Evolucija vs Kreacija

опет верујеш теорији еволуције, па зар ти није доста што те називају мајмуном него ти нуде и лажне доказе:)

Sale niko mene ne zove majmunom osim tebe, ali ti ne možeš da me uvrediš, jer si ti čovek koji je samo fizički u ovom veku, dok si svojim znanjem zaostao nekoliko stotina godina. Ali, valjda će i tebi neko da uzvike "O pa car je go", i da konačno postaneš svestan vremena u kome si.
A zašto ti i šimpanza imate u 95% sličan genom?
 
опет верујеш теорији еволуције, па зар ти није доста што те називају мајмуном него ти нуде и лажне доказе:)

а истина је
ајде сува интелигенцијо признај да ти је предак МАЈМУН:per:

:hahaha:

ћути мајмуне ко тебе шта пита:hahaha:

дакле јеси мајмун :hahaha:

E moj Sale, pogledaj našta se svela tvoja diskusija. Možeš li da uvidiš koliko je ovo žalosno? Znam da ne možeš, ali je prosto neverovatno da si toliko zanešen budalaštinama koje su pisali polupismeni kozari pre nekoliko hiljada godina.
 
U suštini si ateista.
Ja prihvatam da me je donela roda...ali verujem u majku.
Pazi,jos ces ti da mi kazes da li sam vernik ili ateista.A i primer ti nije adekvatan,jer TE ne isklucuje Boga vec to da on stvara inzinjeringom umesto promislom.Tako da te price idi poturaj nekom drugom.
Šta si ti ovde oborio?? Šta se bre glupiraš!
To ti misliš da si objasnio...a ni sam ne znaš šta si napisao.
Bio je odličan letač...naučno dokazano. I pomiri se više sa tim.
Znaci,i dalje nema odgovora.Sta je,nije valjda da Miroljub nije uspeo da iskopa neku glupost?:D
Pa druže nije ovo jedini nedostatak....evolucija je puna nedostataka.
Što se tiče Protoavisa, on je bio veličine vrane...75 miliona god stariji od Arheopteriksa...Prednji udovi, rame, karlični pojasevi, i lobanja kod ove ptice je jasno ptičje. Takođe, portne vene koje se protežu od temena lobanje do očne duplje, što je karakteristika savremenih ptica, a to ne pronalazimo kod nijednog dinosaurusa. Kao i savitljiv vrat, binokularni vid, i veliki mozak, što su takođe karakteristike savremenih ptica.
A ovo je ravno tvrdnji da,posto ne mozemo da objasnimo poreklo sismisa,to implicira da evolucija ostalih vrsta nije dokazana.:)
Kao sto sam naveo u prethodnom postu,pored svih tih osobina imao je i mnoge druge koje ne odgovaraju pticama.
Ovo je dovoljno da sve predpostavke o Arheopteriksu padnu u vodu.
Te "pretpostavke" su zasnovane na dokazima.U jednom od prethodnih postova sam naveo desetak osobina Archaeopteryxa i uporedio ih sa osobinama ptica,iz cega je jasno da mu nedostaju mnoge osobine.Sto se tice letenja,iako je posedovao neke karakteristike koje su odlicno prilagodjene za letenje,to ne znaci da je posedovao sve(a kako sam pokazao nije).Isto kao sto pravougaonik ima uglove od 90°,ali nije kvadrat.
 
прво да ти се захвалим на упућеним комплиментима и да ти их узвратим
такође и теби:D
друго ценим твој труд али могао си једноставно да даш линк из кога си преписивао.
ценим и то на који линк си се позвао али
http://sh.wikipedia.org/wiki/Ljudska_evolucija и http://sr.wikipedia.org/sr-el/Развој_човека

видиш има и по нашким

но теби је лепше да поставиш линк на енглеском да би деловао што убедљивије, као "ето знам и енглески":hahaha:

а не, не само да енглески знаш већ и латински;)
ма живео гугл преводиоц:vatromet:

лепо је признати да вас је дарт заебо и сав тај леп скуп наука претворио у маскенбал назвавши неког примата МАЈМУНОМ.
аустрало - на латинском значи јужно и то ко год је пратио ову тему њему је јасно да нема везе са аустралијом, која је твоја сврха била да то потенцираш, надам се да знаш:D

а сад ово ме заинтересовало



орао јел био сури, белоглави или већ који пре 4 милиона година:D
причам ти причу:D


а ово је просто задивљујуће дакле закључак:
еволуција је неоспорна, а ако се чињенице у њу не уклапају, тим горе по чињенице:mrgreen:

него идемо ми даље да видимо шта кажу еволуционисти

"Mi nemamo apsolutni dokaz za teoriju evolucije... i teorija evolucije bi trebalo da bude odbačena ako bi se pojavila bolja ideja." "Veliki deo opšte publike je skeptičan prema darvinizmu. Darvinizam se može na kraju pokazati kao pogrešan". - naučnici Britanskog muzeja (12. mart 1981., str.82) Pošto ovi komentari dolaze od urednika časopisa koji je osnovan da promoviše evoluciju, oni su sigurno značajni.

Molekularni biolog Dr Michael Denton napisao je knjigu "Evolucija - teоrija u krizi" (Burnet, London, 1985) gde kaže: "Darvinova teorija evolucije nije ni manje ni više nego veliki mit 20-og veka o nastanku svemira." I pored toga, on ostaje evolucionista!

биће још :D

:gace:

Pozivanje na autoritete u nauci nema nikavu vrednost.
 
To ne mogu da znam jer ne znam kakvi su oni bili ljudi. Ali ono što mogu da tvrdim je da, saglasno sa vremenom u kome živim i u kome su oni živeli, više znam od njih.

Tipično ateističko busanje u prsa.
To što znaš više, ne čini te niti pametnijim, niti boljim čovekom, već samo čovekom, koji više moždanih ćelija upotrebljava za skladištenje informacija.
Često je pitanje koliko su sve te informacije zaista neophodne, jer kvalitetna informacija je prava retkost, dragocenost, dok većina informacija spada u informaciono smeće, teško proverljive ili neproverljive informacije, poput onih o velikom prasku i crnim rupama.
Trebao bi češće da radiš defragmentaciju, kako bi Ti mozak efikasnije funkcionisao.
 
Poslednja izmena:
Tipično ateističko busanje u prsa.
To što znaš više, ne čini te niti pametnijim, niti boljim čovekom, već samo čovekom, koji više moždanih ćelija upotrebljava za skladištenje informacija.
Često je pitanje koliko su sve te informacije zaista neophodne, jer kvalitetna informacija je prava retkost, dragocenost, dok većina informacija spada u informaciono smeće, teško proverljive ili neproverljive informacije, poput onih o velikom prasku i crnim rupama.
Trebao bi češće da radiš defragmentaciju, kako bi Ti mozak efikasnije funkcionisao.
Ne znam zašto se ovako lako raspališ. Zašto ti veoma često odgovaraš na post onako kako misliš da bi trebao da bude post sagovornika a ne na ono što je napisao sagovornik.
I ovo nije nikakvo ateističko busanje u prsa već je činjenica da i ti i ja, i mogli bismo da idemo i do naših osnovaca, više znamo od jevanđelista. A ko je bolji čovek, to nikako ne možemo da znamo. A što se tiče pameti, e baš ne mogu da tvrdim da su bili mnogo pametni kada im je čovek hodao po vodi, i mnogo još štošta, a mogli su da provere da je to nemoguće.
Defragmentaciju neću da vršim jer vidim na tvom primeru da pri toj defragmentaciji po nešto ključno i nestane. Verovatno tvoj softver za defragmentaciju ima neku grešku.
 
Ne znam zašto se ovako lako raspališ. Zašto ti veoma često odgovaraš na post onako kako misliš da bi trebao da bude post sagovornika a ne na ono što je napisao sagovornik.
I ovo nije nikakvo ateističko busanje u prsa već je činjenica da i ti i ja, i mogli bismo da idemo i do naših osnovaca, više znamo od jevanđelista. A ko je bolji čovek, to nikako ne možemo da znamo. A što se tiče pameti, e baš ne mogu da tvrdim da su bili mnogo pametni kada im je čovek hodao po vodi, i mnogo još štošta, a mogli su da provere da je to nemoguće.

Vidiš, treba biti malo i pametan, pa razumeti da voda u Svetom Jevanđelju je metafora za duhovno piće, poput vode žive, koju je Isus dao Samarjanki da pije, rekavši da od te vode neće ožedneti navek.
I ne treba biti mnogo pametan, pa znati da se od obične vode itekako ubrzo opet ožedni, tj. da voda u Svetom Jevanđelju nije klasična voda.
Kada si malo pametan, pa znaš da je voda u Svetom Jevanđelju često korišćena kao metafora za duhovno piće, onda si još više pametan, ako razumeš šta znači hodanje po vodi.

Defragmentaciju neću da vršim jer vidim na tvom primeru da pri toj defragmentaciji po nešto ključno i nestane. Verovatno tvoj softver za defragmentaciju ima neku grešku.

Ne znam mnogo, tj. mnogo je onoga što ne znam, i vrlo je malo onoga što znam, pa tako i nemam potrebu da radim defragmentaciju.
Jednostavno, sve osim Ljubavi je laž, tj.smeće. ;)
Ne volim da skladištim raznorazno nepotrebno smeće po svojim moždanim ćelijama.

Ako se plašiš defragmentacije, proveri bar bad sector-e.
I da isključiš onaj linuxxxx download u pozadini. :lol:
 
Poslednja izmena:
Da ne gubimo mnogo vremena na metodu C-14, drago mi je što si priznao da je nepouzdana....Metode koji si nabrojao su većinski za određivanje starosti stena...ali evo koliko su i one pouzdane:

Metoda uran-olovo, zahteva sledenje predpostavke:
- Mora se pretpostaviti da su vremena poluraspada urana i svih drugih elemenata koji ucestvuju u procesu raspadanja, od nastanka zemlje uvek bila ista.
- Mora se pretpostaviti da prilikom kristalizacije stene nije bilo ucesca atoma olova, sto znaci da su svi atomi olova, s izuzetkom atoma olova 204, nastali iz raspadanja urana.
- Mora se pretpostaviti da je naknadno, posle kristalizacije, stena kao predmet analize bila zatvoren sistem, pa da se time ni atomi olova ni urana nisu primali niti odavali.
Prilikom svakog odredjivanja starosti stenja ovi se preduslovi prihvataju kao gotove cinjenice. Polazi se od pretpostavke da su vremena poluraspada radioaktivnih elemenata bila uvek ista, i da se nikada nisu menjala. Na minerale sa sadrzajem olova i urana gleda se kao na zatvorene sisteme. Ni atomi urana ni olova nisu bili pridodati niti izgubljeni, pa je razumljivo, i celokupno olovo nastalo iz raspada urana. Nije postojalo nikakvo prvobitno olovo sa atomskom tezinom 206.
- Na nasoj Zemlji uopste nema zatvorenih sistema. Znamo da kosmicki zraci pretvaraju azot u ugljenik. Na slican nacin hvatanjem neutrona iz olova sa atomskom tezinom 206, moze da nastane olovni izotop 207 i 208. U svom delu "Prehistory and Earth Models", Dr. Cook upucuje na nalazista urana u Sinokolobveu (Shinokolobwey). Tamo ima olova sa atomskom tezinom 208, ali ni malo torijuma 232. Medjutim, shodno savremenom ucenju, olovo 208 moze da nastane samo od torijuma. Ako dakle nema torijuma, onda je olovni izotop 208 mogao nastati jedino hvatanjem neutrona iz drugih olovnih izotopa. Ista situacija prisutna je i u uranskim nalazistima u Kanadi.
- Uran moze da se ispere podzemnim vodama.
- Nejednakost velicina pleohroitskih krugova upucuje na to da su se vremena poluraspada promenila, sta vise, da je raspadanje na pocetku moralo biti gotovo u vidu eksplozija.
- U lancu raspadanja urana 238 ka olovu 206, kao medjufazu nalazimo radon 222, sto nije mineral vec gas, sa vremenom poluraspada od 3,82 dana. Ko moze da tvrdi da se deo tog gasa ne gubi (vetri) iz sistema?
- Olovo moze da ispari.
- I u samom nastajanju minerala olovni izotopi 206, 207 i 208 vec su od pocetka prisutni. O tome nas izvestava Sidney P. Clementson, Englez, povodom podrobnih studija sa nizom stena nastalih u najnovijem dobu. Ove stene, na temelju utvrdjenog odnosa urana i olova, upucuju na starost od vise milijardi godina, a ipak je nastalo tek u istorijskoj epohi.

Metoda kalijum-argon,..ovde moramo uzeti predpostavku da se prilikom kristalizacije stene iz vazduha ne uzima argon, jer što je više argona u kamenu, to se kamen ocenjuje kao stariji. Danas postoje mnogi dokazi da se prilikom kristalizacije stena argon apsorbuje iz vazduha. Npr.
Havaji, Kilauea Vulkan: Erupcija je bila pre 200 godina. Starost prema metodi K-40/Ar-40, izmerena je na 22 miliona godina.
U blizini mesta Hualalei nastale su stene godine 1801., dakle pre 180 godina. Starost je, prema metodu K-40/Ar-40, izmerena na 160 miliona do 3 milijarde godina. U trenutku dok je lava bila u tecnom stanju, iz vazduha je bio uziman argon.

Metoda rubidijum-stroncijum...ovde su prisutni isti problemi kao i kod metoda uran-olovo, kalijum-argon.
-O tacnom vremenu poluraspada rubidijuma jos ne postoji jasan podatak. Postoje veoma razliciti podaci, koji se krecu izmedju 48 i 120 milijardi godina.
- Prilikom raspadanja rubidijuma-87 nastaje stroncijum-87. Medjutim, na Zemlji ima oko dvadeset puta vise stroncijuma nego sto je, na osnovu raspadanja iz rubidijuma-87, moglo da nastane u toku 5 milijardi godina. Ovo upucuje na zakljucak da postoji jedan prvobitni stroncijum-87 koji je bio prisutan prilikom formiranja stena. Time u steni koja sadrzi rubidijum ima i prvobitnog i radiogenog stroncijuma-87. U kakvom odnosu?, to niko ne moze da kaze. Moguce je da je gotovo sav stroncijum-87, u stvari, prvobitni stroncijum.
- Stroncijum migrira. Razlike su ogromne ako se, u potrazi za stroncijumom-87, ispituje cela stena ili samo jedan njen odredjeni deo.
- Stroncijum-87 moze da nastane od stroncijuma-86 hvatanjem neutrona, slicno kao u slucaju olova-208 - iz olova-207.

Podvukoh tek toliko koliko sam iz jednog skrolovanja mogao prepoznati neke od standardnih 'znanstvenih' prigovora radiometrijskom datiranju, mada ovo prezvakano i visestruko opovrgnuto kreacionisticko djubre ne zasluzuje ni toliko. Detaljnije na linku.

Radiometrijske metode datiranja - Pogled iz hrišćanskog ugla

DODATAK: Najčešće zablude u vezi sa radiometrijskim metodama datiranja

Postoje brojne zablude za koje se čini da su najprisutnije među ljudima koji sebe smatraju istinskim hrišćanima. Mnoge od njih su već objašnjene ranije u tekstu, a ovde je dat kraći pregled.

1. Radiometrijsko datiranje bazira se na navodnoj starosti fosila koja je utvrđena davno pre pronalaska ovih metoda.
Ovo je potpuno netačno iako se često navodi kao “argument” od strane pobornika teorije mlade Zemlje. Radiometrijsko datiranje zasniva se na periodima poluraspada radioaktivnih izotopa. Ovi periodi izmereni su mnogo puta tokom poslednjih 40-100 godina. Oni nisu kalibrisani preko fosila.

2. Niko još nije izmerio periode poluraspada, oni su poznati jedino preko indirektnog zaključivanja.
Periodi poluraspada mere se direktno tokom poslednjih 40-100 godina. U pojedinim slučajevima uzorak radioaktivnog materijala je izvagan a potom ostavljen da miruje dugo vremena. Količina izotopa-ćerke bi zatim bila izvagana. U mnogim slučajevima lakše je meriti periode poluraspada preko oslobođene enrgije koju svaki raspadajući atom emituje. U tom cilju se uzorak čistog roditeljskog elementa pažljivo važe, a zatim postavlja ispred Gajgerovog brojača gama zraka. Ovi instrumenti beleže broj raspadajućih čestica tokom dugih perioda vremena.

3. Ako su periodi poluraspada dugi milijardama godina nemoguće je izmeriti ih tokom svega nekoliko godina ili decenija
Primer dat u odeljku pod naslovom “radiometrijski časovnik” pokazuje kako se ostvaruje precizno određivanje perioda poluraspada direktnim brojanjem raspadajućih čestica tokom jedne decenije ili kraćeg vremena. Ovo je moguće zbog zbog toga što a) sve krive radioaktivnog raspada imaju identičan oblik (Slika 1), a jedina razlika je sam period poluraspada i b) bilioni raspadajućih čestica mogu biti prebrojani tokom jedne godine koristeći samo delić grama roditeljskog elementa sa periodom poluraspada od milijarde godina. Osim toga, vulkanska lava nastala u istorijski poznatim erupcijama precizno je datirana čak koristeći i metode sa dugim periodima poluraspada.

4. Stope radioaktivnog raspada su slabo proučene tako da su starosti određene na osnovu njih netačne
Većina stopa raspada poznata je do unutar greške od 2%. Greška je tek nešto veća za renijum (5%), lutecijum (3%) i berilijum (3%) koji su opisani u vezi sa Tabelom 1. Takve male neodređenosti su nedovoljan razlog da bi se odbacilo radiometrijsko datiranje. Da li je stena stara 100 ili 102 miliona godina ne predstavlja veliku razliku.

5. Mala greška prilikom određivanja perioda poluraspada dovodi do velike greške kod određivanja starosti
Pošto se za određivanje starosti koriste eksponencijalne jednačine moguće je da neki ljudi misle kako bi ovaj argument mogao biti tačan, ali on to ustvari nije. Period poluraspada u tim jednačinama ne pojavljuje se u samom eksponentu (što se može i videti u odeljku o metodi kalijum-argon) tako da će greška od 2% u periodu poluraspada voditi do greške od 2% u sračunatoj starosti.

6. Periodi poluraspada mogu biti promenjene pod uticajima okoline
Ovo nije tačno, barem u kontekstu određivanja starosti stena. Atomi radioaktivnih elemenata korišćenih u tehnikama datiranja podvrgnuti su ekstremnim temperaturama, pritiscima, vakumu, ubrzanjima kao i snažnim hemijskim reakcijama. Ovi uslovi su daleko oštriji od bilo čega što jedna stena u Zemljinoj kori može da iskusi pa ipak nisu primećene pomena vredne promene u periodima poluraspada. Jedini izuzeci (koji pak nemaju nikakvu ulogu u datiranju) pomenuti su u odeljku “Sumnjičavci ne odustaju” nešto ranije.

7. Mala promena u intenzitetu nuklearnih sila verovatno je ubrzala atomske časovnike tokom prvog dana Stvaranja Zemlje pre nekoliko hiljada godina dajući privid veoma starih stena koje vidimo danas.
Starost stena meri se od trenutka njihovog nastanka. Da bi ovakva promena u nuklearnim silama unutar jezgra atoma imala bilo kakav uticaj na metode datiranja ona se morala odigrati nakon što su Zemlja i stene na njoj formirane. Da bi se zatim napravila razlika kakvu zastupaju pobornici mlade Zemlje bilo bi neophodno da su se periodi poluraspada skratili sa nekoliko milijardi na svega nekoliko hiljada godina što predstavlja odnos od najmanje milion puta. Ali ako se uzme da su periodi poluraspada zaista prošli kroz ovakvu transformaciju to bi dovelo do velikih fizičkih promena na Zemlji. Za primer uzmimo poznatu činjenicu da se Zemlja zagreva radioaktivnim procesima unutar svog jezgra. Ako bi ovaj proces bio ubrzan (skraćivanjem perioda poluraspada) milion ili više puta ogroman toplotni puls bi naprosto istopio celu Zemlju uključujući i sve stene o kojima govorimo. Nijedna starost stena tada ne bi izgledala velika.
 
Poslednja izmena:
8. Stope raspada su mogle da usporavaju tokom vremena dovodeći do pogrešnih rezulata određivanja starosti
Postoje dva načina preko kojih doznajemo da se ovo nije dogodilo: a) stope raspada potvrđene su uz pomoć “vremenske mašine“ odnosno teleskopa i b) nema smisla sa matematičke tačke gledišta. Obe ove tvrdnje objašnjene su odeljku pod naslovom “Može li se zaista verovati metodama za određivanje starosti”.

9. Umesto perioda poluraspada (kada je polovina originalnog elementa nestala) trebao bi se koristiti period punog raspada (kada je ceo element nestao)
Za razliku od peska u peščaniku koji curi konstantnom brzinom bez obzira na preostalu količinu u gornjem delu uređaja broj radioaktivnih atoma koji se raspadaju proporcionalan je broju koji se još nije raspao. Slika 1 pokazuje kako je nakon dva perioda poluraspada preostala svega 1/2 x 1/2 = 1/4 originalnog elementa. Nakon 10 ovih perioda ostaje svega 2-10 = 0.098%. Period poluraspada je naprosto lakši za definisanje i rad nego onaj period kada je sav element nestao. Naučnici ponekad koriste izraz “prosečni period raspada” što znači prosečan životni vek roditeljskog atoma. Ovo uvek iznosi 1/ln(2) = 1.44 ´ period poluraspada. Većini ljudi je period poluraspada jednostavno lakši za razumevanje.

10. Da bi se odredila starost stene mora se poznavati početna količina roditeljskog elementa, a nema načina da se izmeri koliko je roditeljskog elementa bilo prilikom nastanka stene.
Veoma je lako sračunati početni sadržaj roditeljskog elementa, ali ova informacija i nije potrebna da bi se odredila starost stene. Sve metode datiranja rade poznavajući sadašnji sadržaj roditeljskog i elementa-ćerke. Originalni sadržaj N0 roditeljskog elementa je jednostavno N0 = Nekt gde je N sadašnji sadržaj, t vreme, a k konstanta zavisna od perioda poluraspada.

11. Ne postoji način da se odredi koliko je novonastalog elementa, odnosno izotopa-ćerke bilo u steni u početnom trenutku što dovodi do pogrešnih rezultata.
Dobar deo ovog teksta posvećen je upravo tehnikama i metodama kojima se utvrđuje početni sadržaj izotopa-ćerke. Ovo obično znači korišćenje više od jednog uzorka date stene i izvodi se se upoređivanjem odnosa sadržaja roditeljskog i izotopa-ćerke u odnosu na sadržaj stabilnog izotopa iz uzoraka sa različitim relativnim sadržajem roditeljskog elementa. Na primer, u metodi rubidijum-stroncijum poredi se odnos rubidijum-87/stroncijum-86 sa odnosom stroncijum-87/stroncijum-86 za različite minerale. Iz ovoga se može utvrditi koliko bi izotopa ćerke bilo prisutno kada ne bi postojao roditeljski izotop što je zapravo jednako početnoj količini izotopa-ćerke. Slike 4 i 5, kao i objašnjenje dato uz njih govore kako se ovaj postupak najčešće izvodi. Iako metod nije 100% imun na greške ostaje mogućnost upoređivanja nalaza nekoliko različitih postupaka datiranja što će potvrditi (ili odbaciti) pouzdanost utvrđene starosti.

12. Postoji svega nekoliko različitih metoda datiranja
U ovom članku pobrojano je mnoštvo različitih metoda radiometrijskog datiranja a ukratko su diskutovane i neke ne-radiometrijske metode U stvari, broj postojećih metoda iz obe grupe je daleko veći. Više od 40 različitih radiometrijskih metoda je danas u upotrebi, kao i brojne ne-radiometrijske koje ovde nisu pomenute.

13. “Radijacijski oreoli” u stenama dokazuju da je Zemlja zapravo mlada
Ovaj pojam (radiation halos) odnosi se na male oreole (svetle krugove) na mestima gde su u stenama koncentrisani radioaktivni elementi. Smatra se da oreoli potiču od polonijuma koji je jedan od produkata raspadanja urana sa vrlo kratkim periodom poluraspada. Verodostojno objašnjenje nastanka ovog fenomena iz tako kratko-živućeg elementa bilo bi da oreoli i nisu nastali od početne koncentracije radioaktivnog materijala, već pre da je voda koja curi kroz pukotine u mineralu dovela do hemijske rekacije i uzrokovala da novo-stvoreni polonijum ispadne iz rastvora na određenom mestu i tu se gotovo trenutno radioaktivno raspadne. Oreol bi tako nastajao tokom dugog perioda vremena iako njegov centar ni u jednom trenutku ne bi sadržavao više od nekoliko polonijumovih atoma. “Hidrotermalni” efekti se ponekad odigravaju na načine koji mogu izgledati čudni kao što je dobro poznata činjenica da se zlato, hemijski potpuno inertan metal sa veoma malom rastvorljivošću, koncentriše u vidu žila duž žila kvarca akcijom vode tokom dugih perioda vremena. Neki istraživači otkrili su oreole nastale indirektnim radioaktivnim raspadom zvanim “difuzija rupe” što je zapravo električni efekat u kristalu. Ovo bi moglo da znači kako oreoli uopšte i ne dolaze od kratko-živućih izotopa.
U svakom slučaju oreoli od nakupina urana su daleko češći u stenama. Pošto uran ima jako dug period poluraspada ovim oreolima treba barem nekoliko stotina miliona godina da se formiraju. Upravo zbog ovog većina ljudi i smatra kako oreoli upravo predstavljaju dokaz za vrlo staru Zemlju.

14. Istraživačka grupa sastavljena od zastupnika teorije “mlade Zemlje” objavile je rezulate istraživanja gde je poslala nekoliko stena nastalih u erupciji vulkana Sveta Jelena 1980. godine u laboratoriju za određivanje starosti. Starost određena metodom kalijum-argon iznosila je nekoliko miliona godina. Ovo dokazuje da se radiometrijskim metodama datiranja ne treba verovati.
Istina je da postoje ”trikovi” kojima se može “prevariti” radiometrijsko datiranje ako se koristi na neodgovarajući način. Svako može pomeriti kazaljke na satu i potom očitati pogrešno vreme. Na isti način ljudi koji svesno žele da pokažu kako radiometrijske metode daju pogrešne rezultate mogu zaista i da ih dobiju. Geolozima je već više od 40 godina poznato da se metoda kalijum-argon ne može koristiti za stene stare svega 20 ili 30 godina. Objavljivanje ovog nalaza kao potpuno novog otkrića je jednostavno neodgovarajuće. Razlozi za ovaj pogrešan rezulat diskutovani su u odeljku o kalijum-argon metodi ranije. Možete biti sigurni da je starost određena pomoću nekoliko različitih metoda gotovo uvek tačna izuzev u slučajevima kada je uzorak previše težak za testiranje usled preteranih metamorfoza ili velikog sadržaja ksenolita.

15. Nizak sadržaj helijuma u zrnima cirkona dokazuje da su ovi minerali znatno manje starosti no što govore radiometrijske metode
Zrna cirkona su važna u uran-torijum-olovo metodama datiranja jer imaju visok sadržaj uranovih i torijumovih izotopa. Helijum takođe nastaje kao posledica raspada urana i torijuma, ali pošto se radi o gasu sa veoma malim atomima helijum lako “pobegne” iz stene. Istraživači su proučavali stope difuzije helijuma iz cirkona pod pretpostavkom da bi brzina stvaranja i brzina ”nestajanja” trebale biti približno jednake. Međutim, pretpostavke o temperaturnim uslovima u steni tokom vremena su najverovatnije neosnovane u ovom slučaju...
 
Poslednja izmena:
fx5ajc.jpg
 
E moj Sale, pogledaj našta se svela tvoja diskusija. Možeš li da uvidiš koliko je ovo žalosno? Znam da ne možeš, ali je prosto neverovatno da si toliko zanešen budalaštinama koje su pisali polupismeni kozari pre nekoliko hiljada godina.



Pa nisu kozari izmislili budalastinu da je covek od majmuna nastao. :lol:


Vidi Stanko, nije ko kaze, vec sta kaze. Ti bi, dakle, pre poverovao u ociglednu laz ako ti je servira autoritet, a ignorisao bi mudrost samo zato sto je iz plebejske glave potekla...

Ali, u principu, i nije te za kriviti previse, uobicajena je to bolest danasnjice.
 

Back
Top