(Fizika, Pseudonauka) Vreme, prostor...

Slabo si pratio iz sjenke. ;) Ja i endi smo se kompromisno složili. On tvrdi da nauka nema osnova da negira postojanje Boga, bar kao pokretača, (čak tvrdi da ima naučnika koji upravo zastupaju tu tezu), a ja ne negiram evoluciju, niti živih bića niti materijalnih objekata univerzuuma, nego smatram da je ta evolucija unaprijed inteligentno osmišljena i odvija se sama od sebe, zahvaljujući precizno odabranim parametrima i striktnim zakonima koji vladaju u tom univerzuumu. Jedino gdje se razilazimo je što ja tvrdim daTvorac (pokretač univerzuuma) nije prekinu vezu sa svojom tvorevinom, nego je neprekidno u kontaktu, bar sa ljudima na Zemlji, koji su najviši poznati domet evolucije žive materije u kosmosu. :super: ?

Priznajem da sam ovo propustio da uočim. Ali ja znam da je endonuclease fin pa ti je napravio neke ustupke da se mnogo ne sekiraš:D. Zato moram da te podsetim na jednu njegovu izjavu koja je izgledala nekako ovako: religiju neće da sahrani evolucija nego neurobiologija. Jedino dobro za tebe što nećeš imati prilike da patiš, a loše za mene što neću imati prilike da likujem:D.
 
Priznajem da sam ovo propustio da uočim. Ali ja znam da je endonuclease fin pa ti je napravio neke ustupke da se mnogo ne sekiraš:D. Zato moram da te podsetim na jednu njegovu izjavu koja je izgledala nekako ovako: religiju neće da sahrani evolucija nego neurobiologija. Jedino dobro za tebe što nećeš imati prilike da patiš, a loše za mene što neću imati prilike da likujem:D.
A šta misliš, može li neurobiologija primorati nauku da radikalno koriguje svoje stanovište kad je u pitanju Bog? Ja upravo mislim da će neurobiologija naučnike dovesti direktno pred Boga! (Da se pokaju za grešne misli. :lol:).
 
Ok, razmislićemo i o njima
Ti si potpuno u pravu što se tiče obzervacije ovakve supernove - mi samo kod bližih supernovi možemo da uočimo samu zvezdu koja je eksplodirala, dok na velikim daljinama ne možemo. Ono što vidimo je daleka galaksija koja odjednom postaje milion puta sjajnija.
Zašto? Verovatno zato što zvezde ili planete te galaksije koje su od nas udaljenije nego
Supernova reflektuju sjaj Supernove prema nama.
Potpuno je nebitno da li možemo doslovno da razlikujemo sam objekt koji zrači ili ne.
Pa nije baš nebitno jer ga samog ne bismo videli, a i vremena i putevi reflektovane svetlosti
se razlikuju
Ali ako je ovo suviše komplikovano za razumevanje, možemo uzeti i bliže stvari. Recimo, SN1987A je bila vidljiva golim okom, i možemo je razaznati kao pojedinačnu zvezdu kroz teleskop bez problema. Udaljenost je 168 000 ly, što se prenosi u razliku u stizanju svetlosti od 20 dana po svakih 100 m/s razlike u relativnoj brzini. Da je tvoja teorija tačna, u toku posmatanja ove supernove, prve opservatorije koje bi je videle bi bile one na strani Zemlje koja se okretala suprotno od nje; pa zatim na strani Zemlje okrenute njoj; pa tek onda na strani Zemlje koja se okreće prema njoj.
Ne mora da znači. Polazni front svetlosti različitih brzina je linearan t. j. prva je najbrža svetlost pa
malo sporija pa još malo sporija i tako redom, ali sva mesta koja su dostigle te svetlosti nalaze se na
pravoj liniji odnosno mogu se spojiti pravom linijom, međutim, promena brzine tačaka na Zemljinoj
površini t. j. komponente brzine usmerene prema Supernovoj nije linearna nego sinusna pa prve
brzine svetlosti ne možemo videti osim kao mestimični izuzetno kratak treptaj najviše na dva mesta.
Dakle izvori na Supernovoj moraju biti na takvim mestima i emitovati svetlosti određenih brzina i u
određena vremena tako da na Zemlju dolaze istovremeno i to brzinom c.
Budući da u nekom vremenu postoji ogroman broj izvora Supernove koji emituju svetlosti različitih
brzina – uvek je moguće formirati konfiguraciju izvora odnosno „odabrati” vremena emitovanja tako
da odgovarajuće svetlosti istovremeno stignu do Zemlje. „Odabiranje” vrše promatrači jer između
nepravovremeno emitovanih svetlosti koje nemaju odgovarajuću brzinu ne detektuju ni jednu već
samo onu koja je emitovana pravovremeno i koja ima onu brzinu koja sabrana sa brzinom neke
tačke na Zemlji na određenom mestu ima vrednost c.
„Gašenje” Supernove se verovatno odvija na svim mestima istovremeno pa je i dolazak mraka isti
kao i dolazak početnih svetlosti.
Mi vidimo bliže supernove kao pojedinačne zvezde...
Da, ali to ne znači da ta zvezda nije “porasla” a ima i intenzivnije kretanje izvora i prema Zemlji i od nje
? Supernova eksplodira polako, tokom vekova, prvo šaljući najsporiju svetlost, pa onda sve bržu, i to tako da sve svetlosti na Zemlju stignu u isto vreme? Otkud supernova zna koliko je Zemlja udaljena?
Tamo niko nije bio i ne zna koliko šta traje izuzev po vestima koje nam donosi svetlost. Već sam rekao da
najbržu svetlost nikada i ne detektujemo već je važna sinhronizacija vremena emitovanja sa brzinama tačaka
na Zemljinoj površini. Supernova „ne zna” ništa, ali šalje različite brzine od kojih neke mogu da formiraju
prsten, poluprsten i sl koji mogu biti detektovani istovremeno u svakoj tački Zemlje dok god takvi prstenovi
dolaze odnosno dok se Supernova ne ohladi
No, kakve veze ima obasjavanje Sunca sa bilo čim?
Pa Supernovu obično ne vidimo po danu
E, sad. Hajde da potpuno ignorišemo šta je to Algol. Uzmimo, recimo, da je Algol zapravo praktični vic nekog tinejdžerskog vanzemaljca, koji je usmerio prema Zemlji neki supersnažan izvor svetlosti, koji periodično menja boju i snagu. Potpuno je nebitno za našu analizu ovde!
Zgodan primer, ali ja bi vanzemaljca zamenio sa zemaljcem jer svi smo mi vanzemaljci dok smo
živi, a kad nas u zemlju spreme tek onda ćemo biti pravi zemaljci. Neka taj zemljanin ima dva
mitraljeza i neka mitraljezi izbacuju jednak broj metaka u sekundi, ali jedan šalje brže metke od
drugog. Neka oba gađaju mete koje su na istoj udaljenosti – frekvencija prolaženja metaka kroz
mete je potpuno ista bez obzira na činjenicu da meci imaju različitu brzinu što znači da su u obe
mete istovremeno neki meci ili su mete istovremeno prazne.
Ako mete približavamo frekvencija će porasti i obrnuto – po Dopleru
Uzmimo sada samo jedan mitraljez i gađajmo neku opservatoriju na Zemlji. Kada se opservatorija
približava mitraljezu imaće veću frekvenciju od one kada se udaljava
Smatrajmo Zemlju kao neku tačku na koju u određenom vremenskom intervalu dolazi određen broj
metaka – neka je taj interval jednak vremenu jednog hablovog obilaska oko Zemlje.
I na opservatoriju i na habl u tom intervalu dolazi jednak broj metaka, međutim, na hablu će u tom
intervalu biti uočljiv i crveni i plavi i nikakav spektralni pomak dok će u opsevatoriji biti uočljiv
samo crveni ili samo plavi ili samo nikakav – dakle promatrači na hablu i na Zemlji istovremeno
vide različite stvari. Isto se mora događati i na opservatorijama na Zemlji koje istovremeno ne
vide isto.

Kao što vidiš iako moja hipoteza izgleda sasvim jednostavno – stvari su vrlo komplikovane – u gornjem
primeru čak nisam mnogo ni govorio o različitim brzinama. Ali nekim vrsnim matematičarima sam
zatražio da napišu opšti izraz za promenu frekvencije nekog pulsara po mojoj hipotezi i ni jedan mi
nije mogao ispuniti želju. Ne moraš da veruješ u moju hipotezu, ali zadatak je sam po sebi kao
matematički problem vrlo interesantan – probaj pa ćeš videti.
Ti si potpuno u pravu što se tiče obzervacije ovakve supernove - mi samo kod bližih supernovi možemo da uočimo samu zvezdu koja je eksplodirala, dok na velikim daljinama ne možemo. Ono što vidimo je daleka galaksija koja odjednom postaje milion puta sjajnija.
Ovo je citat iz tvoje ranije poruke, ali sam tek sad primetio neodrživost ove izjave po STR.
Razmisli o ovom što si rekao. Po STR nije moguće da galaksija ODJEDNOM zbog supernove tako zasija.
 
Poslednja izmena:
Zašto? Verovatno zato što zvezde ili planete te galaksije koje su od nas udaljenije nego Supernova reflektuju sjaj Supernove prema nama.

Ne.

Mi vidimo supernove koje su blizu nas, i jasno vidimo da je u pitanju zvezda koja je eksplodirala. Ove eksplozije imaju svoj spektroskopski "potpis" (na osnovu koga se mogu kategorisati u nekoliko tipova).

Kada pogledamo daleke galaksije, u kojima ne možemo da razaznajemo jednu zvezdu od druge, povremeno vidimo iste takve bljeskove - sa istim spektroskopskim potpisom. Dakle, postoje dve mogućnosti.

- u dalekim galaksijama se odigravaju supernove isto kao i u našoj, s tim što ne možemo da ih vidimo kao pojedinačne zvezde.
- u dalekim galaksijama se nikada ne odigravaju supernove kao što su one u našoj galaksiji, već se odigrava nešto potpuno drugačije što slučajno ima apsolutno istu energiju i iste spektroskopske osobine.

Tebi ostavljam da biraš šta ti se više sviđa. Jer, nebitno je za osnovnu postavku.

(Refleksija, usput, sigurno nije u pitanju, jer to ima svoje posledice na spektralne linije.)

Ne mora da znači. Polazni front svetlosti različitih brzina je linearan t. j. prva je najbrža svetlost pa malo sporija pa još malo sporija i tako redom, ali sva mesta koja su dostigle te svetlosti nalaze se na pravoj liniji odnosno mogu se spojiti pravom linijom, međutim, promena brzine tačaka na Zemljinoj površini t. j. komponente brzine usmerene prema Supernovoj nije linearna nego sinusna pa prve brzine svetlosti ne možemo videti osim kao mestimični izuzetno kratak treptaj najviše na dva mesta.

Upravo u ovome je i problem - linearna emisija koja se susreće sa nelinearnim prijemnikom ne može da proizvede linearne obzervacije kakve vidimo.

Zanimljivo je kako insistiraš na preciznosti, ali onda kada hipoteza bude priterana u ćošak odjednom postaješ maglovit sa pričama o "nekakvim" stvarima koje se tamo daleko događaju, i kako tu može biti raznih stvari koje se dešavaju a mi ne znamo...ali bez preciznih definicija. No, ok. Nema veze. Da probamo još jednom da uprostimo stvari, i da vidimo da li će nešto da se "primi".

* * *

Uzmi bilo koji događaj u vasioni koji ima početak i kraj. Dakle, apsolutno bilo šta što počne da sija u trenutku t[SUB]1[/SUB] i prestane da sija u trenutku t[SUB]2[/SUB].

Ovo može biti supernova, pomračenje jednog objekta drugim, apsolutno bilo šta što ima početnu i završnu tačku.

U početnom trenutku sijanja (t[SUB]1[/SUB]), po tvojoj hipotezi, taj objekt šalje svetlosti različitih brzina prema nama. Neke od ovih su brže, neke sporije. Do nas prvo stižu one najbrže.

U završnom trenutku sijanja (t[SUB]2[/SUB]), ovaj objekt opet šalje svetlosti različitih brzina prema nama, neke brže, neke sporije. Zadnja svetlost koja stiže do nas je ona najsporija.

Sa ovim, valjda, nećeš imati problema.

E, sad. Neizbežna činjenica je da će prvu (tj. najbržu) svetlost, na samom početku bilo kakvog fenomena koji ima početak uočiti oni posmatrači koji se kreću od izvora.

Dakle, apsolutno svaki fenomen koji ima početak bi prvo bio primećen sa strane Zemlje koja rotira od izvora, u trenutku kada se Zemljina orbita kreće od izvora.

No, mada sam ti naveo primere, možda nekako volšebno mi nikada ne primećujemo početak?

Nije bitno. Završni trenutak bilo kakvog fenomena koji ima kraj bi bio vidljiv sa strane Zemlje koja se okreće prema fenomenu dugo vremena nakon što bi nestao za posmatrače sa strane Zemlje koja se okreće od fenomena.

* * *


Da li razumeš, Galet? Bilo šta što ima kraj - bilo koji fenomen koji prestaje. Posmatrači na strani Zemlje koja se okreće od fenomena bi videli kraj, i onda više ništa. Ali posmatrači na strani Zemlje koja se okreće ka fenomenu bi i dalje videli svetlost.

Nema izlaza, Galet. Tvoja hipoteza se ne uklapa u osnovne činjenice naših obzervacija.

Kao što vidiš iako moja hipoteza izgleda sasvim jednostavno – stvari su vrlo komplikovane – u gornjem primeru čak nisam mnogo ni govorio o različitim brzinama. Ali nekim vrsnim matematičarima sam zatražio da napišu opšti izraz za promenu frekvencije nekog pulsara po mojoj hipotezi i ni jedan mi nije mogao ispuniti želju. Ne moraš da veruješ u moju hipotezu, ali zadatak je sam po sebi kao
matematički problem vrlo interesantan – probaj pa ćeš videti.

? Ovo nije sporno. Veoma je jednostavno proizvesti gomilu netačnih hipoteza koje su veoma teške za matematičko modeliranje. Činjenica da je nešto teško ne znači da je tačno.

Ovo je citat iz tvoje ranije poruke, ali sam tek sad primetio neodrživost ove izjave po STR.
Razmisli o ovom što si rekao. Po STR nije moguće da galaksija ODJEDNOM zbog supernove tako zasija.

Ok, razmislio sam, i ne postoji nikakav razlog u STR zbog koga bi to bilo nemoguće.

(Takođe, nemoj se suviše hvatati za "odjednom" - supernove polako rastu u sjaju tokom perioda od više sati ili čak dana, zavisno od kategorije. Mi vidimo galaksiju koja sija konstantno decenijama i vekovima; i onda za jedan kratak period sija milion puta jače, u emisionom spektru koji se uklapa u viđene i potvrđene supernove, kao i u teorijske kalkulacije.)
 
Tebi ostavljam da biraš šta ti se više sviđa.
Ovo je baš velikodušno! Biram prvu varijantu.

(Refleksija, usput, sigurno nije u pitanju, jer to ima svoje posledice na spektralne linije.)
Ne u tom smislu o kojem govoriš jer, na primer, međuzvezdana materija ne emituje svetlost
već reflektuje svetlost sa Supernove, a da bi svetlost sa Supernove došla do udaljenih
delova te reflektujuće materije treba joj veliko vreme - najmanje toliko da se stvori
reflektujuća maglina koja ima veličinu koja se može detektovati zavisno od moći
razdvajanja nekog teleskopa.
Zanimljivo je kako insistiraš na preciznosti, ali onda kada hipoteza bude priterana u ćošak odjednom postaješ maglovit sa pričama o "nekakvim" stvarima koje se tamo daleko događaju, i kako tu može biti raznih stvari koje se dešavaju a mi ne znamo...ali bez preciznih definicija.
Šta ima tu maglovito osim reflektujuće magline? Odabrao sam prvu varijantu s kojom se i ti
slažeš. Rekao sam da Supernovu na velikoj udaljenosti ne možemo videti ako nije u
domenu moći razdvajanja nekog teleskopa o čemu si rekao da sam u pravu. Dakle?

Da li razumeš, Galet? Bilo šta što ima kraj - bilo koji fenomen koji prestaje. Posmatrači na strani Zemlje koja se okreće od fenomena bi videli kraj, i onda više ništa. Ali posmatrači na strani Zemlje koja se okreće ka fenomenu bi i dalje videli svetlost.
Razumem - pogledaj prilog!
Događaj koji promatramo treba da ima oštar početak i oštar kraj a ne postepen. Dobro -
za Supernovu možemo da kažemo da ima oštar početak, ali nestaje vrlo dugo i postepeno.
Interesantna je činjenica, međutim, da je velika retkost videti početak Supernove - pa čak i
u tom slučaju ona može biti vidljiva na svim delovima Zemlje ako smo primetili njen početak
onda kad su do nas stigle najsporije svetlosti ili tu negde jer su su sve ostale brže svetlosti
već tu i biće detektovane na odgovarajućim mestima. Postoji takođe mogućnost da su neke
Supernove u sazvežđu Velikog Medveda ili tu negde pa je dnevna razlika u brzinama Zemlje
u odnosu na Supernovu relativno mala. Ova brzina takođe opada i u zavisnosti od geografske
širine
Ispada da uglavnom posmatramo Supernove kad su već u poodmakloj fazi.
Nema izlaza, Galet. Tvoja hipoteza se ne uklapa u osnovne činjenice naših obzervacija.
Možda je tako, primeri koje navodiš su vrlo ubedljivi, ali im nedostaju još neki detalji da
bi bili nesumnjiv dokaz protiv moje hipoteze
? Ovo nije sporno. Veoma je jednostavno proizvesti gomilu netačnih hipoteza koje su veoma teške za matematičko modeliranje. Činjenica da je nešto teško ne znači da je tačno.
Nije sporno, ali je važno. Po mojoj hipotezi lako je dokazati da neki pulsevi kod milisekundnih
pulsara ne mogu biti detektovani.

Ok, razmislio sam, i ne postoji nikakav razlog u STR zbog koga bi to bilo nemoguće.

(Takođe, nemoj se suviše hvatati za "odjednom" - supernove polako rastu u sjaju tokom perioda od više sati ili čak dana, zavisno od kategorije. Mi vidimo galaksiju koja sija konstantno decenijama i vekovima; i onda za jedan kratak period sija milion puta jače, u emisionom spektru koji se uklapa u viđene i potvrđene supernove, kao i u teorijske kalkulacije.)
Nije dovoljno ni nekoliko sati ni nekoliko dana pa čak ni godina da bi cela galaksija zasvetlela
milion puta jače zbog jedne Supernove jer ako ne vidimo Supernovu onda to što vidimo
nije ona nego nešto drugo - ja tvrdim da je to reflektovana svetlost sa međuzvezdane
materije, a ako nije onda kaži šta je.
 

Prilozi

Rekao sam da Supernovu na velikoj udaljenosti ne možemo videti ako nije u
domenu moći razdvajanja nekog teleskopa
To apsolutno nije tacno. Da koristis izraz rezolucija jos bi se moglo razumeti da ne shvatas sta to znaci ali ti koristis bas moc razdvajanja iz cega bi odmah trebalo da bude jasno o cemu se radi, a to je moc da se dva objekta vide odvojeni jedan od drugoga sa praznim prostorom izmedju njih. To nema prakticno nikakve veze sa njihovom vidljivoscu.
 
Ovo je baš velikodušno! Biram prvu varijantu.

Kakve veze sa vezom onda ima ostatak tvoje poruke?

Pazi, supernove imaju period rasta, i period opadanja. Kada je dovljno blizu, mi jasno vidimo zvezdu koja počinje sve jače i jače da sija, dođe do vrhunca, opadne, i onda ostavi prsten odbačenog materijala koga možemo da pratimo u kretanju kroz kosmos.

Uopšte ne razumem šta pokušavaš da kažeš sa izjavama poput ove:

Nije dovoljno ni nekoliko sati ni nekoliko dana pa čak ni godina da bi cela galaksija zasvetlela milion puta jače zbog jedne Supernove jer ako ne vidimo Supernovu onda to što vidimo nije ona nego nešto drugo - ja tvrdim da je to reflektovana svetlost sa međuzvezdane materije, a ako nije onda kaži šta je.

Mi vidimo, uživo, na nebu kako galaksije naglo postaju svetlije, i onda njihov intenzitet opada. Nivo oslobođene energije (i spektroskopski potpis) je potpuno ekvivalentan bližim supernovama koje smo direktno videli.

Tako da ovde kažeš da se ne može desiti ono što mi direktno vidimo da se dešava. Nema nikakvog odjeka o magline, nema nikakve refleksije, nikakvih čuda. Ono što vidimo je porast snage supernove, i onda opadanje.

I to nikako ne može da se uklopi u tvoju teoriju.

Mada mi jesmo videli početke supernovi, možemo to da ignorišemo - posmatranje njihovog završetka obara tvoju hipotezu. Potpuno je nebitno da li je kraj postepen ili nije: događaj može da traje mesecima, i i dalje njegov početak ne bi bio vidljiv na jednoj strani Zemlje u trenutku kada se njegov kraj vidi na drugoj strani.

Interesantna je činjenica, međutim, da je velika retkost videti početak Supernove - pa čak i u tom slučaju ona može biti vidljiva na svim delovima Zemlje ako smo primetili njen početak onda kad su do nas stigle najsporije svetlosti ili tu negde jer su su sve ostale brže svetlosti već tu i biće detektovane na odgovarajućim mestima

??? Kada sporije svetlosti stignu do nas, brže svetlosti nisu "već tu", već su prošle. Brže svetlosti neće da čekaju da sporije stignu.

Razlog zbog koga retko vidimo početak supernove je veoma jednostavan: mi ne posmatramo celo nebo neprestano, već ga polako skeniramo i tražimo promene. Kada uočimo promenu (usled supernove koja je u toku, na primer), onda usmerimo mnogo teleskopa na tu stranu i posmatramo ostatak procesa. Jedini način da se uoči početak supernove je da usmeriš teleskop na određenu galaksiju, i da čekaš dok se u njoj ne desi supernova - što ćeš se načekati.

I opet, ne uzimaš uopšte u obzir kakve efekte ovo ima na obzervaciju. Uzmi da supernova u samom početku oslobađa 1x svetlosti; na vrhuncu, deset dana kasnije, oslobađa 10x; a na kraju, još deset dana kasnije, opet 1x.

Koliki intenzitet svetlosti će videti posmatrači sa različitih strana Zemlje? Kada posmatrač na strani koja se okreće od supernove vidi početak, posmatrač sa druge strane ne vidi ništa. Kada posmatrač sa prve strane vidi maksimum, posmatrač sa druge i dalje ne vidi ništa. Kada posmatrač sa prve strane vidi kraj, posmatrač sa druge vidi početak. Kada posmatrač sa prve više ne vidi ništa, posmatrač sa druge vidi maksimum...

Priča je gotova, Galet. Tvoja hipoteza je potpuno i apsolutno oborena, algebarskim metodama, bez ulaženja u sve druge razloge zbog kojih ne može da opstane.
 
Razmisli kako izgledaju dve zvezde koje su suviše blizu ....

1)Ako su ravni rotacije dvojnih zvijezda nasumično orjentisane u odnosu na Zemlju,onda bi do čestog (djelimičnog ili potpunog) zaklanjanja dolazilo samo ako su jako blizu.Kad bi razmak između dvije zvijezde bio samo 40% njihovog prečnika tada bi šansa da se međusobno pomračuju bila oko 50%.Astronomska
osmatranja pokazuju da je ovaj procenat znatno veći u korist dvojnih zvijezda.
(Zalijepljene dvojne zvijezde bi zbog jakih plimskih sila imale kratak vijek i postale
bi jedno nebesko tijelo.)
2)Slavna žena astronom (Miss Leavitt´s) je uočila da je period promjenjivih zvijezda tim kraći što im je sjaj slabiji.Zaključila je da udaljenije dvojne zvijezde brže žmirkaju i to je jedan od usvojenih etalona za mjerenje u našoj galaksiji.
-------- Zar ovo nije dovoljno iritirajuće da se moramo zapitati zašto je to tako?
Ako pođemo od postulata o konstantnosti brzine svjetlosti onda zaključujemo
da zemlja ima privilegovan položaj u galaksiji.
-Gotovo sve dvojne zvijezde imaju ravan rotacije usmjeren približno ka nama.
-Dvojne zvijezde brže rotiraju (i žmirkaju) ako su udaljenije od nas.

Ali sva ostala astronomska opažanja pokazuju da je sunčev sistem negdje blizu
ruba galaksije i ni po čemu značajan ili privilegovan.

Ako ovome dodamo i misteriju pulsara, kuju sam ranije predstavio i na koju je donekle reagovao samo Caliburn(´´Ne zameri, ali imam posla preko glave, a voleo bih sam da prođem kroz račun.
Ne brini, dobićeš odgovor. ´´)
,onda moramo posumnjati u ispravnost TR i postulata o konstantnosti brzine svjetlosti.
Jer možda žmirkanje nije posljedica međusobnog zaklanjanja.A i frekvencija žmirkanja možda nije uslovljena samo periodima rotacije dvojnih zvijezda ili pulsiranja cefeida.

endonuclease: Ok, sad.

Ja sam odgovorio na tvoja pitanja. Imam sada pitanja za tebe. U prethodnom odgovoru tebi, naveo sam ti niz eksperimenata koji pokazuju da je brzina svetlosti nezavisna od brzine izvora ili prijemnika, i da je uvek jednaka c. Sada ti meni ovde odgovori na te primere, i objasni mi zašto oni ne obaraju Ricovu teoriju.



Spomenuću samo još jedan fenomen iz astronomije .Osmatranjem optički razlučivih
dvojnih zvijezda podrazumjevamo da će se njihov baricentar prividno pomjerati.I to se
može izračunati.Zbog kašnjenja udaljenija zvijezda se vidi na krivom mjestu u odnosu na bližu zvijezdu, pa duž koja ih spaja ne prolazi kroz baricentar rotacije.Ok,ali je nevolja u tome što astronomska mjerenja nisu ni blizu sa predviđanjima na bazi c=const.

A sad ću polako početi sa navođenjem kritika na ove mnogobrojne dokaze da je c=konst.(Dakle nemamo jedan stravično jak dokaz,ali imamo ogromnu gomilu slabih.)
Moram ići jedan po jedan pa dokle stignem,a citiraću samo uglednije naučnike i mislioce.
 
A sad ću polako početi sa navođenjem kritika na ove mnogobrojne dokaze da je c=konst.(Dakle nemamo jedan stravično jak dokaz,ali imamo ogromnu gomilu slabih.)
Moram ići jedan po jedan pa dokle stignem,a citiraću samo uglednije naučnike i mislioce.

Dragi Milane, ovo neće uopšte funkcionisati.

Prvo, da, postoje astronomske misterije i nepoznanice (mada bih voleo da mi daš neke reference na ove stvari koje si naveo). Ali zašto je automatska pretpostavka da se radi o promenjivoj brzini svetlosti, a ne o nekom sasvim desetom fenomenu?

Drugo, samo napred sa navođenjem kritika. No, imaj u vidu da promenjivost brzine svetlosti nosi sa sobom strahovite posledice za naše obzervacije univerzuma. Možeš naći neki primer u kome se neki problem može rešiti tako što brzina svetlosti nije konstantna, ali ljudi koji predlažu takva rešenja ignorišu činjenicu da njihovi predlozi imaju milion posledica koje bi bile jasno vidljive na milion drugih polja (pogledaj celu moju priču sa Galetom).

Treće, obrati pažnju na zakone elektromagnetizma, kvantne mehanike, kao i na konstantu fine strukture univerzuma. Ako se brzina svetlosti može promeniti, sve ovo pada u vodu. Dakle, bilo koje objašnjenje koje daješ mora u sebi uključiti način da se brzina svetlosti promeni, a da pritom kvantna mehanika ostane funkcionalna; u suprotnom, napravio si teorijski pristup kojim "rešavaš" neki problem u obzervaciji, s tim što to rešenje vodi u implikacije da je čvrsta materija neodrživa ili da se ne mogu formirati veze između atoma, ili da se ne mogu formirati ni sami atomi.

Veliki problem ovde je ograničenost znanja. Ljudi koji površno ili osrednje poznaju jednu oblast fizike u njoj vide "problem", i onda daju svoje "rešenje" - a da pritom nisu u stanju ni da pojme kolike posledice takvo "rešenje" proizvodi u drugim aspektima fizike, o kojima ne znaju dovoljno. (Opet, pogledaj moj razgovor sa Galetom, i njegovo neshvatanje zašto "različite brzine svetlosti" predstavljaju problem po pitanju osnovnih zakona za očuvanje energije.)

Četvrto i poslednje, pazi kako posmatraš nauku uopšteno. Naučnici traže probleme, i onda traže rešenja za njih; ako ova rešenja zahtevaju obaranje postojećih teorija, onda se ide u obaranje. Međutim, ljudi koji su unapred odlučili da određena naučna teorija nije istinita (recimo, da brzina svetlosti nije konstantna, ili da se evolucija nije mogla desiti, ili da je Zemlja stara šest hiljada godina) i sada traže dokaze koji će potvrditi njihove unapred zacrtane ciljeve - ti ljudi se ne bave naukom.

Opet, postavlja se veliki problem u kome se oni koncentrišu na pojedine detalje (koji im nisu jasni) ili na stvarne misterije, i onda u njima traže potvrdu za svoje mišljenje. Istovremeno, potpuno ignorišu veću sliku (koja negira njihovo mišljenje), i ignorišu sva druga potencijalna objašnjenja za stvarne misterije. Ovo je put koji se završava sa titulom "crank" ili "crackpot". Koja nije poželjna ili počasna.
 
Ovo nije moja oblast, tako da sam morao da pitam, ali sad sam malo proverio i...odakle dobijaš ove informacije koje prenosiš ovde, Milane?

1)Ako su ravni rotacije dvojnih zvijezda nasumično orjentisane u odnosu na Zemlju,onda bi do čestog (djelimičnog ili potpunog) zaklanjanja dolazilo samo ako su jako blizu.Kad bi razmak između dvije zvijezde bio samo 40% njihovog prečnika tada bi šansa da se međusobno pomračuju bila oko 50%.Astronomska
osmatranja pokazuju da je ovaj procenat znatno veći u korist dvojnih zvijezda.

Ovo je potpuno netačno. Ako koristiš obzervacije sa početka dvadesetog veka (kao što rade mnogi antirelativisti), postoji određen broj spektroskopskih fenomena koji "izgleda čudno". Ali moderni teleskopi i moderne analize su potpuno rešili ovo pitanje, bar koliko mogu da vidim kao laik. Orjentacije binarnih zvezda su potpuno u skladu sa očekivanjima: unutar Mlečnog puta postoji više eclipsing binaries, zbog ravni rotacije naše galaksije. Ali uopšteno u kosmosu, nema nikakvog pravila, niti ima problema kakav opisuješ.

No, ja sam laik na ovom polju, pa sam možda nešto propustio. Imaš li neke skorije reference koje se bave ovim pitanjem, ili koje daju podatke o relativnom broju binarnih sistema različitih orjentacija?

2)Slavna žena astronom (Miss Leavitt´s) je uočila da je period promjenjivih zvijezda tim kraći što im je sjaj slabiji.Zaključila je da udaljenije dvojne zvijezde brže žmirkaju i to je jedan od usvojenih etalona za mjerenje u našoj galaksiji.
-------- Zar ovo nije dovoljno iritirajuće da se moramo zapitati zašto je to tako?

Opet, ovo je korenita greška. Henrietta Leavitt je otkrila varijabilne zvezde, ali ovo nisu binarne zvezde uopšte.

Ovo su Cepheid variables, varijabilne zvezde koje pulsiraju usled cikličnog kapa procesa.

Potpuno je netačna tvrdnja da brže žmirkaju udaljenije zvezde. Ono što je veoma precizno povezano je njihova snaga (sjaj) i period pulsiranja.

Otud, iz perioda žmirkanja se može izračunati apsolutan sjaj zvezde; a onda se na osnovu prostog kvadratnog zakona (snaga sjaja opada sa kvadratom rastojanja) može izračunati udaljenost zvezde.

Spomenuću samo još jedan fenomen iz astronomije .Osmatranjem optički razlučivih dvojnih zvijezda podrazumjevamo da će se njihov baricentar prividno pomjerati.I to se može izračunati.Zbog kašnjenja udaljenija zvijezda se vidi na krivom mjestu u odnosu na bližu zvijezdu, pa duž koja ih spaja ne prolazi kroz baricentar rotacije.Ok,ali je nevolja u tome što astronomska mjerenja nisu ni blizu sa predviđanjima na bazi c=const.

U površnom pregledu preko literature, vidim više tekstova koji pomoću precizne dopler tomografije mere varijacije u baricentru, i svi daju formule i rezultate koji ne pokazuju nikakve misterije ili probleme. Otud, moram opet da te pitam za referencu: gde su naučni radovi u kojima su objavljene obzervacije ovog problema koga navodiš, i kada su ovi radovi objavljeni?

Milane, dao si tri tvrdnje u prethodnoj poruci. Prva i treća liče na davno rešene misterije sa početka dvadesetog veka; ali možda nisam u pravu, i ti ćeš nam ovde dati tražene reference. Druga tvrdnja je direktno netačna.

Štaviše, ovo počinje da mi jako liči na proces koga kreacionisti primenjuju kada pričaju o evoluciji: izvlače davno rešene probleme, predstavljaju ih kao sadašnje, iskrivljavajući pritom informacije. Ne kažem ovo da bih napadao tebe lično, već ti objašnjavam zbog čega od sada duboko sumnjam u izvore informacija iz kojih nam prenosiš ove argumente.
 
Ето видите каквих све мишљења има. И како да ја то сада прећутим. Замислите да је светло закривљено, уместо простора и времена, и ништа се не мења у ни једној теорији. Ако светла долазе у закривљености према нама онда ће она долазити са другом закривљењошћу из сваког извора, и ми због тога видимо различито кад се примичемо и кад се одмичемо од извора светлости, а не због различитих брзина светла.
 
To apsolutno nije tacno. Da koristis izraz rezolucija jos bi se moglo razumeti da ne shvatas sta to znaci ali ti koristis bas moc razdvajanja iz cega bi odmah trebalo da bude jasno o cemu se radi, a to je moc da se dva objekta vide odvojeni jedan od drugoga sa praznim prostorom izmedju njih. To nema prakticno nikakve veze sa njihovom vidljivoscu.
Čemu ova primedba? Apsolutno je tačno da ne pratiš pažljivo o čemu se radi, a radi se o
tome da pomoću nekog teleskopa možemo videti neku udaljenu galaksiju ali ne možemo
pomoću tog teleskopa pojedinačno razaznati zvezde u njoj pa ni onu koja će postati supernova
- a to jeste rezultat moći odnosno nemoći razdvajanja.
 
Čemu ova primedba? Apsolutno je tačno da ne pratiš pažljivo o čemu se radi, a radi se o
tome da pomoću nekog teleskopa možemo videti neku udaljenu galaksiju ali ne možemo
pomoću tog teleskopa pojedinačno razaznati zvezde u njoj pa ni onu koja će postati supernova
- a to jeste rezultat moći odnosno nemoći razdvajanja.

Ne mozemo pojedinacno razaznati ali njenu svetlost svakako mozemo videti "utopljenu" u svetlost ostalih zvezda. Ti uporno tvrdis da su one bukvalno nevidljive sto nije tacno.
 
Kakve veze sa vezom onda ima ostatak tvoje poruke?
A kakve veze sa vezom ima izjava da čitava galaksija zasvetli?

Uopšte ne razumem šta pokušavaš da kažeš sa izjavama poput ove:

Trebalo bi da razumeš - kako daleka galaksija može da zasvetli zbog Supernove a bliža ne? To su tvoje reči.
I to nikako ne može da se uklopi u tvoju teoriju.
Ne nego u tvoju.
??? Kada sporije svetlosti stignu do nas, brže svetlosti nisu "već tu", već su prošle. Brže svetlosti neće da čekaju da sporije stignu.
Neke su prošle a neke će tek da dođu. A zašto misliš da je prestala emisija sa
Supernove u trenutku kad su stigle početne spore svetlosti?
...i da čekaš dok se u njoj ne desi supernova - što ćeš se načekati.
Uh super! Ja bih uperio teleskop tamo gde je već bila neka Supernova i da čekam s nadom
da se više tu neće pojaviti .x.
Kada posmatrač sa prve više ne vidi ništa, posmatrač sa druge vidi maksimum...
Biraš Supernove, a i trenutak opažanja kojih do sada nije bilo.
Priča je gotova, Galet. Tvoja hipoteza je potpuno i apsolutno oborena, algebarskim metodama, bez ulaženja u sve druge razloge zbog kojih ne može da opstane.
Ovi razlozi su nedovoljni a druge još nismo čuli.
 
... Kook - redovni pošiljalac koji uporno šalje poruke koje nemaju veze sa realnošću ( paranoja, teorije zavere ). Ovakvi ljudi će često izgraditi čitavu imaginarnu strukturu dokaza za svoje tvrdnje iako je netačnost tih tvrdnji opštepoznata i dobro dokumentovana...

Poznat je slučaj izvesnog Džejmsa Driskola, sa nadimkom Spaceman, koji je godinama smarao ljude svojim nastojanjima da opovrgne teoriju relativiteta...

Karakteristike trola

3. Često koriste lažni identitet za kontrolu i napad na sopstvene teorije Tako trol može stupiti u razgovor sa samim sobom...


:)

-
 
Ne mozemo pojedinacno razaznati ali njenu svetlost svakako mozemo videti "utopljenu" u svetlost ostalih zvezda. Ti uporno tvrdis da su one bukvalno nevidljive sto nije tacno.
Ne, ne tvrdim. Ja čak tvrdim da možemo videti svetlost sa jednog jedinog atoma jer samo
takva i postoji "utpoljena" sa svetlostima drugih atoma. Ako vidimo svetlost galaksije koja je
skup zvezda kako bih mogao tvrditi da neka zvezda ne učestvuje u toj svetlosti.
 
Ne, ne tvrdim. Ja čak tvrdim da možemo videti svetlost sa jednog jedinog atoma jer samo
takva i postoji "utpoljena" sa svetlostima drugih atoma. Ako vidimo svetlost galaksije koja je
skup zvezda kako bih mogao tvrditi da neka zvezda ne učestvuje u toj svetlosti.
Ne tvrdis?
najmanje toliko da se stvori reflektujuća maglina koja ima veličinu koja se može detektovati zavisno od moći razdvajanja nekog teleskopa.

Nije dovoljno ni nekoliko sati ni nekoliko dana pa čak ni godina da bi cela galaksija zasvetlela
milion puta jače zbog jedne Supernove jer ako ne vidimo Supernovu onda to što vidimo
nije ona nego nešto drugo
 
Poslednja izmena:
I to što kažeš... mada, moglo bi neko dete da pročita njegove poruke, pa da zabrazdi...
Ne znam šta je bolje, odgovarati kratko ili ne odgovarati uopšte... :rumenko:

Najbolje je ne davati inspiraciju. A na kraju krajeva ako imas toliko energije, bolje se direktno obrati toj istoj deci, na sta ja znam, nekim organizovanim predavanjima u okviru skole i sl. Ovo je gubljenje vremena. Kao i zivaca.
 

Back
Top