Evo jos jednog sjajnog teksta, posle onog otvorenog pisma duletu vujosevicu.
Tok jučerašnje Skupštine FK Partizan osramotio svakog istinskog i iskrenog zaljubljenika u crno-bele boje. Krećemo podhitno da spiramo ljagu i sramotu koja je naneta ugledu našeg kluba…
Rekli bi neki da je juče u „Zemunelu“ sve bilo po onoj – tresla se gora, rodio se miš! Da li je tako? Možda su se i rodili neki „miševi“, jer kako drugačije tumačiti onoliku bahatost i primitivizam nego kao paničan strah onih koji će uskoro ostati bez funkcija u FK Partizan! Kako drugačije, osim paničnim strahom, objasniti činjenicu da se funkcioneri FK Partizan obračunavaju na najprimitivniji način sa čovekom koji nije bio prisutan u sali i koji je ništa drugo do, tek, potencijalni kandidat za predsedničku trku u našem fudbalskom klubu.
Evo našeg pokušaja da detaljno osvetlimo mrak sa jučerašnje sednice…
Ubrzo posle kurtoaznih formalnosti tipa „Časni skupe…“ i uvodnih reči Tomislava Karadžića, a zatim i obraćanja prvog čoveka JSD Partizan Duška Vujoševića, zbog kojeg ne bismo opet habali tastaturu, skupštinarima se obratio i predsednik FK Partizan, Dragan Đurić. U dirljivoj ispovesti, kakvu video-bim nikako ne bi mogao da dočara, već samo živa i lucidna reč gospodina Đurića, predsednik se požalio na hajku, destrukciju, mržnju, pritiske, manipulacije… kojima su izloženi i on i njegovi saradnici. Vredi izdvojiti par njegovih konstatacija:
“Od osam titula osvojili smo sedam. Od minusa smo napravili plus, organizovali klub, podigli ugovore i sve ispoštovali. Pitanje njima, hoćete li predsednika koji od četiri titule osvoje jednu ili prave minuse od 30 miliona. Trebalo je da dođu da nam kažu šta nije dobro, pa bismo im objasnili”, rekao je Đurić.
Dakle, izuzetna verbalno-moralna bravura gospodina Đure. Kad smo već kao klub uspešni, te smo od osam titula osvojili sedam, zašto je gospodin najurio glavne arhitekte tih sedam titula? Kako je moguće da uprkos tim sjajnim rezultatima niko od ljudi iz sportskog sektora nije uspeo da veže neki duži period u Partizanu? Pa je li moguće da su svi oni bili “pučisti” i “destruktivci”? Ili će možda biti da su platili ceh činjenici da su bili svedoci da upravni odbor i predsednik ne rade svoj posao kako treba?
Zanimljivo je kako Đurić, kada su u pitanju uspesi koje su drugi ostvarili (igrači plus sportski sektor) vrlo precizan te navodi da je od osam titula osvojeno sedam. Međutim, kada su u pitanju stvari koje spadaju u njegov resor, tu počinje razbacivanje frazama i opštim mestima:
“Od minusa smo napravili plus, organizovali klub, podigli ugovore, sve ispoštovali…“
Koliki minus i koliki plus, predsedniče? Ima li i u tom minusu i plusu nekih brojki, pa makar „osam i sedam“. Jeste li najzad uspeli da složite priču o budžetu, koji ste skockali, onako domaćinski, kako vi to slikovito kažete? Gde se zaustavila kuglica, na Vaših osam ili Jovičićeva 23 miliona?
I molimo Vas, nemojte da budete tako skromni i škrti na rečima kada su u pitanju uspesi Vašeg upravnog odbora. Želimo da znamo kako ste to organizovali klub, koje i čije ste ugovore podigli, koga ste to ispoštovali? Gde su Vam sponzori? Koliki je prihod od marketinga? Šta je sa internatom? Šta je sa novim stadionom? Kako sarađujete sa medijima? Zašto niko ne želi da bude portparol u „Vašem“ Partizanu? Zašto UO od početka ima 5 članova manje nego što je predviđeno? Da li ste imali kvorum za smenu Stanojevića i Krstajića? Koliko Vas u upravnom odboru je to odlučilo? Zašto krijete od javnosti i medija mesta i termine sastanaka Vašeg UO? Koliko novca dajete klubu kao članovi UO? Zašto primate naknade za rad u UO ako ste već volonteri? Zašto kršite Statut?
Što se tiče ove demagogije oličene u rečenici „trebalo je da dođu da nam kažu šta nije dobro, pa bismo im objasnili”- pa Đurić i ekipa su te ljude oterali baš zbog toga što su im rekli šta ne valja. Sinoć, liju krokodilske suze što opozicije nije bilo na sednici.
Pa, gospodine Đuriću – gospodin Bogićević je mogao biti prisutan samo kao gost na Skupštini. To sigurno znate, Statut je valjda nešto što znate napamet i svesrdno poštujete, od prvog do poslednjeg slova, je li tako gospodo? Ako je tako, pa da li ste uputili poziv Gospodinu Bogićeviću da dođe na Skupštinu, pa da ga i dočekate kao pravi domaćini? Ne? Šta ne? Niste mu uputili poziv ili opet niste znali šta piše u Statutu?
Obrni – okreni, ništa novo od Đurića. Odavno smo prestali da očekujemo bilo šta pametno od ovog čoveka čije će se ime, kako je krenuo, uskoro naći u međunarodnom SI sistemu kao jedinica za obmanu i demagogiju – 1 Đura.
Uglavnom, farsa u “Zemunelu” se nastavila, a reč je, posle Đurića, dobio i gospodin Obućina, koji se trudio da ne zaostaje za predsednikom, pa se umesto dostignućima uprave (a valjda ih je bilo, osim onih “sedam od osam titula”?) bavio pretežno likom i delom “pučista”.
Znatno više pažnje izazvao je nastup istinske legende, Milutina Šoškića. Poštovanje prema njegovim godinama i karijeri, nalaže nam da mu se obratimo na poseban način:
Dragi naš Čika Šole, podsetićemo Vas na reči koje ste izgovorili 2009. godine. Rekli ste tada: „Izgubili smo nekoliko utakmica, odigrali nerešeno, pa šta? Liverpul je uložio u tim 200, 300 miliona evra, pa ne skidaju glavu Benitezu zato što nije prvak. Partizanu je potreban mir, a njega nema već duže vreme.“
Čika Šole, bio Vas je strah tada da će Partizan „potrošiti“ sve svoje mlade ljude i upitali ste se „ko će jednog dana raditi u Partizanu?“. I sve ste bili u pravu! Ova „garnitura“ nemilice troši mlade ljude privržene Partizanu. Da li su svi „potrošeni – Slaviša Jokanović, Ivan Tomić, Zoran Mirković, Savo Milošević, Gordan Petrić, Goran Stevanović, Mladen Krstajić, Aleksandar Stanojević – nesposobni ili su bili, prosto, nepodobni? Koliko je trenera „ostalo bez glave“ zbog jednog poraza u poslednje četiri godine, iako nisu imali budžet od 200, 300 miliona evra?
U pravu ste, čika Šole, Partizanu je potreban mir. Partizanu je potrebno da „struka“ radi u kontinuitetu i bez sabotaža iz vrha kluba! Sve će ih „potrošiti“, u tome su oni najbolji, znate Vi to dobro, čika Šole, osećate to i na svojoj koži.
I za nas je jučerašnji dan bio tužan. Vi koji ste svojim znojem zalivali „drugi red ciglica“ našeg stadiona rekoste da „navijači dođu i prođu“. Što se ovoga tiče ne možemo da se složimo sa Vama. Vi najbolje znate, čika Šole, da je biti Partizanovac stanje duha i specifičan način vaspitanja koji se prenosi s kolena na koleno.
Kada bi bilo istina da navijači „dođu i prođu“ legenda o čudesnom golmanu Šoletu ne bi živela i danas. Slušali smo od naših dedova i očeva i danas prenosimo svojoj deci priče o golmanu koji je bio uzor sportske discipline, poslednjem stubu odbrane legendarnih „Partizanovih beba“, i sa ponosom ističemo da je naš čika Šole branio za tim ostatka sveta protiv Engleske na Vembliju 1965. Naš čika Šole – najbolji golman na svetu!
Mi Partizan nosimo u svojim srcima i čuvamo od zaborava i Vas, i Vaše prethodnike i one koji su Vas nasledili i kao molitvu ponavljamo onu čuvenu rečenicu vašeg kolege i druga Milana Galića da će Partizan sigurno biti prvi, a ostali – znate već, čika Šole – ostali, neka se poređaju kako im volja! I biće Partizan uvek prvi, i u našim srcima ali i na tabeli, sve dok je pravih Partizanovaca i živeće legenda o čudesnom golmanu Šoletu kroz priče naše dece, unuka, praunuka njihovim potomcima, jer kako reče Duško Radović – Partizan se voli! Ta ljubav, dragi naš čika Šole, ne može da „dođe i prođe“!