Значи ти хоћеш да мени одређујеш како да ја радим. Значи ако цео свет говори милијарде пута дневно да је два пута шест једнако дванаест, ја не могу рећи да је и шест пута два једнако дванаест, не само зато што ја немам основног знања него и зато што цео свет зна да је два пута шест дванаест.
I ubuduće
bi bilo lepo od tebe, bar je tako kada se vodi diskusija između civilizovanih ljudi, da makar osnovne pojmove naučiš, pre nego što izraziš svoje mišljenje.
A ja sam negde određivao kako ćeš da radiš?

Samo sam ti ukazao da bi bilo bolje da prvo naučiš, neke, makar najosnovnije pojmove pre nego što kreneš u kritiku, ali pretpostavljam da je mnogo lakše usvojiti bilo kakvu budalaštinu čiji tvorac smatra da je "sadašnja fizika na staklenim nogama" ili da postoji "međunarodna zavera celokupne naučne zajednice, čiji je cilj da baš on ne objavi svoje radove, jer bi isti pokazali da svi naučnici na svetu greše", itd., budalaštine koje se raspadaju u kontaktu sa elementarnom logikom, osnovnim zakonima Prirode ili eksperimentom.
To je sve mnogo lakše, ali nije tačno.
Možeš ti da se ljutiš na mene koliko te volja, ali te to neće ničemu naučiti.
Teorije i formule koje danas koristimo su eksperimentalno proverljive i što je najvažnije praktično su primenljive.
Razumeš šta znači kada je neka teorija primenljiva u praksi?
Kako ti tačno zamišljaš da nešto što je netačno bude primenljivo u praksi?
Dalje, ti misliš da sam izneo
argumentum ad populum, ali nisam. Nisi razumeo moj argument, nije poenta u broju ljudi koji vrše eksperiment, odnosno broju ljudi koji govori da je dva puta šest jednako dvanaest, nego u broju eksperimenata koji teoriju potvrđuju, odnosno broju puta proveravanja da je dva puta šest jednako dvanaest.
Osim toga ti ne tvrdiš da je šest puta dva jednako dvanaest, nego da je šest puta bilo šta jednako dvanaest.
На оном линку горе ја сам само покушао дати предлог на Галетов проблем.
Upoznaj se sa zakonom održanja energije, prvo, pa će ti onda biti jasno u čemu je galetov problem.
А за грешку од 0,0004 сматрам огромну грешку у свемирским прорачунима. Толико та грешка може да смета правилном кретању уметних сателита да су Американци и прошле недеље морали исправљати путање својих пионира који круже око сунца на међи сунчаног и земљиног гравитационог дејства. Е сад, ако један неписмен човек рече нешто што је искусио а није у стању да то напише јер не зна писати, да ли то његово искуство нема вредност исту као и да зна писати?.
Prvo nije greška od 0,00004%, već to najveći nivo merne nesigurnosti do koga su naši merni uređaji trenutno u stanju da stignu.
Što se tiče sonde "Pionir" njena trajekotiraja je određena krajnje složenim uticajima, te mi nije jasno zbog čega misliš da ima veze sa ovom raspravom.
Vujadine, iskustvo svakako ima određenu vrednost, ali ovde nije u pitanju iskustvo, nego tumačenje. I nije pitanju da li je neko pismen ili nije, već da li je ono što tvrdi tačno ili ne.
Ja razumem da imaš kompleks usled nedostatka obrazovanja, no to se rešava tako što uzmeš knjigu i učiš.
U nauci nema prečica, nema čudotvorne teorije koja će učiniti svu poznatu fiziku odjednom netačnom, i time te opravdati u iznošenju gluposti kakve iznosi galet.
Osim toga, kada naučiš neke, makar osnovne stvari, to je kao da skidaš maglu sa očiju i biće ti jasno kolike si budalaštine zastupao.
Magnituda gluposti koja je sadržana u nekim idejama koje se iznose po forumima, uključujući i ovaj, a tiču se nauke je neopisiva i ista se može ceniti tek kada razumeš, koliko je ideja koja je iznesena u sukobu sa svime što znamo, sa prirodnim zakonima.
To ne možeš da uradiš, dok ne naučiš makar osnove.
Za neke zamisljanje trodimenzionog prostora kao dvodimenzione povrsi moze biti tesko, ali nazalost to su verovatno najbolje smisljene predstave koje sluze da bi se vecini ljudi priblizio fenomen sirenja univerzuma. One koje takva analogija ipak ne zadovoljava, mogu debelim flomasterom ili marketom da obeleze tacke na povrsini balona, a zatim zamole neku osobu da duva u balon i onda posmatraju kako se obelezena mesta udaljavaju jedno od drugog.
Neke stvari se ipak mogu opisati jedino analitički, jer ljudska čula i proces obrade informacija koje iz njih dobijamo prilagođeni jednom kratkom život na površini planete, a ne razumevanju kosmičkih procesa.
To je veliki problem ne samo laicima, nego i naučnicima, pa čak i onima koji neposredno istražuju fenomene o kojima raspravljamo.