http://www.gay-serbia.com.
Muška Homoseksualnost
Dr. Maja Kandido-Jakšić
"Not all boys dream of being a marinel."
"Ne maštaju svi mladići da budu marinci"
(Gay Pride Parade), NewYork, june 1979.
Poreklo homoseksualnosti.
Dugo se verovalo da je homoseksualnost genetski predodre|ena. Na osnovu brojnih ispitivanja na identičnim blizancima, hermafrodita i pseudohermafrodita se pokazalo da homoseksualnst nije primarno odre|ena genima ni hromozomima već socijalizacijom i ta je hipoteza odbačena. Poznato je da su u cilju lečenja homoseksualnosti korišćene razne vrste psihoterapija koje su se uglavnom pokazale kao neuspešne. Ništa više uspeha nisu imali ni oni koji su pokušali lečiti mušku homoseksualnost muškim polnim hormonima tj. uštrcavanjem testosterona. Nakon takve "terapije" se pokazalo da se pacijentima pojačao polni nagon-ali prema muškarcima Bancroft, (1983).
Mnogi autori se slažu da je homoseksualnost veoma kompleksna pojava koja je determinisana mnogim variablama i uticajima. Psihoanalitičari, vide u homoseksualnosti patološko stanje ili perverziju. Oni tvrde da abnormalno rešavanje konflikta falusne faze vodi ka identifikaciji sa ženama i muškoj homoseksualnosti. Seksualnom željom za istim polom prigušuje se želja za incestom i smiruje strah od kastracije. Za takve muškarce žene predstavljaju smrtnu opasnost i često mu ulivaju osećanje odvratnosti i ga|enja. Prema Freudu je preterana vezanost za majku odgovorna za nastanak homoseksualnosti kod muškaraca a majka se optužuje i onda kada je suviše hladna i stroga, jer time navodno ne odbija samo svoje dete od sebe već od čitavog ženskog roda.
Potrebno je naglasiti da u novije vreme istraživanja pokazuju suprotno, tj. da otac ima presudnu ulogu u razvoju heteroseksualnog ponašanja i da homoseksualnost nije prouzrokovana nenormalnom vezanošću sinova za majke, već da prejaka vezanost za majke nastaje zbog odsustva kontakta, neostvarene bliskosti i poverenja u očeve. Interesantno je napomenuti da se iz istih istraživanja moglo zaključiti da učestalost orgazma i frigidnost kod žena takodje korelira sa njihovim pozitivnim ili negativnim odnosom prema ocu, a da ne postoji nikakva korelacija sa takvim odnosom prema majci Bene (1965), Fisher (1973)
Za Adlera je homoseksualnost posledica emocionalne nezrelosti i neurotičnosti. Prema njemu sklonost ka vlastitom polu je izraz nedostatka samopouzdanja i produbljenog psihičkog odstojanja od suprotnog pola. Homoseksualnost kod muškaraca je izraz želje da se oslobode osećaja manje vrednosti u odnosu na žene koje doživljavaju kao superiornija bića Adler (1958).
Fromm homoseksualnost dovodi u vezu sa spolnim ulogama i sadomazohističkim karakterom koji se formira u autoritarnoj, patrijarhalnoj porodici. Kako je žena u patrijarhalnom društvu po pravilu slabija i manje vredna, a sadista automatski mrzi i prezire slaboga kao takovog, time njegov stav prema ženi dobiva neprijateljsku i surovu notu. Pored toga, zbog različite socijalizacije, žena za muškarca predstavlja stran, tudj i nepoznat svet, koji kod njega izaziva stalnu strepnju. Zahvaljujući upravo tom strahu i nepoverenju prema ženama, često nastaju nežne ljubavne veze izmedju slabih i jačih muškaraca, čije su bazične strukture ličnosti slične Fromm (198O).
Moglo bi se reći da Jungova teorija binarnog androginizma najpravilnije definiše i razume ljudsku dvopolnost. Po Jungu (l953) ljudska psiha je dvopolna (animus i anima) i takva psihička dvopolnost predstavlja odraz jedne biološke činjenice. Mnogi se slažu da je biseksualnost živih bića normalna pojava i da polno diferenciranje nikada nije bilo izvedeno potpuno i do kraja. Sve osobenosti muškog pola makar i slabije razvijene, takodje se nalaze kod ženskog pola, i obratno. Ne postoji idealan tip 'čistog muškarca' ili 'čiste žene', ni u biološkom, niti u psihološkom smislu. Pokazalo se da homoseksualnost najčešće koegzistira zajedno sa heteroseksualnošću i da su osobe koje su isključivo homoseksualno orjentisane veoma retke. Mnogi heteroseksualni muškarci su često homoseksualno usmereni i latentna homoseksualnost lako može postati manifestna. Može se pretpostaviti da iracionalna mržnja prema homoseksualcima proističe iz straha od sopstvenih potisnutih nagona i da će agresivnost prema homoseksualcima biti veća ukoliko je strah od latentne homoseksualnosti veći. Bilo bi vema interesantno proučiti kompleksan koncept biseksualnosti ili ambiseksualnosti budući se pokazalo da biseksualci ne pate više od psiholoških smetnji od heteroseksualaca Bancroft (1983).
Преузето са сајта Геј Србија.