ANALIZA VLADE VURUŠIĆA: Devet promašaja Vladimira Putina tokom agresije na Ukrajinu
Precijenio svoju vojnu moć, podcijenio ukrajinsku, računao na raskol Zapada, prevario se oko reakcije
Kine... Nabrojali smo devet krupnih Putinovih promašaja, grešaka ili krivih kalkulacija, što je porazno za zemlju koja se smatra jednom od najvećih vojnih i političkih sila na svijetu.
Piše: VLADO VURUŠIĆ
Rat u Ukrajini ulazi u treći tjedan. Evidentno je da ruska vojna mašinerija ne napreduje i da su mnogi planovi i kalkulacije Putinove "specijalne operacije" zapali u probleme. Očito je da se Vladimir Putin u mnogočemu preračunao, pa se postavlja pitanje je li imao prave obavještajne podatke, ako ne onda on ima velikog razloga za zabrinutost ili ih je zanemario, što znači da se mnogi iz njegovog kruga, ai svjetska javnost može zabrinuti jer bi tome pokazao svoju iracionalnost i treće, što nije ništa manje zabrinjavajuće - da mu se njegovi bliski suradnici nisu usudili iznijeti pravo stanje stvari.
1. Vladimir Putin, očito je procijenio rusku vojnu moć i snagu vlastite Armije. Prema svemu onome što se sada zna - Putin je računao na Blitzkrieg, odnosno na brzu, efikasnu pobjedu u svega nekoliko dana (najviše je trebalo trajati do 2. ožujka), da će oročiti kroz Ukrajinu kao kroz putar, dočekati kao oslobodilac, a predstavnici vlasti u Kijevu ili će biti uhićeni ili ća pak pobjeći glavom bez obzira. No, pokazalo se da ruska vojska ni u 16 dana ratovanja nije mogla zauzeti više od jednog većeg grada - Hersona, a sada je sve bacio na osvajanje Kijeva. Pretpostavlja da bi okupacijom glavnog grada zapravo okončao rat. Da mu ne ide kakao treba, pokazuje i činjenica da sve više pritišće Aleksandra Lukašenka da se i bjeloruska vojska uključi u ratne operacije i podnese svoje "teret" i odgovornost agresije. Osim toga i najava, ministra obrane Sergeja Šojgua koji govori o dolasku 16 tisuća sirijskih i ostalih bliskoistočnih "dragovoljača" na pomoć, kako kaže - snagama Donječke i Luganske narodne republike. Vjerojatno je sada došlo i Bašaru al Asadu da plati svoj opstanak na vlasti koji mu je omogućio Putina. Uz to vijest o pojavi tzv. "trupa za blokadu" kod Kijeva, koje čine "kadirovci" odnosno odredi "Putinove čečenske
pretorijanske garde koji rade obruč oko vlastitih snaga i tamo su da spriječe bilo kakvo njihovo povlačenje ne prezajući ni od pucanja u svoje vojnike.
2. Vladimir Putin očito je podcijenio ukrajinsku vojsku, raspoloženje samog naroda te zanemario njihovu
veliku motiviranost da brane vlastitu zemlju. Osim uspješnog otpora, i na osvojenim područjima Ukrajinci izlaze na prosvjede tražeći odlazak okupatora kako nazivaju ruske "oslobodioce". Putin je očekivao da će njegovi tenkovi na putu kroz Ukrajinu biti zasipani cvijećem, a još uvijek njegova propaganda nastoji prikazati da se Ukrajinci ne žele boriti, već da to rade ili šačica nacionalista te strane plaćenici. Ne, u 17 dana ratovanja, osim kako smo rekli, Hersona, ruska vojska nije uspjela osvojiti ni edan drugi veći ukrajinski grad, suočivši se s očajničkim otporom branitelja Harkova, Nikolajeva i Mariupolja koji se pretvaraju u "ukrajinske Vukovare i Sarajeva", a evidentno je da i desant na Odesu debelo kasni. Ukrajinska vojska ima slabije naoružana ali to nadoknađuju većom motiviranošću kojoj nedostaje ruskim vojnicima kojima nije jasna "ratna zadaća". No, ne treba zaboraviti da Rusi raspolažu specijalcima i profesionalnom vojskom, au ratnim djelovanjima sudjeluje i plaćena privatna vojska Wagner, koja je povezana s ruskim ministarstvom obrane.
3.Vladimir Putin očito nije očekivao ni ovakvu reakciju Europske unije. Bio je siguran da će tromi birokratski bruxelleski klub raskoliti te da će on prije nego oni reagiraju već u Kijevu imati svog čovjeka na vlasti. Svojom agresijom na Ukrajinu postigao je suprotan efekt - homogenizirao je EU i NATO. Naime, Moskva je stalno računala na nejedinstvo, pa i raskol unutar EU-a i NATO-a, smatrajući da mnoge zemlje neće ići "u korist vlastite štete" zbog određenja ovisnosti o ruskim energentima.
Pogotovo je računao na Njemačku kojoj je plinovod Sjeverno tok 2, podjednako gospodarski važan, kao i samoj Rusiji.
Osim toga vjerojatno ga je "ohrabrilo" da je prije invazije na Ukrajinu u Njemačkoj joj nije željela isporučivati oružje, pa je čak onemogućila i korištenje svog zračnog prostora za prelet Britanskih ratnih zrakoplova koji su KijevU isporučivali oružje. Kremlj je računao da se tu radi o raskolu unutar NATO-a te da će i neke zemlje, koje se smatraju ruskim Trojanskim konjima, poput Mađarske ili Grčke te one s kojima Rusija ima "trgovinsku razmjenu" tešku desetine milijardi dolara, poput već spomenute Njemačke ili Italije, biti spremne prepustiti Ukrajinu kako ne bi ugrozili vlastitu ekonomiju . Ne, pokazalo se da je i to kriva kalkulacija te da su čak i neutralne europske zemlje poput Finske i Švedske sada sve više opredjeljenje za članstvo u NATO-u, a EU već izgrađuje strategiju novih izvora energije i što manje oslanjanja na ruske energije, pa i onda kada jednom ovaj rata u Ukrajini prođe.
4. Vladimir Putin očito ima problema s informacijama svojih službi, Naime, hapšenje ljudi koji su u FSB-u bili zaduženi za Ukrajinu govore da su obavještajni podaci bili krivi. Zadnje vijesti iz Moskve da su počele uhićenja i smjene u vrhu FSB-a i Armije prilično jasno priznaje da stvari ne idu kako se u Kremlju pretpostavlja.
Uhitio je glavna operativa iz FSB-a,iz 5 uprave, (načelnik Sergeja Besedu i još neke njegove suradnike) koji su trebali osigurati suradničku i doušničku mrežu u Ukrajini te dostaviti obavještajne podatke o stanju u tamošnjem sigurnom sustavu. Sigurno ga zabrinjava da američki i britanski obavještajni podaci praktični nisu pogriješili te da su sve predvidjeli. Ili imaju bolju analitiku ili pak u samom vrhu ruske vojske ili obavještajne službe imaju svoje krtice.
5. Vladimir Putin očito, nadovezujući se na točku 3. nije računao da će sa Zapada usuditi na ovako drastične sankcije
protiv Rusije, koje već u prvim danima daju razorne rezultate. Zapadne tvrtke masovno zatvaraju svoje poslovnice u Rusiji i prekidaju bilo kakvu suradnju, ruske banke isključene su iz međunarodnog financijskog tržišta SWIFT, kartice Visa i Mastercard prekinule su "odnose" s ruskim korisnicima, blokirana je sva imovina ruskih oligarha i političara, a uvedene su i "osobne" sankcije na mnoge dužnosnike. Putin je podcijenio razorni učinak sankcije, smatrajući da ih Rusija može nadoknaditi da će i ona svojim uzvratnim mjerama uzdrmati europsko gospodarstvo. ne, već u prvim danima morao je ograničiti svojim građanima dostup njihovu ušteđevinu, na mogu kupovati devize, već se osjeća nestašica osnovnih proizvoda, rublja konstantno pada, inflacija je sve veća, pa neki ekonomski stručnjaci predviđaju da bi već za mjesec do dva, moglo doći do kolapsa ruskog gospodarstva . I ono što, nije nevažno reći, hoće li generacije koje su rođene nakon raspada SSSR-a, biti spreman na povratak u vremena njihovih roditelja, odnosno izolaciju i pretvaranje Rusije u neku vrstu Sjeverne Koreje. Pitanje je hoće li i kako to izdržati Rusi koji su se od toga odvikli.
6. Vladimir Putin očito se prevario iu podršci Kine koju je očekivao. Naime, Kina nije glasovala protiv UNove rezolucije kojom se osuđuje ruski napad na Ukrajinu, već je bila suzdržana. Ne, ono što je Putinu bilo važno, Kina mu nije i neće nadoknaditi gubitke koje mu nanose sankcije.
Naime, pretpostavlja se da izbacivanjem iz SWIFT-a može nadoknaditi poslovanje preko kineskih banaka, koje su to, na kraju odbile. Isto tako, Kina je već najavila da Rusiji neće isporučiti rezervne dijelove za zrakoplove, ali nisu kupovali ruske naftne i plinske viškove koji će se pojaviti sa smanjenjem izvoza u Europu. Osim toga, Kina sada može Rusima nametati ili odrediti cijenu prodaje, jer pitanje je hoće li Kina htjeti plaćati po visokim svjetskim tržišnim cijenama ili će tražiti povoljnije aranžmane za sebe. No, čak i ruski analitičari smatraju da bi iznuđeno okretanje Rusije Kini, upravo Moskvu u tom odnosu učinilo "mlađim bratom", na što Putin siguran ne želi pristati. Naime, kinesko gospodarstvo je neusporedivo jače i propulzivnije od ruskog, pogotovo koje će sada biti dodatno oslabljeno i devastirano sankcijama.
7. Vladimir Putin se očito prevario iu reakciji Rusa. Naime, iako se ne može govoriti o masovnim prosvjedima, ali se suočava sa svim ovim danima rata sa svakodnevnim antiratnim demonstracijama, a uhvaćeno je već preko 16 tisuća sudionika. No, unatoč brutalnosti policije antiratni prosvjedi se ne zaustavljaju. U ruskoj javnosti, nema izraženog oduševljenja ratom, niti bilo kakvih mitinga ili telegrama podrške Putinu za rat. Isto tako nije očekivao da će i neke važne poznate ruske javne ličnosti od znanstvenika i umjetnika do rep pjevača, zabavljača i sportaša te poduzetnika dići svoj gals protiv intervencije. Uveo je drastične zakone kojima je propisan visoke zatvorske kazne i do 15 godina ili slanje na prisilni rad, ako netko izražava svoje protivljenje ratu ili čak rabi taj termin za ono što se događa u Ukrajini.
Osim što je onemogućio izvještavanje i dostupnost stranih medija, Putin je zatvorio i ono malo preostalih neovisnih medija u samoj Rusiji. Zatvorena je neovisna televizija Dožd, isključena iz etera radio postaja Eho Moskva, dio njihova novinara morao je otići iz Rusije zbog prijetnje vlastitoj sigurnosti, a pod prijetnjom zatvaranja našle su se i neke novine, ako ne koriste samo službene informacije o ukrajinskim zbivanjima. Indikativno je da čak iu tim, potpuno ratno cenzuriranim uvjetima, na državnoj televiziji dođe do iskakanja, pa je recimo jedan mladi poduzetnik koristio program popio čašu votke kao pomen na "propast ruske burze i ruskog gospodarstva" ili u emisiji ostrašćenog proputinovskog medijskog propagandista Vladimira Solovjova unatoč provjerenim i provjerenim pouzdanim gostima ipak se neki sudionici usude dovesti u pitanje razloga rata i izražavaju bojazan od "novog Afganistana", na što ih voditelj mora grubo prekidati i zaustavljati pa im i prijetiti. Očito da ni proputinovska ratna propagandna mašinerija nije odradila svoj posao kako se očekivalo te da i tu ima veliki problem kao i na ratištu. No, to samo može označiti još veću represiju unutar društva i jačanje dodatnih autoritarnih zahtjeva koji Rusiju mogu gurnuti u otvorenu diktaturu.
8. Vladimir Putin se očito prevario i u tome hoće li i kakao Zapad pomoći Ukrajini, smatrajući da će svojim napadom preplašiti i Ukrajince i Zapadnjake, a pokazalo se da Europa nema nikakvih problema s prihvatom ukrajinskih izbjeglica te da cijelo vrijeme naoružava ukrajinsku vojsku. Osim toga još je više ukrajinizirao Ukrajince, pomogavši učvršćivanju zasebnog identiteta te za dugo, na svojoj granici, dobio narod koji će s podozrenjem gledati na Rusiju. I ono što svakako nije dobro za Rusiju, demonizirao ih je u očima većine zapadne javnosti te ponovno od Rusa učinio strašila kojih se ljudi na Zapadu boje.
