Etničko porijeklo Albanaca

Pazi, neki Armeni se pominju jos u vreme Naram-Sina:
http://en.wikipedia.org/wiki/Naram-Sin_of_Akkad

Ima ovde u opglavlju 'Collapse':
http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Akkadian_Empire

To je ocigledno bilo mnogo pre Hitita i Frigijaca, i to bas na Araratu.

U svakom slucaju, pricam to, jer sumnjam da je ta grana R1b dosla sa Balkana na Kavkaz. I neka genetska istrazivanja ukazuju na to da je sirenje islo obrnutim putem. Npr:
https://www.familytreedna.com/public/armeniadnaproject/default.aspx?section=news

"R1b1a2a represents the largest haplogroup for Armenians in general and project members in particular. It has been estimated to be 8,000 years old. According to Vince Vizachero who runs the haplogroup R-ht35 Project: "From prior analysis, it appears that R1b1a2a moved north and west into Europe quite rapidly. And the data we are seeing in our project are consistent with that: the oldest forms of R1b1a2a are found at high frequency in the "homeland" of SW Asia and places with the most contact with that region. The closer we get to NW Europe, the more we observe the youngest, derived forms of R1b1a2a."
Ne razumemo se.
Sigurno put R1b nije bio Balkan - Kavkaz.
Hipotetički:
Balkanski Brigi se sele u Anadoliju. Tu se Frigi vekovima mešaju sa lokalnim R1b, pre svega muška linija, vojna elita, osvajači.Praktično etnoggenerirali na Kavkazu, a zadržali lingvistčke osobenosti koje su doneli sa Balkana.
Tako izmenjena populacija, oko 10. veka dolazi u albanske planine, odakle se širi.
I2c je isto mogao doći sa Kavkaza.
 
Poslednja izmena:
Da li je moguće da preci Šiptara primili indoevropski jezik od Arijevaca (Andronovo)? Andronovo je povratni talas Arijevaca iz Evrope i bio je nosilac već formiranog indoevropskog jezika.
Mislim da u stvari postoji paralela Šiptari / Cigani. I jedni i drugi su neevropski narodi i nisu nosioci indoevropskog jezika. Jezik dobijaju sa strane (indijski Romi od Arijevaca, Šiptari... ko zna). I jedni i drugi se sele u Evropu relativno kasno, zato zadržavaju svoje (etničke i kulturne) neevropske osobine. Jezik im se ovde naknadno menja pod uticajem susednih jezika.
Složio bih se s Ahilom oko albanske R1b, mislim da ne može da se vezuje za Kelte.
 
Da li je moguće da preci Šiptara primili indoevropski jezik od Arijevaca (Andronovo)? Andronovo je povratni talas Arijevaca iz Evrope i bio je nosilac već formiranog indoevropskog jezika.
Mislim da u stvari postoji paralela Šiptari / Cigani. I jedni i drugi su neevropski narodi i nisu nosioci indoevropskog jezika. Jezik dobijaju sa strane (indijski Romi od Arijevaca, Šiptari... ko zna). I jedni i drugi se sele u Evropu relativno kasno, zato zadržavaju svoje (etničke i kulturne) neevropske osobine. Jezik im se ovde naknadno menja pod uticajem susednih jezika.
Složio bih se s Ahilom oko albanske R1b, mislim da ne može da se vezuje za Kelte.

O kakvim Arijevcima na tlu evrope fantaziras???
 
Da li je moguće da preci Šiptara primili indoevropski jezik od Arijevaca (Andronovo)? Andronovo je povratni talas Arijevaca iz Evrope i bio je nosilac već formiranog indoevropskog jezika.
Mislim da u stvari postoji paralela Šiptari / Cigani. I jedni i drugi su neevropski narodi i nisu nosioci indoevropskog jezika. Jezik dobijaju sa strane (indijski Romi od Arijevaca, Šiptari... ko zna). I jedni i drugi se sele u Evropu relativno kasno, zato zadržavaju svoje (etničke i kulturne) neevropske osobine. Jezik im se ovde naknadno menja pod uticajem susednih jezika.
Složio bih se s Ahilom oko albanske R1b, mislim da ne može da se vezuje za Kelte.

Kako li ljudi ustraju uz te deretićevske fantazije o Siciliji, Turcima i Kavkazu da je meni znati... :dontunderstand:
 
Дај комшија смањи доживљај.
Да би неко нешто тврдио мора да зна а не да претпоставља, тако можемо у недоглед.
Veze su nesporne.
Ne možemo biri sigurni kako je do njih došlo, ali su nesporne.
Sigurni smo da Albanci nisu staosedeoci na tom prostoru, već su bliži istočnom Balkanu i Anadoliji; zaključno sa Kavkazom.
 
Ја неку везу са Кавказом не видим, бар не у овој релативно познатој прошлости.

Са друге стране трачка теорија јесте у оптицају.

Да додам и да неку везу са Илирима такође не видим.
 
Poslednja izmena:
Na stranu sada ova nekorektna upotreba termina 'starosedeoci' - no, na temelju čega smo sigurni? :think:
Genetika, lingvistika, antropologija, arheologija...
U skladu sa gore navedenim.

Đorđe Janković Komani - Kroja kulturu vidi kao istočnoslovensku kulturu.
Što bi značilo da pre Albanaca Epir naseljavaju Sloveni.
Toponimi na jugu Albanije su slovenskog porekla.
 
Poslednja izmena:
Veze su nesporne.
Ne možemo biri sigurni kako je do njih došlo, ali su nesporne.
Sigurni smo da Albanci nisu staosedeoci na tom prostoru, već su bliži istočnom Balkanu i Anadoliji; zaključno sa Kavkazom.
Genetika, lingvistika, antropologija, arheologija...
U skladu sa gore navedenim.

Đorđe Janković Komani - Kroja kulturu vidi kao istočnoslovensku kulturu.
Što bi značilo da pre Albanaca Epir naseljavaju Sloveni.
Toponimi na jugu Albanije su slovenskog porekla.
KWdKw5b.png


Павле Ивић - Српски народ и његов језик, друго издање, Београд 1986, 27

Kada se baš insistira na prvenstvu Slovena u Albaniji u odnosu na Albance zbog etimologije toponima onda se mora priznati da sličnu situaciju imamo na jugoistoku današnje Srbije samo u obrnutom smeru ;

xlomaalbanija4a.jpg.pagespeed.ic.ggF1JbBJej.webp


xlomaalbanija4b.jpg.pagespeed.ic.-Cq8KF_iV3.webp


xlomaalbanija5a.jpg.pagespeed.ic.jkCrAFlxqv.webp


xlomaalbanija5b.jpg.pagespeed.ic.WuvpIKLm2_.webp

Aleksandar Loma, Sloveni i Albanci do XII veka u svetlu toponomastike, Stanovnistvo slovenskog porijekla u Albaniji (Zbornik radova sa medjunarodnog naucnog skupa odrzanog u Cetinju 21, 22. i 23. juna 1990), Titograd, 1991, str. 279-327.
Još jednom zahvaljujem kolegi Tandoriju na postavljanju ovako otrežnjujućih radova

Prema toma ako se već igramo lingvistikom (i dijalektologijom) i ako se ona koristi kao ideološko sredstvo za ostvarenje opšte polze našeg naroda onda se mora voditi računa o maču sa dve oštrice ;)
 
Poslednja izmena:
...
"Kao najrecitije za lokaciju predslovenske - u najmanju ruku kasnoanticke - postojbine Albanaca, istakao bih one slucajeve kada rano potvrdjen slovenski refleks antickog toponima umesto regularnog slovenskog razvoja pokazuje dve ili vise pojava svojstvenih protoalbanskoj fonetici, a pritom se radi o podrucju gde Albanci u istorijsko doba nisu prisutni."
...

Pa ovde je sve jasno.Cak i lepo kaze da Albanaca na tom podrucju nije ni bilo. Ocigledno su ta svojstva pripadala nekom drugom narodu, i Albanci su ih kao i Sloveni preuzeli iz tudjeg jezika. Jedini je problem sto se kod Slovena to ogledalo u samo par toponima, a kod Albanaca se injektiralo u proto fazu jezika.
 
Poslednja izmena:
KWdKw5b.png

Павле Ивић - Српски народ и његов језик, друго издање, Београд 1986, 27

Na jugoistoku toponimija tračkog porekla, trački i albanski su bliski.
Međutim Loma kaže da nije sve tako jednostavno, imamo različitu toponimiju i u jednom toponimu različite tragove.
Loma ne misli baš tako.
"Treba ipak reći da se vokalizam oblika Niš i njegovo završno -š objašnjava i drugačije — romanskim razvitkom, odnosno slovenskim obrazovanjem — i ja na drugom mestu navodim dodatne argumente u prilog takvom objašnjenju (Loma 1991, 4 d.), ali sa druge strane prvi stsrp. pomen Nыšь kod Prvovenčanog svojim -ы- kao da potvrđuje Hamp-ovu pretpostavku (1966) da su Sloveni preuzeli ime ne u obliku Nish, koji bi ono imalo u savremenom albanskom, već u prelaznoj protoalbanskoj formi *Nəísh: ona bi dala u slovenskim ustima *Nъišь, a ъ se sa i stezalo u staroslovenskom, kao i u nekim ruskim govorima, u y (stslov. ы)."
"Naša toponomastička sondaža na relativno ograničenom prostoru i u vremenskom preseku od pozne antike do punog srednjeg veka suočila nas je sa većom slojevitošću imenskih naslaga nego što smo to na početku mogli pretpostaviti. Ispod superstrata različitih
slovenskih dijalekata i njihovog ranog albanskog adstrata napipali smo najmanje dva autohtona poznoantička idioma tog dela Dardanije, jedan starobalkanski, možda ilirski govor i jednu lokalnu varijantu balkanskog vulgarnog latiniteta, i naslutili još jedan drugi romanski dijalekat prenet u seobi iz južne Panonije."
http://www.kroraina.com/slav/loma/
 
Poslednja izmena:
Genetika, lingvistika, antropologija, arheologija...
U skladu sa gore navedenim.

Šta nam navedene četiri nauke tačno govore, tj. koje argumente pružaju? Ja ni iz jedne ništa ne vidjeh za sada da je iko nešto spomenuo; barem za lingvistiku sigurno znamo da nije tačno to što si naveo, jer je o tome toliko puta bilo riječi (niđe posebne veze sa kavkaskim jezicima); za arheologiju prvi put čujem u ovom kontekstu čak.
 
Jedan lep tekst (bio je već na jednoj temi na Krstarici):

"...Danas postoje dve struje koje zastupaju oprečna mišljenja po pitanju etničkog porekla Albanaca, tj. kako sami sebe nazivaju – Šćipetara: ili da vode direktno poreklo od (preživelih i neasimilovanih) balkanskih starosedelaca Ilira (nakon seobe Slovena na Balkan) ili da su poreklom sa Kavkaza (dakle došljaci a ne starosedeoci).
Sa kvalitativno-metodološke tačke gledišta ova “kavkaska” teorija ima više naučnih osnova jer je zasnovana na bar nekim istorijskim izvorima za razliku od one prve “ilirske” (čiji su inače najvatreniji pobornici upravo Albanci iz sasvim razumljivih političkih razloga). Naime, zasigurno se zna u istorijskoj nauci da je u antičkim vremenima (npr. za vreme Aleksandra Makedonskog) postojala zemlja Albanija na Kavkazu čiji je vladar doneo darove Aleksandru kada je ovaj prolazio severnim Iranom jureći persijskog kralja Darija III. Ključni srednjevekovni izvor koji nam govori o dolasku Albanaca na Balkan je vizantijski hroničar i državni službenik Mihailo Ataliota koji je opisao vizantijsku povest od godine 1034. do 1078.
Prema njegovom pisanju, vizantijski zapovednik Sicilije, Đorđe Manijak je u nameri da silom zauzme carigradski presto krenuo sa svojom vojskom 1043. g. u kojoj su bili i sicilijanski Albanci (naseljeni na Siciliji sa Kavkaza od strane Arapa) sa ženama i decom. Nakon vojnog poraza od strane legitimnog carskog zapovednika kod Dorjanskoj jezera sicilijanski Albanci su zamolili lokalne Srbe da im dozvole da se nasele u obližnjim planinama što su im ovi i dozvolili. Tako su se prema ovom vizantijskom izvoru, kavkasko-sicilijanski Albanci (na turskom Arnauti – “oni koji se nisu vratili”) naselili u oblasti severoistočno od grada Elbasana. Albanski jezik se inače u istorijskim izvorima pominje po prvi put kasno: tek godine 1285 kao “lingua albanesesca” u jednom dubrovačkom rukopisu. Ipak, da se etnonim Albanci ne mora vezivati samo za danas nam poznate Albance/Šiptare/Arbanase govore nam vizantijski izvori iz IX veka u kojima se etnonimom “Albani” nazivaju slovenski stanovnici iz okoline grada Drača. Na kraju, sasvim je razumljivo zašto albanska albanologija odbacuje “kavkasko” a govori samo o “ilirskom” poreklu Albanaca – pored etničkog želi se zacementirati tapija nad Kosmetom (čiji su toponimi skoro isključivo slovensko-srpski) i na osnovu starijeg povesnog prava u odnosu na Srbe pred međunarodnom naučnom javnošću. Ipak, “kavkaska” teorija o etnogenezi Albanaca ima jednu (ali naučno vrednu) prednost u odnosu na “ilirsku” teoriju: zasnovana je na najmanje dva direktna verodostojna istorijska izvora dok se teorija o “ilirskom” poreklu Albanaca ne zasniva ni na jednom."

docent dr. Vladislav B. Sotirović
istoričar i filolog
Univerzitet u Viljnusu, Litvanija
 
To bi Krinka bilo lepo kada bi postojali neki konkretniji dokazi o bivstvovanju Albanaca na tim podrucjima u antickom periodu.

Kao što se uz pomoć istorijskih izvora o geografskoj lokaciji nekog naroda može zaključiti kojoj etničkoj i jezičoj porodici pripada, jednako tako može i obrnuto; na osnovu bliskosti jezika sa drugim narodima možemo doći do određenih zaključaka o priblžnom položaju istog u predistoriji ili bar eliminisati neke mogućnosti. Znači ovde je u pitanju druga opcija, polazimo od lingvističkih činjenica bliskosti albanskog jezika sa nabrojanim.

Koje fakte nudis koji bi nam mogli osvetliti paraleleni strukturalni razvoj albanskog jezika, a koji bi nedvosmisleno eliminisali moguc naknadni uticaj autohtonih jezika iz okruzenja na potencijalno vrlo mlad jezik koji se razvija u srednjevekovnom periodu?
Siptarski jezik je ''blizak'' sa pomenutim jezicima otprilike kao i srpski jezik sa kineskim.

Kasnite , o ovome smo već diskutovali i postavljali literaturu u vezi autora koji su zastupali tračko-dačku teoriju. Ovaj put ću ponoviti deo Tandorijevog skena (:hvala:) albanologa Henrik Barića i neoborive tvrdnje u vezi bliskosti tih jezika sa albanskim to jest blskosti konzervativnih elemenata tih jezika koje se ne mogu tumačiti naknadnim preuzimanjima . Ovde treba napomenuti Barićevu grešku u vezi kentumske prirode ilirskog jezika , no on tada to nije mogao znati jer za primere koje je koristio tek se kasnije utvrdilo da nisu ilirski ;

001rcq-1.jpg

002aa-1.jpg

003aa-1.jpg
004aa-1.jpg

005aa-1.jpg


Jedan lep tekst (bio je već na jednoj temi na Krstarici):

"...Danas postoje dve struje koje zastupaju oprečna mišljenja po pitanju etničkog porekla Albanaca, tj. kako sami sebe nazivaju – Šćipetara: ili da vode direktno poreklo od (preživelih i neasimilovanih) balkanskih starosedelaca Ilira (nakon seobe Slovena na Balkan) ili da su poreklom sa Kavkaza (dakle došljaci a ne starosedeoci).
Sa kvalitativno-metodološke tačke gledišta ova “kavkaska” teorija ima više naučnih osnova jer je zasnovana na bar nekim istorijskim izvorima za razliku od one prve “ilirske” (čiji su inače najvatreniji pobornici upravo Albanci iz sasvim razumljivih političkih razloga). Naime, zasigurno se zna u istorijskoj nauci da je u antičkim vremenima (npr. za vreme Aleksandra Makedonskog) postojala zemlja Albanija na Kavkazu čiji je vladar doneo darove Aleksandru kada je ovaj prolazio severnim Iranom jureći persijskog kralja Darija III. Ključni srednjevekovni izvor koji nam govori o dolasku Albanaca na Balkan je vizantijski hroničar i državni službenik Mihailo Ataliota koji je opisao vizantijsku povest od godine 1034. do 1078.
Prema njegovom pisanju, vizantijski zapovednik Sicilije, Đorđe Manijak je u nameri da silom zauzme carigradski presto krenuo sa svojom vojskom 1043. g. u kojoj su bili i sicilijanski Albanci (naseljeni na Siciliji sa Kavkaza od strane Arapa) sa ženama i decom. Nakon vojnog poraza od strane legitimnog carskog zapovednika kod Dorjanskoj jezera sicilijanski Albanci su zamolili lokalne Srbe da im dozvole da se nasele u obližnjim planinama što su im ovi i dozvolili. Tako su se prema ovom vizantijskom izvoru, kavkasko-sicilijanski Albanci (na turskom Arnauti – “oni koji se nisu vratili”) naselili u oblasti severoistočno od grada Elbasana. Albanski jezik se inače u istorijskim izvorima pominje po prvi put kasno: tek godine 1285 kao “lingua albanesesca” u jednom dubrovačkom rukopisu. Ipak, da se etnonim Albanci ne mora vezivati samo za danas nam poznate Albance/Šiptare/Arbanase govore nam vizantijski izvori iz IX veka u kojima se etnonimom “Albani” nazivaju slovenski stanovnici iz okoline grada Drača. Na kraju, sasvim je razumljivo zašto albanska albanologija odbacuje “kavkasko” a govori samo o “ilirskom” poreklu Albanaca – pored etničkog želi se zacementirati tapija nad Kosmetom (čiji su toponimi skoro isključivo slovensko-srpski) i na osnovu starijeg povesnog prava u odnosu na Srbe pred međunarodnom naučnom javnošću. Ipak, “kavkaska” teorija o etnogenezi Albanaca ima jednu (ali naučno vrednu) prednost u odnosu na “ilirsku” teoriju: zasnovana je na najmanje dva direktna verodostojna istorijska izvora dok se teorija o “ilirskom” poreklu Albanaca ne zasniva ni na jednom."

docent dr. Vladislav B. Sotirović
istoričar i filolog
Univerzitet u Viljnusu, Litvanija
Osnivač i urednik " Serbian Patriotic Front "

Biće nam zadovoljstvo da doznamo koji albanolozi , lingvisti ili istoričari danas zastupaju tezu da su Albanci došli sa Kavkaza u XI veku i koji su to radovi ?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Evo malo materijala za čitanje:


pise:Prof.Dr. Kaplan Burović,akademik

„…Antički toponimi Albanije
Nijedan od poznatih antičkih toponima prostora, gde danas žive Albanci, nema etimologiju iz albanskog jezika. Svi su oni sa stranom, nealbanskom etimologijom, što su nam dokazali svetski naučnici, među kojima spominjeno nemačkog akademika, prof. dr Gustava Vajganda, koji se prvi bavio ovim problemom, zatim rumunski akademici prof. dr V. Pârvan i prof. dr S. Puškariu, pa pomenuti italijanski akademik Bonfante, pa bugarski akademik, prof. dr Vladimir Georgiev i drugi. Da su Albanci autohtoni, u najmanju ruku sledbenici Ilira, bar bi neki od poznatih antičkih toponima Prevalitanije bio sa albanskom etimologijom. I glavni grad Albanije - Tirana - ima grčku etimologiju.
Vajgand kaže: "Latinski toponimi Albanije nemaju onaj fonetski oblik, koji bi trebalo da imaju, da su Albanci živeli stalno na današnjim njihovim oblastima. Oni imaju oblik starog dalmatskog jezika."
Da su Albanci živeli stalno u današnjoj Albaniji, onda nasleđena imena mesta od starih vremena treba da imaju fonetski razvoj albanskog jezika.
Ona taj razvoj nemaju. Da bi dokazao ovu svoju tezu, Vajgand uzima u naučnu analizu nekoliko značajnih toponima Albanije, kao što su Tomor, Shkumbin, Durrës, Vlorë, Pojan, Devoll i dr.
"Da Albanci nisu živeli stalno u ovim oblastima", kaže on, "vidi se otvoreno od imena mesta koja imaju slovenski karakter. Najviša planina Srednje Albanije ima ilirsko ime Tòmaros ili Tomàros. Fonetski, ovaj toponim treba da bude na albanskom jeziku Tomër ili Tëmar. U albanskom jeziku nenaglašeni samoglasnici stare periode promenjeni su (razvili su se) u ë. U prvom slučaju Tòmaros, a je nenaglašeno, u drugom slučaju je o nenaglašeno. Umesto toga imamo slovenski fonetski oblik Tomor. Najveća reka Srednje Albanije je Shkumbini. Ona se u antička vremena zvala Genusus, zatim Vrego; u romanska vremena zvala se Hiscampa, Skampa. Zatim nam izlazi latinski oblik Scampinus, odakle je izašao slovenski oblik *Skompin, koji je sačuvan u italijaniziranom obliku Scompino, Skumbino. Od slovenskog Skompin došlo je alb. (gegsko) Shkumbini. Da je došlo iz starog ilirskog, trebalo bi da imamo reč Shkëmbë od Scampa, kao što imamo këmbë od camba. "
Toponim Durrës došao je od italijanskog Durazzo. Da je došao od Dyrrachium, Durachium, imali bismo oblik Dreq. Po Vajgandu it. Duràzzo Durčs, sa deplasiranjem akcenta unapred, postalo je Dùrës, pošto je -as jedan neobičan sufiks u albanskom jeziku, dok je -s jedan običan.

- - - - - - - - - -

Jedan značajan primer jeste današnje ime grada Aulona, koje je sačuvalo stari oblik u grčkom i italijanskom jeziku: Avlona (Ablona, Avellona, Aulona, godine 458). Ali na albanskom imamo Vlorë, što je moglo da postane samo posredstvom slovenskog, u kome, pošto je palo početno a-, postalo je Valona, što se desilo u vreme Velikog Simeona, jer da su bili Albanci tu u VI i VII veku, kad su se Sloveni pojavili prvi put u tim krajevima, imali bismo oblik Valinë. Slovenski oblik Valona dao je italijanski oblik Valona, Lavellona, a u usta Albanaca Vëlonë, zatim Vëlorë. Da je bio toponim nasleđen od ilirskog jezika, trebao je da se promeni u Avlunë, Avlurë.
Isto tako i imena Pojan (Apollonia) i Dëvol (ilirski grad Dhboia) Vajgand izvodi od slovenskog Пoљaнa, odnosno ДЬвoл.
Sem ovih, kao primere Vajgand donosi i mnoge druge toponime iz oblasti Skadra (Shkodër) i Berata (Tomorrica). Sve ove, izuzev malog broja, on ih izvodi od slovenskog jezika.
Vajgand kaže: "Lingvisti neke toponime Ilirije hteli bi da objasne posredstvom albanskog jezika, sa ciljem da dokažu da je ova zemlja bila mesto odakle su izašli Albanci. Ovako reč DALMATIA i DELMATIA, kažu oni, je mesto ovaca, pošto se "ovca" na albanskom jeziku kaže "delme". U ovom slučaju, da bi se verovala ova etimologija, sufiks -at treba da bude ilirski. Zna se da poreklo tog sufiksa nije nimalo albanski, jer je ušao u ovaj jezik u kasna vremena kao jedan uzajmljen sufiks iz latinskog jezika, kako ga nalazimo kod reči Malinati, Pulati, Kastrati, Bushati, i dr. Tada, sa istim tim pravom, treba da računamo ovde i reči Dalminium, Delminium, slovenski ДлЬмнo, srp. Думнo. Ali, nijedan od gradova starine, koji su sačuvali njihova stara imena, a koji se nalaze na zemljištu gde se danas prostire albanski jezik, kao Skodra, Lissos,
Ulkinion, Epikaria, Sarda, Aulon, ne može da izađe iz albanskog jezika, utoliko manje i imena reka Aous, Genusus, Apsus, Matia, Drilon...
Da se Albanija na severu Škumbina romanizirala, ovo vidimo kod imena mesta na latinskom jeziku, koja su se sačuvala do danas i nemaju ni oblik prostih albanskih reči, ni rumunskih, već imaju oblik starog dalmatskog jezika, koji je prestao da se dalje razvija zbog dolaska Slovena".
Ovde Akademik Vajgand navodi za primer nekoliko toponima, kao Petrosa (jedno mesto ruševina u blizini Tirane), Valbona (jedna transverzalna dubrava Drima), Domni (jedno selo blizu grada Shkoder-Skadar), Patosa (u Malakastri), Surella (u okolini Tirane), Kupra, Oblika i dr. Etimologiju ovih toponima Vajgand ne izvodi iz albanskog jezika, ni iz rumunskog, već iz dalmatskog.
I imena planina Dormitor i Visitor, Vajgand ne izvodi iz rumunskog jezika (kako su verovali rumunski naučnici), već iz dalmatskog.
Mislim da akademik Vajgand ima potpuno pravo. Ovo nam potkrepljuje činjenica da ni najobičnije latinske reči u albanskom jeziku nisu ušle neposredno, već posredstvom jednog drugog jezika, što ćemo videti u nastavku. Vajganda su podržali i svi drugi svetski naučnici. Tako i pomenuti V. Georgiev, dokazujući da Albanci nemaju veze sa Ilirima, između ostalog, i on se oslanja na antičke toponime Albanije, od kojih nijedan ne nalazi sa albanskom etimologijom.

- - - - - - - - - -

Konkretno, on kaže:
a) Stare ilirske toponime današnje Albanije, kao SHKODRA od SCODRA, TOMOR od TOMARUS, albanski ih jezik nije nasledio direktno iz ilirskog jezika. Bazirajući se na svedočanstva istorijske fonetike albanskog jezika, ovi toponimi nisu bili u neprekidnoj upotrebi Albanaca, od predrimskog doba. Da alb. oblik Shkodr (pa i Rogame) ne potiču od ilirskog jezika, složio se i N. Jokl, najveći strani iliroman, koji - kad se upoznao sa ovim činjenicama, digao je ruke od iliromanije, pa je štaviše izjavio da Albanci ne samo što nisu atohtoni već su u njihove albanske prostorije - Mat - stigli jedno 3-4 veka posle nove ere.
b) Latinski toponimi Albanije ne pretstavljaju nam fonetski izgled albanskog jezika, već onaj latino-staro dalmatskog, koji se esencijalno razlikuje od rumunskog.
Ovo je albanskim naučnicima ponovio V. Georgiev i sred Tirane, godine 1972, sa svojim prikazom, koji je pročitao na njihovoj skupštini ilirskih studija. Na toj skupštini i profesor Buda je priznao prelaz mesne toponomastike u albanski jezik posred jednog slovenskog medijuma.
Slovenski karakter toponima Albanije dokazuje ne samo da Albanci nisu živeli od davnina tu, na tim prostorima, u njihovim današnjim oblastima Albanije, već da su oni u te oblasti stigli posle Slovena, Srba, Makedonaca i Crnogoraca. Ovo nam kaže i A. M. Seliščev i mnogi drugi naučnici i istraživači albanološke istine.

Broj pozajmica iz starogrčkog jezika
Svi jezici, bar ovi evropski, imaju pozajmica iz klasičnih jezika, starogrčkog i latinskog. I oni koji nikada nikakav fizički kontakt nisu imali sa nosiocima tih jezika. Razume se, utoliko pre i utoliko više oni narodi koji su imali i lični kontakt sa Grcima i Latinima, Rimljanima. Neki od ovih naroda, u kontaktu sa Rimljanima, toliko su pozajmili iz latinskog jezika da su latinizirali svoj jezik, kao što su konkretno
Iliri, Tračani, Dačani, Dardanci, Rumuni, Vlasi, Francuzi, Španci, Portugalci.
Da su Albanci Iliri, ili da su bar bili na Balkanu za vreme rimske okupacije, sigurno bi se i oni latinizirali, kao i svi drugi narodi Balkana. Albanci ne samo što nisu latinizirali svoj jezik već i pozajmica iz starogrčkog imaju sasvim malo u odnosu na to koliko bi
trebalo da imaju da su sinovi Ilira, ili starosedeoci, iz vremena antičkih Grka i Rimljana. Vladimir Georgiev, koji se posebno bavio studiranjem pozajmica albanskog jezika iz grčkog i latinskog, kaže:
- Starogrčki element u albanskom jeziku je redak, dok je novogrčki nešto veći.
Sa ovim se vremenom složio i N. Jokl, kao i svi drugi.
Nasuprot tome, Albanac Demiraj pretendira da albanski jezik ima 21 reč iz starogrčkog jezika, računajući tu i reči koje nisu uzete iz starogrčkog, kao bretk - bertkos (srp. "žaba"), koja je u albanski jezik ušla iz rumunskog - "broatec". Demiraj priznaje da albanski jezik nije uzeo te reči direktno iz starogrčkog, već indirektno, preko svoje "majke" - ilirskog jezika, što sigurno nije istina, jer bi za to trebalo
da Albanci budu sinovi Ilira.
U srpskom jeziku, koji nije imao direktan kontakt sa starogrčkim, ima više starogrčkih reči negoli u albanskom jeziku. Starogrčke reči albanskog jezika, kao i srpskog, ušle su posredno u ove jezike. A ovo znači da Albanci, kao i Srbi, nisu autohtoni. Sa druge strane, ovo znači da Albanci nisu ni Iliri.“
 
Ahile, evo za tebe jedan tekst sa još jednom teorijom, a tu ćeš naći i elemente one priče što ranije pomenuh, o silasku Šiptara sa Karpata. Ovo ti je naslov, pa izguglaj: "Deset argumenata koji osporavaju teze dr Jovana J. Deretića i drugih o poreklu Albanaca"
 
Poslednja izmena od moderatora:
Evo malo materijala za čitanje:


pise:Prof.Dr. Kaplan Burović,akademik

„…Antički toponimi Albanije
Nijedan od poznatih antičkih toponima prostora, gde danas žive Albanci, nema etimologiju iz albanskog jezika. Svi su oni sa stranom, nealbanskom etimologijom, što su nam dokazali svetski naučnici, među kojima spominjeno nemačkog akademika, prof. dr Gustava Vajganda, koji se prvi bavio ovim problemom, zatim rumunski akademici prof. dr V. Pârvan i prof. dr S. Puškariu, pa pomenuti italijanski akademik Bonfante, pa bugarski akademik, prof. dr Vladimir Georgiev i drugi. Da su Albanci autohtoni, u najmanju ruku sledbenici Ilira, bar bi neki od poznatih antičkih toponima Prevalitanije bio sa albanskom etimologijom. I glavni grad Albanije - Tirana - ima grčku etimologiju.
“........

Kad već prilepljuješ besmislice red je bio da si mi odgovorio na postavljena pitanje; " Ko danas od albanologa, lingvisa i istoričara zastupa Kavkasku tezu ? (kako se tvrdi u prilepljenom izbljuvku), jer ovo je forum a svrha foruma nije takmičenje u prilepljivanju koje čega već diskusija. Dakle umesto da si mi odgovorio na konkretno i jasno pitanje ti si prilepio još jednu budalaštinu (umnožavajući informatički odpad) sa svemrežja gde svaka budala može da piše šta god želi i da se predstavlja kako hoće. Pa sad sledi sledeće pitanje; ko je Kaplan Burović ?

Što se tiče umobolnosti Jovana I. Deretića tu već moderacia treba da reaguje, to treba prebaciti na neki drugi forum, na primer alternativna nauka i paranormalne pojave, zapravo najprikladije je na psihologiju kad već ne postoji forum psihijatrije.
 
Poslednja izmena:
Pa sad sledi sledeće pitanje; ko je Kaplan Burović ?

BUROVIC KAPLAN, knjizevnik, publicista i istrazivac. R: 08. 08. 1934, Ulcinj, Crna Gora, Jugoslavija. OM: Yano Resulbegovic; Nurija, dev. Metanovic. FA: s. Etleva, dev. Minyali; d. Dusan (1964), radnik, Dusanka (1966), radnica, Antonije (1993), ucenik. OB: maturirao u gimnaziji, Beograd; zavrsio 1957. Visu pedagosku skolu, Skoplje; diplomirao 1969. na Fakultetu albanskog jezika, Tirana, Albanija. ZA: bio 1953-54. glavni i odgovorni urednik lista Iskra, Beograd; 1956-59. profesor jezika i knjizevnosti, Tetovo, Makedonija; u Tetovu je osudjen na 18 meseci zatvora, prebegao u Albaniju; profesor istorije i knjizevnosti tokom 1963-70, Lusanj, Albanija; 1970. osudjen na 43 godine zatvora u Albaniji i do 1990. u zatvoru; sada, publicista i istrazivac u Svajcarskoj. DOS: od rane mladosti pise prozu i poeziju; autor je romana, na albanskom jeziku, Fanola, 1958, Pristina i Izdaja, Tirana, 1965, 1967. i 1992; novela, na albanskom, Mornareva verenica, 1956, Tramundana i Covek bez boje, Pristina, 1958; Zmija, Tirana, 1969; zbirke pripovedaka Odjek Koraba, Tirana, 1968; u zenevi su izasle zbirke pesama Zraci nade, 1992. na albanskom, Morski valovi, 1994. na srpskom i Zabranjena ljubav, 1997. na francuskom; Ulcinjsko narecje, 1969. na albanskom, Tirana (diplom. rad); Pravo lice Ismaila Kadarea, zeneva, 1992, Iliri i Albanci i Recnik ulcinjskog narecja, 1994, zeneva, a Resulbegovici, 1994. i Poreklo Albanaca, 1995. na srpskom; u zenevi su ponovo objavljene neke njegove novele i price; objavio i znatan broj clanaka i rasprava, medju kojima u zenevi, knjigu polemike Mir se ne postize lazima, 1994, na albanskom, Pisma iz zatvora, 1996. na srpskom, Lazi Kadarea ne menjaju istinu, 1997. na albanskom i dr; po izlasku iz zatvora dobio je politicki azil u Svajcarskoj; rehabilitovan je kao knjizevnik, postao pocasni clan Akademije nauka i umetnosti albanskih intelektualaca i 1992. uveden u program knjizevnosti skola i univerziteta u Albaniji; o njemu je RTS 1995. snimila 45-minutni dokumentarni film Mendela Albanije; inicijator je i stozer revije za kulturu, knjizevnost i nauku Ylberi (Duga), koja od 1993. na albanskom izlazi polugodisnje u zenevi i godisnjaka Ulcinj, od 1994; clan je Saveza knjizevnika Albanije i Udruzenja knjizevnika Crne Gore. IM: 1960. J: srpski, ruski, makedonski, bugarski, albanski, turski, francuski, italijanski i latinski

Ali, to tebi sigurno nije referentno, jer je za tebe svako ko drugačije misli psihijatrijski slučaj.
 

Back
Top