Prvo, zelim sve da vas pozdravim, sve vas koji zelite da se bavite jednim plemenitim zanimanjem u ovakvim vremenima.
Ja sam glumica, i vec desetak godina se uspesno bavim svojim poslom i zivim iskljucivo od toga, igram u gotovo svim beogradskim pozoristima, radim i na filmu i na televiziji.
Trazeci nesto po internetu naisla sam na ovaj forum i ovu temu, i pozelela sam da se registrujem i da podelim svoja iskustva sa vama, kao i da pokusam da vam pojasnim neke stvari oko prijemnih ispita i da pokusam da razbijem neke predrasude koje imate.
Kada sam odlucila da zelim da upisem akademiju i to podelila sa svojom okolinom, naisla sam na mnogo komentara koji su me demoralisali, tipa, tamo svi ulaze preko veze, ti nisi tip profesora koji prima klasu, sta ces tamo, nisi toliki talenat da zauzmes to jedno do dva mesta koja ostanu posle ovih koji imaju veze. Ja nisam poznavala nikoga, nisam znala ni ko prima klasu, cak ni kako taj neko izgleda, znala sam samo da jako zelim da se time u zivotu bavim, i zaista verovala da ako u meni nesto postoji onda postoji i varijanta da me neko zapazi, ako ne, onda je bolje tako nego da se bavim necim zasta nisam bogom dana. Da ne duzim, dosla sam na prijemni, prekidali su me mnogo, cak mi profesor rekao Bez'te sa scene, bila sam ubedjena da sam najgora, a onda su procitali moje ime i poceo je uzi izbor.
Imala sam svoje favorite u uzem izboru, vecina ih nije usla na klasu. Kada sam par godina kasnije pitala profesora zasto ih nije primio, rekao je stvari koje su bile apsolutno tacne a koje ja tada, na uzem, nisam mogla da razumem, shvatim i znam.
Sve se svdi na to da profesor prima KLASU... To je jako bitno. Ne prima samo pojedince, nego pravi ekipu koja ce zajedno raditi cetiri godine, ekipu koja treba da bude raznolika, sarena, ali da se uklapa kao puzzle, ako me razumete, tako da se desi da otpadnu ljudi za koje komisija i profesor veruju da se nece uklopiti u grupu.
Druga stvar tice se predznanja. Sto manje znate o glumi na prijemnom, to bolje, jer sve ono sto vi mislite da znate je dilentantizam, makar i plemeniti, i onaj ko vas primi mora mnogo vremena da potrosi da vas oduci od svega onoga sto vi mislite da znate o glumi, a tek onda da pocne da vas "delje" na prav nacin, kroz program kojim se vodi.
Treca stvar je raznolikost. Potrebno je na klasu primiti razlicite ljude, dakle, uvek je moguce da otpadne neko ko je darovit zato sto ima par slicnih njemu koji su mozda darovitiji.
Cetvrta i najbitnija stvar je pitanje ukusa. E tu dolazimo do onoga sto je jako bitno da shvatite ukoliko zelite da se bavite ovim poslom: glumci zavise od ukusa reditelja, kolega, producenata i publike. Prosto, ako se nekome dopadate, ne znaci da se dopadate i nekom drugom. Pravi primer za ovu tvrdnju je sto su neki na akademiju primljeni iz 2, 3 ili 4tog puta. Dakle, jednom profesoru se nisu dopali dok drugom jesu...
Sve u svemu, nemojte da vas truju sa pricama o vezama i kovertama... Toga na FDU nema i nikada nije ni bilo. Odbijeno je mnogo dece poznatih i glumaca, zbog cega su se mnogi roditelji i naljutili na svoje dojucerasnje profesore, kao sto su i primljeni oni za koje se verovalo da imaju dara. A to sto neko ima dara ne znaci da ce kad upise FDU neminovno i postati glumac. Tu presudjuje mnogo faktora, a najvaznije je raditi na sebi mnogo i naporno.
Ukoliko vas zanima bilo sta sto je u vezi sa prijemnim, studiranjem glume... slobodno me pitajte, potrudicu se da dam odgovor svima.
Pozdrav!!!