pa piše u nekoj enciklopediji sigurno kako je koja rasa nastala. zapravo verujem da je većina rasa nastala ukrštanjem, a da se evolucija odnosi na suštinske rasne razlike, npr. visoki ruski hrt i mali pekinezer, pošto su nastali od vukova.
Potpuno mi je nejasno zasto doprinosis virtuelnom vegetiranju ovog trola; smislenije je da vodis dijalog sa ogledalom.
Canis lupus je divlji predak za oko dve stotine domacih, pripitomljenih rasa pasa. Sve rase pasa su transformisani vukovi.
Bez ikakvog znanja o genetici, samo odabirajuci ko ce se s kim pariti, mozemo odgajanjem dobiti razlicite zeljene osobine. To je ono sto su odgajivaci pasa, i ne samo oni, postizali vekovima pre nego sto se uopste saznalo za pojam genetike. Svaka rasa pasa dobijena je manipulacijama unutar svog genskog fonda. Neretko, nove rase pasa nastaju selekcijom samo jedne velike mutacije. Mutacije su, uopsteno govoreci, slucajne promene u genima koje sacinjavaju gradivni materijal za evoluciju neslucajnom selekcijom. Velike mutacije u prirodi retko opstaju, ali ih geneticari koriste u laboratorijama jer ih je lako proucavati. Rase pasa sa izrazenim kratkim nogama, kao sto su jazavicari i lisicari, stekle su tu karakteristiku u samo jednom koraku pomocu genske mutacije koja se zove ahondroplazija. To je klasicna velika mutacija koja bi imala male sanse da opstane u prirodi. (
Mutacija nalik ovoj odgovorna je za jednu vrstu patuljastog rasta medju ljudima, kada je trup bezmalo normalne velicine ali su noge i ruke kratke.) Stenad razlicitih rasa pasa mnogo vise su nalik jedni drugima nego odrasli primerci istih, jer je glavni zadatak i izazov stenaca da sisaju. Efikasno sisanje bilo bi neizvodljivo kada bi stenci na rodjenju imali dugu njusku poput ruskih hrtova; zasto onda buldozi i pekinezeri, kao izuzeci, zadrzavaju kratku, stenecu njusku i kao odrasle jedinke (pojava poznata kao
neotenija)?
http://www.balkanmagazin.net/kolumna/nauka/zasto_je_pas_poceo_da_zivi__s_covekom.xhtml
Ubrzana evolucija?
Istraživanja iz 90-ih nisu, medjutim, dovela samo do otkrića da se pas razvio od vuka na Bliskom Istoku pre 10-11.000 godina. Donela su i misteriju - zašto je genetska razlika izmedju psa i vuka toliko velika, mnogo veća nego što se očekuje za tih desetak hiljada godina različite evolucije, toliko velika da se može očekivati za 100 hiljada godina na drugim evolucionim putevima? Zato se ne može isključiti da je pas, ipak, stariji od navedenih 10-11 hiljada godina..
Najverovatnije objašnjenje glasi – čovek je oplemenjivao psa veoma intenzivno i ciljano tako da je prirodi veoma izdašno pomagao i time ubrzao evoluciju i pojačao odvajanje psa od najbližih rodjaka-vukova.
Večito mladunče
Razlika izmedju psa i vukova je sada mnogo, ali možda najznačajnija, u svakom slučaju najzanimljvija, jeste pojava tzv neotenije kod pasa. Radi se o pojavi da odrasle jedinke, sposobne za razmožavanje, zadržavaju osobine mladunaca. Ljudi su kod pasa posebno cenili one mazne, koji se najradije igraju i privijaju uz čoveka i zato su za dalje gajenje birali upravo te koji najviše pokazuju te osobine. Rezultat je „večito mladunče“, tako da se i mnogi stari psi, iako na granici fizičkih snaga, rado igrajju i privijaju uz svog gospodara.
Na drugom kraju od buldoga su ruski hrtovi. Hrtovi su osobeni po tome sto njuska pocinje da im raste pre rodjenja, usled cega stenci ruskih hrtova slabije sisaju od drugih rasa. Neki biolozi pretpostavljaju da je zelja odgajivaca pasa da dobiju hrtove s izduzenim njuskama dostigla svoj limit i da se preko toga ne moze ici, jer mladunci ne bi preziveli period dojenja.
Sta se moze zakljuciti iz ovih primera? Ogroman broj rasa pasa dokazuje kako je jednostavno da se neslucajnom selekcijom odredjenih gena relativno brzo dobiju radikalne promene u ponasanju i anatomiji pasa. I sto je najbitnije,
tim procesom moze da bude zahavaceno skoro nezamislivo malo gena; promene ce, ipak, biti tako velike, a razlike medju rasama tako dramaticne da se moze pomisliti kako je njihova evolucija trajala milionima godina. Nije tesko zakljuciti ako su ovakve radikalne promene moguce za svega nekoliko vekova ili decenija, sta se procesom prirodne selekcije moze iznedriti za vise desetina ili stotina miliona godina.