Mmmmmm.... kao i svake noci opet je sanjam.... ali vec nedeljama san je drugaciji nego sto je bio... ona je drugacija... vec nedeljama njen dodir je leden a oci zatvorene... ali i dalje je prelepa... sam pogled na nju bi oslepio svakog smrtnika.... aaaahhhh ljubavi moja, hocemo li se ikada sresti.... sta se to cuje dodjavola... odlucno kucanje na drvenim zastorima na prozoru.... hmmm... cudno.... ko moze da mi kuca ovde na spratu na prozor... ko sme da me budi... ustajem i prilazim prozoru... otvaram ga i sunce me zaslepljuje...
“dobro jutro mesecev prince...”... glas dubok, iskonski, prijatan, odzvanja mi u usima...
napolju je i dalje odvratno... zima je pruzila svoju ruku duboko u prolece i izgleda da nema nameru da odustane... vec je sredina maja a ocev vrt je i dalje pod snegom... sredinom marta sve je mirisalo na prolece, ali odjedared, sneg i led se stvorise niotkuda... u isto to vreme i moja mica je postala hladna u snovima... cudno... samo se iz centra zaledjenog vrta, iz fontane, dizala para ka crnome nebu... a na nebu jos uvek mlado sunce... zbunjeno gledam vani trazeci izvor reci...
“... zena tvoja te treba...”... ali ja nemam zenu... pokusavali su da mi nadju neku plemkinju ali nijedna nije mogla da pridje devojci iz snova... razocaranje za razocaranjem...
“Predstavi se govornice, pokazi se” zapovedih...
“Pogledaj me i prepoznaj me.... kci moja te treba... vecna zima ostaje dok se vas dvoje ne pronadjete...” rece sunce, sklanjajuci svoje zrake sa mojih ociju dopustajuci da ga pogledam.... izgleda mi usamljeno na tom crnome nebu... tuzno... “... prati me do nje i pozuri mesecev prince...” rece i ucuta...
“Gde je ona?” upitah ali ne dobih odgovor.
Zapovedih slugama da mi na brzinu spreme konja, obukoh se i krenuh... nelagodno, ne znajuci sta da ocekujem... Izjurih iz zamka u sneg, obucen u boje moje kraljevske loze, svetlo plavu i zlatnu sa mladim mesecom na grudima, grbom... hladno je... dokle god pogled seze sve je isto.. prekriveno snegom, belo, predugo... jasem za suncem i nedugo zadjoh u sumu... ledenice vise sa grana i nigde zivog stvora nema... u ovo doba godine, suma je inace prijatna... mirisljava, topla... lisce boji crnilo neba u milion nijansi zelene i savrseni pupoljci sijaju poput dukata... ali danas nebo je iseceno ledom... moj vodic se vec nalazi visoko na svom putu.... oprezno napredujem kroz sumu i sunce mi se ponovo brati... “blizu smo” rece... jos nekoliko desetina metara i izadjosmo na livadu... livada je sa svih strana okruzena sumom a u njenom centru kamena formacija, kao neki minijaturni hram... sneg oko tog kamenja je utaban hiljadama nogu... sto stopala, sto kopita, sto sapa... a na svakom kamenu milioni sitnih ledenih bisera... “tu smo” rece sunce tacno iznad mene i uperi svoje zrake u centar livade... “tu lezi tvoja draga... tvoja devojka iz snova, moja kci... zaspala je i zima ju je uhvatila, zamrzla... samo poljubac nekoga ko postoji zbog nje je moze probuditi... samo tvoj poljubac mesecev prince...”
Ostavih konja zavezanog u sumi i drhcuci, polako krenuh ka malome hramu... sa severne strane, kroz led, videla se njena crna kosa... pridjoh i ugledah je, ispruzenu na kamenu, usnulu... izgledala je kao u mom snu... guusta crna kosa joj je padala sa lica, a krupne oci boje badema su bile zatvorene... prelep nosic je stajao ponosno iznad najsocnijih usana... dug i vitak vrat je vodio ka bujnim grudima, koje su se pravilno pomerale u ritmu disanja... zatim uzan struk koji se cini kao da bi ga mogao obuhvatiti prstima... dugacka suknja se spustala sve do zglobova odakle je virio par stopala sa po pet bombonica umesto prstiju... dugacke, tanke ruke su bile savijene sa sakama ispruzenim jedna preko druge na stomaku... prsti koji bude najludje fantazije bili su ledeni na dodir.... prineo sam ih svojim grudima i sakrio iza debelog krzna... nagnuo sam se nad nju i prstima pomilovao to lice andjela... “Kako se zove” upitah... “Snezana” rece sunce i zakloni se iza grana... nisam mogao da odvojim oci sa njenog lica... zazmurih i iz secanja izvadih trenutak kada smo igrali u snu, kada je bila topla i moja... spustih svoje usne na njene, nezno je ljubeci... trenutak kasnije osetih kako se budi, siri usne pozivajuci moj jezik unutra... kako je moj jezik dodirnuo njen, tako su se usne zaklopile i pocela je halapljivo da sisa zivot sa njega... budila se, postajala sve toplija, njene ruke na mojim grudima vise nisu bila dva ledena kamena vec dva razigrana leptira.... podigao sam je sa kamena i spustio na svoje krilo, zagrlila me i nastavila pozudno da me ljubi... odjednom postalo je uzasno vruce.... “do vidjenja deco” rece sunce i nestade iza zemlje... otvorih svoje oci i ugledah njene, nasmejane na zarumenelom licu... “Vodi me domu tvom Dejane” cuh ... “D-d-obro” rekoh mucajuci bez glasa... pogledah oko sebe i ugledah prolece... maj kakav je inace.... dok smo se vracali mesec je ponosno isao svojim putem smeskajuci nam se...
Stigosmo doma... naredih da joj spreme sobu i izvedoh je u vrt koji je za razliku od jutros prosto mirisao zivotom... kratko podsisana trava izmedju zbunova cveca se igrala medju njenim prsticima, golicajuci je dok je hodala... stigosmo do vruce fontane u obliku cetvroliste deteline, sa ruzinim pupoljkom u centru... iz sredine pupoljka, gejzir je bacao vrelu vodu u vazduh, koja se zatim hladila padajuci nazad u fontanu, gde je bila na savrsenoj temperaturi... sedosmo na ivicu i zagledasmo se jedno u drugo, drzeci se za ruke...
“Znas li zasto smo ovde” rece ona...
“Zato sto je cvetu mesto medju cvecem” odgovorih zaljubljeno...
“Ne..” rece smejuci se, ”... ovde smo da pravimo zvezde mesecev prince”
“Da pravimo sta” upitah zbunjeno, “Dodji...” rece ona i udje u fontanu...
Izuh se i krenuh za njom... voda je bila nesto toplija od mojih stopala... “Igraj sa mnom, na mesecini” rece...
Igrali smo polako, leteci po povrsini vode... vreme je prestalo da postoji, a mesecevi zraci su pratili nase dodire... udarci kapljica vode o nasa tela su cinili savrsen ritam... moje oci u njenima... usne koje drhte i prsti koji zele da pokriju svaki deo voljenoga bica.... iscrpljeni strascu, pali smo na kolena u tamnu vodu, jedno pored drugog... strasan poljubac od kojeg mi se vrtelo u glavi i zujalo u usima... prosla je prstima kroz moju kosu i pritisla glavu blize njenoj... kao da je to moguce... dva jezika, sakrivena od stranih pogleda duboko u mojim ustima, kao da su se rvala na zivot i smrt.... zagrebala me po grudima, uhvatila kosulju i rastrgla je neslucenom zestinom... bacila me na ledja i legla preko mene... sa obe ruke mi je nepomicno drzala glavu pozudno grizuci moje usne i golom butinom me milujuci po grudima... moje ruke na njenim mekanim ledjima su otkopcavale haljinu... jednom rukom sam milovao taj gipki, savrseni kicmeni stub od repnog zavrsetka pa sve do vrata, stezuci ga odpozadi napaljen do besvesti.... drugom je grebao niz butinu na mojim grudima, a zatim u suprotnom pravcu sve do njene cvrste guze.... stezao i milovao je u neverici koliko je savrsena.... jednim pokretom joj pocepao gacice, spustio ruku na njen skocni zglob i povukao na gore, terajuci je da mi sedne na lice.... od njenog mirisa se potpuno izgubio... igrao se jezikom, ljubio po preponama, grizao butine, a zatim ispruzenim jezikom joj samo kao slucajno dotaknuo ribicu i prelazio na drugu sranu... bila je vrela i vlazna i kapljala po mom licu... rukama joj stezao guzu a zatim milovao kukove i grebao po stomaku... zavukao ruke jos pod suknju i otkrio dva savrsena brega, sa tvrdim vrelim vrhovima.... kako sam ih dodirivao vrhovima prstiju tako je podrhtavala i glasno ispustala po jedan opasan jauk.... ostavio sam jednu ruku tu, a drugom isao uz vrat, uz bradu, sve do drhtavih usana.... uhvatila me je za prste i ugurala ih u svoja usta pozudno ih sisajuci... istog trenutka snazno sam je uhvatio za grudi i usao u nju jezikom, tek sa vremena na vreme dodirujuci njen klitoris... vrelina na mom licu se moze uporediti samo sa onom u mojim gacama... pocela je da se njise kukovima na mome licu, propinjuci se na meni, izvijajuci se u nazad, disuci sve uzurbanije..... milovala mi je butine na dole a zatim grebala na gore, otkopcala i zavukla ruku u moje gace... uhvatila me tvrdog i vrelog, okrenula na meni i pocela da ga ljubi.... drhtao sam pod njom dok me je sisala a kao za osvetu mazio sam je nosem po ribici levo-desno, skakao jezikom po klitorisu, grebao je prstima po ledjima i stezao joj guzu... dosta je bilo, hvatam je rukama za ramena, i bacam iza sebe na ledja u vodu... skacem na nju i dok ulazim oboje ispustamo zivotinjski krik... grize me za vrat dok ulazim u nju sve brze i brze.... dahcemo, sve brze i sve glasnije... odjednom tempo se naglo usporava ali se silina ulazaka ustostrucuje... vristimo jedno drugome na uvo svaki put sve jace... jos tri ulaska... njeni prsti su debelo zasli u moju kozu... jos dva... stezem je nevidjenom silinom oko ledja i gotovo podizem iz vode... jos jednom... pogledala me u oci u neverici... gotovo... poslednji uzdah, oslobadjajuc... svrsavam u nju i padam pored nje u stanju totalnog zadovoljstva.... lezimo, bez trunke snage u udovima... iz njene ribice, jedna kap, posebna kap, se sliva u vodu i reflektuje na crno nebo.... “vidis Dejane ono na nebu”.... okrenuh se... “Da Snezo”... “e to je zvezda”....
hiljadama godina smo suncevo nebo na taj nacin bojili u svetlo-plavo a mesecevo u zlatno... boje moje porodice... umirali, i ponovo radjali i pronalazili se...
posveceno Snezi... volim te mico