Pa mislio sam da je to stvar neke opste kulture da se zna za dokument u kojem se prvi put spominju Srbi na Balkanu.
[TD="width: 33"] [/TD]
[TD="width: 100%"] "Liudevitus Siscia civitate relicta, ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatie partem obtinere dicitur, fugiendo se contulit"
, sto odgovara: [Ljudevit (knez donje Panonije 822. - prim. Serbdom) ostavivisi grad Sisak, pobeze k Srbima, za koji se narod veli, da poseduje veliki deo Dalmacije).
Relja Novakovic, u svom delu iz 1977, kaze: "...On (franacki hronicar Ajnhard) u svojim Analima opisuje i ustanak panonskog kneza Ljudevita (818-823). U tom svom delu, za nasu istoriju dragocenom, Ajnhard na jednom mestu kaze kako je Ljudevit jednom prilikom pobegao iz Siska i otisao medju Srbe. Po svemu sudeci Srbi su tada ziveli negde u predelu Une, cak mozda i zapadno od nje, sasvim verovatno na podrucju danasnje Like."
Franjo Racki, hrvatski istoricar, kaze, da kako se rimska provincija Dalmacija prostirala od Jadranskog mora do Panonije, pod tim Srbima, koje pominje franacki analista Ajnhard, smatraju Srbi u Bosni.
[/TD]
Ali sta da se radi... to je za tebe nevidjena glupost... molim lepo.
... a zapadna granica rimske provincije Dalmacije je kod Čačka.
Đorđe Janković, na osnovu arheoloških nalaza govori o kulturnom jedinstvu od Brze Palanke do Prijepolja.
U gradini na Jelici je korišćena slovenska keramika pre no što su je Avari porušili...
U Justinijani je bilo Slovena...
Pa i vaš obožavani Porfirogenit samo dva od svih nabrojanih srpskih gradova locira u Bosni.
Pretpostavljam da ste čuli za Jovana Zonaru, koji prenosi navode Diona Kisija.
Ipak je on malo ozbiljniji istorograf od jednog cara. Tačnije nema ozbiljnijeg.
Jovan Zonara
Skoči na - Скочи на: navigacija- навигација, pretraga - претрага
"Jovan Zonara (grč. Ἰωάννης Ζωναράς, prva polovina 12. veka) bio je vizantijski hroničar i teolog, koji je živeo u Carigradu.
Pod carem Aleksijem I Komninom Zonara je obavljao dužnosti zapovednika telesne straže i carevog ličnog sekretara. Dolaskom Aleksijevih naslednika zamonašio se i povukao u manastir na jednom od Prinčevskih ostrva, gde je na navaljivanje prijatelja napisao hroniku sveta pod nazivom Sažeta istorija (Επιτομή ἱστοριῶν, 18 knjiga), koja dopire do 1118. godine i koja zauzima prvo mesto među sličnim vizantijskim istoriografskim delima, kako zbog bogatstva građe koju obrađuje, tako i zbog autorovog samostalnog obrađivanja izvora. On se često služi delima koja su za nas izgubljena (npr. Dion Kasije). Za period prelaza sa 11. na 12. vek služio se Skilicom i Pselom. Sa moralističkim ciljevima ispisuje i velike delove Josifa Flavija i Ksenofonta. Hronika je kasnije mnogo prepisivana (Konstantin Manasa, Mihailo Glika i dr.), a nastavio ju je Nikita Honijat. Prevedena je na srpskohrvatski i slovenački jezik, a za vreme renesanse i na latinski, italijanski i francuski jezik.
Zonara je najstariji od tri velika kanonista 12. veka (sa Aristenom i Valsamonom). Njegov veliki komentar apostolskih kanona, sinoda i crkvenih otaca predstavlja jedan od najznačajnijih radova vizantijske kanonistike."
Obično nemam običaj da nervozno reagujem,, ali mi se čini da negiranje Srba i Srbije u samoj Srbiji dobija paranormalne dimanzije.