Nešto se kroz maglu prisećam šta je to sve al' ne trudim se previše, ja sam u ratu sa laboratorijom odavno.

Mislim, kad vidim pune birete, meni počnu da se tresu ruke.
I dobar dan. Tri stvari kod mene.
1. 'Bem ti

isplakah se sinoć uz Orkanske visove.
2. Ono dete me preseklo juče, smorila se u kancelariji dok sam ja bila u magacinu sa kupcima pa je bez pitanja otišla u staru kuću da smara oca koji je pokušavao da odmori, da skine temperaturu. I zovi, deri se, bulji u daljinu, dok se nisam setila da imam pri ruci njenu jaknicu i lovačkog kera.

Kako je pomirisala jaknicu i dobila komande, nisam sigurna je li reagovala na traži ili na nađi, ali zalepila je nos za zemlju i otišla pravo pred staru kuću, stala na stepenište, gleda me iz daljine i maše repom a ne ulazi unutra iako miriše pečena piletina. Joj, kako sam je izmazila kad se vratila!

I dve kriške sira sam joj dala kao nagradu!
3.presekla sam muža, žali se da mu se suše usta a pije dosta tečnosti. Nemaš temperaturu? Onda da ideš sutra u apoteku, ta-i-ta meri šećer. Noćasu zlo doba čujem ja njega da ustaje, uključuje kompjuter, pitam ga šta radi, kaže, zabrinuo se za šećer. I krajnji zaključak je da je preterao sa Atkinsovom dijetom.

Mislim, kako je počeo, ako mu je ovo sredovečna kriza (a baš se tako ponaša), ima da me nadživi!
