako u srpsko-hrvatskom prepevu nadajući se da će mu to pomoći da smuva ondašnju tinejdž kraljicu tekstilne škole, neku Marinu. Bilo kako bilo, možda bi valjalo da neko iznese i svoja saznanja o tome kako se zvao prvi leskovački rok sastav i ko su ljudi koji su ga činili.

Po legendi, sve je išlo ok, socijalizm je napredovao ka samoupravljanju, mladi su đuskali uz šlagere, Tindža se zaduživao okolo ko mutav da bi našim roditeljima obezbedio mladost po uzoru na civilizovan svet sved dok jednog dana nije počelo da se preteruje pa su se pojavile Siluete. Previše kose i čudna agresivna muzika je prenula drugove uljuljkane u benignost estrade kakvu su po Marksističkim principima kreirali.
Negde baš u to vreme u leskovcu su se pojavili ljudi koje mogu da opišem kao južnjačku verziju londonskih teddy boy-sa. Takođe nezadovoljni izgledom i muzičkim izrazom mladih naraštaja tedibojsi su se osetili pozvanim na akciju. Kamiondžija Elvis, jaki bakenbardi i telijanski šlageri, to se moglo podneti ali arlaukanje sa kosama do ramena – to nije išlo. Leskovački crveni tedibojsi su odmah stupili u akciju i u cilju davanja primera zbunjenom proleterijatu ritualno su na javnim mestima ošišali neke pohvatane popove i hipike mašinicama na trojku + brijanje. No izgldeda da to nije bilo dovoljno jasna poruka upravi hotela Beograd koji je krajnje nesmotreno ustupio svoju letnju baštu (kasnije napuštenu i poznatu kao hipi baštu) na obali mutne Veternice beogradskom dekadentnom sastavu Siluete.

Već sam na početku ove pripovesti pominjao tu epizodu. Dakle crveni tedibojsi su poput navijača nedavno rešili da odlučno spreče održavanje jedne takve nemoralne manifestacije. Tako i bi. Skupilo se nešto naroda a onda su tediji sa kačketima upali na koncert. Čim su ih Miščević i Siluete ugledali pobegli su glavom bezo obzira u Hotel a tedibojsi su im sve instrumente i opremu bacili u pomenutu Veternicu. Kažu da su posle neki lokalni dripci povadili gotovo sve delove bubnjeva iz rekei prodali ih u kompletu iako su malo nabubrili za dobre pare. Takođe se priča da delovi tog kompleta i do danas kruže među nekim posvećenim bubnjarima koji ih u svom setu drže kao relikvije. Dakle ne udaraju palicama po njima ali ih ipak drže u setu.

Letnja bašta hotela Beograd je nakon toga zauvek zatvorena i ubrzo po zatvaranju postala mesto okupljanja ili nekavo Sveto mesto za lokalne hipike i dekadente koji su se sa prvim mrakom okupljali u njoj. Stolica i stolova nije više bilo ali je postojala betonska konstrukcija i u njenom središtu stablo opasano niskim zidićem. Čak je i neustrašiva te po surovosti poznata lokalna policija zazirala od tog mesta.

Nakon toga, a to se zbilo po priči negde krajem šezdesetih gotovo su sve javne manifestacije na kojima se svirala i pevala popularna muzika – zamrle. I ptaj Boga šta bi bilo sa rok muzikom u leskovcu da se nije pojavila jedna grupa ljudi koja je, polujavno, tokom ćoškarenja, na malim i velikim odmorima, po bioskopima i na privatnim seansama prenosila slavu predanja o rok muzici. Sitirali su tekstove iz džuboksa, dovodili ljude u svoje domove i puštali im rock ploče, pisali grafite, urezivali imena voljenih bendova u klupe po školama i parkovima… Prava urbana gerila. Uosatalom, to i jeste bilo vreme Bader-Majnhof grupe.

Neki su se ljudi posebno istakli u misionarskom radu i hteo bih da im odam počast prisetivši se nekih od njih. Izvinjavam se unapred što neću pomenuti sve misionare jer sam znao samo neke od njih a ako se neko od vas seti nekih imena neka slobodno kaže nešto više o njima.

Prvog misionara koga bih naveo bio je čuveni Tasa komši, kasnije doktor istorijskih nauka i justos niškog muzeja. Veoma obrazovan i elokventan čovek ali prilično dekadentnog izgleda i atipične naracije. Pasionirani basketaš i Rollingstones zilot svojim je vanserijskim intelektom i opakim smislom za humor ubrzo postao neka vrsta glasa mlade generacija podhisarskog Leskovca. Prekorečani su imali druge uzore. Ne zna se koliko je Tasa običnih bilmeza pretvorio u rok fanove ali je svakako bio izuzetno značajna figura među čuvarima rok plamena međ omladinom.

Da ne preteram, nastaviće se…
 
Original postavio spyra
Mislim da nije bilo benda u kome su svi clanovi zaradjivali, pa da stvar izguraju do kraja. Pa nama je problem bio da kupimo iole ozbiljniji instrument...
Nemoj da zezaš. Bilo je situiranih bendova i te kako. Seti se dobro. Osim toga, svi koje sam pomenuo nisu imali samo sirove demo snimke već i kako tako producirane materijale. Vasiči, Peđa Mitrović, pa i Ševa, niko od njih nije bio socijala. A to što slabioje situirani bendovi nisu bili spremni da idu do kraja druga je priča.
Da, ali bi u tom slucaju bend finansirali ti pojedinci. Npr. Pedja je imao dobru tehniku, ali ostatak benda nije mogao da ga prati... Tako da se sve to vrtelo u krug. Sam Ivica Vasic mi je svojevremeno pricao o tome... Plus sto je ta situiranost zavisila od roditelja, a tesko da su mogli tatu i mamu da ubede da im plate i neko snimanje...
Viva Romana i Novi dan su jedini koji su uspeli da izguraju stvar do kraja, tako sto su sve sami platili. I sta onda? Spucas gomilu para i? Danas-sutra pokazujes unucima plocu. Jos se promenilo vreme, pa njihovi unuci nece imati na cemu da slusaju tu plocu, ukoliko je neko ne prebaci na digitalni format :)
 
Spyro, ploca, pa i disk kao izdanje vise nije toliko bitno. Sad bendovi albume i dzabe daju. Glavne su svirke i video materijali sa tih svirki i video spotovi. To je sad glavno. To ostaje i za unuke, to sluzi i za promociju benda. Snimanje sad moze da se uradi u poluprofesionalnij varijanti daleko jeftinije nego ranije-moze i u kucnoj radinosti uz kompjuter. Ali ti znas tu draz biti u bendu, ici na probe, praviti muziku i testove, zajednicka druzenja....Da li je ASP imao neki video materijal i da li to moze negde da se pogleda? To je ono sto ostaje kao vecna stvar. Evo ja sam preko interneta naisao na video zapise tvoje grupe Antistres produkt, ali oni nisu direktno sa nekog koncerta ili makar sa probe. Drago mi je da postoji makar i ono sto ste postavili na facebooku i you tube, ali javi ako imate jos materijala. Tamo se pojavljuje i bend prethodnik ASP-a pod nazivom Crna Mamba u kom si i ti sa Pedjom Pavlovicem svirao(procitao u biografiji ASP).
Ideje koje ste imali i cela koncepcija bile su daleko ispred ostalih leskovackih grupa i s time se slazem sa Ljaksom. Javno cu te pitati u ime jos nestrpljivih da li uopste postoje neke sanse(s obzirom na tvoj stav o nostalgiji) da se Antisters produkt opet okupi u nekoj postavi, makar da obelezi neku godisnjicu i odsvira neki koncert.
 
Spyro, ploca, pa i disk kao izdanje vise nije toliko bitno. Sad bendovi albume i dzabe daju. Glavne su svirke i video materijali sa tih svirki i video spotovi. To je sad glavno. To ostaje i za unuke, to sluzi i za promociju benda. Snimanje sad moze da se uradi u poluprofesionalnij varijanti daleko jeftinije nego ranije-moze i u kucnoj radinosti uz kompjuter. Ali ti znas tu draz biti u bendu, ici na probe, praviti muziku i testove, zajednicka druzenja....Da li je ASP imao neki video materijal i da li to moze negde da se pogleda? To je ono sto ostaje kao vecna stvar. Evo ja sam preko interneta naisao na video zapise tvoje grupe Antistres produkt, ali oni nisu direktno sa nekog koncerta ili makar sa probe. Drago mi je da postoji makar i ono sto ste postavili na facebooku i you tube, ali javi ako imate jos materijala. Tamo se pojavljuje i bend prethodnik ASP-a pod nazivom Crna Mamba u kom si i ti sa Pedjom Pavlovicem svirao(procitao u biografiji ASP).
Ideje koje ste imali i cela koncepcija bile su daleko ispred ostalih leskovackih grupa i s time se slazem sa Ljaksom. Javno cu te pitati u ime jos nestrpljivih da li uopste postoje neke sanse(s obzirom na tvoj stav o nostalgiji) da se Antisters produkt opet okupi u nekoj postavi, makar da obelezi neku godisnjicu i odsvira neki koncert.
Idemo redom...
Tacno je da snimanje danas moze da se uradi onako kako si napisao. Ali je jos tacnije da bi, barem sto se ASP tice, trebalo godinu dana da se okupimo, provezbamo i podsetimo kako i sta bese se svira... Znam ljude, tako da znam i sta pisem. Uostalom, to smo i pokusali pre desetak godina da uradimo (i tada je moglo uz pomoc kompjutera da se mnogo toga ucini). Sve sto smo snimili je bubanj, bas i deo klavijatura za pesmu "Da i ne". Posto ovo, ipak, nije autobiografsko kazivanje, ne bih da pisem zbog cega (koga) se nije otislo dalje.
Dalje, u kojoj postavi da okupljamo ASP? Pa treba da se nadje i tehnika na kojoj bi se sviralo... Sve to je ostvarljivo, ali neko treba da juri i okuplja. Mozda bih ja to i uradio da sam nostalgican, ali ja lepo kazem da nisam :) Znaci, sanse postoje, samo treba da se nadje neko ko ce da bude menadzer/organizator.
Lako je bilo ranije. U medjuvremenu smo sebi navukli jos neke obaveze (posao, zena, deca...)
Imam ja odavno ideju da se napravi neka grupna svirka, tipa ASP, King, Fist, Stoper (koga navatamo) dobrih desetak godina kasnije... Samo to, da bi ispalo nekako OK, zahteva i neka ulaganja. Najjednostavnija varijanta je da se nadje neka prostorija skrpi tehnika i ostave muzikanti da vezbaju nekih mesec dana, pa kom opanci, kom obojci! I da snimi koncert, naravno. Cak moze i dvd da se spremi sa pricom kako, sta, zasto...
Eto,a ko ima ludaka koji bi da juri i ovo organizuje, ja mu obecavam okupljanje ASP u rekordnom roku :)
U bendu Crna mamba nisam nikad svirao. Tu se radio o ostatku Plavih bluza. Ja sam u to vreme bio dosta udaljen u kilometrima. Bio sam u Trebinju, u vojsci.
Po jedan javni nastupe imao sam sa grupama Plave bluze, Napad (Pedja i ja na Gitarijadi, ono je bilo... :))) ), Leva linija (slican fazon - Murka i ja na moru, ono leskovacko odmaraliste kod Omisa. Tamo su svirale Koale, bilo neko vece tipa "A sad malo vi, dragi gosti", pa mi iskoristili priliku. To je bio tek pocetak obnavljanja ASP, gde smo Murka i ja imali navezbane dve ili tri pesme. Basista Koala se prikljucio samoinicijativno u toku nastupa, pa je to jos i dobro zvucalo). Sve ostalo je ASP.

P.S. Daj mi taj link o ASP koji si nasao, da vidim o cemu se radi. Postoje neki video zapisi, samo sto se ja toga setim kad sam uz kompjuter :(
 
Pesma se zove "No return". Isto sto sam napisao gore vazi i ovde.

P.S. Ako onaj koje ovo kacio na youtube procita ovo neka ispravi, pa opet okaci...

Ima ih jos par komada plus Crna mamba.Ovo sam nasao jedino.Vi mora da imate jos neki video, pa nam prezentuj.
Pitao sam burazera za kasetu, jer je poslednji put bila kod njega. Rekao je doslovce "Uf!" To znaci da je mozda kod njega, a mozda i nema pojma gde je... Sad i mene kopka gde je to zavrsilo... Sumnjam i na Pecka, ali on je za takve stvari crna rupa. Sto kod njega zavrsi, zavrsilo je... :)
 
Poslednja izmena:
Dakle nastavimo priču o entuzijastama, eruditama i posvećenicima koji su širili rok misao diljem opštine Leskovac (mada ja nasuprot uvreženom mišljenju većeg dela kvaziurbane kulturfašistoidne Srbije isti smatram gradom bez obzira na sve njegova kontraurbane anomalije).

Braća Kozomara - pominjani Nikica i njegov buraz su doslovno celo naselje Dubočica, (popularnije kao Dubiš) konvertovali u rock enklavu svojim elokventnim delovanjem i velikom ličnom harizmom. Koliko znam, oni su pored rok muziciranja, pasioniranog kolekcionarstva ploča i edukativnog rada bili i pasionirani aero amateri te dobri drugari nesrećno nastradalog Mitrovića koji je tokom bravurozne avio akrobacija izgubio život u Južnoj Americi a lokalni aero klub mu se odužio tako što se nazvao po njemu. Zahvaljujući svom angažmanu u amaterskoj avijaciji braća Kozomara su kasnije poslatali kontrolori leta ili letenja :lol: na Surčinu ali je moje mišljenje da su svojim neobičnio lucidnim indoktriniranjem mladih Dubočičana u rok estetiku naneli tom kraju neizbrisiv ožiljak progresivnog. Iako je sastav naseljenih u Dubiš ( naselje Dubočica je kompleks odjedared izgrađenih stambenih zgrada po uzoru na sintetička naselja tipa NBG ili Liman) u kultorološkom smislu bio izuzetno disharmoničan, braća Kozomora su uspela da prvoj generaciji klinaca rođenih u toj betonskoj socidili udahnu pominjani zeitgeist (duh vremena pa i identitet). Neki momci i devojke koji su stasavali u gravitacionom polju braće Kozomora postali su sjajni ljudi, mnogi od njih su svoje živote nastavili na lepši i uspešniji način u nekom boljem svetu od ovog u kom mi neodlučni živimo. Nemam pojma šta je sa njima danas, ali se nadam da su dobro kao i tokom ranih 80ih kada su stvarali poznati duh urbanog dela Dubiša.

Mislim da je ta lucidnost koju su oni posejali tokom svog boravka u Dubišu kulminirala kroz jedan naizgled nevezan običaj koji se u tom kvartu ustalio tokom infamoznih energetskih restrikcija tokom 90ih. Elem, dok je Sloba valjao Đerdapsku struju onima koje je na RTSu proklinjao kao najzakletije neprijatelje Srbalja, Dubiš a i ostatak Leskovca je trunuo u mraku i memli koja se dobrano oseti kada usahnu TA peći. Omladina Dubiša je u tim, po otadžbinu teškim trenucima pokazivala ogromno prisustvo duha. Dakle, kad god bi Sloba zavrnuo žarulju populusu, nekoliko desetina dečaka iz Dubiša izlazilo bi na ulice, palilo baklje i trčalo niz ulice urlajući: Struja ale, struja ale, struja ale, ale, ale…!!! Bio je to nadrealan prizor. Gotovo mistična procesija.

Kakve sad veze Kozomore i opisana dešavanja imaju, pokušajte da dokučite sami, ali mislim da sam ja to još onda, dok sam svemu tome prisustvavao, ukapirao…
 
Poslednja izmena:
E, da ne zaboravim.

U muzičkom izrazu usamljeni i nedavno pominjani LE grunge band koji je nastupao pod pseudonimom Burek Žaklina imao je sjajnu pesmu čiju su se stihovi odvijali od prilike ovako;

Profesor Hetfeld sa svojim sinom
malim nestašnim Baš čelikom
provodio svoje je poslednje dane
u strašnoj, divljoj potrazi za snom.

Negativni ritam i teške tablete
mali Miništuzu ga navodi na prah
u njegovj glavi deca s druge planete
u sopstvenim očima videla su strah

Papa,
ti si moj hrana
ja sam tvoja nada
ti si sav moj bol.
 
Poslednja izmena:
Prosto je neverovatno da niko od učesnika i kibicera na temi ne može da se seti nekog starijeg benda od Buba mara. U par navrata su mi u razgovoru neki ignoranti pokušali da uvale priču kako je prva grupa koja je svirao rok en rol muziku u Leskovcu javno neslavni orkestar Backa Litrića ali je to bezvezna priča.
 
Malo :lol: sam se udaljio od centralne teme iliti Gitarijade, no neka, valjalo je reći koju i o širem kontekstu u kome se odvijala. Kao što sam već nagovestio pisaću malo i o najneslavnijoj od svih Gitarijada ikada održanih po mom mišljenju. Uprkos već u više navrata dokazanoj teoriji da je apsolutno svaka Gitarijada bila nameštena, bar kada je reč o pobedniku ipak, ako stavim ruku na srce, neki pobednici te manifestacije i jesu zaslužili da se nađu na njenom tronu bar do sledeće. No jedna je Gitarijada ipak umnogome zaslužna za dramatično urušavanje ugleda ove manifestacije kako u očima publike tako i u dušama samih izvođače.

Ovako je bilo: već na polufinalnoj večeri dalo se primetiti da su se te godine mnogi naoštrili na prvo mesto pa sam stekao utisak da će finale biti još napetije. Reč je o Gitarijadi 1989. godine. Bilo je jako malo bendova koji su došli zaista nepripremljeni a kako je to bila već neka šesta ili sedma gitarijada mnogi su u međuvremenu i naučili ponešto da sviraju pa se opšti utisak mogao okarakterisati kao blago povoljan. Te se Gitarijade sigurno seća i naš prijatelj iz još prijateljskije Gričke - Straßenmusikanten. Milča je bio u punom naponu, peđa je uterao ritam sekciju u red i obogatio kako tehnički tako i manuelni arsenal, došli su neki bendovi iz Niša koji su već tradicionalno bolje svirali od lokalaca, ozvučenje je bilo bolje, postavljeno je i par monitora na binu pa su izvođači mogli bar malo čuti sami sebe, sve u svemu organizacija je napredovala a bendovi shvatili neke od osnovnih ciljeva bavljenja muzikom.

No ne lezi Vraže, valjalo je ispoštovati staru srpsku tradiciju i iznužditi se po iskrenom trudu. Kako bilo, na po prvi put na Gitarijadi se pojavila grupa čije ime neću da navedem niti ću imenovati njene članove ali sam ubeđen da će se svi koji su prisustvovali toj Gitarijadi setiti o čemu pišem.

Pojavila se dakle grupa sa očitom namerom da parira već opisanim Impulsima koji su na toj Gitarijadi takođe imali jedan od svojih najboljih nastupa. Neki se sećaju njihovih Kiša (koje liju dok se suze u očima kriju :lol: i juu). Bitche je te večeri pomahnitao na basu a Voška solirao nikada kraće ali mnogo svrsishodnije nego ikada u životu. Ta grupa čiji naziv pominjati neću bila je osmorazredna kopija Novih fosila i Zane, a ako se ima u vidu da je su iz istih u to vreme već otišle Zana Nimani i Đurđica :hahaha: ni sami bendovi-uzori nisu vredeli ni pišljiva boba u to vreme. No žiriju od integriteta to nije nimalo smetalo da u pomenutom bendu prepozna razne skrivene kvalitete te ga proglasi pobednikom. Iako pevačica nije umela da peva a frontmen benda, njen mladić:lol: i klavijaturista koristio svega četiri prsta pri muziciranju, bubnjar svirao neku svoju svirku a basista bio duboko zapitan nad smislom života trijumf ih te večeri nije mogao promašiti. Oni su jednostavno bili pobednici po meri ne samo žirija već i naopakog vremena koje je u Srbiji već uveliko bujalo.

Tako je Gitarijada dobila pobednike koji su pevali:

Posle ponoći, šuari
Stojim sama i nikoga nema


…u trenutku dok sam s mukom slušao tu izvedbu pitao sam se kako je moguće da neko ko je već konstatovao da je sam ili preciznije sama ne razume da je izlišno naglašavati kako nema nikoga u njenoj blizini ali smislen odgovor nisam uspeo da nađem. Pleonazam je nekako našao svoje mesto u njihovoj poeziji.
Pesma je dalje išla:

Ko će mi pomoći?
Posle ponoći…


Za druge ne znam ali je žiri mnogo pomogao. I čini mi se da od te večeri Gitarijada nikada više nije bila ozbiljno shvaćena. Bilo je i posle dobrih svirki baš kao što je i pre nje bilo očajnih ali se po prvi put valjda dogodilo da pobedi jedan od najgorih i najbljutavijih bendova. Već na sledećoj Gitarijadi, u takmičarskom delu gotovo da nije bilo ni jednog od bendova koji su na njoj već tradicionalno nastupali.

Nastaviće se…
 
ljack , mislim da nije u pitanju 1989-ta !

1989-te sam i ja( :hahaha:) nastupio (the bridge - duo ... ) i posto sam cuo da nas je Voska ishvalio , kao clan zirija (usput, dobili smo od zirija najvise glasova na polufinalu ... ali pisacu drugi put o tome ...) , onda mislim da nije mogao i da svira na toj gitarijadi ... a, ne secam se ko je pobedio (previse treme :hahaha:). Jedino je sigurno da su Milca, Dusan, Kuzma i Aca (Kobra) svirali BURN od D.P. 1989-te ....

mozda gresim ...ali ovo za Vosku (da je svirao na toj gitarijadi) nije tacno ... valjda ...

da nije bila 1990-ta?
 
Poslednja izmena:
Kad bi mi rekao naziv grupe mozda bih se i setio godine. Ovako... Ne mogu da se setim benda sa zenskim vokalom koji je pobedio...
A da krenemo da redjamo pobednike? Ja se secam da su pobedjivali King, FIST, Stoper, Faza 5, Jugopetlicicino bend i neki bend koji se zvao Rockford, tako nekako, i tu me secanje napusta :) Naprezacu ga par dana, pa, ako se setim, dobro, a ako ne, to je bila moja duznost... ;)
 
Kad bi mi rekao naziv grupe mozda bih se i setio godine. Ovako... Ne mogu da se setim benda sa zenskim vokalom koji je pobedio...
A da krenemo da redjamo pobednike? Ja se secam da su pobedjivali King, FIST, Stoper, Faza 5, Jugopetlicicino bend i neki bend koji se zvao Rockford, tako nekako, i tu me secanje napusta :) Naprezacu ga par dana, pa, ako se setim, dobro, a ako ne, to je bila moja duznost... ;)

U krajnjoj liniji, identitet pobednika te Gitarijade i nije važan. Jednostavno nema smisla podesćati ih se u potpunosti. Samo sam hteo da ilustrujem po mom mišljenju početak kraja Gitarijade. Uprvao posle toga su pobeđivali sve gori bendovi poput Petličičina, Faze 5 i Stopera ali to i nije više bila gitarijada.

Nego, smatraš li ti da je moguće obnoviti Gitarijadu i na koji način bi je trebalo organizovati ako misliš da jeste?
 
mene niko nije pitao , ali mislim da od gitarijade nema nista ...

jednostavno je premalo klinaca koji sviraju...
80-tih je skoro svako znao da odsvira na gitari barem SMOKE ON THE WATER ... DOBRO SAMO NA JEDNOJ (debeloj) zici ...
a, mnogi su znali i crni leptir ili kondorov let, da ne pricamo o virtuozima koji bi znali da izvedu i JEDINA MOJA, KRIVO JE MORE, DVA DINARA ,DRUZE ...itd ...

bilo je IN biti muzicar
sada je in biti mufljuz ...("mafijas") ,

tako da ...sve u svoje vreme ...
vreme gitarijada je proslo i to danasnje klince nimalo nece rastuziti
k'o sto je i vreme SANREMA proslo ... i briga nas je za to ...

pravicemo gitarijade po starackim domovima , za koju godinu ... ko prezivi ...
 
Poslednja izmena:
mene niko nije pitao , ali mislim da od gitarijade nema nista ...

jednostavno je premalo klinaca koji sviraju...
80-tih je skoro svako znao da odsvira na gitari barem SMOKE ON THE WATER ... DOBRO SAMO NA JEDNOJ (debeloj) zici ...
a, mnogi su znali i crni leptir ili kondorov let, da ne pricamo o virtuozima koji bi znali da izvedu i JEDINA MOJA, KRIVO JE MORE, DVA DINARA ,DRUZE ...itd ...

bilo je IN biti muzicar
sada je in biti mufljuz ...("mafijas") ,

tako da ...sve u svoje vreme ...
vreme gitarijada je proslo i to danasnje klince nimalo nece rastuziti
k'o sto je i vreme SANREMA proslo ... i briga nas je za to ...

pravicemo gitarijade po starackim domovima , za koju godinu ... ko prezivi ...
Pa dobro, ne budi na kraj srca. Tokom tranzicije mnogi će shvatiti da se zločin isplati ali samo privilegovanima pa će svoje životne projekcije preusmeriti ka regularnim odnosno manje unosnim delatnostima među koje spada i muzika. Iskreno se nadam da se nove generacije neće vazivati toliko za Purple ili Divlje jagode i da će im muzički uzori biti ljudi poput onih čije sam linkove postavljao na ovoj temi.

Ja sam uveren da se Gitarijada da organizovati za male pare, na o ruk kako je to i ranije bila tradicija ali da su neki ljudi omatroili, postali cinični te da su iz njih isparile poslednje kapi entuzijazma. Mlađi su pak u konfuziji ali kada bi se sve poguralo malo verujem da bi smo dobili zanimljive rezultate.

Čak bi i na ovoj temi moglo da se iznese više ideja tipa kako bi trebao da izgleda zaštiti znak gitarijade, kako je organizovati i po kojim kriterijumima, markirati potencijalno zanimljive prostore za svirke. U svakom slučaju pomići onima koje još uvek drži ideja da je istu moguće vaskrsnuti.

No koliko vidim ima neuporedivo više kibicera od onih koji su spremni da založe neku idejicu.
 
Ako ne dovedes neke goste za vreme Gitarijade, koji bi uvelicali dogadjaj, tesko da nesto moze biti. Ne moraju biti to najveca rock imena, mnogo je vaznije da ih ima(recimo dva ili tri poluanonimna benda).Vazno da nisu iz leskovackog regiona i to dobija na "tezini"kod publike. Secam se kao klinac kad je na Gitarijadi (sredina osamdesetih) gostovalo u takmicarskom delu najmanje 1 a nekad i dva benda van leskovackog regiona.
Posebno mi je ostalo u secanju nastup pank grupe "Komuna" iz Nisa, koja je ucestvovala na nasoj gitarijadi i izazvala buru iznenadjenja svojom pojavom i nastupom na bini. Ovi nasi izvodjaci zarobljeni u istoj cauri (svi sviramo isti fazon), kao da su tad i culi za neki drugi zvuk, a svet je vec dobrano odmakao u razvoju panka (od 1976, a to je negde bilo1985-86). Dobro, da ne preteram, imao je Leskovac isto u takmicenju tada Crnu mambu (naravno sa Pedjom Pavlovicem-idejnim tvorcem) koja je reletivno bila bliska Komuni, i to je bilo sve. Svi ostali bili su uniformisani, cak su i iste kompozicije izvodili. Ako bi se ta tradicija jednolicnosti od onda prenela na novu gitarijadu-moze odmah da se zatvori, jer bi sigurno posle nekoliko sezona dosla pod katanac(zbog dosade i osipanja).
Dakle, grad da pomogne finansijski(AKO MOZE ROSTILJIJADA-MOZE I GITARIJADA), par sponzora, da se dovede NEKOLIKO gostujucih bendova(evo glasam za naseg leskovcanina, pominjanog Pedju Pavlovica i njegov bend iz Beograda), izreklamirati po regionu, naci normalan, nepristrasan ziri(ovo je mozda najteze), voditelje, i to bi otprilike bilo dovoljno za dobar pocetak. Ostale detalje ne pominjem (prostor odrzavanja i snimanja dogadjaja itd.) jer su ovo ipak krucijalne stvari.A kako poceti? Mozda skupljanjem potpisa, peticijom, pa kod leskovackih foteljasa da budzetiraju, daju zeleno svetlo.......
Ispasce da je bolje bilo u socijalizmu jer je Leskovac imao kakvu-takvu rock tradiciju i taj dogadjaj zvan Gitarijada, a sad u ovoj "demokratiji" imas bljutavu poseljacenu rostiljijadu kao jedini kulturni dogadjaj(koji se, sto je tragicnije, svake godine sve vise medijski eksponira).Takav je surovi kapitalizam-sve se svodi na lovu i brzo bogacenje(rostiljijada), a ljubav i entuzijazam(gitarijada) je zaboravljena stvar.A to su bile glavne stavke ondasnje Gitarijade. Zato bez sponzora(LOVE), tesko da bi nesto moglo da se uradi. Opet kazem, ova surova vremena ljude su iskvarila materijalno....
 
Ako ne dovedes neke goste za vreme Gitarijade, koji bi uvelicali dogadjaj, tesko da nesto moze biti. Ne moraju biti to najveca rock imena, mnogo je vaznije da ih ima(recimo dva ili tri poluanonimna benda).Vazno da nisu iz leskovackog regiona i to dobija na "tezini"kod publike. Secam se kao klinac kad je na Gitarijadi (sredina osamdesetih) gostovalo u takmicarskom delu najmanje 1 a nekad i dva benda van leskovackog regiona.
Potpuno sam ubeđen da bi uz ciljanu kampanju po lokalnim sredinama, relevantan žiri, pristojnu organizaciju došlo puno bendova iz cele Srbije.
Za gotovo simbolične novce bi se mogao iznajmiti i prostor, i smeštaj za gostujuće bendove kao i potrebna tehnika. Naravno, Gitarijada bi morala da posluje kao privatno preduzeće da se ne bi ponavljale greške iz prošlosti. Jer ako se lokalni kulturci dokopaju organizacije ne može se očekivati ništa dobro. Iako verovatno stičete utisak da ja sa podsmehom pišem o protagonistima Gitarijade iz 80ih oni su bili kulturni Olimp u odnosu na današnje garniture. Tugoslav je bre lupao macole po pozorištu na koncertima klasične muzike kada bi ignoranti sa sindikalnim kartama aplaudirali na pogrešnom mestu. Čovek je poznavao strukturu klasičnog komada k`o svoj džep koji uopšte nije bio plitak. Ovi danas nisu sasvim sigurni šta je klasika. Veruju da se tu radi o ranim radovima Lepe Lukić ili o kakvom skupom kineskom escajgu.

Posebno mi je ostalo u secanju nastup pank grupe "Komuna" iz Nisa, koja je ucestvovala na nasoj gitarijadi i izazvala buru iznenadjenja svojom pojavom i nastupom na bini. Ovi nasi izvodjaci zarobljeni u istoj cauri (svi sviramo isti fazon), kao da su tad i culi za neki drugi zvuk, a svet je vec dobrano odmakao u razvoju panka (od 1976, a to je negde bilo1985-86). Dobro, da ne preteram, imao je Leskovac isto u takmicenju tada Crnu mambu (naravno sa Pedjom Pavlovicem-idejnim tvorcem) koja je reletivno bila bliska Komuni, i to je bilo sve.
Da, relativno bliska ali ni po čemu slična. Komuna (Devojka buljavih očiju) je bila treš pank atrakcija dok je Mamba bila svašta - pola džade između Joy division i Zabranjenog pušenja. Ali je tačno da je Komuna( koja je i u Nišu bila jako poznat bend) podsetila Leskovačku publiku da se DP raspao pre 15 godina. Nažalost ne i muzičare. Ali je njihov nastup bio zaista dobar i ostao upamćen.

Svi ostali bili su uniformisani, cak su i iste kompozicije izvodili. Ako bi se ta tradicija jednolicnosti od onda prenela na novu gitarijadu-moze odmah da se zatvori, jer bi sigurno posle nekoliko sezona dosla pod katanac(zbog dosade i osipanja).
Ne verujem da bi to danas bilo moguće ukoliko se nekom vrstom predžiriranja odstrane oni smarači koji redovno vade dušu publici u Zaječaru koji je primer kako Gitarijada ne sme da izgleda. Problem sa zaječarom je u tome što odbija da evoluira i tu je šansa za obnovljenu Leskovačku Gitarijadu. Mnogo više eklektike, otvorenost za bendove koji eksperimentišu. Predžiriranjem bi se na osnovu demo snimaka odstranili plagijatori i grozomorni klonovi Riblje čorbe koji su gotovo abonenti Zaječara.

Kao što rekoh, Gitarijada bi morala biti privatna inicijativa koja funkcioniše kako na tržišnim tako i na progresivnim principima. Iako kod nas u praksi ta dva principa isključuju jedan drugi vrlo dobro znam da je moguće pomiriti kvaliteti i potražnju. Malo je skuplje ali se isplati na duže staze.

Dakle, grad da pomogne finansijski(AKO MOZE ROSTILJIJADA-MOZE I GITARIJADA),
Roštiljijada da se izmesti u Stopanje ili Turekovac uz dužno poštovanje žitelja tih sredine. Ne zato što je roštiljijada nešto seljački i džiberski već zato što joj nije mesto u samom centru grada koji može da ponudi mnogo više od reke masti i erupcije skara na ćumur.

par sponzora, da se dovede NEKOLIKO gostujucih bendova(evo glasam za naseg leskovcanina, pominjanog Pedju Pavlovica i njegov bend iz Beograda),
Peđa je skroz dobar momak i glasam da se pozove na gostovanja ali objektivno ima mnogo dobrih bendova koje takođe treba pozvati. goribor, Nežnog Dalibora, supernaut, Evu Braun, KKN, da ne nabrajam. Možda publika ne bi ukapirala iz prve posle tolikog vakuma ali bi se brzo navikla.

izreklamirati po regionu, naci normalan, nepristrasan ziri(ovo je mozda najteze), voditelje, i to bi otprilike bilo dovoljno za dobar pocetak. Ostale detalje ne pominjem (prostor odrzavanja i snimanja dogadjaja itd.) jer su ovo ipak krucijalne stvari.
Sa tim sam se već složio.

Kad bi Spira pozvao ljude verujem da bi okupio mnogo više od recimo Kriške koga je pominjao. Kriška se iskompromitovao sa Litrićima.

Mozda skupljanjem potpisa, peticijom, pa kod leskovackih foteljasa da budzetiraju, daju zeleno svetlo.......
Da ti Žika da pare za Gitarijadu? Nemoj da zajebavaš... On deli samo vojne pozive! I taj je fenomen. Pred peti oktobar su mu palili kuću a danas ponovo vlada gradom. Najgori izbor koji su leskovčani sa okolinom mogli da naprave. Da njima vlada iskompleksirani dođoš. Nije problem što je dođoš već zato što je kompleksaš. A te dve okolnosti su gadna kombinacija. Treba izbegavati tu bagru. Oni pare neće dati a okolnosti su takve da niko više i ne mora da ih pita šta se može a šta ne može održavati. Ta ekipa forsira Roštiljijadu kao lokalni, sačuvaj me Bože brend. Taj novokomponovani festival holesterola ne bi smeo ni po kom osnovu da ima podršku grada. Rudarski Sabor je manifestacija sa većom tradicijom od opskurnog vašara primitivizma kakav je roštiljijada. Blokiraju centar na deset dana i usvinje pola grada kako bi ćevapdžije zaradile. Čist idiotizam. Primitivni kapitalizam koji zarađuje na pljeskavicama i nepovratno urušava ionako neveliku reputaciju sredine.

Ispasce da je bolje bilo u socijalizmu jer je Leskovac imao kakvu-takvu rock tradiciju i taj dogadjaj zvan Gitarijada, a sad u ovoj "demokratiji" imas bljutavu poseljacenu rostiljijadu kao jedini kulturni dogadjaj(koji se, sto je tragicnije, svake godine sve vise medijski eksponira).
Neće ispasti nego je već ispalo.

Takav je surovi kapitalizam-sve se svodi na lovu i brzo bogacenje(rostiljijada), a ljubav i entuzijazam(gitarijada) je zaboravljena stvar.A to su bile glavne stavke ondasnje Gitarijade. Zato bez sponzora(LOVE), tesko da bi nesto moglo da se uradi. Opet kazem, ova surova vremena ljude su iskvarila materijalno....
U tim stvarima treba biti mudar, kao što reče jedan mislilac iz BG podzemlja u Videćemo se u čitulji. I kapitalizam se da upotrebiti u R`n`R ciljeve... :D. Naravno, uz asistenciju veštih ljudi.
 
Poslednja izmena:
Dragi Džole, kada spekulišeš o obnavljanju Gitarijade moraš uvek imati u vidu taj uzročno-posledični odnos. Protagonisti Gitarijade iz 80ih su uglavnom bili isti oni koji su krajem 90ih šetali u znak protesta protiv vladavine onda a i sada aktuelnog spahije Žmigavca. Roštiljmeni su pak bili korpus kontramitinga i u toj fabuli čuči kvaka. Aktuelnim vlastima je po volji da gledaju kako po centru Leskovca purnjaju skare a ne majstori gitara, bubnjeva, DJ setova...

Oni forsiraju Leskovac po meri sopstvenog primitivizma. A to što su ovi drugi apatični samo ih uveseljava. Dodatno.
 
TV prilog je apsolutni medijski biser. Pogledajte obavezno.


No ono što me je inicijalno navelo da postavim ovaj prilog jeste njegvo autor, legendarni Dejan Murć, predsednik omladine tekstilnog kombinata INKOL, dugogodišnji frontmen sastava Anti stres produkt i moralni pobednik svih Gitarijada na kojima je nastupao.

Dejan se da na momente videti u ulozi anketera u prilogu kao i njegova legendarna minđuša - Mojsijeva zvezda.

Pozzzdrav legendarnom Muriću.
 

Back
Top