Ovih dana potreseni tragicnim dogadjajem u vezi male Tijane ogli smo videti i procitati hiljade tekstova i poruka zalosti povodom njene smrti...revoltirani na onog ko je ovako nesto mogao d auradi narod je izrazio svoje emocije svoj bol kao da smo je svi poznavali...ne treba da pisem sad nasiroko da i dalje samo na to mislim d ame i dalje veoma rastuzuje i uvek ce pomisao kako je to jadno dete stradalo a znam i svakog normalnog coveka, nego o tome sta je sa onima koji su vrlo povrsno sve to prosli...ne samo to nego i smrt nekog iz svoje familije kad se desi..primera imam nekoliko...izgubila sam pre nekoliko godina prijateljicu..umrla od raka...vrlo mi je bilo tesko a gledasjuci njenu rodjenu sestru koja danas gde god je veselje ne moze da se ne uhvati prva u kolo pitam se kako moze?...ne daj Boze to bi mi ostavilo oziljak u dusi da nikad ne bi bila ona ista osoba...ne kazem da treba d ase zatvori i place do kraja zivota, vec da ne razumem dozu odusevljenja i radosti u njoj kad je neko slavlje...onda..moj bivsi je svojevremeno u saobracajnoj nesreci izgubio porodicu..zenu i dvoje dece..daleko bilo vece tragedije nema...kad se zenio onda ponovo napravio je svadbu veselje da se pamti!...sokirana sam ...i on naravno treba da zivi dalje..ali sta znaci to padanje u trans od srece..posle svega?...i dalje da ne pisem..primera iima...Na zalost eto gledam ovo sve u Guci pa se pitam ako je bio dan zalostan za sav narod uopste jer gledajuci sahranu i sav onaj bol covek nije mogao da bude ravnodusan, zasto se nije Ceca odlozila bar tad?...kakav je sklop ljudi koji su mogli da skacu tamo i vesele se...ja ne bi ni u snu...i sad licemerje objavljvannje tekstova kako je ona toboz potresena...danas mi uopste nnije dobro pa se pitam gde se izgubila dusa?


