Gde se i kako upoznaje sa novim ljudima?

Izvini ukoliko sam dosadna.. Da li si probao da živiš u Beogradu? Pitam jer je ovo veliki grad i retko mogu da se sretnu osobe iz tvog malog mesta.

U velikom gradu ima više posla nego u malim sredinama. Takođe, možeš da upoznaš više ljudi..i posle nekog vremena pronađeš blisku osobu- prijatelja ili prijateljicu.

Da bi izbegao ogovaranja i etiketiranja bolje je da budeš malo zatvoren..Otvorenost ponekad odmaže..znam iz iskustva. Možemo da budemo potpuno otvoreni samo sa porodicom i dobrim prijateljima.

Beograd mi je komplikovan tj ne volim previse velike gradove i da putujem do posla sat vremena i nazad.Takodje je problem stanarina tj cena naspram plate koje se nude a i ne privlaci me da odem tamo...Kad bih menjao promenio bih zemlju, otiso bi odavde da mogu u neke zemlje sa engleskim govornim podrucjem ili bih otiso kod brata u Vijetnam da predajem predskolskom uzrastu engleski jezik jer tamo se preko neta stranci veoma lako upoznaju i povezu koji govore engleski a ima i nasih i prednosti su to sto su svi ti isti stranci u istoj ili slicnoj situaciji i prici kao ja i kontam i cini mi se da bi se lakse povezao i ostvario odgovarajucu konekciju.Ovde na netu to nikako ne uspeva i gotovo je nemoguce ili ja nemam talenta ovde za upoznavanje preko neta.Jedino mi se slucajno desilo preko muzike na netu da upoznam Meksikanku i to da imam vezu s njom i da dodje kod mene dva meseca ali to je velika slucajnost i neverovatan ishod dogadjaja koji se super retko desava i to se raspalo zbog daljine i para.

Vise mi i ne trebaju dobri prijatelji jer dobar prijatelj moze biti samo onaj kojeg znas bar 7 godina i to da ga upoznas u 20im a sad tesko.Jedino sa istim interesovanjem za muziku i sviranje odredjenog tipa.Kontam da mi treba i 2 u jedno tj devojka koja ce mi biti oba i prijatelji i saputnik za vezu...

To za otvorenost i etikete znam ali oroblem je sto su bas ti bliski prijatelji kod kojih si se otvorio pustili pricu i sve to i razocarali svojim toksicnim postovanjem...

Razmisljam ako mogu da nadjem nesto online da radim od kuce ili da odem u taj Vijetnam ali moram da skupim novac za start i kartu i za svaki slucaj kartu za povratak ako nesto ne krene kako treba, ne mogu da se zajmim jer ne da budem duzan a nije ni mali iznos novca zato bih prvo nekako da zaradim ovde za to pa da odem...
Znam samo da sam ovde debelo zapeo i zaglavio se i stojim u mestu vec dve godine i ne vidim da ce se nesto promeniti cak i ako nadjem i poso samo cu imati para za sebe a ne i da upoznam osobu za vezu i bicu usamljen svakako i ako bi ostao ovde morao bih to da prihvatim i zivim s tim...
Vreme je pocelo da radi protiv mene tj izmice i nemam ga...
 
Радиш већину времена и не можеш да излазиш и да се упознајеш. На послу немаш никога а ту проводиш највише времена. И да можеш да идеш негде да се упознајеш, у било ком колективу већина ће имати неке своје људе и ти си ту тако нов сувишан и немаш шта да причаш. Ишао си у школу и ту си био неуклопљен, ишао си на још нека места и иста прича.

Ишао сам неко време у полу-планинаре али ту су углавном људи који су много старији од мене а и кад сам ишао ни са ким нисам ни причао, осећао сам се и усамљеније него кад сам кући и уз интернет. Тако да "упиши нешто" и слично ми уопште не помаже, само бих осетио неприхваћеност или неуклопљеност. Већина је причала између себе јер се већ дуго познају и причају о својим приватним стварима, шта ћу ја њима тако нов, непознат, како се уклопити? Ја се и тешко навикавам на нове људе, ја исто тек не знам са непознатима, ништа на почетку не знам ни о коме, у реалу не знам ни да причам како треба, тотално сам мутав и не знам да се искажем. Сви имају већ своје и себи сличне људе. Чак и да проћаскаш са неким изгубићете убрзо контакт ако не размените бројеве телефона или нпр. профил на фејсу или слично.

На интернету се боље сналазим али ту постоји велика могућност за упознавање са онима који живе далеко и са којима се не бих виђао а желим реалан живот и неке из свог места. Потребно је јако пуно различитих људи за површно ћаскање и то да се са њима дуготрајније виђаш а не накратко једном, да би одатле можда могло да се изроди нешто конкретније. Рећи "добар дан" 10 000 различитих непознатих људи, ништа се не би из тога изродило. Нико ми није сличан.

Како се уклопити, наћи друге, себи сличне, како имати неограничен извор нових људи са којима можеш постати блискији? Да ли је усамљеност суђена? Слична ситуација је и са девојкама, заувек ћу бити несрећан и усамљен..
Isto kao i na ovoj temi samo uzivo.
 
Najbolje je raditi ono što ti je zanimljivo, što te raduje, pa tako i upoznati
sebi slične. Meni nije jasno zašto neko ide na primer na ples, kada tamo
može da upozna samo nekoga koga interesuje ples. Ta druga osoba
samo stekne pogrešan utisak i posle se razočara. Em radiš nešto što
ti se ne sviđa, em ne možeš sa tim ljudima ni da se povežeš na duže
staze..
 
Poslednja izmena:
Najbolje je raditi ono što ti je zanimljivo, što te raduje, pa tako i upoznati
sebi slične

Potpuno se slažem. Neko voli planinarenje i uživa u prirodi. U nekom planinarskom društvu može da se pronađe novo društvo.

Neko voli da piše i upisuje se na tečaj kreativnog pisanja. I tu mogu da se upoznaju novi poznanici, kasnije se stvaraju prijateljstva.
 
Људи не воле када им се прилази, нека они прилазе мени, ја никад не бих био нељубазан чак и да нисам заинтересован. Сви непознати људи су зли намћори, како ја да препознам ко није такав и ко је отворен за нешто?

Још ја испадам неко ко мисли само на себе а не мисли на друге, приђеш девојци, кажеш јој нешто лепо, честиташ некој Нову годину, 8. март.. - блок, тако једна, друга, трећа.. Што мени ниједна не прилази? И што је горе оне никад нису саме а ја јесам. Не желим да ме нико вређа у животу. Ја немам права никог да смарам и вучем за рукав али о самом себи могу да причам нон-стоп, и да сам најодбаченији на свету што и јесам, ко жели да ми приђе таквом добродошао је. Поклањам пажњу једино самом себи све док се не појави неко коме бих исто могао да је посветим.
 
Ја просим и треба ми неко место за прошење где има пуно људи који би потенцијално могли да ми приђу и прихвате, то је као реклама за самог себе да постојим. Али никога не вучем за рукав и ником не прилазим, само чекам да ми се приђе.
 

Back
Top