Vec sada imamo jaku teoriju da je PH908 dosao sa Srbima iz vise pravaca.Ovaj dio iz Ceske mozemo pratiti preko DYS561-15,koji dolazi na zapad preko Ceske dok drugi DYS561-16 se kroz Panonska vrata spusta na srednji Dunav.
"Срби које је Фредегар описао "Срби на граници са Франачком" – данас западна Чешка и јужна Саксонија. Од њих су Лужани и Милчани – Лужички Срби узели име, јер су с њима били у војном савезу који је крајем 8. вијека формирао кнез Милидух
"(Валентин Седов - "Словени у раном средњем вијеку"
Srpski toponimi i nazivi naseljenih mjesta po Ceskoj i sve vece prisustvo PH908 u Ceskoj.
Pogledajte prilog 480986
Visoka Srpska — naseljeno mjesto u okrugu Nahod, u Kralovehradečkom kraju;
Mlekosrbi — naseljeno mjesto u okrugu Hradec Kralove, u Kralovehradečkom kraju;
Niska Srpska — naseljeno mjesto u Kralovehradečkom kraju;
Srbeč — naselje u okrugu Rakovnjik, u Srednjočeškom kraju;
Srbi (Domažlice) — naseljeno mjesto u okrugu Domažlice, Plzenjski kraj;
Srbi (Plzenj-jug) — naseljeno mjesto u okrugu Plzenj-jug, Plzenjski kraj;
Srbi (Tuklovice) — naseljeno mjesto u okrugu Kladno, u Srednjočeškom kraju;
Srbin (Češka) — selo u opštini Mukaro, okrug Prag-istok;
Srbice (Votice) — dio naselja Votice u okrugu Benešov;
Srbice (Domažlice) — naseljeno mjesto u okrugu Domažlice, Plzenjski kraj;
Srbice (Mohtin) — dio naselja Mohtin u okrugu Klatovi;
Srbice (Teplice) — naseljeno mjesto u okrugu Teplice, Ustečki kraj;
Srbički potok (pritoka Konopištskog potoka) — pritoka Konopištskog potoka, okrug Benešov;
Srbički potok (pritoka Mohtinskog potoka) — pritoka Mohtinskog potoka, okrug Klatovi;
Srbički potok (pritoka Radbuze) — pritoka rječice Radbuza, okrug Domažlice;
Srbska (Brno) — kvart u gradu Brno;
Srbska (Liberec) — naseljeno mjesto u okrugu Liberec, u Liberečkom kraju;
Srbska (stanica) — željezničko čvorište u Češkoj;
Srbsko — naseljeno mjesto u okrugu Beroun, u Srednjočeškom kraju;
Srbsko (Mlada Boleslav) — naseljeno mjest u okrugu Mlada Boleslav, u Srednjočeškom kraju;
Srbu Ribnik — bara u blizini sela Mali Jenikov, okrug Jindrihuv Hradec; Južnočeški kraj;
Srbce (Luže) — dio naselja Luže u okrugu Hrudim;
Srbce (Okrinek) - dio naselja Okrinek u okrugu Nimburk;
Srbce (Prostjejov) — naseljeno mjesto i seoska opština u okrugu Prostjejov;
Srpska Kamenjica — naseljeno mesto u okrugu Dječin, Ustečki kraj;
Slovačka Uredi
Srbova ili Sarbova, danas Šarbov — naseljeno mjesto u okrugu Svidnjik, Prešovski kraj;
Osrbljanka — potok u jugozapadnom dijelu okruga Brezno;
Osrblje — naseljeno mjesto u okrugu Brezno, Banskobistrički kraj;
Mađarska Uredi
Srbograd, danas Šarbogard — grad u županiji Fejer;
Srpska Varoš, danas Taban — dio grada Budima;
Srpski Potok, danas Sarberki Patak — potok na zapadu Mađarske, pritoka Velike Krke, sliv Mure;
Srpska Reka, danas Sarberek — dio grada Tatabanja;
@analiticar
Eto Ti nisi sofer u gradskom autobusu 16 za Karaburmu ali i ne pokazujes neko osnovno znanje o ovome o cemu diskutujemo.Povezivati toponime odredjene i slicne nazive na nekom drugom mjestu i nije bas naucna metoda,posebno kada se tice rijeka,planina itd.Vec sam Ti gore napisao o mogucim pravcima kretanja PH908 prateci sprecificne oznake na odredjenim markerima,ali naravno Ti o tome nemas pojma
Uhvatio si se Neretve u Ukrajini,pa imamo Nertevu i u Poljskoj,imamo i druge teorije nastanka imena nase Neretve.
Evo Ti nekih od teorija hrvatskog istoricara Dodiga:
U radu se raščlanjuje podrijetlo hidronima Neretva, počevši od najstarijih oblika zabilježenih u grčkome jeziku, do spomena u Dubrovačkom arhivu.
Ključne riječi: Neretva, *ner-, noriti.
Hidronim (naziv rijeke ili vode) Neretva (Nèrētva, Neretvanin, -anka, neretvanski, zast. Neretljani, Neretljak) s etimološke strane zanimljiv je jezični ostatak daleke prošlosti. Kao što je poznato, Neretva (218 km) izvire ispod Jabuke (Zelengora) u Bosni i Hercegovini. Istraživači su zamijetili da su stari Hrvati u novoj postojbini nazive rijeka, koje su bile dulje od 50 km, preuzeli od starosjeditelja – uglavnom romaniziranih plemena Ilira, Kelta, Veneta, Tračana i drugih. U 4. st. pr. Kr. grčki povjesničar Psedo Skilak spominje rijeku Neretvu pod nazivom Naron (ό Νάρον ποταμός).[1] U latinskim izvorima naziv rijeke obično ide po III. deklinaciji: Naro, -ōnis, m. Naselje koje se razvilo u donjem toku Neretve poznato je pod nazivom Narona, -ae, f., danas Vid kod Metkovića[2]. Veza između rijeke Naro i naselja Narona upućuje da je naselje prozvano po rijeci, o čemu je još davno pisao Plinije (Naturalis historia, III, 142: Narona colonia tertii conventus a Salona LXXX passuum, adposita cognomins sui fluvio a mari XX passuum; Narona, kolonija trećega konventa, od Salone udaljena 85 tisuća koraka, smještena je na istoimenoj rijeci 20 tisuća koraka od mora).[3] U toponimu Narona uočavamo dočetak –ona, koji je u hrvatskoj jezičnoj prilagodbi dao –in, odakle je naziv rječice Norin (katkad i Norilj), koji se prvi put javlja u hrvatskom 1397: de Norin.[4] Samoglasnik a prešao je u o, poput primjera Salona – Solin, Flanona – Plomin, Scardona - Skradin i sl.
Jezikoslovci su tražili nazive slična oblika u drugim predjelima. Na zapadnoj jadranskoj obali u Apuliji nalazi se mjesto Neretum, danas Nardò, a u Umbriji rijeka Nar, danas Nera. Slična korijena su Nereide, kćeri morskoga boga Nereja.[5] Ipak, ne može se sa sigurnošću reći imaju li ti nazivi zajedničko podrijetlo. U 6. st. u nepoznata geografa iz Ravene javlja se civitas Netrate (uz Nerente) na dijelu jadranske obale između Omiša i Splita.[6] U CIL-u III, 8472 zabilježen je etnik Narestini, koji je blizak Plinijevu obliku Nareste, između Pituntija i Oneja (Naturalis historia, III, 142). Za Neretvu treba povezati ilirsko pleme Naresi (Plinije), Narensioi ( Ptolomej), Naresioi (Apijan), koje je obitavalo u gornjem Neretvinu toku.[7] Od 9. stoljeća već se konstantno u pisanim izvorima susreće toponim s dočetkom – ent, kao u kroničara Andrije Dandola: insula Narrentis.[8] Bizantski pisac i car Konstantin Porfirogenet Neretvu zove Orontius.[9] Očito je car u svojemu etimologiziranju ispustio početno N. U srednjovjekovnim izvorima pisanim latinskim ili talijanskim jezikom, posebice u spisima Dubrovačkoga arhiva, rijeka Neretva najbliža je obliku ženskoga roda - Narenta, a glavna luka na njoj najčešće je srednjega roda - Narentum. Međutim, zapaža se u pisanju hidronima i toponima pisarska nedosljednost. Pokazuju to sljedeći primjeri. [10]
a) s prijedlogom ad:
1355. ad Narentum, s. 118, b. 180,
1454. ad Narente, s. 203, b. 25,
1460. ad Narentum, s. 183, b. 63.
b) s prijedlogom in
1367. in Narento, s. 31,
1378. in mercato Narenti, s. 53,
1421. in Narente, s. 206, b. 83,
c) s prijedlogom de
1080. de Narento, s. 43,
1429. de Narente, s. 32,
1439. de Narenta, s. 159, b. 58.
Treba nadodati da se nazivi Narenta/Narente/Narenti mogu odnositi na rijeku Neretvu (1186. Narentae portus), naselje Drijeva (forum Narenti, mercatum Narenti) i za more pri Neretvinu ušću (mare Narenti, bocha Narenti). U 9. st. susrećemo pridjevske oblike s dočetkom -anus: 834. a Narantanis sclavis,[11] 839. ad Narentanas insulas,[12] 876. adversus Narrentanos.[13] U Dubrovačkom arhivu zabilježeni su oblici s dočetkom –inus: nostri Narentini (1453),[14] scribendo Narentinos (1455).[15] Hrvatski oblici Neretva javljaju se od 14. st.: 1325: Neretva,[16] 1356: curia (sc. bani Bosnae) Nerethua,[17] 1406: Pribislavum de Neretva,[18] 1440: aveva fato in Neretva,[19] 1452: do castelli al ponte de Neretua.[20] Potrebno je naglasiti da Neretva u puku može označavati i pokrajinski naziv, točnije kraj između Ploča, Opuzena i Metkovića.
Neretva kao naziv vode tekućice zabilježen je i na slavenskim prostorima. U Poljskoj teče rijeka Neretwa, u Letoniji Neręta, u Litvi Neretà, u Bugarskoj Neretska reka,[21] a pritok Peka u Srbiji naziva se Neretnica.[22]
Vratimo se podrijetlu naziva Neretva. Jezikoslovac A. Mayer hidronim Naro uvrštava u ilirske osnove *ner-/*nar-, sa značenjem zaroniti, gnjuriti.[23] P. Skok također govori o praslavenskome korijenu ner- i veže ga za glagol noriti, roniti,[24] odakle imenice gnjurac, ponornica i dr. Znatno prije Skoka i Mayera sveslavenski korijen ner- obradio je F. Miklosich,[25] povezujući ga sa staroslavenskim nyrati, češkim nořiti, poljskim nora i dr. Međutim, prvi je T. Maretić povezao hidronim Neretva sa sjevernoslavenskim rijekama Neretha, Nereta i Nerica, ali nije objasnio podrijetlo početnoga sloga ne-.[26] I drugi slavenski etimološki rječnici bilježe korijen ner-/nor-. U ruskome jeziku nora je jama, što se naslanja na glagol *nerti, srodno litvanskome nérti.[27] G. P. Ciganenko veže na osnovu *nor- rusko norka, češko norek i poljsko nurka, sve u značenju gnjurac.[28] Skok je u Posavini zabilježio nerac, gen. nerca, mala patka.[29] V. Machek u češkome jeziku za glagol nořiti (ponorná řeka) također veže isti korijen,[30] dok F. Bezlaj, raščlanivši etimon nora, jama, u indoeuropskome pronalazi čak osam osnova: *ner-, *nьr-, *nir-, *nor-, *nar-, *nъr-, *nyr-, i *nur-.[31] Isti hidronim u značenju noriti/roniti D. Petrović pronašao je u Nikšićkom polju, gdje se ponor rijeke Zete zove Norin, a u Rovcima Nerin.[32]
Za objašnjenje naziva Neretva moramo u ilirskome pretpostaviti bazu Nar- (značenje roniti, teći), i sufiks –ent, odnosno pretpostaviti izvedenice Narenta/Naranta kao izvjesnije, a Naronta kao manje očekivan oblik. Razložno je pomišljati u dalmatsko-romansko doba alternaciju a – e (poput Dalmatae – Delmatae) i uproštavanje skupine -ent u –et, te kasnije dodavanje slavenskoga sufiksa –ъva, da bi se došlo do hidronima Neretva. Slavenske istoznačnice Nerehta, Nereta, Nerica, Neretwa i Neretska reka mogle su samo pospješiti kroatiziranje romanizma Narenta. Dakle, Neretva bi bila «tekuća rijeka, voda što ponire ili potapa».
Ni nacisticke vodje koje su se najvise lozile na to nisu izgledali ko klasicni Nemci..pogledaj Hitlera,Himlera,Gebelsa..jedino Gering lici na pravog Svabu ( i naseg druga Tita )...za Hitlera tvrde da je testiranjem njegovih rodjaka po muskoj liniji on ustvari E1b ali ne znam gde su nasli te rodjake i nije da branim Hicu ali mislim da je izmisljotina...Za E-V22 nisam ni ja cuo pre da budem iskren...moji ujaci su I2a ali autosomalno smo prilicno isti
