gde se izgubila dusa?

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
Ovih dana potreseni tragicnim dogadjajem u vezi male Tijane ogli smo videti i procitati hiljade tekstova i poruka zalosti povodom njene smrti...revoltirani na onog ko je ovako nesto mogao d auradi narod je izrazio svoje emocije svoj bol kao da smo je svi poznavali...ne treba da pisem sad nasiroko da i dalje samo na to mislim d ame i dalje veoma rastuzuje i uvek ce pomisao kako je to jadno dete stradalo a znam i svakog normalnog coveka, nego o tome sta je sa onima koji su vrlo povrsno sve to prosli...ne samo to nego i smrt nekog iz svoje familije kad se desi..primera imam nekoliko...izgubila sam pre nekoliko godina prijateljicu..umrla od raka...vrlo mi je bilo tesko a gledasjuci njenu rodjenu sestru koja danas gde god je veselje ne moze da se ne uhvati prva u kolo pitam se kako moze?...ne daj Boze to bi mi ostavilo oziljak u dusi da nikad ne bi bila ona ista osoba...ne kazem da treba d ase zatvori i place do kraja zivota, vec da ne razumem dozu odusevljenja i radosti u njoj kad je neko slavlje...onda..moj bivsi je svojevremeno u saobracajnoj nesreci izgubio porodicu..zenu i dvoje dece..daleko bilo vece tragedije nema...kad se zenio onda ponovo napravio je svadbu veselje da se pamti!...sokirana sam ...i on naravno treba da zivi dalje..ali sta znaci to padanje u trans od srece..posle svega?...i dalje da ne pisem..primera iima...Na zalost eto gledam ovo sve u Guci pa se pitam ako je bio dan zalostan za sav narod uopste jer gledajuci sahranu i sav onaj bol covek nije mogao da bude ravnodusan, zasto se nije Ceca odlozila bar tad?...kakav je sklop ljudi koji su mogli da skacu tamo i vesele se...ja ne bi ni u snu...i sad licemerje objavljvannje tekstova kako je ona toboz potresena...danas mi uopste nnije dobro pa se pitam gde se izgubila dusa?:(:rumenko:
 
Ovih dana potreseni tragicnim dogadjajem u vezi male Tijane ogli smo videti i procitati hiljade tekstova i poruka zalosti povodom njene smrti...revoltirani na onog ko je ovako nesto mogao d auradi narod je izrazio svoje emocije svoj bol kao da smo je svi poznavali...ne treba da pisem sad nasiroko da i dalje samo na to mislim d ame i dalje veoma rastuzuje i uvek ce pomisao kako je to jadno dete stradalo a znam i svakog normalnog coveka, nego o tome sta je sa onima koji su vrlo povrsno sve to prosli...ne samo to nego i smrt nekog iz svoje familije kad se desi..primera imam nekoliko...izgubila sam pre nekoliko godina prijateljicu..umrla od raka...vrlo mi je bilo tesko a gledasjuci njenu rodjenu sestru koja danas gde god je veselje ne moze da se ne uhvati prva u kolo pitam se kako moze?...ne daj Boze to bi mi ostavilo oziljak u dusi da nikad ne bi bila ona ista osoba...ne kazem da treba d ase zatvori i place do kraja zivota, vec da ne razumem dozu odusevljenja i radosti u njoj kad je neko slavlje...onda..moj bivsi je svojevremeno u saobracajnoj nesreci izgubio porodicu..zenu i dvoje dece..daleko bilo vece tragedije nema...kad se zenio onda ponovo napravio je svadbu veselje da se pamti!...sokirana sam ...i on naravno treba da zivi dalje..ali sta znaci to padanje u trans od srece..posle svega?...i dalje da ne pisem..primera iima...Na zalost eto gledam ovo sve u Guci pa se pitam ako je bio dan zalostan za sav narod uopste jer gledajuci sahranu i sav onaj bol covek nije mogao da bude ravnodusan, zasto se nije Ceca odlozila bar tad?...kakav je sklop ljudi koji su mogli da skacu tamo i vesele se...ja ne bi ni u snu...i sad licemerje objavljvannje tekstova kako je ona toboz potresena...danas mi uopste nnije dobro pa se pitam gde se izgubila dusa?:(:rumenko:

Cuj, Ceca kao profesionalac, po etickom kodexu treba da odradi taj posao, i zabavlja ih sve - da joj je i neko mnogo blizi nastradao.

Sem toga, zasto ti smeta sto ljudi mogu da se vesele i pored losih stvari koje se dogadjaju ?
 
Cuj, Ceca kao profesionalac, po etickom kodexu treba da odradi taj posao, i zabavlja ih sve - da joj je i neko mnogo blizi nastradao.

Sem toga, zasto ti smeta sto ljudi mogu da se vesele i pored losih stvari koje se dogadjaju ?
ne znam ja jednostavno to ne mogu da shvatim niti bi mogla da se opustim toliko kao vec spomenuti u mom tekstu...iako vazim u drustvu za veoma veselu osobu tuzni dogadjaji mi ugase osmeh a da ne pricam da bi mogla neposredno posle njih da budem toliko u stanju dobrog raspolozenja...to me upravo zbunjuje..izgubiti nekog iz porodice recimo a posle u zivotu biti srecan i totalno u stanju euforije:zcepanje:...ma dajte...
 
ne znam ja jednostavno to ne mogu da shvatim niti bi mogla da se opustim toliko kao vec spomenuti u mom tekstu...iako vazim u drustvu za veoma veselu osobu tuzni dogadjaji mi ugase osmeh a da ne pricam da bi mogla neposredno posle njih da budem toliko u stanju dobrog raspolozenja...to me upravo zbunjuje..izgubiti nekog iz porodice recimo a posle u zivotu biti srecan i totalno u stanju euforije:zcepanje:...ma dajte...


Не знам никога ко је имао трагедију а да се после не знам како веселио и глупирао. О чему ти причаш јбт...
 
Не знам никога ко је имао трагедију а да се после не знам како веселио и глупирао. О чему ти причаш јбт...
Ja pricam o onima koje znam..i ima ih..upravo je to tema...da postoje ljudi koji mogu da se vesele pa mi je to strasno..a ako ti ne znas takve super..ne znam zasto uopste bilo sta pises...
 
ne znam ja jednostavno to ne mogu da shvatim niti bi mogla da se opustim toliko kao vec spomenuti u mom tekstu...iako vazim u drustvu za veoma veselu osobu tuzni dogadjaji mi ugase osmeh a da ne pricam da bi mogla neposredno posle njih da budem toliko u stanju dobrog raspolozenja...to me upravo zbunjuje..izgubiti nekog iz porodice recimo a posle u zivotu biti srecan i totalno u stanju euforije:zcepanje:...ma dajte...

Kazem ti i sama kao muzicar.

Ako nisi fit da i u najgorim uslovima izadjes na binu i uradis svoj posao maximalno korektno - onda posao na bini nije za tebe - muzicar, glumac,komicar itd.

I to ne mora da bude istinska radost - moze i odglumljena.. ali da je publika prepozna kao radost.
I to je o tom poslu.

Sem toga, ne mislim da je dobro da se ljudi zatvore u kuce i tuguju, kad vec nista ne moze da se uradi.
15. minuta zaljenje i razmisljanja o nesreci devojcice koju ne poznajus je sasvim dovoljno....
 
a sta bi bilo kad bi svi tugovali za svakog pojedinca na svetu,koliko li umre dnevno hiljada ljudi,do nekog nam je stalo za neke nas briga,i sad mi trebamo procenjivati sto se neko ne potrese za caleta s kojim nije imao nikakav odnos a pogodi ga ubijeno mace pored puta,vecina je postala bezdusna istina zato i idemo lancano sto da brinemo tudju brigu
 
Ovih dana potreseni tragicnim dogadjajem u vezi male Tijane ogli smo videti i procitati hiljade tekstova i poruka zalosti povodom njene smrti...revoltirani na onog ko je ovako nesto mogao d auradi narod je izrazio svoje emocije svoj bol kao da smo je svi poznavali...ne treba da pisem sad nasiroko da i dalje samo na to mislim d ame i dalje veoma rastuzuje i uvek ce pomisao kako je to jadno dete stradalo a znam i svakog normalnog coveka, nego o tome sta je sa onima koji su vrlo povrsno sve to prosli...ne samo to nego i smrt nekog iz svoje familije kad se desi..primera imam nekoliko...izgubila sam pre nekoliko godina prijateljicu..umrla od raka...vrlo mi je bilo tesko a gledasjuci njenu rodjenu sestru koja danas gde god je veselje ne moze da se ne uhvati prva u kolo pitam se kako moze?...ne daj Boze to bi mi ostavilo oziljak u dusi da nikad ne bi bila ona ista osoba...ne kazem da treba d ase zatvori i place do kraja zivota, vec da ne razumem dozu odusevljenja i radosti u njoj kad je neko slavlje...onda..moj bivsi je svojevremeno u saobracajnoj nesreci izgubio porodicu..zenu i dvoje dece..daleko bilo vece tragedije nema...kad se zenio onda ponovo napravio je svadbu veselje da se pamti!...sokirana sam ...i on naravno treba da zivi dalje..ali sta znaci to padanje u trans od srece..posle svega?...i dalje da ne pisem..primera iima...Na zalost eto gledam ovo sve u Guci pa se pitam ako je bio dan zalostan za sav narod uopste jer gledajuci sahranu i sav onaj bol covek nije mogao da bude ravnodusan, zasto se nije Ceca odlozila bar tad?...kakav je sklop ljudi koji su mogli da skacu tamo i vesele se...ja ne bi ni u snu...i sad licemerje objavljvannje tekstova kako je ona toboz potresena...danas mi uopste nnije dobro pa se pitam gde se izgubila dusa?:(:rumenko:

Zivot ide dalje, to je surova cinjenica.
 
Ovih dana potreseni tragicnim dogadjajem u vezi male Tijane ogli smo videti i procitati hiljade tekstova i poruka zalosti povodom njene smrti...revoltirani na onog ko je ovako nesto mogao d auradi narod je izrazio svoje emocije svoj bol kao da smo je svi poznavali...ne treba da pisem sad nasiroko da i dalje samo na to mislim d ame i dalje veoma rastuzuje i uvek ce pomisao kako je to jadno dete stradalo a znam i svakog normalnog coveka, nego o tome sta je sa onima koji su vrlo povrsno sve to prosli...ne samo to nego i smrt nekog iz svoje familije kad se desi..primera imam nekoliko...izgubila sam pre nekoliko godina prijateljicu..umrla od raka...vrlo mi je bilo tesko a gledasjuci njenu rodjenu sestru koja danas gde god je veselje ne moze da se ne uhvati prva u kolo pitam se kako moze?...ne daj Boze to bi mi ostavilo oziljak u dusi da nikad ne bi bila ona ista osoba...ne kazem da treba d ase zatvori i place do kraja zivota, vec da ne razumem dozu odusevljenja i radosti u njoj kad je neko slavlje...onda..moj bivsi je svojevremeno u saobracajnoj nesreci izgubio porodicu..zenu i dvoje dece..daleko bilo vece tragedije nema...kad se zenio onda ponovo napravio je svadbu veselje da se pamti!...sokirana sam ...i on naravno treba da zivi dalje..ali sta znaci to padanje u trans od srece..posle svega?...i dalje da ne pisem..primera iima...Na zalost eto gledam ovo sve u Guci pa se pitam ako je bio dan zalostan za sav narod uopste jer gledajuci sahranu i sav onaj bol covek nije mogao da bude ravnodusan, zasto se nije Ceca odlozila bar tad?...kakav je sklop ljudi koji su mogli da skacu tamo i vesele se...ja ne bi ni u snu...i sad licemerje objavljvannje tekstova kako je ona toboz potresena...danas mi uopste nnije dobro pa se pitam gde se izgubila dusa?:(:rumenko:

Ne računajući ljude koji su je lično poznavali- svi ostali su površno uključeni, koliko god pojedinci mislili drugačije. Strašno je to što se desilo, najstrašnije strašno.
Ali život ide dalje. I vrlo često oni koji su na besmislen način izgubili nekog bliskog, nakon nekog vremena žalosti, umesto da se ugase za život, počnu da slave život i u sećanje na drage koji su izgubili. Valjda shvate da je život previše kratak,i da ta osoba bez koje su ostali ne bi volela da se i oni ugase, naročito zato što to ne vraća one koji su umrli.

Sa druge strane, ljudi koji se bave javnim profesijama u unapred zakazanim poslovima naprosto moraju dati publici ono što se od njih očekuje. Ne samo Ceca, pravi i ozbiljni muzičari suočeni sa ličnim tragedijama moraju da odsviraju ili otpevaju zakazane koncerte...

I na kraju, da se meni nešto desi očekivala bih da moji najbliži, muž, deca, brat i roditelji nastave živote i da daju sve od sebe da ne izgube sposobnost radovanja. Naravno da bi mi bilo prihvatljivo da se dragi ponovo zaljubi... da nastavi.... Dobro, ne da nam deca imaju maćahu, ili bar ne dok su mali...:roll:
 
Ovih dana potreseni tragicnim dogadjajem u vezi male Tijane ogli smo videti i procitati hiljade tekstova i poruka zalosti povodom njene smrti...revoltirani na onog ko je ovako nesto mogao d auradi narod je izrazio svoje emocije svoj bol kao da smo je svi poznavali...ne treba da pisem sad nasiroko da i dalje samo na to mislim d ame i dalje veoma rastuzuje i uvek ce pomisao kako je to jadno dete stradalo a znam i svakog normalnog coveka, nego o tome sta je sa onima koji su vrlo povrsno sve to prosli...ne samo to nego i smrt nekog iz svoje familije kad se desi..primera imam nekoliko...izgubila sam pre nekoliko godina prijateljicu..umrla od raka...vrlo mi je bilo tesko a gledasjuci njenu rodjenu sestru koja danas gde god je veselje ne moze da se ne uhvati prva u kolo pitam se kako moze?...ne daj Boze to bi mi ostavilo oziljak u dusi da nikad ne bi bila ona ista osoba...ne kazem da treba d ase zatvori i place do kraja zivota, vec da ne razumem dozu odusevljenja i radosti u njoj kad je neko slavlje...onda..moj bivsi je svojevremeno u saobracajnoj nesreci izgubio porodicu..zenu i dvoje dece..daleko bilo vece tragedije nema...kad se zenio onda ponovo napravio je svadbu veselje da se pamti!...sokirana sam ...i on naravno treba da zivi dalje..ali sta znaci to padanje u trans od srece..posle svega?...i dalje da ne pisem..primera iima...Na zalost eto gledam ovo sve u Guci pa se pitam ako je bio dan zalostan za sav narod uopste jer gledajuci sahranu i sav onaj bol covek nije mogao da bude ravnodusan, zasto se nije Ceca odlozila bar tad?...kakav je sklop ljudi koji su mogli da skacu tamo i vesele se...ja ne bi ni u snu...i sad licemerje objavljvannje tekstova kako je ona toboz potresena...danas mi uopste nnije dobro pa se pitam gde se izgubila dusa?:(:rumenko:

Потпуно разумем о чему причаш.
И сама сам много пута била у ситуацији кад сам се запитала то исто: како може да се смеје/весели се/ слуша музику, а неко ближњи му је умро.
Међутим, ствар је у томе што свако од нас реагује на различите начине,па самим тим и тугује на различите начине.....
 
Потпуно разумем о чему причаш.
И сама сам много пута била у ситуацији кад сам се запитала то исто: како може да се смеје/весели се/ слуша музику, а неко ближњи му је умро.
Међутим, ствар је у томе што свако од нас реагује на различите начине,па самим тим и тугује на различите начине.....


Све зависи колико му је покојни значио. Затим, није исто кад ти страда дете и кад ти премине отац од деведесет година.

Мене много више чуде они ручкови по кафанама након сахране.
 
Ovih dana potreseni tragicnim dogadjajem u vezi male Tijane ogli smo videti i procitati hiljade tekstova i poruka zalosti povodom njene smrti...revoltirani na onog ko je ovako nesto mogao d auradi narod je izrazio svoje emocije svoj bol kao da smo je svi poznavali...ne treba da pisem sad nasiroko da i dalje samo na to mislim d ame i dalje veoma rastuzuje i uvek ce pomisao kako je to jadno dete stradalo a znam i svakog normalnog coveka, nego o tome sta je sa onima koji su vrlo povrsno sve to prosli...ne samo to nego i smrt nekog iz svoje familije kad se desi..primera imam nekoliko...izgubila sam pre nekoliko godina prijateljicu..umrla od raka...vrlo mi je bilo tesko a gledasjuci njenu rodjenu sestru koja danas gde god je veselje ne moze da se ne uhvati prva u kolo pitam se kako moze?...ne daj Boze to bi mi ostavilo oziljak u dusi da nikad ne bi bila ona ista osoba...ne kazem da treba d ase zatvori i place do kraja zivota, vec da ne razumem dozu odusevljenja i radosti u njoj kad je neko slavlje...onda..moj bivsi je svojevremeno u saobracajnoj nesreci izgubio porodicu..zenu i dvoje dece..daleko bilo vece tragedije nema...kad se zenio onda ponovo napravio je svadbu veselje da se pamti!...sokirana sam ...i on naravno treba da zivi dalje..ali sta znaci to padanje u trans od srece..posle svega?...i dalje da ne pisem..primera iima...Na zalost eto gledam ovo sve u Guci pa se pitam ako je bio dan zalostan za sav narod uopste jer gledajuci sahranu i sav onaj bol covek nije mogao da bude ravnodusan, zasto se nije Ceca odlozila bar tad?...kakav je sklop ljudi koji su mogli da skacu tamo i vesele se...ja ne bi ni u snu...i sad licemerje objavljvannje tekstova kako je ona toboz potresena...danas mi uopste nnije dobro pa se pitam gde se izgubila dusa?:(:rumenko:

Pa nisu svi ljudi normalni, ima ih i takvih kao taj tvoj bivsi.
 
Ovih dana potreseni tragicnim dogadjajem u vezi male Tijane ogli smo videti i procitati hiljade tekstova i poruka zalosti povodom njene smrti...revoltirani na onog ko je ovako nesto mogao d auradi narod je izrazio svoje emocije svoj bol kao da smo je svi poznavali...ne treba da pisem sad nasiroko da i dalje samo na to mislim d ame i dalje veoma rastuzuje i uvek ce pomisao kako je to jadno dete stradalo a znam i svakog normalnog coveka, nego o tome sta je sa onima koji su vrlo povrsno sve to prosli...ne samo to nego i smrt nekog iz svoje familije kad se desi..primera imam nekoliko...izgubila sam pre nekoliko godina prijateljicu..umrla od raka...vrlo mi je bilo tesko a gledasjuci njenu rodjenu sestru koja danas gde god je veselje ne moze da se ne uhvati prva u kolo pitam se kako moze?...ne daj Boze to bi mi ostavilo oziljak u dusi da nikad ne bi bila ona ista osoba...ne kazem da treba d ase zatvori i place do kraja zivota, vec da ne razumem dozu odusevljenja i radosti u njoj kad je neko slavlje...onda..moj bivsi je svojevremeno u saobracajnoj nesreci izgubio porodicu..zenu i dvoje dece..daleko bilo vece tragedije nema...kad se zenio onda ponovo napravio je svadbu veselje da se pamti!...sokirana sam ...i on naravno treba da zivi dalje..ali sta znaci to padanje u trans od srece..posle svega?...i dalje da ne pisem..primera iima...Na zalost eto gledam ovo sve u Guci pa se pitam ako je bio dan zalostan za sav narod uopste jer gledajuci sahranu i sav onaj bol covek nije mogao da bude ravnodusan, zasto se nije Ceca odlozila bar tad?...kakav je sklop ljudi koji su mogli da skacu tamo i vesele se...ja ne bi ni u snu...i sad licemerje objavljvannje tekstova kako je ona toboz potresena...danas mi uopste nnije dobro pa se pitam gde se izgubila dusa?:(:rumenko:

sta sad treba svi da se zakopamo.....jeste tuzno sto je umrla na takav nacin, mucki, ali to ne znaci da cela srbija treba da stane. ljudi umiru svaki boziji dan, pa nije svaki dan zalosti....bilo je i vecih tragedija u smislu toga da je poumiralo puno vise ljudi. a ovo oko te devojke postaje medijska hajka na nas gradjane. ovaj je priveden, platice u zatvoru od drugih zatvorenika. danas na adi cuh dve komentarisu da je obljubljena dal u kraljevu neka devojcica od 5 ili 6 godina. i to je tragedija isto. ali zivot ide dalje.

sto se tice te sestre koja se hvata u kolo, pa sta.....sta treba da radi da se zazida u kulu, ljudi imaju pravo na radost i igru i onako zivot kratko traje, a nekima jos krace.
 
Све зависи колико му је покојни значио. Затим, није исто кад ти страда дете и кад ти премине отац од деведесет година.

Мене много више чуде они ручкови по кафанама након сахране.
Слажем се.
Мене такође чуде људи који су се свађали са покојником на крв и нож, што се каже,
а на сахрани наричу и падају у несвест од туге, одн "туге".
Врло лицемерно за моје схватања...
 
Na nepoznate ljude ne reagujem emotivno. Iskljucivo racionalno.

Ovih dana iracani su ubili preko 500 ljudi medju kojima ima dosta dece koje su zive zakopavali u zemlju. I takve stvari se desavaju svaki dan, kada bi se emotivno reagovalo na svako zlo ne bi se daleko doguralo. Racio je za takve stvari bolje opremljen od emotivnog a na samom razumu je i nastala baza krivicnog prava.
 
[/B]
Da znas,nasi pojedini obicaji su van pameti!

Taj obicaj u doba turaka uopste nije bio van pameti. Radi se o tome da u tursko doba jedino mirno mesto u sred bitaka i okrsaja su bila groblja. Srbi su izlazili na groblja i jeli posle sahrana, pomena, i slicnih stvari jer to je jedini trenutak kada su imali mira i kada su zaista bili bezbedni od napada.

Druga je stvar sto se taj obicaj sada izvitoperio.
 
Моја баба је изгубила троје деце и мужа врло млада.

Да не причам о даљој родбини.

И имала је, након свега, два изузетно разумна става.

Имала је обичај да каже: Живи са живима, мртви са мртвима, кад је неко од ближих у питању.

Кад је у питању неко кога не познаје, само би кратко рекла: Свако на свом гробу плаче (на гробу свог покојника, али смо ми разумели шта је хтела да каже).

Ја је као млађа нисам разумела, то ми је звучало страшно сурово.

А онда сам након преране смрти мојих родитеља схватила да је у потпуности у праву.
 
Bicu iskrena,u zivotu sam izgubila nekoliko meni bliskih i dragih ljudi,koji su mi puno u zivotu znacili,neki od njih su bili stariji,neki su umrli vrlo mladi i za svakom osobom sam proplakala,legala sam sa suzama i budila se sa suzama,crninu nisam htela da nosim za nikim od njih,ne zato sto mi nije bilo stalo do tih ljudi,vec zato sto kad neko zali zali srcem a ne garderobom koju nosi i za cega ta crnina da bi okolina rekla,jaoj vidite kako pati,nosi crninu,jeste da su mi mnogi to zamerali,ali nije me bilo briga,samo ja znam kako mi je bilo u srcu kad vise nisu bili pored mene.
Po mom misljenju,mnogo je vaznije kakav si bio prema pokojniku i koliko si bio pored te osobe za zivota.
Da li ce to sto ce neko nositi crninu,ici na groblje svaki dan i paliti svece za umrlog ista promeniti?
Te osobe vise nema i nista je ne moze vratiti u zivot.
Smrt drage i bliske osobe boli, to je nesto sto ostaje duboko u srcu i dusi i nije nesto sto se pokazuje drugima,tu tugu i bol ostavljas kad si sam,u drustvu nastavljas da zivis da se radujes zivotu,da izlazis sa prijateljima da se smejes,odes na rodjendan,slavlje,svadbu,koncert...,jer zivot nije stao posle smrti te osobe i nije to nikakva euforija,to je zivot
Sto se tice male Tijane,to jeste strasno sto se desilo,oko nje se digla medijska prasina,a koliko ima dece njenog uzrasta ili jos manje koje je zadesila ista ili jos gora sudbina pa se o njima nista ne cuje,svaki dan kad otvoris novine mozes prociti o mnogobrojinim tragedijama koje se svakodnevno desavaju,plakati i biti tuzan zbog svake takve tragedije je po mom misljenju preterano.Istina,takve stvari te potresu,ali to je sve.
 

Back
Top