Подржавала бих и тебе, да сматрам да си у праву.
Подржавам сваког кад мисли слично као ја. Поздрављам све оне, који самостално размишљају.
Остале покушавам подстаћи да почну мислити својом главом.
А и ти, размисли, и мање се заноси теоријама завера, разним мистификацијама из псеудоисторијске литературе...
U doba vrhunca carstva, rimske legije stacionirane u inozemstvu brojale su najmanje 300.000 ljudi –
zadivljujuća sila, još opasnija kad se uzme u obzir rimska premoć u taktici i naoružanju, kao i
mogućnost brzog premještanja i preraspodjele po naređenju iz centra. (Zanimljivo je napomenuti kako
je 1996. godine, daleko mnogoljudnija sila, Amerika, štitila vanjske granice svojeg carstva s 296.000 profesionalnih vojnika stacioniranih u prekomorskim bazama).
No, valja naglasiti kako je rimska imperijalna moć proizlazila i iz jednog značajnog psihološkog
realiteta. Civis Romanus sum - "Ja sam gradanin Rima" - predstavljalo je vrhunsko samoodređenje,
izvor ponosa i predmet želje za mnoge. Kasnije priznavan i onima koji nisu bili Rimljani po rođenju,
status građanina Rima bio je izraz kulturne nadmoći koja je opravdavala uvjerenje o poslanju
imperijalne sile. Taj realitet ne samo da je davao legitimitet rimskoj vladavini, već je poticao težnju
ne-subjekata za asimilacijom i uključivanjem u imperijalne strukture. Kulturološka nadmoć, koja je za
vladare bila sama po sebi razumljiva, ali i priznavana od potčinjenih, dodatno je jačala moć imperije.
Sve donedavno vodeći su geopolitički analitičari raspravljali je li kopnena snaga značajnija od snage
na moru, i koje je područje Euroazije vitalno za stjecanje nadzora nad čitavim kontinentom. ledan od
najuglednijih, Harold Mackinder, koji se ujedno smatra i začetnikom ove rasprave, otvorio ju je još
početkom stoljeća svojim konceptima euroazijskog "stožernog područja" (za koje se govorilo da
uključuje cijeli Sibir i većinu Središnje Azije) i, kasnije, područja Središnje i Istočne Europe kao
"srca" Euroazije, od kojih oba predstavljaju odskočna mjesta za stjecanje dominacije nad
kontinentom. Svoj koncept "srca" Euroazije popularizirao je poznatom uzrečicom:
Tko vlada Istočnom Europom, vlada Srcem kontinenta;
Tko vlada Srcem kontinenta vlada Svijetom-Otokom;
Tko vlada Svijetom-Otokom vlada čitavim svijetom.
Europa ujedno služi kao odskočna daska za progresivno širenje demokracije dublje u Euroaziju.
Europsko širenje prema istoku učvrstilo bi pobjedu demokracije ostvarenu 1990. godine.
Tradicionalni je Balkan predstavljao potencijalni geopolitički dobitak u nadmetanju za supremaciju u
Europi.
Velika šahovska ploča
Zbigniew Brzezinski
ZBIGNIEW BRZEZINSKI (1928.) bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Cartera, sada
je savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije (Center for Strategic and International
Studies), profesor američke vanjske politike na School of Advanced International Studies pri John
Hopkins University (Washington, D.C.), upravitelj Trilateralne komisije (u periodu od 1973-1976.
direktor Trilaterale), međunarodni savjetnik nekoliko velikih američkih globalnih tvrtki i član uprava
raznih vladinih i nevladinih organizacija. Dobitnik je bezbroj državnih i znanstvenih (domaćih i
međunarodnih) priznanja od kojih ističemo Predsjednikovu medalju slobode (1981.) za svoju ulogu u
normalizaciji američko-kineskih odnosa i doprinosa u provođenju politike ljudskih prava i nacionalne
sigurnosti SAD.
Napisao je veliki broj knjiga s područja međunarodnih odnosa od kojih izdvajamo: Out of Control,
Power and Principal: The Memoirs of National Security Advisor, The Grand Failures: The Birth and
Death of Communism in the 20th Century, In the Quest of National Security, Between two Ages:
America's Role in the Technotronic Era.