Ok, ajd kad si navalila...i imas spokojan zivot i ne treba ti vise?
Ok, kad si navalio.. Naravno da želim više, svi to želimo, zar ne? Ali ne znači nužno da mi treba. Neću da poludim ili se razbolim ako ne dobijem to što želim, pa samim tim znači da nije nešto što mi treba, već samo nešto što želim.
Već su me ko zna koliko puta prozivali kada se diskutovalo o ljubavi, o pravom.
Ko ne želi da bude voljen i da voli, ima li veće sreće od ljubavi..
Ljubav je sve. Ali naći, sresti pravu osobu je tako retko, gotovo nemoguće za mene.
Ne radi se o previsokim kriterijumima, ni prevelikim očekivanjima, radi se o poklapanju koje je evidentno, o skladu u komunikaciji, o skladu u emociji.
A toga uglavnom nema. A meni je zamorno kada nije spontano, ne teče, ne razvija se lako, ne napreduje.
Ako moram da ćutim o onome što mislim ili da govorim ono što želi da čuje, ili ako on ne govori ono što misli, pa ja nagađam itd itd itd... Zamorno, nepotrebno gubljenje vremena koje ako bi se nastavljalo na silu ne bi dovelo do ljubavi, nego do bola, razočaranja i poremetilo spokoj i sreću.
Ako/kada se pojavi,, pravi" sve će da ide glatko, i razgovor i dogovor, pa i ljubav.
Do tada, ili do kraja, spokoj.