ovo parche zemlje na kome mi zivimo je, u poslednjih par decenija, toliko propustilo svetske tokove, razvoj, toliko smo van koloseka, da vecina ni sama greshna nije svesna.
toliko smo mali van tokova da pocinjem da bivam uvereniji da se mozemo negde vratiti tek kao neciji privesci, sateliti...dal evropski, dal americki, ruski...kako god. da banalizujem stvari.
naravno, mislim da svako pametan treba da sledi model slicnih sebi, i okruzenja. i pre ili kasnije, eu se namece kao jedina solucija.
pitanje je samo koji ce tajming biti odabran, i koliko cemo dugo tumarati i vucarati se u medjuvremenu.