Notofalija ovaj post mirise na Hegela, sto i nije lose, ali nije kompletno izreceno.
Nemoj te me pogresno shvatiti, ali ona definicija koja odredjuje coveka kao samovoljmo mislece bice je tek pocetak defiicije i definisanja, a nije bezrazlozno trucanje.
Postavlja se pitanje, kako sagledati coveka? Kako postaviti pitanje, sta je covek? Kako doci do sustine samog coveka?
Pre svega, mora se staviti covek sam pred sebe. Mora se telotvoriti, manifestovati sagledati sam sebe i tako se vratiti u sebe sa novom mislju o svom sopstvu. Misao jeste ono dijalekticko, ono sto kruzi, ono sta pokrecu protivrecnosti, sloboda i odredjenost. Covek po sebi jeste pocetak sagledavanja, ali nije kraj. Tek kada svojom mislju obuhvati i sebe po sebi, on postaje za sebe. Covek za sebe se sad nalazi u celini U celini koja je, naravno sveobuhvatna, on sagledava sebe kroz celinu. Covek jeste samo kada je samosvestan, kada se misljenje odvoji od misljenja i postane za sebe, tek njegovim povratkom misljenje misljenja postaje za sebe. Covek u celini, samosvesno i sa misljenu za sebe jeste. Na koji nacin? Na nacin koji jedini jeste, slobodom volje i samosvestscu, putem misljenja, dijalektickom odredjenoscu.
Zelim da znate da ovo nije konacna definicaj sa moje strane, da je ovo tek pocetak dobijanja definicije.nisi upucen
Patak covece, ako ti je teska tema i ako nisi upucen, onda nemoj ni pisati, u suprotnom si dobrodosao pisati na ovu temu. Ali svejedno tvoji takvi nastupi nihilisticke nemoci su stvarno slabasni. Izvodjenje ti se bazira na pogresnoj predpostavci jer covek bez obzira kako delovao, kada, gde i bilo sta drugo sto se tice njega, on uvek jeste. Mi posmatramo coveka na koji on nacin jeste, ne bavim se ovde moralom ili nekm drugom temom. Ova ti teza pada u vodu jer covek jeste bez obzira na svo njegovo delanje, e sad ak imas argument da covek nije, zarko bih zeleo da ga cujem?