Etimolomija

Да се вратим некој од мојих ранијих мисли.

Зде же > здер[e]
Овде же > овдер[e]
Онде же > ондер[e]
Где же > гдер[e]

*-дер се почиње осећати наметком уместо некадашњега *-р[e] (насталога из *же), притом се добија тешња к избацивању завршнога *р (као у вече[e]), јучер[р]. те[р]) и тада смо могли добити облике: дајде[р],узмиде[р], рециде[р], однесиде[р].

To je jako zanimljivo.

То можда може објаснити и облике *знаде, *имаде, мада то може бити аналогија према неким другим презентима.

Mislim da si ovde na pogrešnom tragu. Nisam u prilici da potražim kako je to Gramatika klasifikovala, ali mislim da su prezentski oblici znadem, imadem, idem, imperfktni znađah, imađah, iđah aoristni stadoh, imadoh, znadoh, moradoh, smedoh, umedoh itd. dobijeni proširivanjem uobičajene osnove delom infinitivnog sifiksa, slovom t koje je ozvučeno kao d.
 
To je jako zanimljivo.
:hvala:



Mislim da si ovde na pogrešnom tragu. Nisam u prilici da potražim kako je to Gramatika klasifikovala, ali mislim da su prezentski oblici znadem, imadem, idem, imperfktni znađah, imađah, iđah aoristni stadoh, imadoh, znadoh, moradoh, smedoh, umedoh itd. dobijeni proširivanjem uobičajene osnove delom infinitivnog sifiksa, slovom t koje je ozvučeno kao d.

Еве први пут чујем, скроз је добро објашњење, ето како се свакога дана понĕшто научи. =)

Узгред, извињавам се због силних грĕшака у прĕђашњој објави, сада је прочитах и не знам шта није било у реду са мном током писања исте. хД


ДОРАДА: Додајем међу примĕре речцу *год.

гдĕ, кад[а], шта, што, [т]ко, како + годĕ же → годĕр[е] → год[ĕр]

-Из повеље деспота Ђурађа (6. јуни 1412. године)
"...што годјер је њему драго..."
"..који годјер би господар хотио порећи..."


sarpski412.jpg
 
Poslednja izmena:
Skoro sam potpuno siguran da je reč grotlo povezana sa nemačkim Grotte, što znači pećina.



Italijanski:

08841c.png

1997ab.png


grotesque (adj.)
c.1600s, originally a noun (1560s), from Middle French crotesque (16c., Modern French grotesque), from Italian grottesco, literally "of a cave," from grotta (see grotto). The usual explanation is that the word first was used of paintings found on the walls of basements of Roman ruins (Italian pittura grottesca), which OED finds "intrinsically plausible." Originally "fanciful, fantastic," sense became pejorative after mid-18c. Related: Grotesquely; grotesqueness.

grotto (n.) 1610s, from Italian grotta, ultimately from Latin crypta "vault, cavern," from Greek krypte "hidden place" (see crypt). Terminal -o may be from its being spelled that way in many translations of Dante's "Divine Comedy."

A sve to iz srpskog grla:
grlo < prasl. *gъrdlo (rus. górlo, polj. gardło),

grotlo < *gъrdlo

Groteskno! :)
 
Dakle, ovo ne pije vodu:

Original postavio Mrkalj  
Italian grotta, ultimately from Latin crypta

.. ali grlo pije. :mrgreen:

Baš sam mislio da kažem kako sam u rečniku video da se pominje kripta ali uopšte nisam povezao ni sa grotlom ni sa grottte. Nisam shvatio da smataju kako je to derivat reči kripta.

Ako je i tako, zahteva objašnjenje. Kako relativno udaljena reč kripta je u tri potpuno različita jezika dala reči koje su vrlo sličnog izgovora i značenja: grotlo, grotte, grotta? U najmanju ruku, nedostaje (bar) jedna karika.
 
Prilog za sledeći post.

Feljton Stari Sloveni // 6. Veles

14.11.2012
http://037ks.com/wp-content/themes/iNews/********.php?src=http://037ks.com/wp-content/uploads/2012/11/veles.jpg&h=356&w=630&zc=10 Feljton “Stari Sloveni” nastavljamo člankom o Bogu Velesu, čiju ulogu, dolaskom hrišćanstva, preuzima sveti Vasilije, a kod Srba i sveti Sava, kao zaštitinik pastira.
Izvor: http://www.starisloveni.com/Veles.html
Autor: Vesna Kakaševski Veles je božanstvo koje se pominje u mnogim aspektima. Njemu se pripisuje širok spektar osobina. Naime, Veles je bog stoke, useva, mudrosti, umetnosti, bogatstva, vlasništva, magije, prevare, trgovine, proricanja, vrlina i vodič duša mrtvih. Veles je zaštitinik pastira i čarobnjaka (volhvov ili volhov). Moguće je da su naučnici greškom Velesu dodelili epitet boga stoke, jer su se oslanjali na Nestorov spis, gde ovaj Velesa pominje u kontektsu skotjeg boga. Naime, zna se da su hrišćanski hroničari često pogrdno govorili o paganskim bogovima, pa je i epitet „skotji” uz reč bog dosta verovatno dodat zbog prezira prema slovenskom paganizmu. Veles je i zaštitnik ugovora i date reči, poput Peruna. U skoro svim hronikama se govori da su se Sloveni zaricali i kleli na poštovanje dogovorenog Perunom i Velesom. Nestorova hronika kaže: „Zaklinjahu se oružjem i Perunom bogom svojim i Volosom skotijim bogom i utvrdiše mir 907. godine.”
Veles je sin krave Zemun i Roda. Predstavljan je kao rogat, jak mladić (zbog toga sto je sin krave Zemun i jer je bog stoke), ali i kao sedi starac sa belom bradom i pastirskim štapom (ovde predstavlja zaštitinika pastira i mudrosti, ali takođe i muževan, falični simbol plodnosti).
Poštovanje prema Velesu Sloveni su imali najpre iz razloga što su u njemu videli boga od kog im zavisi preživljavanje. On je bio zadužen i za useve i za polja i za životinje, kako divlje tako i domaće. Kakva god zajednica da je bila, bilo stočarska, bilo lovačka, bilo poljoprivredna, zavislila je od Velesa. Takođe, magija i mudrost su veliku ulogu imali u životu naroda. Magija se povezuje i dan danas sa muzikom u mnogim religijama, pa otud i Velesova uloga kao zaštitnika muzike. Muzika se uvek smatrala tvorevinom i jezikom bogova i nečim magijskim. Muzičari su bili ljudi sa talentom da prenesu božansku inspiraciju i stvore magijske melodije. Veles je po nekim osobinama uporediv sa grčkim Panom i Prijapom. Volhovi su bili slovenski vračevi. U korenu imena za ove vračeve je Volosovo ime, tako da je on sigurno bio zaštitnik i magije i vračeva.
Veles kao bog zveri bio je predstavljan svojim drugim oblikom, teriomorfnim, u kom je on bio predstavljan kao medved. Medved je kod Slovena predstavljao šumskog cara koji se brinuo o životinjama, šumskim plodovima, kao i o šumi samoj.
Prema mnogim legendama Veles je zakleti neprijatelj Peruna, boga gromovnika. Jedna legenda kaže da je Veles ukrao Perunu stada, žene i podanike, pa je došlo do sukoba. Prema drugoj legendi, Veles je hteo Dodolu, Perunovu ženu. Velesova sklonost da prevari vidi se upravo iz ova dva mita. Prema trećoj legendi, borba između Peruna i Velesa je metafora za večitu borbu nebesa i zemlje, pošto je Perun na nebesima, a Veles na zemlji. Ova borba nije konačna. Perun pobeđuje, ali Veles se uvek iznova pojavljuje. Prema jednoj legendi, nakon Perunove pobede Veles je proteran u podzemni svet i tu nameće svoju vlast. Za borbu Velesa i Peruna vezano je verovanje o dolazku haosa i pobede nad haosom. Verovalo se da tokom zime Velesova snaga, a time i haos, jača, dok pre leta on biva pobeđen i vraća se u podzemlje. Svetkovina kojom se slavio odlazak haosa bile su Velje Noći. Za vreme ovog praznika mladići, koledari, oblačili su se u kapute od ovčije vune i nosili groteskne maske, lutali po selima i pevali pesme o tome kako su dugo putovali i kako su mokri i blatnjavi, verovatno zbog toga što je to aluzija na to da dolaze iz podzemnog sveta, i kom obitava Veles i koji su oni zamišljali vlažnim. Glava kuće koji bi ih primio darivao bi ih. Praznik je bio neka vrsta mešavine današnje Noći veštica i karnevala. Ovaj ritual je predstavljen kod nekih autora i kao primer slovenskog šamanizma. Takođe, verovalo se da Perun kada pobedi Velesa pušta kišu u znak triumfa nad Velesom. Vjačeslav Vsevolodovič Ivanov i Vladimir Toporov rekonstruisali su ovu mitsku borbu komparativnom metodom koristeći se spevovima, pričama iz raznih indoevropskih religija. Prema njihovoj priči u svim indoevropskim religijama postoji borba između gromovnika i velikog zmaja ili zmije. Oni su zaključili da je velika zmija upravo Veles, koji obitava kod korena Drveta Sveta i pokušava da ode na vrh, gde obitava Perun i gađa ga gromovima.
Velesova žena je bila Devana, boginja lova i boginja majka, gospodarica šuma i šumskih bića.
Samo u keltskoj mitologiji postoji božanstvo slično Velesu, a to je Cernunnos, bog druida, prirode, rogatih životinja, a simbol mu je rogata zmija (a tako su prema Vjačeslavu Vsevolodoviču Ivanovu i Vladimiru Toporovu Sloveni nekad doživljavali i Velesa).
U nekim slovenskim plemenima i Veles je doživljavan kao stvaralac sveta (u jednoj poljskoj priči se govori o stvaranju sveta od strane Velesa i Peruna).
Uticaj Velesa je bio nesumnjivo velik, a njegov kult jak i izražen. On je pored Peruna jedino slovensko božanstvo koje su poštovali svi slovenski narodi. O tome svedoči i veliki broj gradova, koji nose Velesovo ime.
Dolaskom hrišćanstva, Velesovu ulogu preuzima sveti Vasilije, a kod Srba i sveti Sava, kao zaštitinik pastira. Velesa su često hrišćanski hroničari i sveštenici u srednjem veku poistovećivali sa đavolom, verovatno zbog toga što je bio predstavljan kao rogat mladić.
 
Vlaci revisited... & revised?

Razmišljam ponovo o svojoj tezi o poreklu vlaha; vlak - "onaj koji vuče" i shvatim da su volovi istog korena - na ruskom volok (vo) je ustvari isto što i češka reč za voz vlak - "onaj koji vuče". Onda pomislim kako se naše staro božanstvo bog Veles predstavlja sa volovskim rogovima ili likom i shvatim da bi reč Veles morala imati zajednički koren sa rečju vo(l), kao i vlasi koji bi bili tako zvani jer su sledbenici slovenskog boga stoke Velesa. Dakle, reč vlah/vlak originalno je slovenska, ali su Sloveni tako mogli označavati i neslovenske stočare.

Dakle, ova teza (za sada) nije u sistemu sa mojom ranijom tezom o vlacima tegljačima ili sužnjima. Prema ovoj novoj, Vlasi su sledbenici boga stoke Velesa sa kojim dele koren reči vući (*vlkti) a jedna varijanta glasovnih promena koje dovode do naziva Veles mi je već na pameti (od *Vъlec, poštokavljeno "Volac").
 
Poslednja izmena:
Ovde ima svašta nešto:

Klimenko_veles-1.jpg


"The horned Slavic god Veles, is one of few Slavic gods for which evidence of worship can be found in all Slavic nations. The Primary Chronicle, a historical record of the early Eastern Slavic state, is the earliest and most important record, mentioning a god named Volos several times. Here, Volos is mentioned as god of cattle and peasants, who will punish oath-breakers with diseases, the opposite of Perun who is a described as a ruling god of war who punishes by death in battle
Veles' main practical function was protecting the cattle of Slavic tribes. Often he was referred to as skotji bog, meaning "cattle-god". One of his attributes, as mentioned, were horns of bull or a ram, and probably also sheep's wool. As stated already, Veles was a god of magic, and in some folk accounts, the expression presti vunu (weaving wool) or, particularly, crnu vunu presti (weaving of black wool) stands as allusion to magical crafts. In some of surviving Koledo songs, Koledari sing they are coming along and "weaving black wool".
Veles also regularly sent spirits of the dead into the living world as his heralds. Festivals in honour of him were held near the end of the year, in winter, when time was coming to the very end of world order, chaos was growing stronger, the borders between worlds of living and dead were fading, and ancestral spirits would return amongst the living. This was the ancient pagan celebration of Velja noc (Great Night), the relic of which still persists amongst many Slavic countries in folk customs of Koleda, a kind of combination of carnival and Halloween, which can happen anywhere from Christmas up to end of February. Young men, known as koledari or vucari would dress long coats of sheep's wool and don grotesque masks, roaming around villages in groups and raising a lot of noise. They sang songs saying they travelled a long way, and they are all wet and muddy, an allusion of the wet underworld of Veles from which they came as ghosts of dead. The master of any house they visited would welcome them warmly and presented them with gifts. This is an example of Slavic shamanism, which also indicates Veles was a god of magic and wealth. The gifts given to koledari were probably believed to be passed onto him (which makes him very much like a dragon hoarding treasure), thus ensuring good fortune and wealth for the house and family through entire year. As seen in descriptions from the Primary Chronicle, by angering Veles one would be stricken by diseases."--WIKIPEDIA

In the Istria peninsula along the northern part of Adriatic Coast there is ancient fesitival where the locals dress up in horned costumes with bells around their waist called "zvonchari" (men with bells) and walk from village to village to scare away evil spirits and spread fertility by scattering ashes.

veles2-1-1.jpg
veles1-1.jpg



Many of the ancient dieties were horned to represent animals, especially cattle which were greatly valued. It is therefore perhaps no coincidence that Christians always depict the epitomy of evil "The Devil" as having horns.

It would be intresting to know whether the god has anything to do with the naming of the Roman light javelin units as Velites or Veles, who wore headdresses of wolf fur. As the name is strongly associated with the ancient Indo-European word "wel" meaning woolly or hairy and from where the English word wool comes from and volos which is the Russian name for hair.. Velox I think means swift in Latin from where the origin of the name Velites is thought to stem from, but it could have been a play on names by the Romans..
 
Slovenija
Kurenti - Ptuj
Danas će u najstarijem slovenačkom gradu Ptuju početi tradicionalno 53. Kurentovanje kako u Sloveniji zovu maškare obučene u ovčija krzna i okićene sa zvoncima ovčijeg stada.

679872111510e2f5959b9b542278362_orig.jpg

Kurenti_v_Ptuju.JPG
 
Mađarska, Mohač

REU-HUNGARY_-739x540.jpg
Hungarians wear masks during the traditional Buso Carnival in Mohacs, southern Hungary February 10, 2013. At the Buso Carnival, which lasts for six days, locals bury the winter and party before the start of lent. According to legend the masks helped locals scare away the Turks in the 16th century. (Laszlo Balogh/Reuters)

pb-120221-buso-jm-02.photoblog900.jpg


bus%C3%B3j%C3%A1r%C3%A1s-buso-walking-moh%C3%A1cs-hungary-thumb18684579.jpg

2012_0221poklade0112.JPG
 
Poslednja izmena:
Pogledajte poklade na Kosovu: U Štrpcu se oženio Kraljević Marko

Z. Lazarević | 17. 03. 2013. - 17:13h | Foto: AFP


U opštini Štrpce na Kosovu danas su obeležene bele poklade, poslednji dan pred veliki uskršnji post. U domovima se danas služila bogata mrsna trpeza, a tražio se oproštaj od svih ukućana kako bi se sutra mogao započeti post. Međutim, danas se odigralo i neobično veselje. Ženio se niko drugi do - Kraljević Marko.

323425_kosovo01apfoto-visar-kryeziu_f.jpg

"Mlada" i "Kraljević Marko"

Bele poklade se u Štrpcu proslavljaju na poseban način, jer se tada se, prema običajima, u Štrpcu ženi Marko Kraljević. Na neobičnu svadbu pozvano celo selo. Međutim, nije samo mladoženja neobičan. Svatove čini prava vojska takozvanih "vučara" koji pod maskama, napravljenim od vune i koža, na konjima, magarcima ili pešaka prate mladence. Sa sobom nose mečeve, sablje, koplja i drugo naoružanje kako bi čuvali mladu da je neko ne bi ukrao.

323427_kosovo03apfoto-visar-kryeziu_f.jpg

Vučari čuvaju "mladu".
A „mlada" je uvek muško obučeno u narodnu nošnju. Ova dosta čudna svadbena povorka posle šetnje kroz samo naselje, dolazi na trg gde se u prisustvu okupljenog naroda obavlja svečani čin venčanja.
Samom venčanju prethodi prigodan humoristicki program, koji nije napisan samo da bi nasmejao ljude. On služi i da se spomenu značajniji događaji u Štrpcu i ismeju i izvrnu ruglu njihovi vinovnici.
Međutim, završetak venčanja ne znači i završetak manifestacije. Pošto su poklade dan prelaza u post, prema narodnom verovanju, zla bića su tada aktivnija nego drugim danima. Zbog toga u prvi sumrak svi ukućani izlaze iz domova noseći unapred pripremljene "kumbare" koje se prave od smreka i trešnjine kore, koje se pale ne bi li se oterali zli duhovi.
 
Poslednja izmena:
У Баварском делу Алпа, Аустрији, одржава се "

To su sve ostaci Velesovog kulta, ali to ostaje da se dokaže, ako se raspored Slovena u Evropi podudara sa ovim kultom, a čini mi se da se podudara.

- - - - - - - - - -

Занимљив податак који нађох на неком другом форуму чији сам члан.

x9f9.png


Vatra je, znači, široko rasprostranjena u slovenskom svetu.
 
Prilog za sledeći post.
Autor: Vesna Kakaševski Veles je božanstvo koje se pominje u mnogim aspektima. Njemu se pripisuje širok spektar osobina. Naime, Veles je bog stoke, useva, mudrosti, umetnosti, bogatstva, vlasništva, magije, prevare, trgovine, proricanja, vrlina i vodič duša mrtvih. Veles je zaštitinik pastira i čarobnjaka (volhvov ili volhov). ....ije, a kod Srba i sveti Sava, kao zaštitinik pastira. Velesa su često hrišćanski hroničari i sveštenici u srednjem veku poistovećivali sa đavolom, verovatno zbog toga što je bio predstavljan kao rogat mladić.


имаш овде о томе: http://vajat.blogspot.com/2013/10/veles-vlaho-srpski-hermes-i-baba.html
 
Nepouzdano je, možda i proizvoljno, reći kako je to "neka balkanska pastirska reč".

Ona postoji u srednjovekovnom (vizantijskom) grčkom βάθρον, postoji i u rumunskom vatră. Ima je i u ostalim slovenskim jezicima (češ/sl. vatra, polj. watra, ukr/rusin. ватра, ватерка, rus. ватрушка itd.), a ima i izvedenica.

U litvanskom postoji ver što znači vreti, ali imamo reči poput var, varnica, uvarak, odvar u našem jeziku. U sanskrtu atharvan - nom. jedn. atharvā, u avestanskom ātar (sveta vatra), a pretpostavlja se da je iz protoindoevropskog. U crkvenoslovenskom postoji ob-(v)atriti što znači za/raspaliti.

U svakom slučaju, "vatra" postoji u svim slovenskim jezicima.

Ali zvanična etimologija s oslonom na postojeće rečnike koje su već napisali Nemci kaže ✧ ? alb. votēr: ognjište. I sad - trt.
 
Da ukažem na jedan kako mislim očigledni a neprepoznati romanizam. Glagol bušiti, probušiti i svi pridevi iz te porodice (bušan itd). Kako znam da je romanizam? Rupa - italijanski buco, francuski bouche, a u lokalnim govorima u Dalmaciji se za rupu još kaže i buža. Postoji TV drama sa tim naslovom snimljena 80-ih godina.

Изгледа да је ипак наша реч, а да свој облик дугује томе што јој је префикс прирастао основи.

7ep5.jpg

[Loma Aleksandar, Perintegracija ob- > b- kao etimološki problem, Južnoslovenski filolog, 2000, LVI, 1-2, str. 611.]
Цели чланак је заиста занимљив: http://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0350-185X/2000/0350-185X0002601L.pdf
 
Poslednja izmena:
Razmišljam ponovo o svojoj tezi o poreklu vlaha; vlak - "onaj koji vuče" i shvatim da su volovi istog korena - na ruskom volok (vo) je ustvari isto što i češka reč za voz vlak - "onaj koji vuče". Onda pomislim kako se naše staro božanstvo bog Veles predstavlja sa volovskim rogovima ili likom i shvatim da bi reč Veles morala imati zajednički koren sa rečju vo(l), kao i vlasi koji bi bili tako zvani jer su sledbenici slovenskog boga stoke Velesa.

Slažem se u potpunostiz:lol:
Izvučeno iz srpskog rečnika Matice srpske:

Vlačar..onaj koji vlači vunu ali i vlasnik vlačare
Vlača.. uži pojas zemlje obradive..koliko se odjedanput zahvati drljačom..oko 5-6 brazdi uzoranih ralom
Vlača, vlačalo..brana, alatka za oranje..nekad motikom, a nekad zavlače vlačom, koja je oleptena prućem
Vlačak..konopac kojim se vezuje navijak sena kad se vuče
Vlačeg..jak gvozdeni lanac koji služi za vučenje..služi i za kočenje kola na nizbrdici i vezivanje teških predmeta za volovski jaram
Vlačeg..niz živih riba nanizanih na konop pa se ta ogrlica drži u vodi dok pecaroš peca dalje..
Vlačenica..tovarna lađa bez sopstvenog pogona-šlep

Vlačevina..kad se tek poseje njiva i „ovlači“..ako se posle oranja suče paučina po vlačevinii..računa se da će biti roda


VLAČENJE
imenica od glagola vlačiti ..grebenanje vune
otmica devojke (dogovorena kad devojka nema miraz)

Vlačidba..drljanje, poravnavanje uzorane zemlje..(vlačilje je isto)

Vlačila..deo razboja za tkanje

Vlačilac
1.onaj koji vlači njivu
2.onaj koji vlači, grebena vunu
3.vlačilje..moba sazvana za ređenje lana..isto je i vlačidba

Vlačine..mesto gde ima mnogo naslaganih dovučenih greda, trupaca

Vlačiti kao glagol
(imp.vlači;pr.sad.vlačeći;imperf.vlačah;aor.vlači; trp.vlačen)
1.branati=vlačati ( „Sebi oreš, sebi siješ,sebi vlačiš, sebi ćeš i žnjeti“)
2.razdvajati duže vlasi od kratkih(vunu), grebenati (mašinom ili ručno=grebenima) „Vlačulja= vuna se vlači ili na grebenima, ili na gargašima, ili na oboma“
3. vući „Razigrani volovi vlačahu plug po razgrejanoj zemlji“, „Zmija se putem vlači“, Naprćeni mrežom ribari se vlače“..


Vlačica..vrsta saonica kojima se vuku drva
Vlačnica.. bakarna tabla sa većim ili manjim rupicama kroz koje se vuku srebrni iskovani štapići kad kujundžije hoće da dobiji srebrnu žicu)
Vlačuga..
1.naprava za kočenje kola, kočnica
2.drvena naprava koja se kliže pod teretom na zemlji..i tako zateže osnovu pri njenom navijanju na vratilo razboja..na razboju račvasto drvo kao male saonice..na vlačugu se metne kamen da zategne..
3.gvozdeni deo na dnu raonika pluga

Vlaš
koji nije zbijen, buhav, rastresit ( kao raščešljan)
Vlaše..mek, rastresit konac

Vlasenka
1.vrsta pregače (kecelje) od vune, sačinjena iz dve polovine, aleve=crvene boje, sa ornamentima u obliku rombova i kuka na crvenom polju..zovu je još i ćilimarka..Timok.Stara planina)

Vlasje...zbirna imenica od vlas “počupaju i poslednje vlasje korova“(kad se plevi..)

Vlasište..deo glave na kome raste vlas, kosa (isto kao vlasnik)

Vlasno = vlas To je runska vuna,što se striže o Duhovima pa izgrebena odvaja (u pirotskom kraju)

Vlasov= čovek u odrpanom, iscepanom odelu

Vlasija ili Vlasen
1. Obredni kolač (okrudli mešen hleb) koji je obmotan bojadisanom vunom..nosi se mladencima na dar.
2.=vlasen..kad se iz sredine obrednog slavskog kolača izvuče komadić, tanak kao vlas i izmeša sa vinom-služi za „pričest“.Izgovara se „ Da uzmemo vlasije, da je vlasno i krasno polje i berićet“.

Vlasenica
1.haljina od kostreti..kostretnjača.. u koju se odevaju mrtvi kaluđeri

Vlasinka-vrsta narodnog kola (obredne tradivvionalne igre u krug)
Vlasinjci- kad se dlaka zakovrči izavrti u oko..pa inficira..zove se i badlja
Vlasica..
1.najfinija kudelja
2.najtanji krvni sud= kapilar
3.busenjača (biljka)
4.papratka ( biljka )

Vlasast,vlasat (kao pridev)
koji je u obliku vlasi, tanak kao vlas (dlaka)
koji se sastoji od dugih vlakana, duge dlake,čupav
koji je obrastao dugom kosom, gusto obrastao dlakom
„vlasasta kabanica“
Ovca ima dugačku, vlasatu vunu..
„vlasača“-ona koja je vlasata (dlakava)
Vlasatost..
1.obilje dlaka, maljavost, dlakavost, rutavost

Vlasić- naziv u Dubrovniku za pravoslavnog Srbina

Vlasen..
1.vlasulja (livadska biljka)
2.treslica (vrsta baštenskog bilja)
3.končasta žabokrečina na vodi

Vlas..
1.vlakno kose na glavi, dlaka
2.kosa (na glavi)
3.pramen (brade, dlaka na telu)
4.najbolja vuna
5.najbolji deo prediva (vune,lajna, konoplje)..“vlas je ona vuna što se pri grebenanju najpre izvuče, kao najbolja..Kaže se i vlasica, vlasno takodje.
6.brada na kukuruznom klipu
7.kao prilog..za vlas=za dlaku=malo =umalo =malko; ni za vlas= nimalo =ni za dlaku;
8.konac („visiti na vlasu“= visiti na koncu=biti u krajnjoj opasnosti)
 
Утока.

У жаргону подземља означава пиштољ. У ширем значењу било какво оружје. Ако се не варам, у "Када су цветале тикве" Д. Михајловића, подразумевано је да је реч о оружју (хладном) које неко носи са собом сакривено.

Верујем да је реч дошла из робијашког жаргона. Утока, од глагола точити, искривљено уточити, у значењу наоштрити. Видети реч тоцило.

Робијаши су, а и данас тако раде, оштрили било какав комад метала и користили га као оружје. Утока, дакле, нешто што је наоштрено, уточено.
 
Док други словенски језици познају само дажд, штокавци у том значењу првенствено користе реч киша.

На хрватској википедији стоји следећи податак:
Postoje dvije teorije o postanku riječi kiša. Prva je da je riječ kiša nastala od korijena kys, što je isti korijen kao i kod riječi kiselina. Druga je teorija da je riječ kiša turcizam nastala od turskog glagola şakır şakır akmak. Riječ kış na turskom jeziku znači zima.

Ја бих се надовезао на теорију настанка од корена кис- и представио
пар својих примедби; ако погледамо неке изведенице тога корена
можемо приметити двострука значења, од којих је само оно у вези
са киселошћу заједничко с другим словенским језицима.

киснути
- постати киселим, укиснути
- бити изложен деловању кише

прокиснути
- постати киселим
- пропустити кишне капље

кисети
- бити помало кисела укуса
- ситно и тихо падање кише, ромињање, сипљење

квасити (од превојнога степена истога корена)
- оставити тесто да се кисели
- влажити

Рекао бих да је у штокавици дошло до ширења значења изведеница
корена кис- од постајања киселим до постајања мокрим, влажним,
што је даље условило настанак речи киша (< кисја).
 
Poslednja izmena:
Док други словенски језици познају само дажд, штокавци у том значењу првенствено користе реч киша.

На хрватској википедији стоји следећи податак:


Ја бих се надовезао на теорију настанка о корена кис- и преставио
пар својих примедби; ако погледамо неке изведенице тога корена
можемо приметити двострука значења од којих је само оно у вези
с киселошћу заједничко с другим словенским језицима.

киснути
- постати киселим, скиснути се
- бити изложен деловању кише

прокиснути
- постати киселим, скиснути се
- пропустити кишне капље

кисети
- бити помало кисела укуса
- ситно и тихо падање кише, ромињање, сипљење

квасити (од превојнога степена истога корена)
- оставити тесто да се кисели
- влажити

Рекао бих да је у штокавици дошло до ширења значења изведеница
корена кис- од постајања киселим до постајања мокрим, влажним,
што је даље условило настанак речи киша (< кисја).

Киселити је у очигледној вези са водом и влагом. Када се нешто потопи у воду и остави и данас се каже да је остављено да се откисели. У чувеном примеру раскиселише ти се опанци, реч је опанцима који су се потпуно расквасили.

Могу да нагађам да је словенска реч за киселине (хемијска једињења) дошла отуд што кислеине најчешће служе да се у њима нешто раствори, баш као што се и у води раствара.
 

Back
Top