Vinča se može generalno povezati sa ostalim neolitskim naseljima u Evropi. Prodor ljudi zemljoradnika sa Bliskog Istoka dolinom Morave, zatim kroz Podunavlje sve do Njemačke je poznat fakt u arheologiji. Ti neolitski naseljenici (E1b, J2, F, G) su se mirno infiltrirali među starosjedilačko paleolitsko stanovništvo Evrope koje se dotad bavilo uglavnom lovom, ribolovom i sakupljanjem i prenijeli su mu poljoprivredne tehnike i uzgoj domaćih životinja. Klasičan primjer tog lagan prelaza starog stanovništva na nove tehnike privređivanja je Lepenski vir. Rane faze lepenskog vira još uvijek su mezolitske po karakteru. Po antropološkim nalazima, stanovništvo Lepenskog Vira pripada Brno-Predmost tipu tj. starom kromanjonskom paleolitskom stanovništvu Evrope krupnije konstitucije koje je ostavilo traga i u Brunn i Boreby rasi koja i danas postoji u Evropi. Većina genetičara, a istoričara se slaže da je staro Paleolitsko stanovništvo Evrope pripadalo I haplogrupi. Poslednji nalazi neolitskog stanovništva rađeni u Njemačkoj pokazali su prisustvo F i G grupe.
Dok su došljaci sa Bliskog Istoka došli u manje više mirnom raspoloženju, Indoevropljani (R1a i R1b) su upali na konjima naoružani novim metalnim oružjem i tamanili efikasno i paleolitske i neolitske stanovnike. Arheologija pokazuje potpuno devastirana neolitska naselja iz tog perioda, ljudske ostatke koji pokazuju nasilnu smrt stanovnika. Pripadnici I grupe se povlače u negostoljubive predjele: Skandinaviju, Britanska Ostrva, visoke planine Karpate i Dinaride ili na ostrva (Sardinija). U Italiji su takođe skoro sasvim zamjenjeni sa R1b populacijom, a zbog izolacije sa sjevera(Alpi) ne pojavljuju se ni kasnije na tom području.
Danas u stanovništvu Evrope staro paleolitsko stanovništvo (I haplogrupa) ne zauzima ni 20 %. Pobiše nas dušmani.