Etimolomija

Sonntag је превод латинског dies Solis, које је изведено од грчког ἡμέρα Ἡλίου. Назив је паганског а не хришћанског порекла, и део је система који је ступио на снагу у Римском царству у периоду од 1. до 3. века.

У грчком, словенским, португалском и још неким језицима преовладао је хришћански систем назива за дане, који је заснован на бројању, док у већини романских и скоро свим германским језицима доминира нешто ранији пагански систем, који је у неким случајевима измељен додатком суботе и хришћанског назива за недељу.

Занимљиво је да је наше среда је скоро сигурно настало у тренутку када је седмица почињала са недељом, јер у противном среда не би била у средини. С друге стране, уторак, четвртак и петак су јасно из времена када је поденељак сматран почетним даном.
 
Poslednja izmena:
G Italijani imaju Garibardija, Ameri Vašinktona

Vašington. Nema jednačenja po zvučnosti u transkripciji stranih imena.

- - - - - - - - - -

Tunja je vodio jednu prefiganiju politiku.

Prefriganiju. Italijanizam od friggere - peći, pržiti. Takođe frigati (pržiti).

- - - - - - - - - -


Intervju. Pozajmljenica je intervju, bez drugog i. Tako se čita i u engleskom izgovoru.
 
Sreda je i na nemackom ( a i svim ostalim slovenskim jezicima) sredina nedelje Mittwoch.

U nadi da ce nam Mrkalj odati veliku tajni i razjasniti misteriju sa utorkom da ja nesto drugo pitam

Rec zavicaj ( prelepa rec) ne postoji u drugim slovenskim jezicima, odgovarajuca rec postoji jos samo u nemackom
( nema je u francuskom, engleskom, italijanskom). Heimat.
Koje je poreklo, ovo u nemackom je jasno jer je Heim dom, kuca.
 
Rec zavicaj ( prelepa rec) ne postoji u drugim slovenskim jezicima, odgovarajuca rec postoji jos samo u nemackom
( nema je u francuskom, engleskom, italijanskom). Heimat.
Koje je poreklo, ovo u nemackom je jasno jer je Heim dom, kuca.
Реч завичај изведеница је глагола навикнути, навићи (се) (старословенско вꙑкнѫти), као што је то нпр. и обичај (< *обвичај), а даље је у вези с глаголом учити (се).
 
Poslednja izmena:
Sreda je i na nemackom ( a i svim ostalim slovenskim jezicima) sredina nedelje Mittwoch.

U nadi da ce nam Mrkalj odati veliku tajni i razjasniti misteriju sa utorkom da ja nesto drugo pitam.

Већ сам окачио, провери релеватну тему. ;)
Evo, da pokušamo na primeru utorka da prikažemo kako je koncept "praslovenskog jezika" ili (još netačnije nazvanog) proto-slovenskog jezika, pogrešan.

Rečnik etimologije kaže sledeće:
"✧ prasl. *vьtorъ: drugi (rus. vtorój, polj. wtóry) ≃ skr. vitaras: dalji "

Dakle, početak početaka slovenskog jezika je "protoslovenska reč vьtorъ koja znači drugi" i - kraj krajeva.

Međutim, ako se, recimo, setimo teške vode i vodonikovog izotopa deuterijuma vidimo da je protoslovenska reč vьtorъ sasvim izvesno nastala iz pred-protoslovenske reči dvьtorъ - odakle je mogla nastati i grčka reč Δευτέρα (ponedeljak kao drugi dan) i δεύτερος i obrnuto.
 
Derani , evo jednog za vas zadatka koji je mene mučio dok sam junački čitao stare spise sa ovih prostora , a to je zašto nema pojmova "vatra" i "kosa" u predturskom vremenu tj.vatra i kosa se pojavljuju u spisima relativno kasno(mislim da ih nema pre 18.veka).

Kontam da "kosu" i "vatru" ne možemo naći u srpskim srednjovekovnim spisima u oba perioda iz čistog razloga velikog uticaja staroslovenskog , ali bi te reči trebale biti bar u Dubrovniku ili kod franjevaca koji su više pisali narodnim jezikom.

U renesansnoj i barokonoj poeziji Dubrovnika sam našao da se koristi "bre":D , ali kose i vatre prosto nema već samo ognja i vlasi , ili je meni to prosto promaklo.
 
Derani , evo jednog za vas zadatka koji je mene mučio dok sam junački čitao stare spise sa ovih prostora , a to je zašto nema pojmova "vatra" i "kosa" u predturskom vremenu tj.vatra i kosa se pojavljuju u spisima relativno kasno(mislim da ih nema pre 18.veka).

Kontam da "kosu" i "vatru" ne možemo naći u srpskim srednjovekovnim spisima u oba perioda iz čistog razloga velikog uticaja staroslovenskog , ali bi te reči trebale biti bar u Dubrovniku ili kod franjevaca koji su više pisali narodnim jezikom.

U renesansnoj i barokonoj poeziji Dubrovnika sam našao da se koristi "bre":D , ali kose i vatre prosto nema već samo ognja i vlasi , ili je meni to prosto promaklo.

Dobro, da idemo jedno po jedno. Za vatru smo našli kognat u svim slovenskim jezicima. Videti na ovoj temi:

https://forum.krstarica.com/showthread.php/737258-Etimolomija?p=25107358&viewfull=1#post25107358

Ostaje da se vidi za kosu.

- - - - - - - - - -

VATRA
quote_icon.png
Original postavio Slavan
Ona postoji u srednjovekovnom (vizantijskom) grčkom βάθρον, postoji i u rumunskom vatră. Ima je i u ostalim slovenskim jezicima (češ/sl. vatra, polj. watra, ukr/rusin. ватра, ватерка, rus. ватрушка itd.), a ima i izvedenica.
Takođe i bugarska reč vatralj.
quote_icon.png
Original postavio Slavan
Nepouzdano je, možda i proizvoljno, reći kako je to "neka balkanska pastirska reč".

U litvanskom postoji ver što znači vreti, ali imamo reči poput var, varnica, uvarak, odvar u našem jeziku. U sanskrtu atharvan - nom. jedn. atharvā, u avestanskom ātar (sveta vatra), a pretpostavlja se da je iz protoindoevropskog. U crkvenoslovenskom postoji ob-(v)atriti što znači za/raspaliti.

U svakom slučaju, "vatra" postoji u svim slovenskim jezicima.
Kao da si prepisivao ono što smo Bastijani i ja privatno raspravljali. :)

Moja teza bila je da je došlo do metateze u, sasvim slovenskoj i srpskoj, reči varta nastaloj od korena var (kao u variti, varnica, var, podvarak, varenika) i čestice ta.

Semantički, a prema proširenju teze, varta tj. vatra bio bi plamen namenjen kuvanju, varenju.

Ponekad u etimologiji crkvenoslovenski može imati zbunjujuću ulogu jer je fond reči u njemu ograničen, jer nije daleko od pameti zaključiti da je narodni jezik Slovena i Srba u doba Svete braće svakako bio, ako ne bogatiji ono svakako komplementaran u određenom pojmovlju.

quote_icon.png
Original postavio Bastiani
quote_icon.png
Original postavio Mrkalj
quote_icon.png
Original postavio Bastiani
Oganj je sanskritska reč, oličena i u imenu hinduističkog (i još starijeg) božanstva vatre - Agni(j).

Za vatru ne znam.
Metateza od starijeg varta (var+ta). To bi se odnosilo na vatru na kojoj možeš da kuvaš / variš. Takođe ručak od vruć+ak. ;)
Evo od juče mislim o vatri.:)

A vrućak je od varućak?

A slovenačka reč za bezbednost - varnost - po svemu sudeći je isto ovog porekla. Kome to ne izgleda uverljivo, neka pomisli kako mi danas kažemo za stražara koji pazi da nešto ne pođe naopako dok ostali spavaju - požarni.

I sada dođosmo do toga da je romansko guardian, guardare, guard došlo od srpskog var (ne nužno) preko germanskog warden. :mrgreen: Just kidding... Not! :mrgreen:

Takođe, kad pogledaš vokabular Našeg primorja (maslina, rt ili rat, otok, prstac, zubatac...) No, trebalo bi pre pre ovakvih teza konsultovati najstarije botaničke i zoološke rečnike sa akcentom na autohtonim mediteranskim vrstama.
 
Situacija sa βάθρον analogna je sa livadioni serbula. (Uporedi slučaj sa balegom, čobanom, kopiletom). Iz straha da se ove reči ne pojave u korpusu starogrčkog, koji nikada ne može biti 100% dostupan, iako su prisutne u svim slovenskim jezicima, ove su reči na silu utrpavane u nekakav starobalkanski ili srednjegrčki jezički fond.

A zašto ne sme da se pojavi u starogrčkom? Zato što time pada teorija o doseljavanju Slovena tj. teorija o odsustvu Slovena na Slovenskom Jugu u antici kojom se omogućava Istorijsko pravo Germanima na Slovenski Jug (od Nemaca prozvan turkijskom rečju "Balkan").

Ostaje da se vidi da li se vatra u međuvremenu pojavila u starogrčkom. :)
 
Него шта! :deda2: Али Швабе су покушале да то сакрију измишљањем неке скраћенице: Vertrieb, Aufladung, Reparatur Transportabler Akkumulatoren.

Ja sam ( casna rec) stvarno pomislila da ima veze sa vatrom, ali sam i sama videla da je neka skracenica od reci koje valkjda ni generalni menadzer
firme ne ume da izgovori:D
 
Ако је часна пионирска, не верујем ти :p

Rekli su nam da reč PIONIR znači - Pošten, Iskren, Odvažan, Napredan, Istrajan, Radan.

E, sad.

https://en.wikipedia.org/wiki/Warta

Zatim:
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_rivers_of_Poland

Obrati unimanje na dve Nyse (uporediti sa antičkim imenom Nišave) u opoziciji sa Wislom.




wECAjun.jpg

Warta, Poznanj (1924. dok nije zauzdana branama)
 
Pionir samo u ex komunistickim drustvima ima neko negativno znacenje, inace je to , izraz( potice iz francuskog) koja ima
razlicita znacenja, uglavnom revolucionarna ( ali ne u pravcu Lenjina i kompanije;))

Pionira ima u vojsci, ( tehnika koja minira mostove, pruge), u nauci, ima ih medju genijalnim, neustrasivim likovima koji otkrivaju sve i svasta,
valjda je i Kolumbo neka vrsta pionira. Ako se ne varam postojao je nekada i nekakav muzicki uredjaj ( jako skupocen,) sa nazivom Pioneer.
Sama rec ima veze sa pi(j)onom, schah jer zapravo na francuskom to i znaci.
U antickoj Grckoj su se slikari koji su molovali vazne zvali pioniri.
 
Nemci mrtvi ladni koriste za ove slovenske reci izraz staropruski ( a takav jezik nit je ikada postojao niti postoji):D
Zanimalo me je ovo sa rekom Odrom, ali me je jos vise zanimao naziv poljske prestonice i u nemackim izvorima stoji
da je to kovanica "staropruskog" Warsa ( ime nekog ribara) i njegove zene Sava .

Möglich, dass Kaufleute aus Thorn die im heutigen Stadtteil Mariensztat gelegene Siedlung Solec, die sich gleich südöstlich unterhalb des Weichselkliffs an die Altstadt anschloss, „Warszowa“ oder „Warszewa“ nannten, wovon sich der heutige polnische Name Warschaus „Warszawa“ herleitet. Der Name deutet jedoch eher auf den Stamm der Sudauer-Jatwinger, die hier siedelten, bevor die Masovier in diese Region eindrangen. In der Gründungs-Legende vom Fischer Warsa und seiner Frau Sawa dürfte ein wahrer Kern stecken: Der Name deutet auf Fischerei, denn in der altpreußischen Sprache ist „warza“ das Fischwehr und „saw“ ein Fischerboot mit einem durchlöcherten Kasten zum Aufbewahren der Fische. Siehe auch: Geschichte Polens.


Nadam se da ce nas Poljak ovde da svrne i da nam objasni kako stvari stoje, mada u tekstu stoji da je najverovatnija ova prica oko ribara i njegove zene.
 
Nemci mrtvi ladni koriste za ove slovenske reci izraz staropruski ( a takav jezik nit je ikada postojao niti postoji):D
Zanimalo me je ovo sa rekom Odrom, ali me je jos vise zanimao naziv poljske prestonice i u nemackim izvorima stoji
da je to kovanica "staropruskog" Warsa ( ime nekog ribara) i njegove zene Sava .

Möglich, dass Kaufleute aus Thorn die im heutigen Stadtteil Mariensztat gelegene Siedlung Solec, die sich gleich südöstlich unterhalb des Weichselkliffs an die Altstadt anschloss, „Warszowa“ oder „Warszewa“ nannten, wovon sich der heutige polnische Name Warschaus „Warszawa“ herleitet. Der Name deutet jedoch eher auf den Stamm der Sudauer-Jatwinger, die hier siedelten, bevor die Masovier in diese Region eindrangen. In der Gründungs-Legende vom Fischer Warsa und seiner Frau Sawa dürfte ein wahrer Kern stecken: Der Name deutet auf Fischerei, denn in der altpreußischen Sprache ist „warza“ das Fischwehr und „saw“ ein Fischerboot mit einem durchlöcherten Kasten zum Aufbewahren der Fische. Siehe auch: Geschichte Polens.


Nadam se da ce nas Poljak ovde da svrne i da nam objasni kako stvari stoje, mada u tekstu stoji da je najverovatnija ova prica oko ribara i njegove zene.

Вар је (као и град) – утврђено мјесто, утврда, тврђава. Чак и у заваривању имаш утврђивање, учвршћивање мјеста на ком се метал вари. Градова који имају то вар или град у називу имаш колико хоћеш: Београд, Вишеград, Петроград... Варова такође имаш колико хоћеш: Вуковар (вар на Вуки), Темишвар (вар на Тамишу)... па је и Варшава засигурно Варсава тј. вар на Сави, град на Сави, утврда, тврђава на Сави.
 
Nemci mrtvi ladni koriste za ove slovenske reci izraz staropruski ( a takav jezik nit je ikada postojao niti postoji):D
Zanimalo me je ovo sa rekom Odrom, ali me je jos vise zanimao naziv poljske prestonice i u nemackim izvorima stoji
da je to kovanica "staropruskog" Warsa ( ime nekog ribara) i njegove zene Sava .

Möglich, dass Kaufleute aus Thorn die im heutigen Stadtteil Mariensztat gelegene Siedlung Solec, die sich gleich südöstlich unterhalb des Weichselkliffs an die Altstadt anschloss, „Warszowa“ oder „Warszewa“ nannten, wovon sich der heutige polnische Name Warschaus „Warszawa“ herleitet. Der Name deutet jedoch eher auf den Stamm der Sudauer-Jatwinger, die hier siedelten, bevor die Masovier in diese Region eindrangen. In der Gründungs-Legende vom Fischer Warsa und seiner Frau Sawa dürfte ein wahrer Kern stecken: Der Name deutet auf Fischerei, denn in der altpreußischen Sprache ist „warza“ das Fischwehr und „saw“ ein Fischerboot mit einem durchlöcherten Kasten zum Aufbewahren der Fische. Siehe auch: Geschichte Polens.


Nadam se da ce nas Poljak ovde da svrne i da nam objasni kako stvari stoje, mada u tekstu stoji da je najverovatnija ova prica oko ribara i njegove zene.

То су нека легенда и пучка етимологија. Име Варшаве највероватније је присвојни придев од имена Варш тј. Warsz. Узгред, (старо)пруски језик јесте постојао до 18. столећа: https://en.wikipedia.org/wiki/Old_Prussian_language.
Вар је (као и град) – утврђено мјесто, утврда, тврђава. Чак и у заваривању имаш утврђивање, учвршћивање мјеста на ком се метал вари. Градова који имају то вар или град у називу имаш колико хоћеш: Београд, Вишеград, Петроград... Варова такође имаш колико хоћеш: Вуковар (вар на Вуки), Темишвар (вар на Тамишу)... па је и Варшава засигурно Варсава тј. вар на Сави, град на Сави, утврда, тврђава на Сави.
Од мађарскога vár и város потичу основно вар и варош.
 
Poslednja izmena:
Vidi Igore, nije me mrzelo pa sam malo detaljnije "guglala", ne, nije postojao taj jezik ili jeste kao sto je i moj " torlacki" postojao,
a tu ne moze da se govori o jeziku pa cak ni o dijalektu jer nema pisanih spomenika.
E, tako guglajuci, naisla sam na rec Borusija ( cuvena dva fuzbalska kluba sa Zapada Nemace imaju to ime), onda sam naucila
da je to Borusija ustvari neko drugo ime za Prusija, danas one tri balticke drzave traze ( mada to sa njima i nema nikakve veze)
da se obnovi taj staropruski ( borusijski), pri cemu nekakav novopruski i ne postoji, tako0 da obrni , okreni sve je to nekakvo
nacionalisticko sviranje qrtzu.
Borusija ( fudbal) iz Dortmunda pojma nema ni od kud joj ime niti to bilo kog coveka zanima, a tako je i sa ovim staropruskim.

U vreme kada je taj kao staropruski postojao Goethe je pisao, stvarao, a bas u tom delu Nemacke ( ne bas konkretno u Königsbergu,
ali je recimo Kant bas u to vreme tamo radio,pisao, filozofirao, a tamo je i rodjen, ali taj nekakav pruski ni za njega nije postojao)
tako da ponavljam da je taj nekakav staropriski neka vrsta mog torlackog jezika na kome ziv covek nije pisao, bneki su ljudi govorili taj jezik,
ali jako kratko pa je tako, kako dosho, tako i otisao.
 
Након доласка Германа, старопруски језик је ушао у фазу постепеног изумирања. Знамо да је још увек постојао у 15-16. веку, јер из тог периода потичу најзначајнији писани извори на том језику - реч је о материјалу сачињеном за потреве пропагирања протестантизма. Нема ниједног писаног трага о постојању тог језика из каснијег периода. Помиње се да је у 17. веку још увек постојало нешто што се сматрало старопруским, али то је исто тако лако могао бити и неки литвански дијалект. Нагађа се да је старопруски потпуно нестао на почетку 18. века, али то је могло бити и раније (а можда и касније).

Како год, као што је Рајела већ поменула, старопруски је и далеко пре 18. века био потпуно потиснут.

Надовезао бих се и на њен коментар о национализму. У немачкој историографији је чак и данас приметан крајње необјективан приступ историји Пруске. Игнорише се чињеница да је све до пред крај 18. века читава западна Пруска, такозвана Краљевска Пруска, била под непосредном контролом Пољске, и да је само њен источи део - Пруско војводство - под контролом протестаната Хоенцолерна, био наследник пређашње Тевтоснке државе, у правом смислу те речи. Ова друга Пруска је претеча каснијег Пруског краљевства.

Немачки историчари, којима јасно више одговара да говоре о давно мртвом старопруском, не помињу Словене Кашубе који и данас живе на простору некадашње Краљевске Пруске.
 
Poslednja izmena:
Након доласка Германа, старопруски језик је ушао у фазу постепеног изумирања. Знамо да је још увек постојао у 15-16. веку, јер из тог периода потичу најзначајнији писани извори на том језику - реч је о материјалу сачињеном за потреве пропагирања протестантизма. Нема ниједног писаног трага о постојању тог језика из каснијег периода. Помиње се да је у 17. веку још увек постојало нешто што се сматрало старопруским, али то је исто тако лако могао бити и неки литвански дијалект. Нагађа се да је старопруски потпуно нестао на почетку 18. века, али то је могло бити и раније (а можда и касније).

Upravo tako, a Prusi su takođe Sloveni, odnosno, ako sledimo nordijsku paradigmu razbijanja Slovenskog korpusa, onda su Balti. Ne znam po kom koriterijumu su i Englezi i Bavarci - Germani, ali, iako su jezički sličniji ili makar "tu negde" Litvanci i Pusi su - Balti, a ne Sloveni. Zašto? Zato što za germansku istoriografsku školu ne može biti drugačije nego da su "Sloveni izašli iz jedne male močvare kod Černobilja, nakotili se i popunili pola Evroazije". Kada bi se takozvani Balti (ovde govorimo iskuljučivo po pitanju jezika) smatali Slovenima kao što se Englezi smatraju Germanima, onda bi se odmah videlo da su Sloveni zauzimali pola Evrope već u starom veku.

Da ne dužim, nastaviću na Srebreninoj temi o praslovenskom:
https://forum.krstarica.com/showthr...ког-језика?p=35187524&viewfull=1#post35187524
 
Poslednja izmena:
Derani , evo jednog za vas zadatka koji je mene mučio dok sam junački čitao stare spise sa ovih prostora , a to je zašto nema pojmova "vatra" i "kosa" u predturskom vremenu tj.vatra i kosa se pojavljuju u spisima relativno kasno(mislim da ih nema pre 18.veka).

Kontam da "kosu" i "vatru" ne možemo naći u srpskim srednjovekovnim spisima u oba perioda iz čistog razloga velikog uticaja staroslovenskog , ali bi te reči trebale biti bar u Dubrovniku ili kod franjevaca koji su više pisali narodnim jezikom.

U renesansnoj i barokonoj poeziji Dubrovnika sam našao da se koristi "bre":D , ali kose i vatre prosto nema već samo ognja i vlasi , ili je meni to prosto promaklo.

Kosa

 

Back
Top