Etika otpora

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja ljude tako i ne dijelim. Ne znam otkud ti to.

Kažem da je čovek u pravu kad problem vidi u sebi a ne u drugima.

Šta ima toliko da se zagledamo jedni u druge, pa u sebe itd... nismo žene da to radimo :D

Samo treba bolje da propustimo gore iznad sebe, sve će doći samo od sebe, jer bolji će mi ukazati šta ne valja na meni pa ću to popravljati jer mu verujem u dobrovoljnoj hijerarhiji !

Kapiraš ?
 
Da.

Idealisti smisle praktičnu ideju, a praktičari je logično idealizuju! :lol:

To se zove teamwork a sastaviti dobar team nije uvjek jednostavno :)

Ovo je netačno !

Naši umovi rešavaju probleme po celom svetu.

Vidi, ja se bas to cesto pitam. Zasto je to tako ? Kao pojedinci imamo izvanredan radni moral, kreativnost, sirok pogled, kompleksno razmisljamo a kad nas skupis u zajednicu, rezultat nam je nikakav.

Gdje je greska?
 
Ja sam ponekad bolji od drugih. I svako drugi je ponekad bolji od mene.
"Bolji" nije zarobljeno u jednom čoveku, svako je nekada ili u nečemu bolji.
Ne postoji čovek koji je uvek u pravu, i ne postoji onaj koji uvek nije u pravu.
Zato je podela ljudi na "bolje i gore" neistinita i tragična.

Negativna selekcija čini da se loši postupci vrednuju, a dobri brišu.
Negativna selekcija ne pravi razliku između postupaka i čoveka.

Negativnu selekciju treba prepoznati, osuditi, zaustaviti, sprečiti. Pružiti otpor.



Zašto??? Zašto pružati otpor bilo kome ili bilo čemu?
Nije li to davanje pažnje upravo onome što ne voliš????
Daš' li svoju pažnju, dao si i moć.

Umjesto pružanja otpora onome što ne voliš , STVARAJ ONO ŠTO VOLIŠ!
To ne zahtijeva otpor već fokus na Savjesno djelovanje, zahtijeva visoku svjesnost.

...
Negativna selekcija???
Ko selektuje to negativno?
Ljudi. Oni negativnom daju moć.

Kada bi se ljudi usmjerili ka onome što vole umjesto ka onome što ne vole ne bi im trebalo
niti da misle o otporu. Pri tom bi oni koji su im sada negativci ostali usamljeni u svojoj
negativnosti, a to bi značilo da ne bi imali koga da sprovodi njihove ideje, namjere.
 
Kad stvaraš baštu moraš motikom jako tući.
Nije dovoljno da voliš.
Stvaranje zahteva utilitarno razaranje. Moraš silom snagom tehnikom razoriti i uništiti stenu da bi od nje napravio skulpturu.

Ni sapun ne možeš da stvoriš, napraviš, pre nego pristaneš da skuvaš svinju u živoj sodi. Da li je u pitanju razaranje ili stvaranje?
 
Zlo je zubača, možeš tući motikom do sudnjeg dana i skapati
pre nego što nikne prva detelina sa četiri lista.
Ali se uvek pojavi neko sa uzvišenom ommmmm mantrom,
umesto da se lati motike.
 
To se zove teamwork a sastaviti dobar team nije uvjek jednostavno :)

Vidi, ja se bas to cesto pitam. Zasto je to tako ? Kao pojedinci imamo izvanredan radni moral, kreativnost, sirok pogled, kompleksno razmisljamo a kad nas skupis u zajednicu, rezultat nam je nikakav.

Gdje je greska?

Nema greške, u svom ataru pravilo je da se baš svako bori za vođu tima,
da bude alfa grize i ujeda sve oko sebe.
A onda se niotkud pojavi najgori i sklopi savršen tim od gorih od sebe.
Zlo.

A tamo daleko, i najbolji bude postavljen na mesto koje mu pripada,
podvije rep, uklapa se i sarađuje.
 
Ja obrađujem svoju baštu. (I mantra mi može pomoći).

Bašta je ko žena. Ako hoćeš da ti rodi moraš je milovati, a ne tući. :lol:

Tebi, naravno, niko ne brani, a i ne može, da radiš kako ti najbolje odgovara i postigneš što želiš. Tu nema problema. Naravno, ako svojim radom drugima ne činiš štetu.

Ali, problem je u tome što ti znaš da posao ne možeš sam obaviti, da bi postigao što želiš. A ne možeš ni platiti drigima da ga oni obave. Zato pozivaš istomišljenike da ti se pridruže i svi zajedno dobrovoljno obavite željeni posao. I to je ok. To još nije problem. Sve dok svojim djelovanjem ne činite nikome štetu.

Pošto si ti decidan ('zmiju u glavu'), e, tu nastaju problemi. Zmije će biti odabrane po vašem sudu. A neće stradati samo zmije! To što ćete vi pravdati nužnom kolateralnom štetom, e, to vas nikako ne može lišiti odgovornosti. Tim prije što je cjelokupan vaš rad uzaludan jer njime nećete postići ono što ste htjeli!!! To što ste htjeli to su vaše (fix) ideje.

Ja sam, čini mi se, prije Nove godine napisao post u kome predlažem, po meni, najbolje rešenje za sve nevolje u kojima se Srbi trenutno nalaze. I niko, ama baš niko, nije se našao da taj post prokomentariše!

Pa, Hakime, ne moraš, ali, dobro bi bilo da ga bar ti prokomentarišeš.
 
Pustošenje se uobičajeno dešava oduzimanjem, otimanjem, odnošenjem svega vrednog,
a može se, čak mnogo brže i snažnije, opustošiti zatrpavanjem đubretom.
Politika otpora, ekonomija otpora i etika otpora su oružje ili alati za sprečavanje pustošenja.
Ali ti alati ne vrede ili su čak štetni ukoliko ne postoji jasan uvid i puna svest o prirodi razaranja.
Do te svesti se dolazi posmatranjem razaranja, zatrpavanja, a zatim razumevanjem viđenog.

Demokratijom nazivamo obezvlašćenu oligarhiju, tranzicijom nazivamo povlađivanje snažnijem, a slobodom nazivamo dužničko ropstvo. U toj izvrnutoj stvarnosti imate izbor: ili da padnete u apatiju koja vodi sve bržem propadanju, ili da se pobunite i iz pobune delate. Snažno, ali ne široko nego ciljano.
Nepružanje otpora pustošenju postaje pravilo, i opravdava se fleksibilnošću, tolerancijom, prijateljstvom, altruizmom, podržavanjem inicijativa, slobodom i pravom svakoga da slobodno ruši i zatrpava.
Sloboda je dobra samo kada ima okvir i svrhu. Znam, reći ćete da to nije sloboda; zovite je kako želite ali je ne kvarite.
Ne treba unositi pravila rušilačkog neoliberalizma u svoju kuću.
Sistemska korupcija je u službi anti-razvoja. Rast postoji, ali to nije rast u vis. Trka ka dnu ubrzava. To, iako ne želite da priznate, nije trka, nego pad.
Pucanje u vazduh nikoga ne plaši. Pucanje u noge povlači sankcije. Zmija se tuče u glavu.

друштвено уређење је засновано на насиљу и лукавству.
то су одлике лудака.
биће да је само мудар здрав...
 
Kad stvaraš baštu moraš motikom jako tući.
Nije dovoljno da voliš.
Stvaranje zahteva utilitarno razaranje. Moraš silom snagom tehnikom razoriti i uništiti stenu da bi od nje napravio skulpturu.

Ni sapun ne možeš da stvoriš, napraviš, pre nego pristaneš da skuvaš svinju u živoj sodi. Da li je u pitanju razaranje ili stvaranje?



Aha, sad smo od otpora prešli na SILU.
Pobunjenik postaje siledžija.
Nije prvi put.

Istorija se ponavlja.
 
Nepromenjive istine su zakoni prirode, kao što je Mendeljejeva tablica istinita,
a čovek je nepredvidljiv jer ima slobodu volje da izabere.
Rezultat može biti dostojan božanskog divljenja, ali i paklena katastrofa.

E sada... Da finaliziram ja ovu temu... Prakticna implementacija ETIKE OTPORA. Jedan od dva lika na ovom klipu, takvim me priroda napravila (koji samo?), vrlo komplikovanog.


Dakle, da sumiramo implementaciju - exekuciju ETIKE OTPORA! :kez:

Divlja macketina sa klipa se ispilila u sumici A, lovi u sumicama B, D, N. Zivi u sumicama O i F, a pripadnik je plemena divljih macaka u sumicama G, T, M. Kada treba nesto da sacuva, cuva to u sumicama R, C.

A takva strategija mnogo vredi za divlju macketinu:
svi gospodari pojedinacnih sumica mogu da tog (ovog) divljeg macka povuku za K.

:bye:

_nobody_
 
Aha, sad smo od otpora prešli na SILU.
Pobunjenik postaje siledžija.
Nije prvi put.

Istorija se ponavlja.

Svaki otpor je sila. To dolazi iz treceg njutnovog zakona.
Otpor se ne postize okretanjem treceg obraza. Kada posle prvog okrenes drugi pa dobijes i po njemu, nemas treci koji bi ponudio. Tada je vreme za otpor.
Borbu.
Silu.
Mi smo nesrecne dvehiljadite pruzili otpor, ali nismo upotrebili nikakvu silu, pa je postignuti rezultat potrajao tek godinu ili dve.
Francuzi su u devetnaestom veku pruzili otpor i stvorili republiku. Tokom borbi, ali i nekoliko godina posle zavrsetka borbi, giljotina je radila u tri smene.
U dvadesetprvom veku iyvojevana republika jos uvek postoji.

Korov se mora izvaditi. Ne mantrom, molitvom, molbom i pozitivnim razmisljanjem. Motikom se korov vadi.
 
Svaki otpor je sila.

Svaki otpor naglašava silu.
To dolazi iz treceg njutnovog zakona.
Otpor se ne postize okretanjem treceg obraza. Kada posle prvog okrenes drugi pa dobijes i po njemu, nemas treci koji bi ponudio. Tada je vreme za otpor.
Borbu.
Silu.
Mi smo nesrecne dvehiljadite pruzili otpor, ali nismo upotrebili nikakvu silu, pa je postignuti rezultat potrajao tek godinu ili dve.
Francuzi su u devetnaestom veku pruzili otpor i stvorili republiku. Tokom borbi, ali i nekoliko godina posle zavrsetka borbi, giljotina je radila u tri smene.
U dvadesetprvom veku iyvojevana republika jos uvek postoji.

Korov se mora izvaditi. Ne mantrom, molitvom, molbom i pozitivnim razmisljanjem. Motikom se korov vadi.


hakime, gubiš se .. dublje i dublje padaš...

Al' eto idi,jurišaj, bori se... ubij, sijeci, lomi, krči, razori, sruši... oslobodi jadnike od postojećeg zla.

pa se onda okreni i vidi svoja (ne)djela...

Da li ćeš li tad moći reći da si bio išta drugačiji od onih kojih si se libio, gnusao, kojima si se opirao?

...
Ne ide to tako, tako ne može na više nivoe svjesnosti.
Tako se ne dolazi do suštinske promjene.

- - - - - - - - - -

Istorija će se ponavljati sve dok svi ne savladaju gradivo.

A gradivo se savladava kako? BORBOM?
Totalna nesvjesnost.
Kroz borbu jedino možeš naučiti kako da se boriš a ne kako da pronađeš 'Mir Božiji'.
 
Korov se mora izvaditi. Ne mantrom, molitvom, molbom i pozitivnim razmisljanjem. Motikom se korov vadi.

Ako već hoćeš da odnekud vadiš korov počni od sebe. Vadi ga is svoje glave.
Korov su ti nasilne misli i namjere.
...
Prestanimo upoređivati prirodu sa ljudskim društvom.
Priroda nam je data da je koristimo i prevaziđemo a ne da je imitiramo.
Tačnije prirodni zakoni su nam dati kao osnova iz koje se moramo nadrgraditi i uzdići
se na viši nivo.
 
Dakle, predlazes da se ne treba baviti nizim i prizemnim stvarima, kao sto je krava koja ti stoji na nozi, kao sto je otpor nepravdi,
nego ih treba zaobici, ignorisati, i otici ravno na "vise nivoe svesnosti", filozofiju, humanizam, altruizam, larpurlartizam i duhovnost, dok svi ne postanemo stari Grci ili Dalaj Lama.
Da podsetim, pomenuti su mogli da budu filozofi okrenuti duhovnosti i humanizmu zato sto su imali robove koji su ih oslobodili rada i vojsku koja ih je oslobodila rata, koja je bespogovorno ginula oslobadjajuci ih svake spoljne pretnje.
U tim uslovima jeste moguce traziti smisao u borbi protiv unutrasnjeg sebe, otici na "vise nivoe svesnosti".
Sve dok krava stoji na nozi to ne biva, nema visih sfera duhovnosti.
 
Poslednja izmena:
Ako zelis da shvatis o cemu pricam, ubaci kamencic u svoju cipelu,
a zatim "prevazidji prirodu" i budi duhovan i okrenut filozofiji i humanizmu.
Kada prevazidjes prirodu, taj kamencic, kada ga prihvatis kao deo sebe i objasnis sebi da je sve u glavi, tada propovedaj mir.

- - - - - - - - - -
 
Ako zelis da shvatis o cemu pricam, ubaci kamencic u svoju cipelu,
a zatim "prevazidji prirodu" i budi duhovan i okrenut filozofiji i humanizmu.
Kada prevazidjes prirodu, taj kamencic, kada ga prihvatis kao deo sebe i objasnis sebi da je sve u glavi, tada propovedaj mir.

- - - - - - - - - -

Prvo, kada ti ubaciš kamenčić u svoju cipelu, to nema žive veze sa prirodom. U prirodi kamenčić ima svoje mjesto
i to mjesto nije u tvojoj cipeli. Zašto bih ja, koji sam svjestan prirode, namjerno ubacio kamen u cipelu??? Znam zašto
bi ti htio da to ja učinim, da osjetim kako je tebi s kamenčićem u njoj, da osjetim kako žulja. Pa ja bih morao biti glup
da to učinim, kad već znam kako žulja, prevazišao sam tu potrebu, čemu bi mi to iskustvo sad služilo?

Recimo da ti imaš taj kamenčić u cipeli i ovdje si došao na forum da nam se jadaš i da se buniš protiv tog stanja
nažuljanosti, ubjeđujući sve nas sad kako i mi treba da osjećamo tvoj bol, neugodnost, gubitak slobode. Svi mi sad
treba da ubacimo po jedan kamenčić u cipelu kako bi sa tobom saosjećali i zajedno se pobunili protiv žuljeva???

A zar ne bi bilo bolje da samo ti skineš tu cipelu i istreseš iz nje kamenčić pa da nam ponovo dođeš na forum slobodan,
oslobođen potrebe da propovijedaš otpor prema žuljevima. Žuljevi su napast.

Ako je cipela tvoj razum kamenčić ti je misao o nepravdi... žuljat’ će te sve dok ne shvatiš da nisi odgovoran za moje
stanje, za moje misli, za moje cipele. Tad ćeš je skinuti, istresti kamenčić iz nje, isprazniti je, i pronaći “Mir Božiji” kad
je ponovo staviš na nogu i zaboraviš na kamenčić koji ti je stvarao žuljeve, nemir.. Tad ćeš moći propovijedati Mir Božiji
i harmoniju o kojoj maštaš. Da bi to postigao prvo moraš postati svjestan da ne moraš i dalje držati kamenčić u cipeli.
 
Poslednja izmena:
Dakle, predlazes da se ne treba baviti nizim i prizemnim stvarima, kao sto je krava koja ti stoji na nozi, kao sto je otpor nepravdi,
nego ih treba zaobici, ignorisati, i otici ravno na "vise nivoe svesnosti", filozofiju, humanizam, altruizam, larpurlartizam i duhovnost, dok svi ne postanemo stari Grci ili Dalaj Lama.
Da podsetim, pomenuti su mogli da budu filozofi okrenuti duhovnosti i humanizmu zato sto su imali robove koji su ih oslobodili rada i vojsku koja ih je oslobodila rata, koja je bespogovorno ginula oslobadjajuci ih svake spoljne pretnje.
U tim uslovima jeste moguce traziti smisao u borbi protiv unutrasnjeg sebe, otici na "vise nivoe svesnosti".
Sve dok krava stoji na nozi to ne biva, nema visih sfera duhovnosti.


Meni krava ne stoji na nozi. Shvataš? Zašto bih ja trebao da se bavim tim prizemnim stvarima?
Zašto? Kad mi je krava stajala na nozi tad sam se morao baviti tim pitanjima. I shvatio sam najlakši
način da se oslobodim tih tegoba.

Kako?
Jednostavno: Ne postavljam nogu tamo kud krava korača. Svjesno biram svoj put.

Od tad mi uopšte nije potreban otpor kojim bih morao da se suprotstavim težini njenog tijela.
To se zove prevazilaženje negativnih scenarija, a to se postiže poznavanjem moći izbora.
Izaberi, stoga, da se probudiš i da ne stavljaš noge gdje krava hoda. Krava ne misli o tebi.
To ti moraš sam. Kako vidim tebi je krava zatamnila Nebo. Drugo ništa ne vidiš. Nije ni čudo
da jedini izlaz vidiš u otporu. Ili trpi ili se suoči s kravom. To nije optimalno stanje duha.

Za razliku od tebe, ja trenutno svjesno biram put kojim krava ne korača. Put sam za sebe stvaram.
Zašto bih se s kravom borio oko tog mjesta na zemlji na kojemu ona korača??? Ona korača na
zemlji koju sebi projektuje, kako god umije, a ja po svojoj. Ponegdje se sretnemo i prepoznamo se.
Putevi nam se ukrste. Tada se opet distanciram i sa distance pogledam stvari onakve kakve jesu.
Odatle bolje vidim gdje stojim i šta sam namjerio, šta će mi se desiti ako tim usmjerenjem nastavim.
Odatle vidim i kravu kao i gdje će ona da se pokrene.

Ne samo da kreiram svoje mjesto na zemlji već projektujem svoju Zemlju sa svim putevima i
kravama na njima. Kada utonem u san u kojemu mi je krava uvijek na nozi, onda ću biti u istoj
situaciji u kojoj si ti sada. Radim na tome da ponovo ne zaspim. Neki pak sanjaju otvorenih očiju,
pretvarajući se da su BUDNI.
 
Poslednja izmena:
@Ja koji jesam

Ako si zaista BUDAN moraš videti sliku sveta kakva zaista jeste.
A onda svoje tirade uputi tlačiteljima, da nije njih ne bi bilo ni buntovnika.
Budi siguran da ne bi stigao da otvoriš usta.
Šteta što nisi mogao da ubediš i oplemeniš najveće zlotvore dvadesetog veka,
promenio bi tok istorije.

Pored takvih kojih se ne tiče ništa osim ličnog spokojstva, na sreću čovečanstva
uvek će biti angažovanih, spremnih na otpor i žrtvu protiv svakog hitlera, staljina, pinočea...
Da li će otpor biti nenasilan ili nasilan, zavisi od pameti uzurpatora.
Što ga ne posavetuješ da treba mirno da se povuče i utone u nadgradnju svoje duše?

I uzgred, ali najvažnije - Proroda nam nije data da je koristimo i prevaziđemo,
već da se u nju uklopimo i da je čuvamo.
 
@Ja koji jesam

Ako si zaista BUDAN moraš videti sliku sveta kakva zaista jeste.
A onda svoje tirade uputi tlačiteljima, da nije njih ne bi bilo ni buntovnika.
Budi siguran da ne bi stigao da otvoriš usta.


Svijet jemoja predstava. U njemu postoji sve ono što postoji ali na mene ima ili nema
odfređeni uticaj. Ono što ti i hakim ne shvatate jeste da SVijet ne možeš mijenjati kroz
borbu, već jedino možeš mijenjati svoju percepciju i svoj odnos prema onome što vidiš.


A onda svoje tirade uputi tlačiteljima, da nije njih ne bi bilo ni buntovnika.
Budi siguran da ne bi stigao da otvoriš usta.


Gluposti. Ja već živim u Svom svijetu i nisam ovdje da mjenjam tlačitelje niti potlačene, ja sam ovdje da
živim svoje iskustvo i da se uzdignem iznad tog začarnog kruga. A ti? Ti još ne znaš za taj krug, ti si dio
njega i vrtiš se kako te sile tog kruga vuku, tamo ili ovamo.

Buntovnici se bune na svoju predstavu svijeta, na svoje shvatanje Svijeta, na svoju projekciju istog. U
svojoj nesvjesnosti, u nedovoljnoj svjesnosti o postavci projekcije, fokus svoje pažnje oni usmjeravaju,
usmjeravate, na one PROTIV kojih su/ste, gubeći pri tom uvid u ono što jesu/jeste, u ono što uistinu
mogu postati; slobodna ekspresija svoje duše. Ne, ti nisi slobodna. Sudeći po tvojim komentarima, ti si
rob svojih predstava koje posmatraš zatočena u polarizovanom subjektu. Ono što ne vidiš da ja činim
jeste da ti dajem svoj ličlni primjer 'kako se može' a ne kako se MORA. Ništa se ne mora. Sve potiče iz
slobode sopstvene volje, pa i ta realnost žrtve. Pobunjenici su ništa manje do jedan oblik žrtve koja se
bori da se oslobodi tiranstva, ne znajući pri tom da tiranine sama stvara svojom nesvjesnošću o izboru
koji čini. Ti ovo još nećeš shvatiti ali postoje oni koji i te kako znaju o čemu govorim. Stoga, dobro je što
ti pišeš viđenja svijeta sa svog nivoa svjesnosti, jer eto daješ i meni razlog da to ovdje prosvijetlim sa
drugog. Hvala.

A da hoću, kao što evo sada hoću...da neću, ja bih ignorisao tvoj komentar i nastavio bih pisati o nečem drugom.
Ti mi pri tom nisi cilj, ne rušim tebe dok pišem, već dajem alternativu tvom skučenom viđenju Svijeta i realnosti.
 
Tlačitelji... ne mogu postojati bez potlačenih. To je jedna realnost. To nisu dvije odvojene realnosti.
Jedna strana omogućava iskustvo drugoj. Shvataš li ti to??? Ne. Dobro.

Uzmi primjer djece u igri. Bila si dijete, bio sam. Kad smo se dogovarali koju igru ćemo igrati takođe
smo uzimali i uloge koje ćemo igrati da bi igra imala smisla. Ista djeca su uzimala uloge mama i tata,
kauboja i indijanaca i drugo... shvataš. Tako je i u 'stvarnosti ovog 'Svijeta', dijelimo uloge. Zašto?
Zato što se na putu življenja desilo iskrivljenje shvatanja naše prirode, prirode kreatora/aktera, Jednote.

Kada se kreator uspavao u ulozi, postao je 'subjekat', upao je u polarizaciju i totalno zaboravio sebe
koji je stvara. A uloga univerzuma je da uvijek daje svim svojim subjektima sve ono što im je potrebno
da snivaju svoje snove. Uvijek im daje njihove suprotnosti, dok god oni žele da se kroz suprotnosti
ispoljavaju, doživljavaju postojećim, realnim.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top